Savez Turaka, Al-Qaide, „umjerene opozicije“ i na kraju Izraela protiv Damaska

Turci su ipak pokrenuli opći rat protiv Sirije. Koriste dronove, topništvo, specijalne snage koje se zajedno s teroristima protiv sirijske vojske i tako dalje. Na dva linka u dnu teksta, koje ne preporučujemo za gledanje mlađima i osjetljivim osobama, možete vidjeti zvjerstva turskih vojnika, koji su djelima pokazali da se ni po čemu ne razlikuju od militanata takozvane „Islamske države“.

Današnja eskalacija dolazi dan nakon intenzivnih pregovora Ankare s raznim akterima, uključujući NATO, SAD europske kancelarije, a posebno Rusiju, od koje je Erdogan tražio da ga ostavi „jedan na jedan“ s Assadovim snagama. Nakon jučerašnjih pregovora dvije delegacije se zaključilo da će obje strane utjecati na sukobljene tabore u Idlibu da se smanji opseg borbi. Sirijska vojska je, kao i uvijek, obustavila opsežnu kampanju, a Turcima i islamskim teroristima je bilo dovoljno nekoliko sati relativnog mira za pregrupiranje snaga i pokretanje velikog protunapada na frontu južno od ceste M4. No, o ovoj operaciji ćemo nešto kasnije. Ovdje je važno naglasiti da je Ankara nakon ovoga izgubila i posljednji atom kredibiliteta u Moskvi i današnji apel ministra vanjskih poslova Mevluta Cavusoglua, koji je od kolege Sergeja Lavrova tražio da dogovori hitan sastanak Putina i Erdogana, teško će naići na razumijevanje Moskve, posebice nakon današnjeg upada turskih policijskih snaga u ured agencije Sputnik u Ankari i  uhićenje glavnog urednika Mahira Boztepea. I prije nego krenemo u pregled današnjih događaja upozoravamo čitatelje na informacijski rat u tijeku i da se mnoge informacije koje kruže medijima temelje na priopćenjima na Twitteru, bez dokaza da se to doista dogodilo, posebno kada se govori o gubicima suprotne strane, što se odmah može vidjeti u izjavi turskog ministra obrane koji je u nekoliko dana „uništio sirijsku vojsku“, sveo je na ostatke ostataka vojne sile koja ratuje devet godina i uspjela je zemlju obraniti od islamističke pobune i inozemne agresije, koju, među ostalima, najaktivnije provodi upravo Erdoganova Turska.

Objava rata Siriji

Turska je u Idlibu pokrenula kampanju “Proljetni štit”, čime je de facto objavila rat Damasku. Priopćenje o objavi rata je danas izdao turski ministar obrane Hulusi Akar, koje je rekao da je kampanja počela 27. veljače, što znači da su svi pregovori vođeni s unaprijed dizajniranim planom za napad na arapsku republiku.

“Operacija „Proljetni štit“, koja je pokrenuta 27. veljače kao odgovor na napad na turske vojnike, uspješno se nastavlja. Do danas je uništen jedan bespilotni zrakoplov i osam helikoptera, 103 tenka, 72 haubice, tri sustava protuzračne obrane, a 2212 vojnika sirijskog režima ubijeni su”, rekao je ministar Akar za NTV.

Iako je sirijska vojska pretrpjela neke gubitke, ovi koje je iznio general vojske NATO pakta koja je sklopila neslužbeni savez sa sirijskom Al-Qaedom i čiji vojnici režu glave neprijatelju, a službena su oružana sila koja je potpisala Ženevsku konvenciju, definitivno su prenapuhani.

Akar je naglasio da je cilj operacije bio “ne sukobiti se s Rusijom ida je turskoj vojsci zadaća spriječiti zločine koje je počinio Assadov režim, ukloniti radikalne elemente i spriječiti valove migracije”.

