Sirija – Od “Teherana” do “Jalte”

Predstavnici Rusije, Irana i Turske će 6. veljače u Astani održati tehnički sastanak na stručnoj razini o Siriji. Međutim, znakovito je da će u glavni grad Kazahstana doći predstavnici Rusije, Turske i Irana, ali i Ujedinjenih naroda. Stručnjaci će se dijelom raspravljati o provedbi ranije dogovorenog primirja, a potom će većinu susreta posvetiti razradi i predstavljanju plana u kampanji protiv terorista za 2017. godinu.

Specijalni izaslanik Ujedinjenih naroda za Siriju, Staffan de Mistura, rekao da je su sporazum o prekidu vatre potpisali predstavnici 13 naoružanih skupina, a u skladu s ranije postignutim dogovorom ga osiguravaju Rusija, Turska i Iran.

Američki pregovarači nisu pozvani na sastanak, a najvjerojatnije neće biti, jer su Amerikanci izgubili kontrolu nad situacijom u Siriji. Washington je odlučio ne protiviti se ovakvom scenariju, a kako bi se izbjegli eventualni propusti, na sastanku će sudjelovati dužnosnici Ujedinjenih naroda.

Uspoređujući predstojeći sastanak u Astani, on uvelike podsjeća na sastanak saveznika u Drugom svjetskom ratu u Teheranu. Oslobađanje Aleppa je sirijskoj vladi napokon osiguralo stratešku inicijativu. Otprilike kao bitka kod Kurska i naknadne protuofenzive u kojoj je konačno osigurana inicijativa tadašnje sovjetske vojske.

Sada su glavni ciljevi Bashara Al-Assada i njegovih jamaca postići konačnu pobjedu nad teroristima uz minimalni trošak, a potom definirati poslijeratnu arhitekturu Sirije i cijelog Bliskog istoka. Nije slučajno u ranijim razgovorima u Astani od strane ruskih diplomata predstavljen nacrt novog sirijskog ustava. Međutim, rusko Ministarstvo vanjskih poslova je naglasilo da je nacrt ustava prijedlog i polazišna točka za pregovore, a ne konačni temeljni dokument sirijske države, iako kažu da kraj rata u Siriji nije daleko.

Ruska antiteroristička operacija u Siriji može poslužiti kao primjer interakcije diplomacije i vojske. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo obrane međunarodnom terorizmu zadaju naizmjenične udarce. Nakon uspješne vojne operacije slijedi konsolidacija vojnog uspjeha na diplomatskom polju, nakon čega na pozornicu opet stupa vojska i zadaje novi udarac. Sergej Lavrov je napravio svoj potez u Astani, a sada je za udarac teroristima opet na redu ministar obrane Sergej Šojgu.

Velika ofenziva

Mnogi stručnjaci ne uspijevaju razumjeti u kojem će smjeru udariti sirijska vojska. U javnost se izlazi s opcijama operacije u Idlibu, zbog kontrole granice s Turskom. Također se spominje predstojeći napad na naftna područja Sirije, koja su trenutno pod kontrolom terorista “Islamske države”, ili čišćenje terorističkih enklava u blizini glavnog grada, što je ozbiljan problem i za Rusiju, jer iz Istočne Goute militanti redovito granatiraju rusko veleposlanstvo u Damasku. Bez obzira na procjene, nema sumnje da će se sirijska vojska fokusirati na rješavanje bilo kojeg od navedenih problema.

Međutim, iskustvo iz 2016. govori da operacije u tekućoj godini ne treba očekivati ​​velike ofenzive na svim frontama. Načelnik Glavnog stožera Ministarstva obrane Rusije, Valerij Gerasimov, razvio je plan za niz besprijekornih operacija, dok ruski stručnjaci provode kampanju obuke sirijske vojske za ofenzivne operacije ove vrste ratovanja. Čak i ovakva kakva jest, sirijska vojska je relativno jaka sila, ali može formirati i rezerve, te raditi na poboljšanju vještina i obnovi opreme za svojih vojnika.

Sada je pravo vrijeme za provođenje poslova generala Šojgua i Gerasimova, što znači da slijedi jak udarac po položajima sirijskih terorista.

Prekid vatre je za Al-Nusra Front i njegove saveznike u Idlibu stvorio vrlo nepovoljne uvjete, dok teroristi iscrpljuju svoje snage i u borbama protiv svojih bivših “oporbenih saveznika”. Dio takozvane “naoružane oporbe” danas djeluje kao zasebna gerila, što otvara mogućnost udruživanja s vladinim snagama. Iako se ovaj scenarij tijekom pregovora Lavrov-Kerry činio nemogućim, nakon što se Turska jasno postavila i odredila koje su skupine terorističke, a koje mogu doći na pregovore u Astani, čak ni ovaj scenarij nije nemoguć.

Zbog blokade i provedbe specijalnih operacija će terorističke enklave u Damasku i Homsu postupno nestati. Napad na ISIL se mora voditi na širem frontu, kako bi se izbjegle neželjene posljedice poput prisilnog povlačenja iz Palmire, koja je bila slabo osigurana s juga, sjevera i istoka. ISIL sada ratuje na nekoliko frontova – protiv Iračana u Mosulu, Kurda i proturskih snaga na sjeveru Sirije i Assada. Uz ovoliki pritisak će se teritorij ” kalifata” vjerojatno smanjivati i ISIL na kraju treba zbiti na ograničenom području, što je razlog zašto se trenutno mora okružiti sa širokim frontom.

Od “Teherana” do “Jalte”

Naravno, vojne operacije nikada nisu same sebi svrha i na kraju velike ofenzive na svim frontama treba osigurati novu diplomatsku fazu.  “Teheran” postupno mora stvoriti preduvjete za novu “Jaltu”. Tada u raspravi naglasak s “prekida vatre” konačno može prijeći na izradu novog sirijskog ustava.