Sat Sudnjeg dana

Iako o onom danu nitko ne zna, ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac, to nije smetalo skupini istraživača pod nazivom Chicago Atomic Scientists, koji su sudjelovali u projektu Manhattan (američki razvoj atomske bombe) utemeljenje Sata sudnjeg dana. Eto, oni će staviti sat koji upozorava čovječanstvo na dolazak sudnjeg dana i onda mu kazaljke micati sad naprijed, sad natrag.

Znali su namještati sat na pet do dvanaest, petnaest do dvanaest, a sad su ga stavili na minutu i pol do dvanaest. Nuklearni rat samo što nije otpočeo, javljaju nam iz Chicaga. Budući da nam to odbrojavaju Amerikanci, logično bi bilo da cijeli svijet strepi. Kad Amerikanci prijete, onda se sve na Zemlji trese.

To je bilo nekad, dok je trajalo američko stoljeće svjetske hegemonije. Da su na vrijeme postavili hegemonijski sat, mogli su i sami saznati da im je vrijeme nadmoći isteklo i da je njihova ponoć prošla, a da se svijet nije sunovratio u svemirski bezdan. Netko, očito iz Azije, bi to trebao javiti Amerikancima i njihovim vazalima u Europi.

Nije to bilo tako davno kad se dogodila nulta godina – 2014. u kojoj se činilo da je sve kako treba biti, Puč u Ukrajini uspio, američki plaćenici ISIL-glavosijeci u Siriji napredovali, čekićima tukli po zidinama najstarijeg naseljenog grada na svijetu Alepu, Assad na rubu poraza.

Da, i sankcije Rusiji. Zašto? Zato. Malezijski zrakoplov koji nije smio letjeti nad tim dijelom Ukrajine se srušio iznad Donbasa aktivacijom tempirane bombe, a Zapad pad zrakoplova pripisao ruskom rušenju raketom buk sa Zemlje. Napad kličkoizirane države na Donbas i Lugansk je rezultirao ruskom okupacijom Krima. U tom trenutku je to bio maksimum kojeg je ruska država mogla učiniti u zaštitu ruskog naroda u Ukrajini (ne zaboravimo da je u ukrajinskim napadima na pokrajine koje su odbile pučem nametnutu nacističku vlast od 2014-2022 ubijeno preko 15 000 ljudi, uglavnom civila).

U rujnu 2015. se projektilima ispaljenim s brodova na Crnom moru na ISIL-ove položaje Rusija uključuje u sirijsko-američki rat (posrednici u Siriji su im islamski ekstremisti). Rusija procjenjuje da se na sirijskom prostoru može suprotstaviti američkim plaćenicima te da će sukob u Ukrajini riješiti mirnim putem. Kasnija tumačenja Angele Merkel Minskih sporazuma govore da Zapad nikad nije namjeravao te sporazume ispoštovati, nego kupovati vrijeme za pripremu, naoružanje ukrajinske vojske.

Rusija, zasigurno omađijana američkom vojnom moći i holywoodskom rambovštinom, isplaćuje Francuskoj 1,2 milijarde eura za izgradnju dva nosača helikoptera Mistral. Projekcija vojne moći preko nosača zrakoplova se tad činila nenadmašnom. Za razliku od SAD, koja ih je imala 12, Rusija je posjedovala samo jedan nosač zrakoplova i to Admiral Kuznjecov, koji je nosio 15 zrakoplova, Migova 29 i Suhoja Su-33 te 10 napadačkih helikoptera Ka 52.

Uslijedila su ponižavanja Rusije. Francuska joj odbija isporučiti već gotovi i plaćeni Mistral, nosač helikoptera. Razvrgavaju ugovor i nakon nekoliko mjeseci otezanja vraćaju Rusiji uplatu, a Mistrale prodaju Egiptu.

No, Admiral Kuznjecov kreće na put prema Siriji 2016. Prati ga Zapadni podsmijeh, otvoreno ruganje. „Na put ne ide bez tegljača u slučaju da se pokvari, nepouzdane turbine i kotlovi, stara kanta, katastrofalne vodovodne i sanitarne instalacije, izvana ulašteni, iznutra užasni. Prolaskom kroz La Manche zadimio pola Engleske. Loši motori.“ Ni u jednu europsku luku Kuznjecov nije smio uploviti, doliti gorivo. Pitaj Boga kako se dokopao Sirije, nekako jest.