Ovdje imamo i drugu bezočnu laž, jer Turci ne da nisu „eliminirali“ nijednog terorista, već su s njima zajedno na borbenim linijama i zajedno provode gnusne zločine kakve smo navikli gledati na snimkama kojima je svojevremeno objavljivao ISIL. Jednom kad se sve ovo završi, ovo će biti trajna mrlja na sad već vrlo upitnoj „časti“ turske vojske. Odrubljivanje glava neprijatelju je čin zbog kojeg bi časnik bilo koje vojske u svijetu u budućnosti trebao odbiti da sjedne za isti stol s Turcima, sve dok ne uhapse počinitelje, ispričaju se obiteljima izmasakriranih i zemlji čiji su to vojnici bili, u ovom slučaju Siriji.

Nebo nad Sirijom

Prema tvrdnjama turske strane, dronovi Ankare su noćas proveli odar po koloni koja se kretala ju smjeru fronta južnog Idliba, a porom su turski zrakoplovi F-16 u sirijskom zračnom prostoru u blizini turske granice oborili dva sirijska zrakoplova Su-24. To su izvijestili naši dopisnici kanala ANNA News s mjesta događaja i informacija se može smatrati točnom. Osim toga, potvrđena je i u Damasku.

Otprilike u isto vrijeme je sirijske protuzračna obrana, iako se ne zna kojim sustavima, oborila nad Idlibom turski dron, a onda je Damask zračni prostor nad Idlibom proglasio „zonom zabrane leta“.

U početku se ni države agencije nisu mogle „složiti“ oko verzije događaja. Turska državna agencija Anadolu priopćila je kako je sirijski avion oboren nad Idlibom, a sirijska agencija SANA je to odmah opovrgnula i rekla da je riječ o “avionu turskog režima” koji je oboren u regiji. Na kraju je to bio turski dron srušen iznad grada Saraqiba.

Potom je Glavni stožer u Damasku dao priopćenje o uspostavi zone zabrane leta.

“Svaki zrakoplov koji prekrši naš zračni prostor tretirat će se kao neprijateljski let koji se mora oboriti i spriječiti u postizanju njegovih ciljeva”, stoji u kratkom priopćenju.

Snage odane predsjedniku Sirije Basharu Al-Assadu, potpomognute ruskim zračnim snaga, poslijepodne su obnovile ofenzivu u Idlibu, prenose ruski mediji.

Protunapad Turaka, sirijske Al-Qaide i takozvane „naoružane opozicije“

Kao što smo rekli, samo nekoliko sati mira i suspenzije velikih operacija južno od ceste M4 je bilo dovoljno da Turci i islamističke terorističke skupine pregrupiraju snage i pokrenu protunapad na netom oslobođena područja. Ne može se govoriti o „probijanju obrane“, jer u tako kratkom vremenu SAA nije ni uspostavila linije obrane u pravom smislu riječi, a nije ni namjeravala, jer je plan bio ići dalje do magistrale M4.

U protunapadu su uspjeli vratiti sirijska snage oko pet kilometara južnije na polovici širine fronta i iznova okupirati nekoliko sela.

Militanti sirijske Al-Qaide i Islamske stranke Turkestana su uz potporu turskog topništva i napadačkih dronova potisnuli SAA zapadno od Kafr Nabela, gdje su zauzeli nekoliko naselja.

Turski dronovi su jutros napali grad Kafr Nabel, koji je ostao pod kontrolom sirijskih vladinih snaga.

Potvrđeno je da su Turci noć prije bombardirali konvoj SAA u blizini sela Khas istočno od Kafr Nabela. Sirijske snage su poslale pojačanja do dijela fronta gdje su militanti pokrenuli ofenzivu, ali su turske oružane snage otvorile vatru i nisu im dopustile da se probiju do područja Kafra Nabela i grada Hazzarina, da bi se iz potonjeg povukle tijekom nedjelje.

Za europsku publiku, kako bi dobili kakvu takvu podršku za svoju kampanju u Idlibu, Turci objavljuju snimke s mnoštvom sirijskih izbjeglica, prve u Idlibu, a druge koji se sukobljavaju s grčkim graničarima. Ovakva „kompilacija“ očito sugerira Europljanima da trebaju podržati turske glavosječe u Idlibu, samo da se ne bi morali suočiti s novom migrantskom krizom, iako Erdogan u rezervi ima dovoljno migranata u kampovima, došli ovi iz Idliba ili ne.

