Sastanak u Jeruzalemu – Rusija je izabrala saveznika na Bliskom istoku

Forsiranje pritiska Irana dovelo je SAD u stanje mirovanja. Jačanje pritisaka i prijetnji nije pridonijela težini Washingtona na međunarodnoj sceni da slomi Iran, a besmislene sankcije protiv vrhovnog vođe Hamneija i ostalih visokih iranskih dužnosnika dovelo je do odgovora iz Teherana o “kraju diplomacije”. Rusija je, prema riječima tajnika Vijeća sigurnosti Nikolaja Patruševa, podsjetila Sjedinjene Države da je Iran saveznik Moskve.

Tri dana prije nego što će Putin i Trump stići u Japan, razgovore u ruskoj i američkoj vanjskoj politici su održali Nikolaj Patrušev i John Bolton. U Jeruzalemu su proveli dva dana raspravljajući o regionalnoj, bliskoistočnoj agendi i važnim međunarodnim pitanjima za obje zemlje, od Ukrajine do Venezuele. S obzirom da će se u petak ili subotu predsjednici Rusije i Sjedinjenih Država susresti u Osaki, trenutni razgovori u Jeruzalemu mogu se smatrati njihovom generalnom probom.

Ali u središtu sastanaka u Jeruzalemu bilo je, naravno, iransko pitanje. Ono je bilo važno ne samo za Sjedinjene Države, nego i za Izrael, koji je također sudjelovao u dijelu pregovora. Netanyahu je općenito predstavio trenutačni jedinstveni trilateralni sastanak na kojem je osim Patruševa i Boltona sudjelovao je i čelnik izraelskog Vijeća za nacionalnu sigurnost Meir Ben-Shabbat, te sebi pripisao sve zasluge.

Izraelski premijer održao je odvojene sastanke s Patruševom i Boltonom, a zatim je otvorio i sam tripartitni sastanak, objavivši: “Vrlo cijenim snažne odnose koje Izrael ima s objema zemljama i njihovim čelnicima i vjerujem da postoji šira osnova za suradnju među nama trojicom nego što mnogi vjeruju.”

Interes Izraela je razumljiv. On želi izvući Iran iz vidokruga, to jest iz Sirije i Libanona koji graniče se cionističkim entitetom. To se ne može učiniti uz pomoć Sjedinjenih Država, pa bi bilo dobro privući Rusiju da pritisne Iran.

Ovo su potpuno neutemeljeni snovi, ali u Izraelu mnogi vjeruju da iz nekog razloga Moskva treba njihovu pomoć u bliskoistočnoj igri. Oprezan položaj Rusije u izraelsko-iranskom sukobu u regiji, posebno u Siriji i Libanonu, posljedica je nevoljkosti Rusije da se uvuče u sukob dviju regionalnih sila. Ipak, Izrael je iz nekog razloga ovaj sastanak doživio kao priliku da se Moskva odmakne od Teherana.

U Jeruzalemu je Netanyahu rekao da će Izrael “nastaviti sprječavati Iran da koristi susjedne teritorije kako bi ih napao”. To jest, provodit će udare na teritoriju Sirije i Libanona, od kojih je jedna prošle godine dovela do smrti vojnika u ruskom vojnom zrakoplovu nad teritorijem Sirije, kada su sirijske snage protuzračne obrane pokušale doći do izraelskog zrakoplova koji se skrivao iza  ruskog Il-20.

Ovog puta je Netanyahu rekao: “Želio bih vas uvjeriti da štiteći sebe nećemo ni na koji način ugroziti ruske snage.” To jest, obećao je da će nastaviti dok ne porazi Siriju, prevedeno „dok ne protjera iranske milicije i libanonski Hezbollah, odan Iranu“.

Naime, Izrael napada Iran na teritoriju treće države, ali istovremeno proziva Iran da je agresor i zahtijeva da ga kazni. Kazalište apsurda, ali njegove su izvedbe prisiljeni gledati u cijelom svijetu. Sadašnja faza prisiljavanja na odmak oko Irana to pokazuje više nego otvoreno. Netanyahu želi da Iran napusti Siriju, Trump želi zaraditi slavu na “tvrdom Iranu” kako bi kasnije izvršio pritisak na Europljane i vratio izgubljene simpatije zaljevskih šeika.

Cijeli svijet iščekuje sljedeće američko-izraelske provokacije protiv Teherana. U Jeruzalemu je Patrušev slušao sve tvrdnje Boltona i Netanyahua i zapravo ih je sve odbacio. Tako da nema pitanja. Time je ušutkao glasine i razne pseudopolitologe prema kojima sve što se događa u svijetu određuje tajna skupina izraelskih Židova, koju se opisuje kao sektu koja iz bliskoistočnog skrovišta u cionističkom entitetu vlada cijelim svijetom.

Za početak, tajnik Vijeća sigurnosti Rusije je ustvari izjavio „kako posljednje dvije provokacije protiv Irana nisu uspjele“. Iranci su oborili američki bespilotni zrakoplov u njihovom zračnom prostoru, a Rusija “nije primila nikakve druge dokaze o iranskoj krivnji za napade na tankere”.

„Dokazi u prilog verziji napada torpedima na tankere u Omanskom zaljevu su neprofesionalni i loše kvalitete“, poručio je.

