Skandinavski „novinari“: „Imamo dokaze da je Rusija 2015. planirala ubiti Erdogana“

Kao što je poznato, prije 4 godine, 24. studenoga 2015., F-16 koji pripada turskom zrakoplovstvu iznenada je srušio bombarder Su-24 ruskih zrakoplovnih snaga koji su vraćao iz antiterorističke misije. Ova je priča odavno povijest.

No nedavno su se pojavile zanimljive informacije koje je objavio Nordic Monitor. Naravno, treba ih uzeti s rezervom posebno u vremenima u kojima svakodnevno svjedočimo srozavanju novinarske profesije na „proizvodnju informacija“, a ne prijenos i analizu, pa i moguća predviđanja razvoja događaja na temelju činjeničnog stanja i nesporne isitne. Istina, čak se i tu da manipulirati pri odabiru termina, pa se i istinita vijest može predstaviti kao laž. U ovoj maloj digresiji podsjetimo kako je vojska legitimnog sirijskog predsjednika i vlade godinama opisivana kao „režimske snage“, a tek odnedavno su postale „sirijske trupe“. Na drugoj strani smo čitali kako se u Siriji protiv vlade bori „naoružana oporba“, što je očigledni oksimoron. Ovo je samo dio manipuliranja informacijama, da bi „novinarstvo“ sada podiglo letvicu i više se ne trudi na ovaj način poigravati s pojmovima, stvarajući pogrešnu sliku o spomenutom sukobu, već se informacije doslovno proizvode. Upečatljiv primjer je nedavna fantazija o povećanoj radijaciji na obalama Kine i Dalekog istoka Rusije, koja je vjerojatno posljedica „nuklearne eksplozije jačine 10 do 20 kilotona u Južnom kineskom moru“.

Sada imamo ekskluzivnu informaciju koja dolazi iz Švedske, točnije s internetske stranice kojim upravlja mreža sa sjedištem u Stockholmu, a bavi se istraživanjem i praćenjem sjevernih, prije svega skandinavskih zemalja. Ova mreža je posebnu pozornost posvetila Turskoj.

Ako uzmemo u obzir utjecaj kurdske dijaspore na lokalne „ljevičare“, sam stav skandinavskih vlada prema Ankari, te poteze Erdogana proteklih tjedana i dana, koji je, prema izvješću Reutersa, naredio svom izaslaniku u NATO paktu da ne potpiše plan Sjevernoatlantskog saveza za obranu baltičkih zemalja i Poljske od „ruske agresije“, onda ove navode zaista treba prvo uzeti s rezervom, potom pokušati provjeriti u ruskim i turskim izvorima.

Naime, nakon obaranja ruskog zrakoplova Su-24 od strane turskog ratnog zrakoplovstva 24. studenoga 2015. godine je došlo do teške krize u bilateralnim odnosima Moskve i Ankare.

Vrijedi podsjetiti što je tada izjavio Vladimir Putin i na njegovom izrazu lica pokušati protumačiti je li bio iskren ili je, kao bivši obavještajac, i to jedan od boljih, pred novinarima samo odglumio ulogu vođe zemlje koja je „primila na znanje neprijateljski stav Turske prema Rusiji i ruskom narodu“, ali je na Ankari da odluči što će dalje činiti. Putin tada nikome nije otvoreno prijetio ili dozvolio da se odnosi pogoršaju više od gotovo dna kojeg su dosegli.

U svom obraćanju početkom prosinca 2015. u velikoj dvorani Kremlja, pred zastupnicima i senatorima oba doma Državne Dume, članovima vlade i predsjedničke uprave, osobama iz javnog života i crkvenim velikodostojnicima, Vladimir Putin je komentirao i neprijateljski čin Turske.

„Mi znamo, na primjer, tko u Turskoj puni džepove i omogućuje teroristima da zarađuju od prodaje ukradene sirijske nafte. Upravo ovim novcem razbojnici zapošljavaju plaćenike, kupuju oružje, organiziraju neljudske terorističke napade protiv naših građana, protiv građana Francuske, Libanona, Malija i drugih zemalja. Sjećamo se i kako su se, posebno u Turskoj, militanti skrivali i dobili moralnu i materijalnu podršku, militanti koji su se ’90-ih i 2000-ih borili na Sjevernom Kavkazu, a mi ih i dalje primjećujemo kako djeluju na tom području”, rekao je tada ruski predsjednik.

