Savez Berlin-Moskva vodi u novi Hladni rat koji će podijeliti Europsku uniju

U dubinama Baltika Hladni rat nikad nije završen. Rusija i Zapad vuku svoje njihove poteze i pokušavaju predvidjeti one suparnika u ovoj vrlo kompliciranoj šahovskoj igri u kojoj je vojno pozicioniranje neraskidivo isprepleteno s ekonomskim interesima, energijom na prvom mjestu.

Glavni front je to ruta Sjevernog toka, posebno njegove  druge verzije, Sjevernog toka 2. To je plinovod oko kojeg se bore Rusija, Europska unija, NATO i Sjedinjene Države protive.

A Njemačka, zemlja koja je predodređena da bude ruski plinski terminal u Europi, kazalište je ovog sukoba u kojem se njemačka vlada našla u teškoj poziciji da mora razmišljati o vlastitom nacionalnom interesu, ali tako da ne naruši odnose ni s Moskvom ni s Washingtonom.

Bez sumnje složena igra, jer Angela Merkel savršeno dobro zna da se svi računi na kraju plaćaju i da se novi njemački “Ostpolitik”, onaj koji se otvara prema Rusiji, ne sviđa Donaldu Trumpu niti američkoj „dubokoj državi“, gdje su uvjereni da je vrijeme da Berlin izabere na kojoj će strani stajati.

Za SAD je izbor jasan, ili mi ili oni, do te mjere da je predsjednik Sjedinjenih Država zadržao sankcije protiv tvrtki koje posluju u projektu i jasno je poručio kako je Njemačka dužna kupovati američki ukapljeni plin, ako želi NATO zaštitu i ostati pod okriljem Washingtona.

Trumpova “ucjena” je jasna. Želi zaustaviti nastanak osovine Rusija-Njemačka i spriječiti Moskvu da proda još više plina Europi. Trump je uporan u želju da američki LNG prodaje NATO saveznicima, koji su prema američkom predsjedniku krivi zato što dobivaju previše u odnosu na ono što daju, kako u smislu vojne potrošnje, tako i kupovine sirovina i robe proizvedene u Sjedinjenim Državama.

Plin nije izuzetak i zato je već neko vrijeme, posebice nakon što je Trump na čelu Bijele kuće, prodaja američke nafte i plina u porastu, kao i što raste broj terminala za prijem i regasifikaciju ukapljenog plina u Europi, uključujući Njemačku, Italiju, čak i Hrvatsku u kojoj bi u dogledno vrijeme trebao proraditi plutajući LNG terminal Krk.

Za Angelu Merkel postoji dvostruki problem kojeg treba razmotriti i upravo se na tom području odigrava vječni sukob interesa Europe i nacionalnih interesa pojedinih država članica, a drugi je vječni sukob dva carstva koja pripadaju Washingtonu i Moskvi.

S jedne strane, kancelarka je savršeno svjesna rizika od odvajanja iz američke orbite. Uz prijetnju Trumpovih carina, iz Washingtona se Berlin plaši puhanjem u plamen Brexita kako bi se požar proširio na kontinent i uzrokovao raspad Europske unije. To predstavlja stvarnu ugrozu za srednjoročnu i dugoročnu  njemačku strategiju.

S druge strane, berlinski stratezi smatraju da je udvostručenje Sjevernog toka ključno iz dva razloga. Prvo, Njemačka bi postala nesporno središte ruskog plina u Europi, slijedila bi svoj politički kurs neovisan od Sjedinjenih Država, a isto tako bi se suprotstavila onoj Europskoj uniji koja ne slijedi njemačke interese.

I naposljetku, za Njemačku bi to bilo i pitanje sprečavanja istočnoeuropskih zemalja da na neki način blokiraju protok plina iz Rusije prema europskom zapadu, jer bi Njemačka postala jamac opskrbe energijom europskog kontinenta.

