Scenarij i razlozi za rusko-bjeloruske vojne vježbe “Zapad 2017”

Od organizacije državnog udara u Ukrajini i uspostave dijelom neonacističkih struktura vlasti u Kijevu, što je dovelo do ujedinjenja Krima s Rusijom, NATO sustavno hrani paranoje svojih zemalja članica u istočnoj Europi. Retorika je poznata i slušamo je već više od tri godine. Moskva na Krimu nije zaštitila vlastiti narod od kriminalne i pronacističke vlade, već je ”osvojila” i ”anektirala” ovaj povijesno ruski teritorij. Zahvaljujući ovoj pripovijesti, Washington raspoređuje vojsku istočnoj Europi, bez znaka prosvjeda vazalskih naroda. Štoviše, baltički narodi uopće nisu uznemireni zbog vojne okupacije vlastitih zemalja, nego su zabrinuti zbog rusko-bjeloruskih vojnih vježbi.

O vojnim vježbama “Zapad 2017” zapadni tisak izvještava o svim vrstama zabrinjavajućih scenarija, što je za većinu ”stratega” prilika da Rusija napadne države na istočnoj strani NATO pakta. Nitko ne brine o samom sadržaju ovih vježbi, niti smatra da ih je potrebno analizirati.

Pogledajmo o čemu je riječ. Rusko-bjeloruske vojne vježbe ”Zapad 2017” su počele 14. i završavaju 20. rujna 2017.

”Cilj im je unaprijediti obuku i korištenje skupine oružanih snaga kako bi se osiguralo strateško uporište za sigurnost kolektivne obrane Rusije i Bjelorusije”, stoji u opisu vježbi.

Scenarij vježbi je da se u teritorij Bjelorusije i ruske enklave Kalinjingrad masovno infiltriraju jedinice specijalnih snaga koje simuliraju teroriste. Ove jedinice dolaze iz tri fiktivne zemlje, Vejšnorije, Vesbarije i Lubenije.

Vesbarija se na karti nalazi na području Litve i Latvije, a Lubenija uključuje Litvu i Poljsku, sve članice NATO pakta. Prema opisu vježbi, infiltrirani teroristi kontroliraju važne ciljeve u Vejšnoriji, sjeverozapadnom dijelu Bjelorusije. Prvi korak je odvojiti Vejšnoriju od ostatka Bjelorusije akcijama sabotaže, koje pogoršavaju socioekonomsku situaciju u zemlji i olakšavaju državni udar u Minsku. Cilj je iskoristiti bjeloruski teritorij za pokretanje masovne invazije na Rusiju.

Koncept vježbi ”Zapad 2017” se temelji na vojnim mjerama koje mogu spriječiti destabilizaciju Bjelorusije i oslobođenje zaposjele fiktivne regije Vejšnorije.

Dakle, prvi korak u manevrima je testirati sposobnost ruskih i bjeloruskih oružanih snaga u održavanju zračne nadmoći i blokirati prolaz za infiltraciju terorista i onemogućiti opskrbu neprijatelja oružjem i streljivom.

Drugi korak je provjeriti sposobnost zrakoplovnih jedinica da interveniraju iz udaljenih baza, iz kojih moraju obaviti zadaću izoliranja i okruživanja već infiltriranih terorističkih skupina. Ova operacija uključuje manevre kopnenih i zračnih snaga za podršku, kako bi se blokiralo povlačenje terorista prema Baltičkom moru. Posljednji korak u manevrima je okružiti teroriste i fizički ih eliminirati.

Što se može zaključiti?

Unatoč napisima o ”prikrivenih 100 000 vojnika”, što su trupe koje bi se vidjele iz satelitskog sustava nadzora kojim raspolaže NATO, na sreću baltičkih naroda to nije tako i mogu mirno spavati. Po sadržaju su ove vježbe strogo obrambene i ograničene na zapad Bjelorusija i Rusije. One se strogo održavaju u sedam vojnih poligona u Bjelorusiji i tri u Rusiji, gdje su pozvani vojni promatrači iz svih država NATO pakta.

Vježbe uključuju 12 700 vojnika, 7 200 iz Bjelorusije i 5 500 iz Rusije. Koristi se 680 komada vojne opreme, uključujući i 370 oklopnih vozila, od čega 250 tenkova, 200 topničkih sustava, 70 zrakoplova i helikoptera i 10 ratnih brodova.

Planiranje i provedba ovih vježbi je posljedica razmišljanja o mogućoj invaziji NATO pakta iz baltičkih zemalja i Poljske, a ne obrnuto.

Kako bi ”povećala sigurnost” u tim državama, NATO je nedavno rasporedio 10. američku zrakoplovnu brigadu s više od 60 zrakoplova i 3. oklopnu brigadu američke vojske. Štoviše, u tri baltičke države članice NATO pakta provode rotirajuću službu s eskadrilama borbenih zrakoplova. NATO je također stvorio i snage za brzi odgovor, sastavljene od 10 000 vojnika iz sedam zemalja članica, koje su obučene da djeluju na obalama Baltičkog i Crnog mora.

