Sirija – Gdje su nestale te Bijele kacige?

Predstavnici Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) priopćili su da će u narednim satima završiti evakuaciju posljednjih civila i militanata koji su kao predstavnici “umjerene oporbe” pristali na evakuaciju iz istočnih četvrti sirijskog grada Aleppa.

Kao što je navedeno od strane predstavnika ICRC, nekoliko tisuća preostalih izbjeglica će s 40 autobusa i stotine automobila biti evakuirano danas.

U isto vrijeme u smjeru područja pod kontrolom sirijske vlade će krenuti četiri autobusa iz gradova Foua i Kafarya u pokrajini Idlib, koji su godinama pod opsadom islamističkih militanata i gdje su civili i lokalne milicije preživjeli zahvaljujući humanitarnoj i vojnoj pomoći koja im je dostavljana “zračnim mostom”, odnosno transportnim zrakoplovima sirijskog, iranskog i kasnije ruskog zrakoplovstva.

Prema Ujedinjenim narodima, istočni Aleppo će ukupno napustiti 25 000 izbjeglica i militanata, dok Turska tvrdi da je evakuirano njih  40 tisuća.

Bez obzira koja je brojka točna, gdje su nestale “Bijele kacige”.

Tko su “Bijele kacige” i tko ih je stvorio?

Podsjetimo, “Bijele kacige” su skupina takozvanih humanitarnih djelatnika koji su se u “slobodno vrijeme” borili u redovima islamističkih skupina u istočnom Aleppu, što dokazuju brojne snimke i fotografije na internetu. Njihove najpoznatije priče su ona o “spašavanju malog Omrana“, čija je fotografija obišla doslovno cijeli svijet, te djevojčici koju su tri puta spašavala tri različita pripadnika “Bijelih kaciga”, uvijek jednako prašnjavu i okrvavljenu, u istoj pidžamici i istom raščupanom kosom.

“Bijele kacige”, koje su same sebe proglasile “Sirijskom civilnom zaštitom” i na internetu objavljivale snimke i fotografije uplakane i ranjene djece iz Aleppa, a ranije svih dijelova Sirije, odrađivale su svoju “zadaću”. Zbog njihovih izvješća se prosvjedovalo i tražilo da se u Aleppu uspostavi primirje, a u Siriji uvede zona zabrana leta, baš u vrijeme kada su vladine snage preuzele inicijativu.

Međutim, “Bijele kacige” nisu stvorili Sirijci, niti služe Siriji. Civili iz područja pod kontrolom islamista su bili plaćeni da idu u Tursku i prođu neku vrstu obuke u operacijama spašavanja. Program je vodio James Le Mesurier, bivši britanski vojnik i privatni poduzetnik čija je tvrtka je sa sjedištem u Dubaiju, a istraživanja o broju ljudi obučenih na budu “Bijele kacige” i broju spašenih ljudi prilično različita.

Novinarka Rana Harbi piše kako su “Bijele kacige” jedna od najvećih pobjeda američke vladine agencije USAID.

USAID je osigurao više od 18 milijuna dolara da se stvori tim “Sirijske civilne zaštite”, koji djeluje isključivo u područjima pod kontrolom terorista.

“Bijele kacige” tvrde “kako ne ovise o nikome, a zapadna financijska, logistička i medijska podrška im je ograničena”. Međutim, glasnogovornik State Departmenta je u svibnju ove godine priznao da je samo Washington ovu propagandnu mašineriju financirao s 23 milijuna dolara.

Novinarka Vanessa Bailey je objavila izvješće “Bijele kacige – Rat obmane”, gdje navodi kako je utemeljitelj ove organizacije, James Le Mesurier, služio u Uredu visokog predstavnika Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini, a kasnije je postao obavještajni koordinator za NATO na Kosovu. Napustio je britansku vojsku 2000. godine i služio je kao potpredsjednik savjetodavnog tijela za “sigurnost i pravosuđe” pri misiji UN-a na Kosovu. Potom je otputovao za Jeruzalem, zatim za Bagdad, te Dubai, a kasnije je boravio u Libanonu za vrijeme izraelske agresije 2006. godine.

2008. godine se pridružio tvrtki specijaliziranoj u području sigurnosti “Good Harbor International” u Dubaiju, a na kraju je dobio zadaću da osnuje “Bijele kacige”.

Što se dogodilo s “Bijelim kacigama”?

Sve do nedavno je ova skupina “humanitaraca” bila kandidat za Nobelovu nagradu za mir. Prema njihovim podacima, do sada su u sirijskom ratu spasili 73 530 ljudi.

Međutim, oslobođenjem istočnog Aleppa odjednom nestaju i “Bijele kacige”, što je prilično čudno, obzirom na njihov broj i “humanitarnu djelatnost”.