Na čiju se stranu svrstati? Za Merkel je ovo raskrižje vrlo složeno, iako se čini da se u Berlinu ne žele povući. Danska nije učinila što se od nje očekivalo i izdala je dozvolu za prolazak plinovoda jugoistočno od otoka Bornholm. Dakle, Berlin će učiniti sve da dovede plin do terminala u Greifswaldu i tako postane sila usko povezana s Rusijom, zaobilazeći Višegradsku skupinu i baltičke države.

Međutim, problem je što Berlin tako utječe na međunarodne odnose i u Europi i u svijetu. Jer ako Hladni rat uključuje Rusiju i Sjedinjene Države, u Europskoj uniji nastaje još jedan sukob koji zbog ove krize može eksplodirati, a taj sukob će se voditi o oko tranzitnih ruta plina i na linijama diverzifikacije.

Njemačka u usporedbi s istočnom Europom ima različite interese, no ne treba zaboraviti da se čak i ostale skupine i podskupine država ne slažu s njemačkim kursom i željom Berlina da postane glavna europska sila, čaki ako nema snažnu vojsku i nuklearno oružje.

U tom kontekstu se sukob ne bi vodio samo na frontu istok-zapad, već i sjever-jug, uključujući nekoliko frontova. Ako Europa i NATO imaju za cilj energetsku diverzifikaciju, kako će se pozicionirati suparnici Berlina na plinskom frontu i tko će se složiti s onima koji žele ojačati energetsku osovinu između Rusije i Njemačke?

Za neke južne prijestolnice, Rim, Atenu i Sofiju, na primjer, problem je izuzetno ozbiljan, obzirom da ako u Berlinu budu slavili udvostručenje Sjevernog toka, Palazzo Chigi bi se trebao orijentirati na potpuno suprotstavljene projekte, poput Istočno-mediteranskog plinovoda (East-Med) i Trans-jadranskog plinovoda (TAP).

Italija, koja također sanja da bude energetsko središte za cijelu EU, mora biti alternativa Njemačkoj. Ali s druge strane, plinski rat može pokvariti ne samo talijansko-njemačke odnose, već i one koje Njemačka ima s istočnom Europom, koja s izgradnjom Sjevernog toka 2 nemoćno promatra vlastitu marginalizaciju i vidi potvrđenu osovinu Moskva-Berlin, stratešku noćnu moru za Sjedinjene Države, koje su se oduvijek bojale zbližavanja ove dvije sile kontinentalne Europe. Isto vrijedi i za sve zemlje bivše sovjetske orbite, za koje je plinovod Sjeverni tok 2 i veća razina suradnje Moskve i Berlina ravno povratku u vrijeme kada je Rusko Carstvo pomoglo u oslobađanju današnje Njemačke za vrijeme Napoleonskih ratova i razdoblju u kojem su dvije sile zadržale prijateljske odnose gotovo čitavo naredno stoljeće.

Trumpova opsada Njemačke stoga može imati još jedan učinak. U slučaju da ne odustane od zbližavanja s Rusijom, ne samo da će trpjeti značajne ekonomske sankcije, već bi Njemačka bila izložena i podjelama u europskoj fronti i Berlin bi se našao izoliran od ostalih europskih zemalja i samog Bruxellesa koji s velikom zabrinutošću gleda u izbor Njemačke da zacementira savez s Kremljom.

Rat za plin nudi precizne pokazatelje o tome što Trump želi od NATO pakta i Europe, ali i ono što želi Njemačka i što mogu učiniti ostale zemlje i EU kao birokratska tvorevina koja je sve do ovog trenutka štitila njemačke interese.

Europa nikada nije bila ovako podijeljena i nikada bitka nije bila takvog intenziteta da može odlučiti sudbinu Europske unije, iako bi Sjeverni tok 2 na kraju trebao biti samo ekonomski projekt, što to možda i mogao biti, ali Washington to ne može dozvoliti. Ulog u igri je prevelik.