“Jeste li vidjeli? Kurdi su shvatili da će izgubiti sve i dogovorili su se s vladom. Nije sve izgubljeno”, rekao je u razgovoru s talijanskim novinarima portala Inside Over monsinjor Jacques Behnan Hindo, sirijski katolički nadbiskup emeritus Hasaké-Nisibija, glasa gotovo slomljenog emocijama.
„Čuli smo se dan ranije, nedugo nakon zadnjeg turskog napretka, dok su islamistički militanti udarali tijela likvidiranih civila i klicali Islamskoj državi. Svi su se bojali da Recep Tayyip Erdogan može nesmetano napredovati u Siriji“, rekao je novinar Matteo Carnieletto koji je razgovarao s nadbiskupom Hindom.
“Ovo je pravi zemljotres. Za nekoliko tjedana više od dva milijuna ljudi moglo bi stići u sjevernu Siriju. Među njima su i obitelji džihadista povezanih s Muslimanskim bratstvom koje se bori protiv Kurda i čiji su se militanti posljednjih godina već borile oko Damaska. Za kršćane će to biti smrt i krvoproliće“, izjavio je sirijski kršćanski biskup Hasake.
S punim pravom, jer je od oko 14 000 boraca koje je naoružala i pripremila Ankara većina bila u redovima islamističkih milicija Muslimanskog bratstva ili „kalifata“. Sada se zovu „Sirijska nacionalna vojska“.
Noćna mora kršćana Sirije je da bi Erdogan mogao stvoriti svojevrsni sultanat na sjeveru zemlje.
“Rizikujemo republiku kojom vlada Muslimansko bratstvo”, kaže monsinjor Jacques Behnan Hindo.
Ipak, izgleda da se situacija radikalno promijenila kada su Kurdi i vlada Bashara Al-Assada postigli sporazum, za javnost zasad čisto vojni, zahvaljujući posredovanju Rusije. Vladine trupe već su stigle do sjevera zemlje i ušle u Manbij, opkolile stari “glavni grad” ISIL-a, Raqqu, te preuzele kontrolu nad gradovima Tel Tamer, Ain Issa, Tabqa i na sjeveroistoku Sirije. Kršćani i Kurdi im predaju upravu u gradovima Qamishli i Hasaka, a vladine snage su došle čak do pograničnog grada s Irakom Al Ya’rubiya i istaknule sirijsku zastavu u centru naselja.
Osam godina su sirijska vlada i Kurdi bili na suprotnim stranama barikade. Kršćani koji su živjeli pod kurdskom vlašću nisu imali lagodan život, kao što objašnjava monsinjor Hindo.
„S njima sam uvijek razgovarao, htjeli su buduće generacije dovesti u rizik samo kako bi stvorili autonomnu državu. 2015. kurdski snajper je pucao 30 centimetara iz moje glave i znate zašto? Bilo je to zastrašivanje. Htjeli su mi reći da moram ušutjeti”, rekao je nadbiskup Hindo.
Još uvijek postoje mnoge razlike između vlade i Kurda.
“Kurdi žele autonomnu regiju, kao u Iraku, ali Assad želi ujedinjenu zemlju, iako u različitosti. U Sočiju sam tražio da se ne koristi riječ „manjina“, jer smo svi sirijski građani. Stranke mogu biti većina ili manjina, ali ne Sirijci“, dodao je.
Prema monsinjoru Hindu, Turci će ostati na teritorijima koje već kontroliraju, ali se neće usuditi ići tamo gdje su prisutni vladini vojnici. Jedina moguća alternativa, barem za sada, je izbjegavanje nove eskalacije nasilja.
Asirska agencija AINA izvještava da su prije dva dana crkvena zvona odjekivala ravnicama sjeveroistočne Sirije, upozoravajući seljane da potraže utočište od nadolazećih zračnih napada. To je bilo prvi put u cijelom stoljeću da su kršćanske zajednice u regiji bile prisiljene bježati od turskog napada.