U istočnom Aleppu nije pronađen nijedan od ovih “humanitaraca”, nema njihovih prepoznatljivih bijelih vozila, nema opreme, ničega…

Nestali su, zajedno s pričama s kojim sz nas zapadni mediji hranili godinama ii lažima o “herojskom sirijskom ustanku”. Sve je bila laž, od A do Ž, propaganda, osmišljena od strane propagandnih agencija, PR stručnjaka i novinara koji znaju kako javno mnijenje dovesti u zabludu.

Kao što smo rekli, “Bijele kacige” je u Istanbulu 2013. godine osnovao James Le Mesurier, bivši časnik britanske vojske i plaćenik organizacije “Olive Group”, gdje djeluje kao potpredsjednik za posebne projekte. Trenutno “Olive Group”, pod imenom “Constellis Group”, djeluje u okviru tvrtke Academi, zapravo bivše zloglasne plaćeničke skupine Blackwater.

“Bijele kacige” su zapravo obični “agitprop” ogranak Al-Nusra Fronta, kojeg su SAD i druge zemlje financirale s oko 100 milijuna dolara. Ova propagandna mašinerija je krenula s kampanjom 2014. godine i bila “vjerodostojan izvor informacija” brojnim zapadnim medijima i političarima.

Kampanja je u to vrijeme uključivala propagandnu koja se koristila slikama djece kako bi se tražilo uvođenje zone zabrane leta i po libijskom scenariju započeo opći rat u Siriji.

No, danas, kada istočni Aleppo oslobođen, “Bijele kacige” doslovno nestaju.

Od sjeverne četvrti Handarat do Shekih Saeeda na jugu islamističke enklave u istočnom Aleppu sirijska vojska je u oslobađanju nailazila samo na skladišta s hranom i lijekovima, arsenale oružja, kemikalije, plinske boce pretvorene u “paklene bombe“, itd. Prema lokalnim izvorima je pronađeno vojne opreme i materijala za obavljanje vojnih operacija za još dvije godine.

“Norveške organizacije “Norsk Folkehjelp” (Norveška narodna pomoć), “Flykninghjelpen” (Pomoć izbjeglicama) i “Norwac” navode kako one podržavaju civilne humanitarne organizacije u istočnom Aleppu i da je na njih utrošeno milijune i milijune dolara, dio novca poreznih obveznika, a djelomično od strane donatora koji su vjerovali da zaista rade nešto plemenito”, prenosi norveški novinar Pal Steigan.

Potpuno je zanemarena činjenica da su se teroristi civilima služili kao živim štitom i za promicanje propagande u ostvarenju svojih ciljeva u Siriji.

No, sada EU pokušava koristiti novi trik u spašavanju svojih islamističkih prijatelja. Sada se više ne traži da “Assad mora otići”, nego sirijskom predsjedniku nude mnogo novca iz fondova EU, ali se “mora prestati boriti protiv terorista i ostaviti njihove islamističke enklave u Siriji na miru”.

Kako piše The Times, početkom ovog mjeseca je s ovom inicijativom u javnost izašla šefica europske diplomacije, Federica Mogherini.

Izvor blizak krugovima u “sirijskoj oporbi” je za The Times rekao “da bi, ako se sve strane slože oko prijedloga, EU dala Damasku ogroman iznos novca”.

Nije htio govoriti o detaljima, ali EU želi da vlada u Damasku preda vlast takozvanoj “oporbi” u nekim pokrajinama, te da omogući “umjerenim pobunjenicima da se integriraju u lokalne snage sigurnosti”.

Apsurdno, ali EU ne može pomoći svojim zemljama koje su zapale u krizu, a sada je spremna izdvojiti veliku količinu novca da podmiti “diktatora Assada” kako bi pristao teroristima dati slobodna područja, gdje će popuniti i pregrupirati svoje snage i obnoviti zalihe oružja.

U slučaju da je pristao, što graniči sa znanstvenom fantastikom, Assad bi se u trenutku od “tiranina” pretvorio u “pragmatičnog i razumnog državnika, koji brine o svom narodu”, što jedino i čini sve ove godine, iako to Federica Mogherini ne može razumjeti.

Zar je moguće da Federica Mogherini zaista vjeruje da bi teroristi u Siriji u tom slučaju prestali provoditi terorističke napade ili vojne operacije, i to nakon što bi dobili nova oružja i nove zalihe vojne opreme? Moguće, jer smo iz EU i europskih kancelarija do sada čuli doslovno svašta.

Srećom, sirijski predsjednik Bashar Al-Assad nije uzeo u obzir prijedlog iz Bruxellesa i sada se kuje nova propagandna strategija, vjerojatno ona koja bi vladu u Damasku u sirijskog predsjednika trebala dovesti pred Međunarodni sud pravde u Haagu. Dakle, “Bijele kacige” će djelovati i dalje, možda pod drugim imenom, možda i ne, vidjet ćemo uskoro.