Sirija – Analiza pregovora u Astani i situacije na bojištu

Sutra bi u Astani, glavnom gradu Kazahstana, trebali početi mirovni pregovori između sirijske vlade i predstavnika takozvane “naoružane opozicije”.

Agencije su potvrdile da je u Astanu stiglo i izaslanstvo sirijske opozicije, odnosno predstavnici sirijskih naoružanih skupina koje su se pridružile sporazumu o prekidu vatre od 29. prosinca.

U međuvremenu je jedna od najvećih islamističkih skupina, Ahrar Al-Sham, poručila kako se povlači iz primirja i da neće sudjelovati na sastanku u Astani.

Sjedinjene Države tvrde da su odbile poslati delegaciju u Astanu, ali će na razgovorima biti prisutan američki veleposlanik u Kazahstanu, George Kelly. Kremlj je rekao da Rusija  pozdravlja namjeru da bilo koji od američkih predstavnika dođe na pregovore, iako je američki nedolazak vjerojatno povezan s protivljenjem Irana, koji je ranije poručio kako Amerikanci nemaju što tražiti u procesu kojeg su pokrenuli Rusija, Turska i Iran.

Moskva je pozvala “da se ne dramatizira odluka Irana da se Amerikancima ne dopusti da sudjeluju u pregovorima o Siriji, jer problem još nije riješen”. Osim toga, moguće je da Teheran ovo tražio jer su to zapravo htjeli Moskva i Ankara. Za sve, sirijsku vladu, “pobunjenike” i domaćine summita u Kazahstanu, prisutnost Amerikanaca bi samo bila teret.

Poznato je da Rusija održava čvrste kontakte s iranskim partnerima, što znači da je vjerojatno bila upućena u odluku Teherana da se usprotiviti dolasku američkih predstavnika u Astanu, što je potvrdio i tajnik Kremlja, Dmitrij Peskov.

Ranije se iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif usprotivio američkom angažmanu, kako su ponudili Rusija i Turska.

Predsjednik Hasan Rohani je objasnio da je ovaj uvjet vezan “za destruktivnu ulogu nekih država i njihovu podršku teroristima”. Tajnik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Irana, Ali Shamkhani, ranije je priznao da “postoji mogućnost da Amerikanci od zemlje domaćina, Kazahstana, budu pozvani u Astanu, ali u svojstvu promatrača”.

Miješanje Washingtona u trokut Moskva – Ankara – Teheran bi samo zakompliciralo provedbu glavnih vanjskopolitičkih ciljeva Rusije, iako Moskva želi riješiti sirijski sukob uzimajući u obzir interese svih ključnih aktera i normalizirati odnose s novom Trumpovom administracijom.

Ruski orijentalist Sotničenko je za list Pogled demarš Teherana komentirao rekavši “kako iranski ajatolasi ne vide razliku između Obame i Trumpa, kao što za američke lidere nema razlike između  Rohanija i Ahmadinedžada”.

“Sukob između dviju zemalja ima dublje korijene. Iako je Obama uspješno proveo pregovore o iranskom nuklearnom programu, dvije zemlje nemaju uspostavljene diplomatske i trgovinske odnose. Do sada je glavni američki saveznik na Bliskom istoku Izrael, a Izrael je glavni neprijatelj Irana, zbog čega se ne može govoriti čak ni o uvjetnom pomirenju između Washingtona i Teherana. Za Iran je konferencija u Astani s regionalnim akterima dovoljno ozbiljan proboj na međunarodnoj sceni i jasno je da tamo ne žele vidjeti  Sjedinjene Države”, rekao je Sotničenko.

Na kraju je nađeno “kompromisno rješenje” i da kao promatrač na pregovorima sudjeluje američki veleposlanik u Kazahstanu, George Kelly.

Moskva i Teheran će u Astani tražiti “predaju Erdogana”

Sva izaslanstva su već doputovala u Astanu, a danas su iza zatvorenih vrata počeli preliminarni razgovori pokrovitelja sirijskih mirovnih pregovora, predstavnika Rusije, Turske i Irana, te Kazahstana, kao zemlje domaćina.

Na razgovorima sudjeluju čelnik Odjela za Bliski istok i sjevernu Afriku Ministarstva vanjskih poslova Rusije Sergej Veršinin, zamjenik ministra vanjskih poslova Irana Hossein Jaber Ansari, ministar vanjskih poslova Kazahstana Kairat Abdrahmanov i predstavnici Turske.