FOTO: Područje protunapada Turaka i sirijske Al-Qaide i „umjerene opozicije“

Što je oboreno na nebu Sirije?

Kao što smo rekli, ranije su turski F-16 ušli u sirijski zračni prostor i oborili dva sirijska Su-24, nakon čega su se vratili u Tursku.

Međutim, epizoda u području Saraqiba pokazuje militante sirijske Al-Qaide kako se raduju „oborenom sirijskom zrakoplovu“, misleći da će olupina na koju su naišli sirijski L-39. No, odmah su mogli vidjeti oznaku na olupini kakvu imaju NATO zrakoplovi, samo što očito pojma nemaju što ti „krugovi“ znače.

Nakon objave njihove „radosti“ na društvenim mrežama, većini je odmah bilo jasno da je to turski dron. Proturski teroristički izvori su počeli masovno brisati fotografije i videozapise navodno “srušenog sirijskog zrakoplova”, koji se u stvari pokazao moderni turski bespilotni zrakoplov ANKA-S.

Od dva srušena borbena aviona, prvi je bio avion Su-24 i pao je u šumu u Beneen, nedaleko od Arihe blizu turske granice, a piloti drugog oborenog mlaznog zrakoplova uspjeli su se izbaciti i padobranima pasti u Marshureen, selu na području pod kontrolom sirijske vlade.

FOTO: Oboreni turski dron kod Sarqiba

Iranskom strpljenju se bliži kraj

U području Kafr Nabela je u turskom napadu poginuo 21 borac proiranskih dragovoljačkih milicija iz afganistanske i pakistanske brigade.

Iranski vojni savjetodavni centar (MAC) u Siriji izjavio je da Turska nastavlja izvoditi artiljerijske napade na položaje proiranske milicije u Idlibu, usprkos suzdržavanju Teherana. S tim u vezi, iranska strana pozvala je Ankaru na “racionalan pristup sirijskom problemu Idliba koji će služiti interesima sirijskog i turskog naroda“.

„Naredili smo našim snagama da ne napadaju tursku vojsku u Idlibu kako bi im spasili život. Unatoč činjenici da su turske trupe bile nadomak naše artiljerije, odbili smo ih napasti. Ali turska vojska nastavlja pucati po našim položajima i bazama“, stoji u priopćenju Iranski vojnog savjetodavnog centra, koji također ima promatračke punktove u regiji.

S tim u vezi, iranska vojska poziva turske snage da u ovoj situaciji djeluju strogo racionalno i u skladu s interesima sirijskog i turskog naroda, navodi se u priopćenju.

“Još jednom ponavljamo da su turske trupe raspoređene u Idlibu nadomak naših oružanih snaga i lako bismo im se mogli osvetiti za bombardiranje naših baza”, naglašava se u dokumentu.

Također je naznačeno da će Iran nastaviti podržavati sirijski narod i njegove oružane snage u ratu protiv terorizma sve dok Sirija ne bude potpuno oslobođena.

Ranije u nedjelju je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan razgovarao telefonom s iranskim predsjednikom Hassanom Rohanijem. Prema uredu za odnose s javnošću turske predsjedničke uprave, Erdogan i Rouhani razgovarali su o bilateralnim odnosima i regionalnim pitanjima, prije svega o situaciji u zoni deeskalacije Idliba. Što je Rohani mogao čuti od Erdogana, nije poznato, ali sigurno nije dao nikakvu težinu njegovim obećanjima.

Agencije prenose da su nakon najnovije eskalacije ruski zrakoplovi nanijeli je snažne udare po položajima i objektima militanata koje podržava Turska, islamističkog saveza Hayat Tahrir Al-Sham, kojeg vodi sirijski ogranak Al-Qaide. No, ruski su zrakoplovi tukli i položaje takozvane Nacionalne oslobodilačke fronte i Islamske stranke Turkestana, za koju Turci tvrde da je koalicija milicija „umjerene opozicije“. Ciljevi islamskih militanata napadnuti su na području grada Jisr Al-Shugur i planine Jabal Al-Zawiya, gdje su Turci i islamisti od jučer uspjeli ponovno zauzeti više naselja.