Govoreći o ruskoj strategiji, Patrušev je kazao kako je Moskva istaknula “važnost postepenog smanjivanja napetosti u iransko-izraelskim odnosima provedbom uzajamnih koraka” i naglasio da “Sirija ne bi trebala postati arena geopolitičkog sukoba”. Izraelske napade na Siriju je tajnik ruskog Vijeća sigurnosti nazvao nepoželjnim, tvrdeći da Izrael može postići mnoge od svojih ciljeva i bez njih.

“Mnogi slučajevi udara mogu se spriječiti i lokalizirati situaciju koja zabrinjava Izrael nevojnim metodama”, rekao je Patrušev.

U tu svrhu je pozvao na učinkovitiju suradnju između ministarstava obrane Rusije i Izraela. To jest, ako Izrael brine o svojoj sigurnosti, onda može razgovarati s Rusima o spornim milicijama ili skladištima Hezbollaha u Siriji koji ga brinu, a ne pokušavati ih uništiti.

Problem je u tome što Izrael ne želi reći gdje misli pobijediti, jer Rusi vrlo lako mogu dokazati da baš ništa ne prijeti Izraelu. Izrael ne može priznati da sada ne gađa ono što mu prijeti, nego što bi ga moglo ugroziti u budućnosti.

Rusija Hezbollah ne smatra terorističkom organizacijom. I zato što se bore rame uz rame u Siriji, ali i zato što je to u biti libanonska vojska koju je stvorila šiitska populacija ove zemlje.

Izrael, kao i SAD, teroristima ne smatra samo Hezbollah, već i cijeli Iran. Sankcije i izjave protiv Irana sve su agresivnije, a posljednje američke mjere koje su nametnute protiv vrhovnog vođe, ajatolaha Hamneija dovele su do toga da je Teheran odgovorio da je “diplomacija završila”.

„Naš vođa nema milijune i račune u inozemstvu, samo molitve“, tako je Teheran odgovorio na sankcije protiv Hamneija. Vrhovni vođa Irana je i prije toga rekao da su pregovori s “lažnim Trumpom” nemogući, tako da sada pozivi predsjednika Sjedinjenih Država za pregovore izgledaju kao izrugivanje zdravom razumu.

Sjedinjene Države i Izrael misle da mogu napraviti raskol između Rusije i Irana, ali Moskva je jasno stavila do znanja da su ti izračuni neutemeljeni. Prošlog tjedna se Nikolaj Patrušev u Ufi sastao sa svojim iranskim kolegom, tajnikom Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti Irana, Alijem Shamkhanijem. Sastanak je bio tematski povezan s međunarodnim forumom održanim u Baškiriji, ali je jasno da su predstojeći razgovori u Jeruzalemu bili glavna tema razgovora. Sljedećeg dana nakon sastanka između Patruševa i Shamkhanija, Vladimir Putin je, odgovarajući na izravno pitanje o mogućnosti dogovora između Rusije, Sjedinjenih Država i Izraela rekao: „Što to znači? Da je ovo je neka vrsta trgovačkog poduzeća?! Mi ne trgujemo s našim saveznicima, našim interesima ili našim načelima. S našim partnerima možemo pregovarati o rješavanju nekih hitnih problema.”

Sada je u Jeruzalemu Nikolaj Patrušev rekao izravno: „U kontekst razgovora s našim partnerima u procjeni u odnosu na velike regionalne sile, što je Iran, želio bih da obratite pažnju na sljedeće: Iran je i dalje naš saveznik i partner s kojim smo stalno u razvoju odnosa i na bilateralnoj razini i na multilateralnim forumima. U tom kontekstu, svaki pokušaj da se Teheran predstavi kao glavna prijetnja regionalnoj sigurnosti i stavi ga se u isti rang s jednim ISIL-om, ili drugim terorističkim skupinama, za nas je neprihvatljivo.”

Patrušev je Iran izravno nazvao saveznikom Rusije, što je najvažniji signal za Sjedinjene Države i Izrael. Ranije ove godine je jedan od zamjenika ministara vanjskih poslova Rusije u intervjuu američkom televizijskom kanalu, odgovarajući na pitanje je li Iran saveznik Rusije, rekao je da bi bilo pogrešno to reći: „Mi samo djelujemo zajedno u Siriji, dok se Rusija pridržava sporazuma s Izraelom o njegovoj sigurnosti u vezi sa sirijskim ratom.“ Tada je ta izjava uzburkala strasti i u Iranu i Izraelu.

Formalno, Rusija nema vojne saveznike, osim zemalja članica saveza CSTO. No, u posljednje vrijeme, Šangajska organizacija za suradnju, šireći se u prostoru Azije, postaje sve više i više ako ne vojni savez, onda organizacija koja jamči sigurnost svojih članova, osobito od vanjskog, zapadnog pritiska. Iran se još nije pridružio Šangajskoj organizaciji za suradnju. On je zemlja promatrač i prvi kandidat za punopravno članstvo. Izjava Nikolaja Patruševa ne samo da približava trenutak ulaska Irana u SCO, već također ukazuje na stav Rusije prema starom i velikom susjedu. Na veliku žalost Netanyahua i američkih jastrebova, naravno.