Sutra  počinju pregovori sirijske vlade i predstavnika takozvane “naoružane opozicije“ i očekuje se da će trajati dva dana.

Za ravnatelja Instituta orijentalnih i afričkih poslova, Saida Gafurova, iranska nespremnost da u Astani vidi Sjedinjene Države je zapravo taktički manevar sve tri zemlje koje su organizirale pregovore, jer nitko od njih ne želi vidjeti Amerikanaca u glavnom gradu Kazahstana.

“Rusija, Turska i Iran će lakše riješiti svoje probleme bez američke prisutnosti. Na prvom mjestu bi se u Astani trebala prihvatiti predaja Turske. Zadaću koju je ova zemlja sebi postavila u regiji je svrgavanje Assada, a to više nije moguće”, rekao je Said Gafurov.

Po njegovom mišljenju, Astana je najbolji način da Erdogan pokušati izaći iz pat pozicije, a da se ne posvađa s ključnim akterima.

“U ovoj situaciji, prisutnost druge sile, odnosno apsolutno nepredvidljivih Amerikanaca, beskorisna je za njega, za Iran, ali i za Rusiju. Ovdje se ne radi o nepoštivanju Amerike, koliko o želji da se učinkovito ostvare zacrtani ciljevi”,  objasnio je stručnjak.

Za mnoge od sudionika u procesu pregovora je odluka Teherana bila iznenađenje, priznao je predsjednik Centra za proučavanje suvremenog Irana, Radžab Safarov. Međutim, očito je Teheran postupio pod utjecajem Obamine odluke pri odlasku da produži sankcije protiv Irana za još godinu dana.

“No, Teheran se ponašao u skladu sa svim svojim preuzetim obvezama i naravno da su ljuti. Ako se Amerikanci prema njima odnose tako neprijateljski, kako će Iranci sjesti s njima za pregovarački stol?”, kaže Radžab Safarov.

Iran je bio protiv američke prisutnosti u Astani čak i kao promatrača.

“Sada ćemo vidjeti vrlo zanimljivu situaciju, jer nikada prije Amerikanci nisu protjerani iz pregovaračkog procesa. A sada stvari govorimo o tom, što je bez presedana. Osim toga, prema Irancima nijedan izaslanik Washingtona još ne može imati punu težinu, budući da se nova američka vlada tek formira. Teheran želi, ako ne vodeću ulogu, onda barem da bude drugi punopravni igrač, odmah poslije Moskve”, zaključio je Safarov.

Situacija na bojištu

Unatoč činjenici da će sutra u Astani biti pokrenuti mirovni pregovori između sirijskih militantnih skupina i predstavnika vlade iz Damaska, sirijska vojska i saveznici nastavljaju s operacijama na nekoliko frontova.

U istočnom Homsu, u širem području zrakoplovne baze Tiyas –T4, pokrenuta je velika kampanja protiv militanata “Islamske države”. Na ovaj dio bojišta su prebačeni novi tenkovi T-62M, koji su iz Rusije u luku Tartus stigli prije dva dana. Na snimkama objavljenim na internetu se vidi napredovanje pješačkih snaga sirijske vojske i Hezbollaha, potpomognutih zračnim udarima zrakoplova i jurišnih helikoptera i vatrom iz samohodnih haubica “Akacija” kalibra 152 mm. Iako se vladine snage sporije kreću prema istoku i Palmiri, gdje je ISIL odlučio uništiti vrijednu kulturnu baštinu, zauzeto je strateško raskrižje između Al-Qaryatayna i baze T-4, kao i plinska polja Al-Maher, sjeverno od ceste M-20, koja povezuje Homs i Palmiru.

Nešto sjevernije je oslobođeno područje istočno od grada Khanassera, koji se nalazi na ključnoj prometnici koja povezuje Aleppo s Hamom, Homsom, Damaskom i ostatkom slobodnog sirijskog teritorija.

Možda sirijske snage neće imati  dovoljno vremena da spase lokalitete svjetske kulturne baštine u Palmiri, jer se kreću sporo, a ISIL je po cijelom gradu postavio eksploziv i spreman je na njegovo uništenje.