Govor Erdogana

Službenih priopćenja Moskve do trenutka pisanja ovog članka nije bilo, što nam daje vremena da analiziramo govor turskog predsjednika Erdogan na sastanku s članovima stranke AKP u predsjedničkoj palači u Ankari. Nakon nekih pojašnjenja će vam biti jasno da s ovim čovjekom treba raditi oprezno, jer je sposoban svijet uvući u Treći svjetski rat, samo kako bi u povijesti ostao upamćen kao turski vođa koji se nije plašio nikoga u svijetu i bio je uvjeren u „svetu misiju turske nacije, kojoj je povijest ostala dužna obnovu Osmanskog carstva“.

Erdogan: Sirijsko pitanje za Tursku nije avantura niti pokušaj širenja svojih granica. Turska se gotovo 40 godina bori protiv terorističkih, ekonomskih i humanitarnih kriza. Žalimo što još uvijek postoje oni koji ne razumiju značenje borbe naše zemlje u Siriji.

Svi sve savršeno razumijemo, barem oni koji ne čitaju medije Muslimanskog bratstva i turski Yeni Safak.  A tko su “Sivi vukovi”, čije političko krilo MHP daje Erdoganu podršku u parlamentu?  Tko su humanitarci organizacije “Hizb ut-Tahrir al-Islami” ili Medžlis krimskih Tatara koji s novcem Erdogana uživa život „disidenata“ u današnjoj Ukrajini? Što su Turci učinili Libiji i još mnogo toga. Stoga, “ovo nije pokušaj širenja svojih granica”, neka „cijenjeni“ Recep priča svojoj babi, neka joj Allah produži godine.

Erdogan: Pokušali su okružiti našu zemlju terorističkim koridorima duž južnih granica.

Tko su ti mitski “oni”?

Erdogan: Operacijama „Štit Eufrata“, „Maslinova grana“ i „Izvor mira“ podigli smo opsadu na našem jugu. Pripisali smo veliku važnost održavanju dijaloga sa snagama koje djeluju u Siriji. Iako većina obećanja koja su nam data nisu ispunjena, uložili smo velike napore kako bismo zadržali sposobnost rješavanja problema.

Bilo bi lijepo da je „sultan“ naveo ta „neispunjena obećanja“, ali toga, izgleda, neće biti, jer su sve odredbe, barem iz sporazuma s Rusijom i posredno sa Sirijom ispunjena, a Turska je u međuvremenu jačala ostake islamističke bulumente iz „zelenih autobusa“ i onih koja ih je dočekala u Idlibu, za objavu rata Siriji.

Erdogan: Pokazalo se da je problem Idliba gotovo 4 milijuna ljudi koji su požurili prema našim granicama. Od toga je 1,5 milijun trenutno je na našim granicama. Radimo na stvaranju sigurne zone.

Da se turska vojska nije miješala u oslobađanje Idliba od terorista, sve ove izbjeglice bi se uskoro mogle vratiti kući i početi obnavljati svoju domovinu. S druge strane je plan „Assad mora pasti“ produljio i intenzivirao neprijateljstva i samo povećava broj izbjeglica.

Erdogan: U našoj zemlji živi 3,7 milijuna Sirijaca i nismo u mogućnosti nositi se s novim valom izbjeglica. Cilj krize u Idlibu je stjerati nas u kut.

Svrha operacije u Idlibu je eliminirati posljednji bastion proturskih terorista,  međunarodno priznatih kao terorističke organizacije, koje su sada otvoreno postale paravojno krilo turskih oružanih snaga.

Erdogan: Narod Sirije pozvao je Tursku u Idlib.

Zaista? Može li „gospodin“ Erdogan pokazati relevantni dokument ili apel? Naime, legitimni predsjednik Sirije službeno je pozvao Rusiju u Siriju, ali gdje nešto takvo upućeno Turskoj i njezinim „askerima“ koji na vojnoj akademiji i obuci kao da uče prakse ratovanja iz Srednjeg vijeka?