“Imamo puno starih i pouzdanih prijatelja u Turskoj. Želim naglasiti da ih ne izjednačavamo s onim dijelom sadašnjeg vladajućeg establišmenta, koji snosi glavnu odgovornost za smrt naših vojnika u Siriji. Nećemo zaboraviti ovu njihovu pomoć terorizmu. Uvijek smo i uvijek ćemo izdaju smatrati najgorim i najsramotnijim djelom. Neka to znaju oni u Turskoj koji su ubili naše pilote s leđa, oni koji licemjerno pokušavaju opravdati sebe i svoje postupke, ali i prikrivati tragove terorizma. Uvažene kolege, uopće ne razumijem zašto su to učinili. Bilo koja pitanja, bilo kakvi problemi i bilo kakva proturječja, sve što mi nismo vidjeli, mogli smo riješiti na potpuno drugačiji način. Povrh svega toga, bili smo spremni zajedno s Turskom raditi na svim područjima koja Turska smatra najosjetljivijim i bili smo spremni otići tako daleko, čak i dalje nego što su njihovi saveznici bili voljni ići. Samo Allah zna zašto su to učinili i izgleda da je Allah odlučio kazniti tamošnje vlasti tako što ih je lišio zdravog razuma i mogućnosti donošenja ispravnog suda“, rekao je Vladimir Putin.

VIDEO – Vladimir Putin: „Allah ih je kazio i lišio ih je zdravog razuma“

Nakon više sličnih poruka, uz apsolutni prekid komunikacije s Ankarom, turski predsjednik Erdogan uviđa stranputicu kojom je krenuo i šalje pismo Vladimiru Putinu u kojem traži da Rusija prihvati ispriku Turske, jer Turska  “nikada nije imala želju i namjernu da svjesno i namjerno obori zrakoplov koji pripada Ruskoj Federaciji i da ne želi pokvariti odnose s Rusijom, jer je Moskva strateški partner za Tursku“.

Glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov je tada rekao da je turski predsjednik Erdogan izrazio sućut zbog smrti pilota Su-24 i izvinuo se njegovoj obitelji, ruskom narodu i vodstvu.

Međutim, u trenutnim okolnostima, u kojima su Moskva i Ankara strateški partneri u rješavanju sirijske krize, energetskom povezivanju Rusije i jugoistočne Europe preko turskog teritorija, vojno-tehničkoj suradnji i ključne su prijestolnice u transparentnom povezivanju Turske i turkomanskih naroda Središnje Azije, koji su na udaru raznih destabilizirajućih faktora, uključujući islamski fundamentalizam, koji dolaze iz zaljevskih petromonarhija i Sjedinjenih Država, izvlači se priča o navodnom planu Rusije za bombardiranje palače turskog predsjednika u Ankari.

Nordic Monitor: Rusija je planirala bombardirati Ankaru i ubiti Erdogana

Skandinavska mreža navodi kako su u znak odmazde za oboreni Su-24 zrakoplovne snage Rusije planirale bombardirati Tursku, posebno palaču turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana .

Nordic Monitor se u svojoj objavi poziva na određeni obavještajni dokument, kojeg je mreža navodno dobila od služba za presretanje radio veze Turske nacionalne obavještajne organizacije (MIT).

Prema dokumentu, 3. prosinca 2015. su stručnjaci moćne turske tajne službe presreli razgovor dvojice vojnika, od kojih je jedan bio sirijski brigadni general. Razgovor o kojem je riječ, kako piše Nordic Monitor, bio je o važnom sastanku koji je trebao biti održan 30. prosinca iste godine u zračnoj bazi Hmeymim. Sugovornici su s jedne strane trebali biti časnik sirijske vojske, a s druge izvjesni ruski „general Sergej“.

Kako pojašnjava skandinavska mreža, koja svoje navode potkrjepljuje raznim faksimilima službenih dokumenata i presretenih audio zapisa, sudionici sastanka trebali su razgovarati o ništa manje nego o „bombardiranju palače turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana“.

