Poznato je da se Saudijska Arabija u Turska bore za prevlast u suniskom svijetu, ali ta borba nekada poprima oblike groteske. Naime, Saudijska Arabija u islamskom svijetu i Europi širi svoj utjecaj koristeći „soft power“ putem medresa, islamskih centara i propovjednika koji se školuju u vehabijskom kraljevstvu. Poslije, jednom kada utvrde nazočnost u nekoj zemlji ili regiji, vehabizam koriste za promicanje svojih interesa i ideologije.
Isto čini i Turska, ali kroz Muslimansko bratstvo, terorističku organizaciju koja je kao takva priznata i u Saudijskoj Arabiji, prije svega zato što promiče vladavinu kroz parlamentarnu demokraciju po uzoru na Tursku ili Tunis, gdje samo formalno postoje opozicijske stranke, ali kada Muslimansko bratstvo jednom preuzme vlast preuzme nadzor nad svim institucijama, uključujući vojsku pravosuđe i obavještajne službe. Kako je Saudijska Arabija apsolutistička monarhija, zabranila je aktivnosti Muslimanskog bratstva na svom teritoriju.
Budući da je Turska u posljednje vrijeme iznova oživjela neootomanske snove i agresivno se nameće u Siriji, Libiji, Somaliji i drugim zemljama u kojima ima slobodu djelovanja, Rijad je to vidio kao prijetnju i umjesto da Turska bude kritizirana iz zemalja koje se ne upliću u unutarnje poslove drugih zemalja i svoju vojsku ne šalju izvan nacionalnih granica, kritike na račun službene Ankare stižu iz Rijada.
Državni ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije Adel Al-Jubeir rekao je u četvrtak, 13. veljače, „kako se kraljevstvo protivi invaziji Turske na Siriju i potpori Ankare ekstremističkim skupinama u Libiji i Somaliji“.
“Mi se protivimo turskoj invaziji na Siriju i protivimo se turskoj potpori ekstremista u Somaliji, Siriji i Libiji”, rekao je saudijski diplomat na konferenciji za novinare u Bukureštu, nakon radne posjete Rumunjskoj.
Al-Jubeir je izrazio zabrinutost Saudijske Arabije zbog premještanja militanata iz Sirije u Libiju od strane Ankare, ističući kako će to imati posljedice za Europu.
„Saudijska Arabija nije sklona zauzeti strane u sukobu u Libiji. O tome smo obavijestili generala Kalifu Haftara i Fayeza Al-Sarraja . Rijad se zalaže za postizanje održivog političkog rješenja u Libiji“, rekao je saudijski ministar.
Međutim, što se tiče Jemena, gdje koalicija na čelu sa Saudijskom Arabijom provodi agresiju protiv siromašnog susjeda i bori se protiv lokalnih Hutija od ožujka 2015. godine, Adel Al-Jubeir je uvjeravao prisutne da najveća arapska monarhija “ne želi rat u Jemenu i da je Saudijska Arabija intervenirala samo da zaustavi pobunjenike koje podržava Iran“.
Uzevši u obzir genocid, humanitarnu krizu i razaranja zapadnog Jemena, ovaj izgovor u najmanju ruku izgleda smiješan.
Što se tiče izjave Adela Al-Jubeira o „opasnosti po Europu“ zbog militanata koje turska šalje u Libiju, tu je saudijski ministar u pravu.
Izvori francuske obavještajne službe ranije su potvrdili izvješća zapadnih i bliskoistočnih medija o masovnom odlasku sirijskih plaćenika koje je Turska prebacila na libijsku frontu. Mnogo vojnika koji su pod ugovorom otišli u Libiju, a koje je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan poslao u obranu vlade koju podržava Ankara, takozvanu Vladu nacionalnog sporazuma Fayeza Al-Sarraja, koji su se tamo trebali boriti protiv Libijske nacionalne armije (LNA), generala Kalife Haftara, prešli su iz sjevernoafričke države u Italiju.