Strahovi Rusije su razumni, jer se, prema doktrini NATO pakta, Moskva nalazi u “europskom vojnom ratištu”, bjeloruskoj strateškoj osi koja počinje u Berlinu, ide preko Poljske, enklave Kalinjingrad i Bjelorusije, stiže do Moskve i ide dalje prema Samari.

Tenkovi se po ovoj prostranoj ravnici mogu brzo kretati. Jasno je da je ova ruta osmišljena za napad na Moskvu. Strateški ciljevi su vitalna ekonomska i politička sjedišta, kao što su ekonomski kompleksi, izvori energije, sirovine, energetske transportne mreže, itd. Njihovo osvajanje ili privremena okupacija automatski uzrokuju promjenu u ravnoteži snaga u bilo kakvoj vojnoj operaciji.

Na primjer, tijekom ”Operacije Barbarossa” u Drugom svjetskom ratu, koja je pokrenuta 22. lipnja 1941. godine, nacističke snage ”Borbene grupe centar” su vodile napade na strateškoj osi Bjelorusije. Ova je grupa krenula s 50 njemačkih divizija koncentriranih u Poljskoj, sa strateškim ciljem zauzimanja Moskve.

Rusija je u više navrata izjavila kako je državni udar proveden s pet milijardi dolara, kojima je financiran EuroMaidan u Kijevu, što je potvrdila i Victoria Nuland, bivša zamjenica američkog državnog tajnika za Europu u kojem je Ukrajina od prijatelja pretvorena u neprijatelja Rusije. Ova situacija Washingtonu omogućava da s NATO saveznicima u budućnosti razmišlja o napadu na Rusiju.

Ova hipoteza nije bez temelja, jer bi invazija mogla slijediti ukrajinsku osu, koja je zasigurno najbolji način za vođenje ofenzivnih vojnih operacija na istoku Europe. Ova strateški os počinje u Münchenu u Njemačkoj, ide preko Poljske i Ukrajine do jugozapadne Rusije, potom u Volgograd, a nakon Volge izbija na Kaspijsko more.

U ”Operaciji Barbarossa”, invaziji na Sovjetski Savez za vrijeme Drugog svjetskog rata, osvajanje Ukrajine je povjereno ”Borbenoj grupi jug”, sastavljenoj od 57 njemačkih, talijanskih, mađarskih i rumunjskih divizija. Neke od njih, ukupno 330 000 vojnika, opkoljene u i uništene kod Staljingrada ili su bile prisiljene predati se Sovjetima 26. siječnja 1943.

Ako Ukrajina bude izabrana kao polazište za napad NATO pakta na Rusiju, NATO će biti u prednosti, jer će izbjeći borbu u Karpatima koji dosežu 2061 metara visine.

Dakle, u okolnostima stalne prijetnje, podrivanja strateške ravnoteže na istoku Europe i stalnog jačanja NATO snaga na ruskim granicama, pod već monotonim izgovorim ”da bi svi mogli završiti u ruskim raljama, poput Krima”, logično je da ruske i bjeloruske snage provedu ovakve vježbe, koje se u odnosu na druge mogu nazvati ”ograničenima”.

Čak ni ispaljivanje balističkog projektila iz sustava ”Iskander-M” nije dokaz agresivnih namjera ruske vojske. Osim toga, ne postoji ništa što u sjedištu NATO pakta ne znaju o tom sustavu.

”U okviru vježbi ”Zapad 2017” sustav Iskander-M je izvršio lansiranje projektila iz poligona u regiji Astrahan. Projektil je letio 480 kilometara i pogodio cilj u poligonu Makat u Kazahstanu”, navodi se u priopćenju ruskog Ministarstva obrane.

Sustav Iskander ima nekoliko konvencionalnih bojevih glava za različite namjene, a projektil također može nositi nuklearne bojeve glave. Ranije ovog mjeseca je direktor tvrtke KBM, Valerij Kašin, izjavio kako ovaj vojni zavod ima najmanje sedam verzija, možda i više, projektila za Iskander, uključujući krstareće.

No, ovo je lansiranje bilo samo demonstracija učinkovitosti sustava koji će do 2020. u potpunosti iz uporabe u ruskoj vojsci izbaciti stare sustave OTR-21 ”Točka”, stoga ne mijenja obrambeni karakter vojnih vježbi ”Zapad 2017”. Unatoč svemu, manevri koji upravo završavaju su bilu povod za potpuno nepotrebnu buku u zapadnim medijima, osim ako i ovaj put iza svega ne stoji američki vojno-industrijski kompleks, koji nakon slične priče upravo sklapa ugovore vrijedne milijarde dolara s Japanom i Južnom Korejom, kako bi se ove dvije zemlje mogle ”učinkovito obraniti od projektila Kim Jong-una”.