Prema istim informacijama, vojni stručnjaci su u razgovoru raspravljali o pojedinostima raspoređivanja na ruske  bombardere Su-34 i Su-22 snažnijih oružja, posebno težim bombama nego što su ranije upotrebljavane konvencionalne borbene snage.

Vijest nije prošla neprimijećeno u ruskim medijima, gdje stručnjaci tvrde kako je u to vrijeme ruska strana doista bila ogorčena demaršom turske vojske, koja je odmah i s pravom nazvana onom koja prijatelje “ubada nožem u leđa”.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je nakon incidenta upozorio Tursku na “ozbiljne posljedice”. Naravno, ovdje bi bilo pogrešno govoriti samo o turskoj vojsci.

Ali ni Erdogan, kao zapovjednik turske vojske, nije mogao unaprijed znati za akcije svojih podređenih. Navodi se kako „nitko osim njega nije mogao dati zeleno svjetlo za napad na ruski bombarder“.

Kasnije je turska predočila dokaze da je vojska dobila izričitu naredbu za obaranje svih zrakoplova koji ulaze u turski zračni prostor iz Sirije. Pojašnjeno je da piloti nisu morali tražiti dodatne naredbe za djelovanje i pilot koji je oborio ruski Su-24 je, navodno, djelovao po prethodnoj zapovijedi, koja se može široko tumačiti. Ne samo to, već se ispostavilo da je pilot koji je skrivio incident kasnije bio dio skupine koja je pokušala provesti vojni udar protiv Erdogana. Tako barem tvrdi službena Ankara.

Turski čelnik se u početku nije ispričao, zbog čega je dobio razne etikete u Moskvi, a Vladimir Putin je na konferenciji za novinare krajem 2015. izjavio „kako Turci ližu jedno mjesto Amerikancima“, ali „kako mu nije jasno što imaju od toga“. S druge strane, da se Erdogan ispričao odmah, time bi de facto bi priznao svoju krivnju.

Također je poznato da je osim zapovjednika posade Su-24, potpukovnika Olega Peškova, kojeg su teroristi gađali sa zemlje, također ubijen i marinac Aleksander Pozinič iz spasilačke ekipe, koji je bio u timu za evakuaciju u helikopteru Mi-8, koji je također uništen.

Navigator posade, kapetan Konstantin Murahtin, uspješno je sletio živ izvan područja napada od strane islamističkih militanata. Kasnije, tijekom akcije potrage i spašavanja, evakuiran je u zračnu bazu Hmeymim od strane sirijskih specijalnih snaga i boraca Hezbollaha.

Kao što smo rekli, dva pilota turskog zrakoplova F-16, koji su oborili ruski bombarder, uhićena su u srpnju 2016. pod optužbom za pokušaj državnog udara. U ovom konkretnom slučaju su tvrdili da su postupali u strogom skladu sa spomenutom naredbom premijera Ahmeta Davutoglua od 10. listopada 2015.

Naime, prema ovom naređenju je turska vojska trebala srušiti sve zrakoplove koji naruše turski zračni prostor. Turska strana je prije naredbe rekla da je ruska vojska barem dva puta, 3. i 6. listopada 2015. godine, morala prekršiti turski zračni prostor, ali su rekli da je to bila nužna greška, jer je riječ o malom dijelu turskog teritorija koju ulazi nekoliko kilometara u dubinu Sirije, kojeg vojni zrakoplovi prelete da takoreći „ne primijete“ da su prošli kroz Tursku.

Ipak, Rusija tvrdi kako je ruski Su-24 oboren na sirijskom nebu, što znači da je ili preletio taj uski komad zračnog prostora ili je prošao južnije, da nije ni povrijedio granice Turske.

Prije katastrofe je tursko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da su se “između 3. i 10. listopada ruski zrakoplovi 13 puta opasno približili turskoj na granici sa Sirijom”. To također nije pridonijelo zatopljenju odnosa, ali je rušenje zrakoplova probilo granicu dobra i zla.