Do sada je uništen dio drevnog rimskog kazališta, koje je militantima kalifata služilo kao pozornica za barbarske egzekucije zarobljenika, a islamistička agencija Al-Amaq je priopćila kako je ISIL u Palmiru dopremio velike količine eksploziva, kojim namjerava razoriti svjetsku povijesnu baštinu u gradu.

Međutim, unatoč ovim tužnima vijestima, sirijske snage su prisiljene širiti sigurnosni perimetar južno i sjeverno od baze T-4 i prometnice M-20. Kao što smo rekli, do sada su uspjele ovladati strateškim raskrižjem Jawhar i cijelom prometnicom između Al-Qaryatayna i baze T-4. Sirijski Glavni stožer navodno nastoji uspostaviti kontrolu i nad svim plinskim i naftnim poljima istočnog Homsa iz ekonomskih razloga, iako su ove operacije zapravo ključan preduvjet za planiranje operativnog napada na Palmiru. Ove pripremne operacije su sasvim razumljive, budući da su sirijske snage ranije bacane duboko u napad prema istoku, ostavljajući u pustinji potpuno nezaštićene bokove i nesigurne opskrbne pravce. Sa sjevera i juga je ISIL redovito provodio prilično uspješne napade na uzak teritorij uz cestu M-20 i bazu T-4, da bi na kraju povratio nadzor i nad Palmirom.

Bilo je dovoljno da s najbliže dine teroristi “kalifata” pokrenu napad s nekoliko bombaša samoubojica i vozilima s teškim strojnicama i da prekinu opskrbu vladinih snaga u tijeku vojnih operacija.

Sada je baza T-4 pretvorena u referentnu točku za cijeli sustav za obrane i napade vladinih snaga, a treba shvatiti da to nije samo usamljeni aerodrom u pustinji, gdje je nekoliko zrakoplova i helikoptera, nego objekt u kojem su raspoređene veće snage i različiti rodovi vojske za posve drugu namjenu.

Iako ISIL raspolaže s nešto oružja, zarobljenog ranije u ruskoj bazi, nakon žestokih bombardiranja, zračnih udara i pješačkih napada teroristi napuštaju zauzeto područje i povlače se na istok.

Moguće je da će sirijske snage pokrenuti ofenzivu u smjeru Palmire, jer je ISIL znatan dio snaga bacio u borbe u Deir Ez-Zoru, koji se pretvorio u najopasniji front za vladine snage i civile.

U ovom trenutku su napadi terorista “Islamske države” na Deir Ez-Zor, koji traju od 14. siječnja, malo popustili, a sirijsko i rusko zrakoplovstvo je braniteljima uspjelo poslati potrebnu pomoć u oružju, municiji i lijekovima. Jučer je šest ruskih strateških bombardera Tu-22M3, praćeni zrakoplovima Su-30 i Su-35, provelo udare po položajima ISIL-a u Dier Ez-Zoru, čim su omogućili sirijskim snagama da učvrste obranu i pokušaju prijeći u protunapad u području gradskog groblja. Situacija je još uvijek teška, ali nije bezizlazna.

Usprkos velikoj ofenzivi “Islamske države”, brojčanoj nadmoći napadača, kojih, prema nekim procjenama, ima četiri puta više od branitelja, zračna potpora sirijskim snagama je do sada spriječila njihovu kapitulaciju.

Proteklih dana je u Deir Ez-Zoru bilo stotine žrtava i oko 400 otetih civila. Ubijeno je 85 civila i 50 sirijskih vojnika, a 150 ljudi je obezglavljeno kada su teroristi ISIL-a upali u četvrti Ayash i Al-Baghaliyeh, prenosi SOHR.

“Među otetima su svi suniti. To su žene, djeca i članovi obitelji boraca režima”, rekao je Rami Abdel Rahman iz takozvanog “Sirijskog opservatorija za ljudska prava” iz Londona.

Zarobljeni su odvedeni u područja pod kontrolom ISIL-a u zapadnom dijelu pokrajine Deir Ez-Zor i na zapad, na granici s pokrajinom Raqqa.

Vladine snage su odbile napad i u protuofenzivi su ubile zapovjednika ISIL-a u Deir Ez-Zoru, Abu Hamasa Al-Ansarija. SOHR potvrđuje da vladinim snagama neprestano pomažu ruski zrakoplovi, posebno u Al-Baghaliyehu i ne dopuštaju da ISIL zauzme preostala slobodna područja u gradu i okolici.

