SAD uvele sankcije jednom od svojih najvećih dobavljača sirove nafte

Rusija je 2019. postala jedan od glavnih dobavljača nafte za SAD i u studenom je izbila na drugo mjesto na listi dobavljača nafte za američke rafinerije s isporukama koje se kreću od 17 do 20 milijuna barela mjesečno. Glavni dobavljači su ruske kompanije Lukoila i Rosneft, te japanska kompanija Sahalin Oil and Gas Development (SODECO), koja posjeduje 30% ruskog projekta „Sahalin-1“. Rusija se pozicionirala ovako visoko zahvaljujući embargu kojeg su SAD nametnule Venezueli, dugogodišnjeg  dobavljača „teške nafte“ za američke rafinerije.

Da se u Washingtonu zaista ne zna tko pije, a tko plaća, vidi se po najnovijim sankcijama koje je Bijela kuća nametnula jednom od svojih glavnih dobavljača nafte, ruskom Rosneftu. Sankcionirajući ruski Rosneft, SAD započinje novo razdoblje rata protiv kompanija koje odbacuju njihovu imperijalističku viziju svijeta, konkretno Venezuele i Rusije.

Amerikanci opet pribjegavaju svojim poznatim metodama ekonomskog gušenja nametanjem sankcija Rosneft Tradingu, komercijalnoj podružnici ruske državne naftne kompanije Rosneft, kako bi prisilili treću vladu, u ovom slučaju onu iz Venezuele, da se pokori njihovom diktatu, bez obzira na utjecaj ove mjere na stanovništvo Venezuele.

Nepotrebno je reći da nacija Latinske Amerike dugo pati i živi u teškim socijalnim uvjetima uzrokovanim sankcijama koje su nametale razne američke vlade. Ove su sankcije nametane s ciljem da se slomi narodna volja za daljnju potporu izvršnoj vlasti Nicolasa Madura, ali i zato što SAD ne mogu prihvatiti činjenicu da Rusija igra važnu ulogu u napretku mnogih zemalja američkog kontinenta.

Washington ne može prihvatiti pozitivan utjecaj Moskve u onome što smatra „svojim dvorištem“  i svim sredstvima pokušava spriječiti Ruse da ojačaju svoju ionako značajnu prisutnost u regiji. U tome se služe sankcijama i američko ministarstvo financija je postalo vrlo aktivno u novije vrijeme, pokretanjem i primjenom strogih restriktivnih mjera za ruske tvrtke, bilo da dolazi iz privatnog ili javnog sektora, samo kako ne bi doprinijele ekonomskom, tehnološkom i industrijskom rastu naroda Latinske Amerike.

Iz ovog pristupa možemo jasno reći da su sankcije, kojima Bijela kuća želi neutralizirati jednoglasnu želju stanovništva za svojim suverenitetom i neovisnošću, samo dio američkog imperijalnog plana. U ovom se slučaju narod Venezuele suočava s oštrom politikom maltretiranja i stalnih pokušaja rušenja njegovih vlada, što uključuje i sve izvore financiranja Venezuele za njene nacionalne projekte rasta i razvoja.

Te prisilne mjere uključuju zamrzavanje sve imovine koju državna kompanija PDVSA ima u Sjedinjenim Državama ili je bila pod nadzorom neke američke financijske institucije. Uz sve to, mnogi bankovni računi koje je vlada Caracasa otvorila u europskim bankama blokirani su na izravni zahtjev Washingtona.

U siječnju 2019. su Sjedinjene Države pokrenule su novu rundu sankcija protiv Madurove vlade i od tada je usvojeno  niz kaznenih mjera koje su zahvatile 75 tvrtki i 51 osobu Venezuele.

Američki specijalni izaslanik. za Venezuelu, Elliott Abrams, rekao je kako “Rosneft Trading kontrolira 70% sirove nafte Venezuele”, zbog čega se i ruski div našao na popisu sankcioniranih tvrtki.

Bijela kuća je ogorčena zato što Rosneft Trading prima sirovu naftu iz Venezuele kao sredstvo plaćanja duga i tako zaobilazi američki embargo, a osim toga, izvozi 70% nafte iz Venezuele u druga mjesta u svijetu, poput same Rusije ili pak Kine.

Washington je već upozorio različite kompanije, uključujući Chevron i španjolski Repsol, na rizike poslovanja s Caracasom. U slučaju europskih tvrtki, to su periodične isporuke venecuelanske nafte kao sredstvo plaćanja duga od strane državne kompanije PDVSA.

Nije iznenađujuće da je Washington predložio da se prekinu sve ekonomske veze koje postoje između Rusije i Venezuele, kako bi se moglo realizirati dugo očekivano svrgavanje Madurove vlade.

Međutim, ruski predsjednik Vladimir Putin je odbio prijedlog i dalje podržava legitimnu vlast u Venezueli.

I dok su SAD pokazali svoju ponovnu potporu uličarskom „predsjedniku“ Guaidóu ovacijama u Kongresu i sastankom s predsjednikom Donaldom Trumpom u Bijeloj kući, vlada Madura je nekoliko dana kasnije u Caracasu primila ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova.

Posjeta ruskog diplomata omogućila je Maduru da se zahvali na potpori Rusiji u vrijeme kada se Guaidó potrudio pokazati podršku nekih zemalja koje ga, poput Sjedinjenih Država, priznale za “predsjednika Venezuele”.

Očito je da je Lavrov s putovanjem u Caracas htio poslati jasnu poruku Washingtonu da će Rusija nastaviti podržavati narod Venezuele, kako bi se mogao suprotstaviti nezakonitim i jednostranim sankcijama Washingtona.

Sada treba vidjeti kako će ova nova restriktivna mjera SAD-a sa sankcioniranjem kompanija zemalja koje su odlučile nastaviti trgovati s Caracasom u različitim sektorima, utjecati na stanovništvo Venezuele, ali i kako će američke rafinerije kupovati naftu od Rosneft Tradinga, jednog od svojih najvećih obavljača, a nije isključeno i da je nafta koju su dobivale američke rafinerije bila ona koju je Rosneft dobivao od PDVSA u Venezueli. Osim što potvrđuje gore navedeno, najnovija mjera na kojoj je insistirao Elliott Abrams potvrđuje da u Washingtonu polako gube kontakt sa stvarnošću, što na kraju dovodi do odluka koje ni sami ne znaju kako ih provesti u djelo.

„Sjedinjenim Državama je isplativije uvoziti rusku naftu i izvoziti vlastitu“

Rusija je postala drugi najveći dobavljač nafte i naftnih derivata za SAD