Erdogan: Turska ne namjerava napustiti Siriju bez da se pobrine za rješavanje svih problema.

Ovdje nje jasno je li Erdogan lud ili ne razumije što govori, jer ne postoji zemlja bez problema i nikada svi problemi neće biti riješeni, posebice ne u Siriji, najmanje sljedećih 50 godina, pod uvjetom da rat ubrzo završi.

Erdogan: Rekao sam gospodinu Putinu: “Što radiš tamo? Ako planirate izgraditi bazu, gradite, ali nemojte nam sada smetati, ostavite nas na miru s režimom jedan na jedan”

S kime, oprostite? Dakle, Turska otvoreno priznaje da se ne bori protiv terorista, već protiv sirijske države. Istovremeno je naglasio da će sirijski režim “platiti cijenu” za smrt turskih trupa u Idlibu. Što se tiče Rusije, stručnjaci napominju da su takve izjave Turske neprihvatljive i ne mogu razumjeti da se služi „kafanskim rječnikom“, tipa: „Ostavite nas jedan na jedan“. I to kaže političar koji je vođa turskog naroda.

“Ali važnije je ono što mu je Putin odgovorio, a to Erdogan nije htio reći”, rekao je ruski senator Aleksej Puškov.

Na ruskom segmentu interneta je ta izjava izazvala iznenađenje i ironiju.

„Kakvi su to uličarski koncepti?”, pita se pisac Aleksandar Subbotin na svom Twitteru stranici, koji podsjeća kako je Erdogan nakon gubitaka u četvrtak otrčao u NATO, vičući:„ Straža, straža, oni su napali, tuku nas!” Autor kanala Telegram “Suheil’s Coat” objavio je snimku Erdoganovog govora i na kraju montirao audio s izjavom:  “Majko, donesi tablete, djedu je opet loše …” No, idemo dalje s govorom turskog predsjednika.

Erdogan: Turskoj se nudi da se preda neprijateljskom režimu i terorističkim organizacijama. Trebamo li se klanjati neprijateljima naše zemlje?

Dobro, a kada je to Sirija napala Tursku? Je li bilo objave rata od strane Damaska? Je li sirijska vojska napala turski teritorij? Možda je pucala na turski teritorij? Ne? Pa tko je ovdje agresor?

Erdogan: Mi ćemo se pobrinuti za svoju zemlju, platit ćemo svaku cijenu koju trebamo platiti. Svi bi trebali vidjeti i prihvatiti da je borba u Siriji naša zajednička budućnost.

Možda ne baš “po bilo kojoj cijeni”? Jer “po svaku cijenu” može biti, na primjer, tjesnac Bospor, koji bi mogao završiti u  tuđim rukama?

Erdogan: U scenariju koji se igra pred nama njihov pravi cilj nije bila Sirija, već Turska.

Pa tko su ti mitski “oni”? I sjetite se dokumenata Qatar Leaks, koje smo objavili jutros, pa ćete vidjeti kakve su spletke bile u tijeku 2011., a nije bilo razgovora o budućnosti Sirije u kojem nije bilo turskih ministara i visokih dužnosnika.

Erdogan: Žele da sve oružje iz područja Sirije bude usmjereno prema nama. Vjerovati da će oni koji žele podijeliti Siriju na 3 dijela poštovati teritorijalni integritet Turske, nije ništa drugo do sljepoća.

Rusija se, na primjer, zalaže za teritorijalni integritet Sirije. Iran također. Zato i pomaže očistiti sirijski Idlib od terorista kako bi se vratio taj integritet.

Erdogan: Nastavit ćemo raditi na stvaranju tampon zone dužine 30 km duž cijele granice sa Sirijom. Sjedinjene Države i Rusija nisu održale svoja obećanja kada su rekli da će protjerati teroriste PKK i YPG iz regije.