Rusi u Siriji na strani Asada i suverene Sirijske Arapske Republike spašavaju Assada i državu od propasti, a Amerikance svode na obične pljačkaše sirijske nafte.

„Ruska superiorna vojna moć uspjela je promijeniti dinamiku na terenu u Siriji relativno brzo. Iako je proklamirani cilj njene operacije bio borba protiv “terorističkih” grupa, ruska je vojska, zajedno sa sirijskim saveznicima, prvo usmjerila pažnju na grupe umjerene opozicije koje podržava Zapad, a koje su u to vrijeme patile od internih podjela i koje su se morale boriti na dva fronta – protiv Damaska i ISIL-a.

Manje od godinu kasnije, ruske su čete, zajedno s milicijama koje podržava Iran i sirijskim vladinim snagama, opkolile istočni Alep i do novembra su natjerale opozicione naoružane grupe da se predaju i napuste grad. Ovo je bila prijelomna točka u ovom sukobu, jer je obilježila stalno povlačenje opozicijskih snaga i uvela novu osovinu između Rusije, Irana i Turske, tražeći načine da riješi sirijsku krizu dok isključuje Zapad i arapske sile.“

Ono što je počelo nulte godine, te 2014. je potvrđeno 1.ožujka 2018 kad je Putin izjavio: “Završeno je ispitivanje hipersoničnog zrakoplovnog raketnog sustava, koji nema pandana u svijetu. Od 1. prosinca 2017. godine sustav je stupio na borbeno dežurstvo u Južnom vojnom okrugu. Njegova raketa, koja leti hipersoničnom brzinom, također manevrira na svim dijelovima putanje, što omogućava izbjegavanje svih PRO sustava. Ovaj sustav je dobio ime ‘Kinžal’.“

Od tog dana Rusija postaje jedina svjetska vojna supersila. Svi drugi postaju drugorazredni. Svi američki nosači aviona postaju kinžalu poput glinenog goluba na streljani – laka meta. I tako se cijela američka prednost u ‘projekciji moći’ putem nosača aviona anulirala preko noći.

Smijeh zapadnih novinara i izrugivanje s ‘Admiralom Kuznjecovim’, naglo je prekinuto ruskom demonstracijom ‘projekcije moći’ u ožujku 2023. kad su u napadu na položaje ukrajinske vojske korišteni kinžali. Jedan od ukupno osam ispaljenih projektila je u blizini Lavova pogodio zapovjedni centar NATO-a, smješten u bunkeru 120 metara ispod zemlje, pri čemu je uništeno oko 200 NATO časnika (“većina njih Britanaca i Poljaka, ali bilo je i Amerikanaca te predstavnika privatnih tvrtki koje održavaju komunikaciju i prijenos podataka”). NATO-u je postalo jasno što bi kinžal napravio nosaču aviona.

Hipersonično oružje, kao iskaz ruske vojne nadmoći i nedostižne prednosti nad NATO-om je vojni dio priče. Ali to nije jedina dimenzija na kojoj se rat vodi.

Kao što je Zapad imao vojnu nadmoć nad Rusijom, imao je i financijsku. Putinov neposluh, odbijanje klečanja pred moćnim Zapadom, k tomu drskost suprotstavljanja, aneksija Krima, Donbasa i Luganska u ustavno-pravni poredak Rusije je valjalo kazniti jačim sankcijama. Otimanje ruskih deviznih rezervi, embargo na uvoz ruske nafte, plina i ostalih sirovina je po zapadnim stratezima moralo dovesti do rasula u Rusiji. Naime, desetljetna ruska pozicija u kojoj mijenjaju energente i sirovine za zapadne robe činila se lakom metom. Uzeti im dolare/eure, izbaciti iz SWIFT-a, ostaviti ih bez zapadnih roba o kojima ovisi rusko gospodarstvo i cijela država, po tim stratezima je moralo dovesti do urušavanja rublje, gospodarstva, socijalnih nemira koji će srušiti Putina.

U godinu dana, u povijesti neviđenih sankcija jednog bloka država prema jednoj državi, pokazalo se da dolar/euro i izolacija Rusije nema hipersonični potencijal. Na Zapadu je suveren onaj koji ima monetarnu suverenost, a to su vlasnici američkog FED-a i njima podložni vlasnici komercijalnih banaka, kojima su opet podložne sve zapadne države i njihov živalj. Za razliku od njemačke, francuske i sličnih nekad suverenih država, Rusija je svoj monetarni suverenitet sačuvala i kroz zapadne sankcije pokazala što znači valuta podržana sirovinama, industrijom, energentima i patriotizmom!