Sirijska agencija Sana govori o 300 ubijenih, ali i da je ključno da branitelji izdrže do završetka pregovora u Astani.

Kao što ste primijetili, tragedija u Deir Ez-Zoru je potpuno zanemarena od strane zapadnih mainstream medijima. S druge strane, kada je ISIL upao u kurski grad Kobani i počinio pokolj nad stanovnicima grada, potrošile su se rijeke tinte na opisivanje tog strašnog zločina.

Između ostalog, prema broju napadača, ovo je jedna od najvećih ofenziva ISIL-a još od napada na Mosul, a tišinu medija prati i šutnja zapadnih kancelarija. Što se događa u Deir Ez-Zoru, njih jednostavno nije briga.

Naravno, ova zaglušujuća tišina ima svoje razloga, jer ako ISIL zauzme Deir Ez-Zor i proširi svoj kalifat u sjevernoj Siriji, prilično će zakomplicirati planove Assada i Putina o budućnosti zemlje.

Sutra počinju pregovori u Astani, ali danas već pregovaraju Rusija, Turska i Iran, koji se žele dogovoriti kako postići mir u Siriji i zajednički djelovati protiv ISIL-a i Al-Nusra Fronta.

Deir Ez-Zor ne smije pasti prije sastanka u glavnom gradu Kazahstana, jer će vlada iz Damaska tamo razgovarati sa slabije pregovaračke pozicije. Zato su sirijski Glavni stožer i rusko zrakoplovstvo na sve načine odlučili pomoći braniteljima da izdrže do kraja mirovnih pregovora, što će vjerojatno i uspjeti.

Osim ovih bojišta, važno je spomenuti da sirijske snage napreduju iz smjera Aleppa prema Al-Babu i jučer i prekjučer su oslobodile nekoliko važnih sela na cesti prema gradu u kojem turska vojska i njeni islamistički saveznici, bez većih pomaka, trpe velike gubitke.

Sirijska vojska je nakon nekoliko manjih sela oslobodila i mjesto Suran, na cesti Aleppo – Al-Bab, dok su se turske snage, nakon kraćeg uspjeha, iznova povukle iz Qabassina, gdje po nadzorom drže samo obližnje selo Suflaniya. Situacija u Al-Babu će sigurno biti tema razgovora ruskog i ruskog izaslanstva u Astani, a prema dopisniku televizije Al-Alam, Hosseinu Mortadi, Turska je pristala da u grad uđu trupe sirijske vojske, jer proturske islamističke milicije očito više nemaju snage za voditi učinkovite ofenzivne operacije.

No, odgovore na pitanja o sudbini Al-Baba, Deir Ez-Zora, istočnog Homsa, Palmire i cijele Sirije ćemo vjerojatnije znati za dva dana, kada bi trebali završiti pregovori u Astani.

U međuvremenu iz Idliba stižu očekivane vijesti o podjelama i sukobima među islamističkim skupinama, kojih se proteklih mjeseci na tako malom prostoru previše nagomilalo da bi među njima moglo biti mira.

Skupine Ahrar Al-Sham, Jaish Al-Mujahiddin, Suqhur Al-Sham, Jaish Al-Islam i još jedna manja bojna su se ujedinile u borbi protiv militanata Jund Al-Aqse i Al-Nusra Fronta. Ovo nije prvi put da se islamisti međusobno sukobljavaju, ali su sada četiri bojne Ahrar Al-Shama dezertirale i pridružile se Al-Nusra Frontu. S druge strane, dva visokopozicionirana člana Al-Nusra Fronta su napustila skupinu i odlučili su se pridružiti takozvanoj “umjerenoj opoziciji”.

Dakle, kao što smo ranije naveli, pregovori u Astani, posebno oni iza zatvorenih vrata između pokrovitelja susreta sirijske vlade i opozicije, sigurno će utjecati na razvoj situacije u Siriji i buduće ratne operacije, a trenutna situacija potvrđuje da bi mogli biti u pravu oni koji tvrde da Turska traži častan izlaz iz sirijskog sukoba, što bi bilo nemoguće postići uz izravno sudjelovanje u Astani američkih pregovarača, predstavnika zemalja EU i zaljevskih monarhija.