Sirijski Asirci i Armenci sjeveroistočne Sirije podijeljeni su u osjećajima prema kurdskom Sirijskom demokratskom vijeću, koje je preuzelo kontrolu nad područjem nakon poraza ISIL-a. Ali su ujedinjeni u mogućem ratu između Turske i Kurda, koji sada počinje pustošiti njihovu domovinu.
“Žele završiti posao započet prije stotinu godina u Sejfu”, rekao je Bassam Ishak, koristeći izraz na sirijskom jeziku za genocid nad kršćanima 1915. godine u današnjoj Turskoj.
“Postoji solidarnost među sirijskim i asirskim političkim strankama u osudi napada zbog jedne povijesti, zbog jedne stvari i jer nitko ne želi vidjeti susjednu zemlju da napada njihove domove i natjera ih na bijeg”, dodao je.
Bassam Ishak, diplomat sirijsko-asirskog porijekla, rekao je da su starosjedilačke kršćanske etničke skupine nekada predstavljale trećinu stanovništva sjeveroistočne Sirije, ali su mnogi napustili domove tijekom dvadesetog stoljeća. Danas nema pouzdanih statistika, ali Ishak procjenjuje da je u regiji ostalo samo četrdeset ili pedeset tisuća sirijsko-asirskih državljana.
U veljači 2015. godine ISIL je napao dolinu Khabur uništavajući crkve i uzevši stotine sirijsko-asirskih talaca. Prema Institutu za asirsku politiku, kampanja je trebala “učinkovito okončati prisutnost asirske prisutnosti u regiji Khabur”.
“Za Asirce se povijest ponavlja, iznova i iznova. Ta spoznaja je strašna za ljude koji su iskusili neizmjerne patnje i još uvijek su pod utjecajem trajnih posljedica događaja iz 1915. godine”, rekla je Reine Hanna, direktorica Instituta za asirsku politiku.
Prema izvještajima turskih medija, turska vojska je u drugoj fazi operacije planirala zauzeti Hasaku, ali je grad sada u rukama vladinih snaga. Urbana područja Qamishlija su izvan prijavljenog plana, ali turski zračni napadi i artiljerijska vatra pogodili su asirske četvrti unutar grada.
“Stambeni dio koji su bombardirali mješavina je Kurda i kršćana, ali oni su trebali znati da ima kršćanskog stanovništva. Oni žele da kršćani napuste Qamishli”, rekao je.
Armenska vlada oštro je osudila tursku operaciju.
“Pitanje odnosa Kurda i Sirijaca je komplicirano. Istina je da su i neki Kurdi igrali veliku ulogu u genocidu 1915. godine, ali danas postoje Kurdi koji su to priznali i javno je izvinuli za svoje zločine”, izjavio je David Vergili, član Europske zajednice Asiraca.
Ipak, mnogi sirijski Asirci i Armenci, dvije najveće kršćanske zajednice u tom dijelu Sirije, ne podržavaju kurdski projekt i ne vide puno razloga da vjeruju Kurdima.
“Kurdske vlasti dosljedno su negirale prava kršćana i pokušale to prikriti od tiska i skupina za ljudska prava. Asirski novinari, istraživači i obični civili riskiraju svoje živote ako se usude izvještavati o stvarnosti Asirca u regiji”, navodi se u izjavi Asirskog političkog instituta koji osuđuje uhićenje novinara Soulemana Yuspha.
“Ni u jednom trenutku američka vlada nije vodila bilo kakvu politiku u Siriji koja je na bilo koji način uzela u obzir potrebe kršćana. Nažalost, danas vidimo rezultat toga. Sada je prekasno za promjenu smjera”, rekla je stanovnica Qamishlija Hanna za američki časopis National Interest.
Što god mislili o Kurdima, sirijski kršćani su ujedinjeni protiv turske intervencije.
“Nakon iznenadnog povlačenja američke vojske, različiti akteri u regiji su spremni sudjelovati u velikom sukobu koji bi mogao dovesti do nestanka asirske prisutnosti u Siriji. Američko povlačenje omogućava da se na tom području ponovo probudi ekstremizam kojeg podržava Turska”, priopćio je u četvrtak Institut za asirsku politiku.