Već prvih dana od njihovog dolaska u Tripoli i Misratu, Francuzi su izvijestili o dolasku 70 terorista, koji su u Italiju stigli kao „izbjeglice“. Kasnije je taj broj rastao. Više izvora je izvijestilo da je iz Idliba u Libiju poslano 2600 militanata, a da je u kampu južnoj Turskoj ukupno spremno 6000 boraca koji su odlučili napustiti Siriju i boriti se u Libiji.
U Libiji general Kalifa Haftar uživa podršku Egipta, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali i Francuske i Rusije. Na strani Vlade nacionalnog sporazuma Fayeza Al-Sarraja su, što je logično, Turska i Katar, dva glavna sponzora u utvrde Muslimanskog bratstva u islamskom svijetu.
Čista perverzija.
Jedan gori od drugog, a kako su lijepo financirali okupaciju Idliba zajedno 2015.
Jedino su muslimani u rusiji danas sigurni od igrarija ove dvojice … Od tamo negdje će doći i oni koji će utrti put onome koga čeka ono za sta se ova dvojica bore..
Sijeća li se itko Iznoguda . Ime ptiće od :”Is no good!”!. Biti kalif umjesto kalifa! To je bio dobar strip. Stvarnost je grozno ružna: stotine tisuća mrtvih, miljoni raseljenih i uništenih obitelji. Kud god se okreneš neki Iznogudi, s obje strane Atlantika, i svi dobili vlast na izborima. Loši narodi. Sad kukaju poradi izbjeglica a boga mole svi po redu, i mi također, da netko dođe raditi jer su sami lijeni i za djecu raditi i odgajati.
Tko će koga,nego svoj svoga!!
Neka me netko uštipne…
sad će jos malo ispasti da su vahabije sekularci, a sekularci vaha..
VEHBE SU SLUGE ZAPADNJAČKE A AKO JE NOVO OTOMANSKO CARSTVO POLITIKA TURSKE KAKO SE ZOVE ZAPADNJAČKA DEMOKRACIJA KOJU NATURAJU CIJELOM SVIJETU DA NIJE NOVI KOLONIJALIZAM KOJA GLUMA
Rugao se lonac loncu a oba crna tako i Saudijska Arabija i Turska . Isto zlo čine a jedni druge optužuju.
Ovo neki vic………….
“Saudijska Arabija nije sklona zauzeti strane u sukobu u Libiji”.
Pa naravno. Odgovara vam to stanje da ne morate misliti o još jednom velikom proizvođaču nafte.
“…Turska u posljednje vrijeme iznova oživjela neootomanske snove i agresivno se nameće u Siriji, Libiji,…”
Ne zaboravimo: I u Srednjoj Aziji. Ne vjerujem da netko može kontrolirati te narode. I, zašto bi?
Koliko Turkov živi v Nemčiji? Koliko jih je zaposlenih v NATO Wehrmachtu? Bi branili katolike pred mudžahedini? Resno?
Pricam ti pricu iz tisucu i jedne noci ….Sheherezada skinula i zar i dimije i obljubila nasilno sultana u haremu punom evnuha …
P.S Turska i Saudijska arabija ne znas sta bi prvo kritikovao ( citaj popljuvao ) hebace magaraca ili hebace kamila …..
Apsolutno podržavam ideju nesuđenog sultana Erdogana o prebacivanju terorista iz Sirije u Libiju. U prvom redu zato sto u Siriji nemaju vise tamo sto tražiti i uzaludno voditi izgubljenu bitku. Podržavam ideju također, kad ljudi već hoće da se bore, onda im to do konačnog uništenja treba i omogućiti. Posve je irelevantno, tko će koga tu uništiti, bitno je samo da se to odradi predano i do kraja. Ravnomjerno podržavat i naoružavati jedne i druge, u cilju povećatnja učinka ratnog djelovanja. I na kraju najvažnije, protjerivanje sultana iz Sirije, ali definitivno i bez rezerve ipodržati i ne osporavati njegova daljnja osmanska osvajanja u Libiji.
Dobros ste rekli- groteska!!!