Prvo, operacije sirijske vojske upravo su usmjerene na eliminaciju terorista iz regije. Drugo, Rusija, za razliku od Sjedinjenih Država, ne podržava ni PKK ni YPG i Turskoj je nudila aktivaciju Sporazuma iz Adane, na kojeg se ovih dana pozivao Erdogan, koji, ili je nepismen da ga nije ni pročitao, ili ga nije briga, ali taj sporazum na najbolji mogući način rješava problem PKK/YPG militanata.

Erdogan: Trenutno je uništeno više od 2100 elemenata režima, ili bolje rečeno, ne režima, već “njegovih vojnika”. 94 tenka, 37 haubica, 28 raketnih sustava s više lansera, 17 oklopnih vozila i oko 300 topova. Mnoga mjesta su uništena zbog jakog požara. Mi ćemo pokazati svoju odlučnost svakodnevnim povećanjem pritiska na njih.

Da, uništena su i tri gramofona, dva magnetofona, tri kutije za cigarete i Basharove cipele od antilopa. Tri para.

Kao što vidite, Erdogan je svojim pristašama brbljao nešto besmisleno u stilu “neprijatelji su oko nas”. Neki „oni“, „sve je protiv nas“, a ne može objasniti motive svojih postupaka i lukavo je zaobilazio situaciju Libiji, gdje se turska invazija također nasukala. Mogao je reći:  “Želim to, priseban sam, ali mi Putin to ne dozvoljava i naređuje mi da radim upravo ovo što činim.”

Izrael iz prikrajka

Ako pratite situaciju u cijeloj Siriji, primijetili ste da je na jugu zemlje u pokrajini Daraa buknula manja pobuna koja je odvukla dio tenkova i oklopnih borbenih vozila i jedinica na jug. U pojašnjenju onoga što se događa se može čuti da su pobunu potaknule izraelske obavještajne službe koje djeluju u regiji iz susjednog okupiranog Golana. Ovo objašnjenje zvuči logično, jer nije prvi put da Izrael pomaže islamističke radikale na jugu Sirije. Trenutno tamo nije bilo jakih vojnih snaga, osim kontrolnih punktova koje drže lokalne NDF snage. Aktivacija još jednog fronta, kako bi se smanjio pritisak na Al-Qaidu i Turske stvara neslužbenu osovinu Tel-Aviv-Ankara, ali to nije ništa novo. Čak i ako pobuna bude ugušena u nekoliko dana, obzirom na vrlo mali broj naoružanih militanata, sugerira da Sirija u sukobu s Turcima nikada ne smije okrenuti leđa Izraelu, jer govorimo o saveznicima koji djeluju u izravnoj komunikaciji ili preko posrednik, iako je prva verzija bliže istini.

Krokodilske suze Turaka

I za kraj, nakon krvoprolića u četvrtak, Turska je blokirala sve veće društvene mreže, priprema se za nametanje ratnog zakona, a dužnosnici su i prije Akara najavljivali objavu rata Assadu, ali i da će blokirati tjesnac za brodove Syria Expressa i druge strašne „sankcije“, dok turski patrioti pozivaju na ubijanje Rusa i izgradnju „kula do neba“ od ruskih lubanja.

Priča o „sporazumu“ s Rusijom u ovom je kontekstu je jednostavno dobra informativna podloga za naivce, iako je vjerojatno da će sporazuma biti, ali onog na sastanku Putina i Erdogana kada se održi. Vladimir Putin će se složiti da se Rusija neće boriti protiv Turske za „komad Sirije“, već će se boriti da Sirija ostane jedinstvena i nedjeljiva, da u njoj ne bude međunarodno priznatih terorističkih skupina  i da sirijski narod, bez pritiska i bez puške uperene u glavu ili s turskim nožem pod grlom, slobodno na izborima odabere svoje političko vodstvo. Konačno, sve to piše u sporazumima iz Astane i Sočija, što će  Putin još jednom ponoviti Erdoganu., koji se, očito, pogubio ovih dana. Možda ga pita, kao svojevremeno Davida Camerona: „Je li to ta tvoja naoružana oporba, kolega Recep“, pokazujući mu  snimke njegovih vojnika s „izleta“ u Idlibu, koje ne preporučujemo mlađima od 21 godinu.