Turska planira iskoristiti takozvanu „Sirijsku nacionalnu vojsku“, savez islamističkih militanata, za svoje operacije na sjeveru Sirije. Jaish Al-Islam, jedan od frakcija te vojske, paradirala je s kavezima punih taoca sirijskih vjerskih manjina. Njegov pokojni čelnik Zahran Alloush jednom je nazvao neke manjine “prljavštinom” koju bi trebalo “očistiti”, iako je tu izjavu kasnije porekao.
“Turska se može proširiti izvan svojih sadašnjih granica prihvaćajući vjerski plan. Što bi spajalo Sirijce, Kurde, Arape i Turke, kao što je to bilo za vrijeme Osmanskog carstva? Samo je vjerski identitet”, rekao je Bassam Ishak.
Ishak, Vergili i priopćenje asirskog Instituta za politiku optužuju Tursku za podršku ISIL-u.
Militantna skupina doista je iskoristila tursku kampanju kako bi se vratila u život. U petak je automobil bomba kojeg je postavio ISIL eksplodirao u Qamishliju, usmrtivši tri osobe i ranivši devet. Manje od sat vremena kasnije, pripadnici ISIL-a se iskoristili tursku artiljerijsku vatru kako bi pobjegli iz zatvora također u Qamishliju.
Bombardiranje je prekinulo razgovor National Interest, jer su počele stizati vijesti iz Qamishlija.
“O, Bože, stalno mi šalju slike i videozapise. Grozno je što se tamo događa. Jako mi je žao, ali moram ići”, rekao je Bassam Ishak.
Međutim, sada je situacija puno bolja. Asirske i armenske kršćanske Sootoro milicije su uz vladine snage, a pridružuju im se i Kurdi, koji su ipak odlučili preživjeti i ostati usvojim domovima, čak i ako se budu morali odreći snova o „državi u državi“ unutar granica Sirijske Arapske Republike
već je počelo sektaško pisanje i protukurdska propaganda o kurdskim navodnim zločinima a to je već najava što bi Assadova vlast trebala učinit sa kurdskim “izdajnicima” i “separatistima” , zaboravlja se da je od cijelog toga teritorija nabrojanog u članku ISIS nekad kontrolirao 90% dok nisu SDF i SAD ponovno vratili taj teritorij, Kurdi će zažalit ako svoju vojno-političku vlast prepuste SAA i IRGC-u jer od njih neće dobiti nikakva prava a za sporna područja u tzv. turskoj sigurnoj zoni borbe se nastavljaju bez obzira na ulazak SAA i Trumpove nebuloze o povlačenju i sankcijama Turskoj
prevario car sultana
Ovaj “ruski gambit”, što smo vidjeli u ovih par dana če se pisat u istorijskim knjigama jednog dana….
Ovo turci tjeraju kršćane na progon…Kurdi su samo izgovor…Logično, zar ne !?
Juče gledam Kurde koji dočekuju Sirijsku vojsku na ulici noseći Asadove slike,krajnje licemjerno,što sada ne nose Trampove ili Makronove slike !
Razočarenje naših balkanskih amerofila je ogromno. Slično su bile nekad razočarane pristaše hitlerjugenda.
Ove američke sramote hollyuwoodski filmovi nikad neče prikazati.
Ali nema problema. Snimit če to sve Rusi ili Kinezi.
Koliko su zapravo do sada okupirali turci, od predviđenog,možda 20ak %….valjda ovi glavni imaju dogovor,Putin i ekipa,a ovaj klaun od Turčina valjda će mu neko upaliti svjetlo i reći da je predstava gotova, neka ide sakupljati poene za izbore doma,sad bi još trebalo pustiti Kurde da malo oni naprave nereda u njihovom dvorištu…valjda su nešto sad naučili Kurdi iz ovog,ili opet do sljedećeg puta…
Kurdi vjezbaju iskrcavanje u Pustinju zajedno sa USrAncima. Konacno u zajednickoj akciji.
Ostaje jos da vjezbaju iskrcavanje u Sibir sa Mikronom, gaće će da peru u Seni, a sušit će ih na sv Jeleni.
Sirijska vojska štiti svoj narod sve dolazi na svoje.