Ruski energenti koji su do jučer stajali ispod gospodarskog prosperiteta Europe, danas Kini daju krila. Kina je najprije iskoristila pohlepu Zapada i dokopala se njegovih tehnologija, a onda financijsko oružje s kojim je Zapad podjarmljivao cijeli svijet iskoristila za izgradnju Puta svile – svog ekonomskog širenja na dio svijeta koji nije Zapad, istovremeno čineći Zapad ovisnim o svojoj proizvodnji.

Sukob financijske ‘industrije’ i industrije koja proizvodi stvarnu robu izvjesno završava ovisnošću neproizvodnih zemalja o onima koji proizvode. Jučer su to bili simbiotički udruženi Europa i Rusija, danas su u simbiozi Rusija i Kina. Sjeverni tok 1 i 2 su bile zadnji osigurač opstanka industrijski jake Europe, ma je taj osigurač izvučen, američke bombe na cijevima Sjevernog toka 1 i 2 eksplodirale.

Dakle, Zapad je izgubio i financijski rat protiv Rusije, a sankcije Rusiji, prepletene s prijetnjama Kini su doveli do povijesnog zbližavanja Rusije i Kine pa je Putin zamijenio sintagmu ‘naši zapadni prijatelji’ s ‘naši kineski prijatelji’. Umjesto rasula ruskih financija, događa se slom američkih banaka, a dolara se više ne boji ni Saudijska Arabija koja više ne igra na kartu zapadne moći, već tu moć prepoznaje u udruženom Iranu, Kini, Rusiji, Indiji.

Čini se da je Putin tu suradnju s Kinom, koja je dovela do toga da Lada i Moskwich imaju istu ili bolju tehnologiju od mercedesa i audija i svakako bolju perspektivu, morao platiti predajom hipersonične tehnologije s kojom Kina dočekuje američke nosače aviona i razarače s kojima su namjeravali kontrolirati Kinu i Tajvan.

Je li u cijenu rusko-kineskog prijateljstva uključeno i rusko zatvaranje očiju na useljavanje Kineza po sibirskim prostranstvima, vidjet ćemo u budućim vremenima. Činjenica da se Rusija s 160 milijuna stanovnika prostire na 17 milijuna km2, a Kina s 1,4 milijarde stanovnika na 9 milijuna km2 govori sama za sebe.

Suveren Zapada nije u međuvremenu odustao od svoje agende koju promoviraju WEF i Schwab u Davosu – zlatne robovske milijarde stanovnika na Zemlji koji suverenu i oligarhiji služe. Dok vodi rat protiv Rusije, istovremeno je u tijeku i rat protiv stanovništva koje naseljava Zapad. Naime, taj suveren se nije odrekao svog jedinog preostalog oružja u kojem je jači od udruženog Istoka – i dalje mu je ubojitost Laži prednost. Ovog puta prema vlastitom stanovništvu kojeg namjeravaju dovesti Zelenom agendom i ‘klimatskim promjenama’ do gladi. Po SAD-u se na tjednoj razini dižu u zrak tvornice iz prehrambene industrije, smanjuje se proizvodnja mesa, inflacijom osiromašuje o dnevnici ovisno radništvo.

Onaj Sat sudnjeg dana koji je postavljen na 90 sekundi do ponoći, u stvarnosti ne označava preostalo vrijeme do kraha čovječanstva, već preostalo vrijeme do kraha Zapada. Pa je zapravo točan.

Socijalni nemiri namijenjeni Rusiji se ostvaruju na Zapadu. Financijsko rasulo rublje se pretvara u financijsko rasulo dolara. Gospodarski kolaps namijenjen Rusiji brzim vlakom stiže u EU koja budućnost temelji na električnoj energiji, a istovremeno gasi nuklearne elektrane koje su jedine mogle kakvu-takvu energetsku neovisnost osigurati (nisu mogle jer Kina proizvodi solarne ćelije, kontrolira proizvodnju metala potrebnih za baterije električnih vozila).

Do propasti Zapada – 90 sekundi.