Sirijski kršćani o sankcijama EU: „Bombe ubijaju, ali i vaše sankcije, zar to ne znate?“

Monsinjor Joseph Tobji nas prepoznaje, smiješi nam se izdaleka, zove pastoralno osoblje i pokazuje prema pročelju katedrale.

“Pogledajte kako se promijenilo”, kaže talijanskim novinarima portala Gli occhi della Guerra.

„Podignemo pogled. Godinama je Maronitska katedrala St. Elia bila simbol rata u Aleppu. Granate su je gađale, udarale i probijale. 2012. godine, kada smo prvi put došli, militanti su bili stotinjak metara blizu. Da biste se približili, pokucali i mogli ući, morali ste proći njihovu minobacačku vatru, pripovijeda Gian Micalessin.

Šest dugih godina ništa se nije mijenjalo. Sada, nakon oslobođenja grada, umjesto dima od požara i rupa od granata, staru katedralu skriva splet skela. U nekoliko tjedana se sve pretvorilo u ogromno gradilište na otvorenom.

Tamo se, među kablovima i pregradama, poput mrava penju marljivi restauratori i zidari. Maronitski biskup sretno se smije.

Prisjeća se loših dana.

“Ova je katedrala jednom bila na liniji vatre. Nakon što su militanti stigli takoreći na ulazna vrata, haubica je pogodila spavaću sobu jednog od naših susjeda i usmrtila ga u krevetu”, prisjeća se biskup, pokazujući na rupu od granate na drugom katu zgrade desno od katedrale.

“Godine 2012. prve su granate pogodile kupolu katedrale. Tada je na krov palo nekoliko projektila. Jednog dana, dok sam radio u svom uredu u tornju, udar je pretresao čitavu zgradu. Tog dana sam rekao da je dosta… Zatvaram. Sada je obnavljamo i uskoro ćemo katedralu ponovo otvoriti vjernicima. Ovdje smo sakupili nešto novca, a nešto je došlo iz inozemstva i to nam je omogućilo početak radova. No, rad grupe talijanskih arhitekata je također od temeljne važnosti, što nam pomaže da spojimo stare komade zajedno”, kaže biskup Joseph Tobji.

Monsinjor Tobji se smrzava i upozorava ruku. “Ali budimo iskreni. Obnova crkve nije dovoljno. Ovdje u zapadnom Alepu nema nijednog kvadratnog metra koji je ostao čitav. Ako to ne obnovimo, ljudi se neće vratiti“, kaže biskup.

Aleppo je nekad bio treće kršćansko središte Bliskog istoka. Tamo je živjelo  preko 200 tisuća vjernika. Danas ih je više od polovice izvan svojih domova. Žive u inozemstvu i mnogi se neće vratiti.

“Zašto bi se trebali vratiti? Kako da ih zamolimo da to učine ako im ne možemo ponuditi posao, ako im nismo u mogućnosti jamčiti da mogu izdržavati njihove obitelji”, uzdahnuo je monsinjor.

“Mnogi kažu da je rat završen, ali to nije istina. Ovdje u središtu Alepa situacija je mirna, ali na jugozapadnim predgrađima odjekuju bombe i projektili koje ispaljuju teroristi iz Idliba. I dalje ubijaju. Zašto međunarodna zajednica ne kaže ništa? Zašto Europa ne radi ništa?”, pita se biskup Joseph Tobji, koji je ogorčen na zapadne zemlje i sankcije nametnute Siriji koje sprječavaju izbjeglice da se vrate u domovinu.

Svakom riječju, svakom rečenicom briga za prisutne kao da tjera zbog skorog ponovnog rođenja katedrale.

“Vi ste u Europi to možda zaboravili, ali tamo gdje ne stignu bombe stižu sankcije. Ubijaju i one, znate li to? Pomislite na djecu, bolesne, starije koji ne mogu dobiti hranu i lijekove. Danas je s ovog gledišta još gore nego prije. Kad se pucalo, bili smo zadovoljni samo da preživimo. Međutim, danas se kršćani vraćaju ovdje i pokušavajući shvatiti je li se moguće vratiti kući. Ali onda otkriju da nema benzina, da često nema plina za grijanje i da u ljekarnama nedostaju nužni lijekovi. A onda, nakon što pogledaju, zaključaju opet katanac od kuće i vrate se u inozemstvo. Neki vjernici, koji su odolijevali u godinama opsade, sada su se, nakon svega, predali i otišli. Ukratko, rat je možda završen, ali se situacija za nas kršćane nije poboljšala. Pod bombama smo se bojali, ali smo uspjeli očuvati nadu. Danas su mnogi od nas i to izgubili“, zaključio je alepski maronitski biskup Joseph Tobji, koji je licemjernu Europu pokušao podsjetiti na njene kršćanske korijene i da u Siriji pate ne samo „alaviti Bashara Al-Assada i pristaše režima“, već i kršćanska populacija.

Sve to se događa kada bi bilo dovoljno da vođe koje se kunu u obranu kršćanske Europe na sljedećem glasovanju o produljenju sankcija Siriji ulože veto i to argumentiraju činjenicom da su u Sirijskoj Arapskoj Republici, prema studiji iz 2017. godine, kršćani činili 16,1% populacije, što je izrazito velika brojka obzirom na velik broj koji je pobjegao u inozemstvo. Neke studije govore o manjem broju sirijskih kršćana, ili o njih 10%, ali to ne umanjuje činjenicu da su dali veliki doprinos u obrani zemlje i uvijek su isticali da im je vlada u Damasku bila jedini zaštitnik.

Inside Over / CMEPS/2017/Report

VIDEO: Prilog Giana Micalessina iz Aleppa