Međutim, Erdoganov prethodnik na mjestu predsjednika Turske, Abdullah Gul, čak tri godine prije incidenta je prepoznao ispravnost budućih akcija ruskog zrakoplovstva. Sada se malo tko sjeća da su tri godine prije incidenta, 12. lipnja 2012., sirijske snage protuzračne obrane oborile turski F-4 koji je, prema njihovom mišljenju, ušao u sirijski zračni prostor. Tada se, komentirajući ovu situaciju, Abdullah Gul složio sa sirijskom tvrdnjom da je “turski borbeni zrakoplov doista mogao biti u sirijskom zračnom prostoru, budući da kratkotrajni prelazak zračnih granica vojnim zrakoplovima koji lete velikom brzinom nije ništa neobično”.

“Uobičajena je praksa da borbeni zrakoplovi ponekad prelaze i napuštaju državne granice s obzirom na brzinu preko mora”, rekao je bivši turski predsjednik.

“Takve stvari se ne događaju iz loše namjere, već zbog složenosti upravljanja brzinama mlaznih letjelica”, rekao je Abdullah Gul.

Dakle, argument da je ruski zrakoplov „namjerno napao“ turski zračni prostor jeste u najmanju ruku neozbiljan. Što se tiče katastrofe 24. studenog 2015. godine, ruski novinar Vitalij Karjukov kaže: „Hvala Bogu da se pomirenje strana, nakon dugog zahlađenja odnosa, ipak dogodilo. Kao što kaže izreka, “čak je i loš mir bolji od dobre svađe”.

U ovom konkretnom slučaju su ruski mediji ovo više komentirali kao podsjetnik na nemile događaje iz 2015., bez namjere da se ponovo otvara ta tema. Međutim, Nordic Monitor ide dalje i 25. studenog objavljuje detaljnu obavještajnu analizu, potkrijepljenu „dokazima“, kako je turski predsjednik Erdogan osobno naredio obaranje ruskog Su-24.

Nordic Monitor je tako objavio „turske vojne dokumente koji potvrđuju da je predsjednik Erdoğan naložio turskom ratnom zrakoplovstvu da sruše ruski avion koji se 2015. godine približavao tursko-sirijskoj granici“.

„Kratke napomene koje je koristio upravitelj Erkana Ağına, pravni savjetnik u sjedištu Generalštaba, na sastanku NATO pakta radi informiranja sudionika o pravnom aspektu slučaja, otkrile su Erdoğanovu ključnu ulogu u incidentu. Prema bilješkama, Erdoğan je izjavio da će svaki vojni element koji se približava Turskoj sa sirijske granice i predstavlja sigurnosni rizik i opasnost biti ocijenjen vojnom prijetnjom i tretiran kao vojni cilj”, pišu skandinavski „stručnjaci“, iako je to dio naredbe Davutoglua od nekoliko dana prije incidenta.

Kasnije Nordic Monitor nastavlja s opisom incidenta i kasnijim izvinjenjem Erdogana Rusiji i obnovom odnosa u lipnju 2016. godine.

„Iako su Erdoğan i drugi turski čelnici u početku prkosili ruskim prijetnjama i zavjetovali se da će opet djelovati u skladu s istim pravilima ako se u zraku dogodi još jedno kršenje, kasnije su ublažili retoriku. Nakon dogovora između Moskve i Ankare o obnovi odnosa, članovi turske vladajuće Stranke pravde i razvitka (AKP) počeli su tvrditi da vlada nije naredila turskim zrakoplovnim silama da obore ruski zrakoplov, već su tvrdili da su piloti djelovali sami“, zaključuje Nordic Monitor.

Međutim, kao svjedoka navode brigadira Erkana Ağına, koji je, navodno, upozorio Erdogana na približavanje ruskih zrakoplova i kako su kasnije oba ruska borbena zrakoplova 17 sekundi kršila turski zračni prostor od istoka prema zapadu dubine 1,5 milju u turskom teritoriju.

Prema navodima Nordic Monitora, „tursko ih je zapovjedništvo 10 puta upozorilo preko hitnog kanala, a kako nije primljen nikakav odgovor i praćeno ponašanje nije promijenjeno, turski F-16 iz zračne patrole je oborio ruski Su-24“.

„Dok je jedan ruski zrakoplov otišao, drugi je ostao u turskom zračnom prostoru“, prema citiranom vojnom dokumentu je rekao Erkan Ağın.

No, čak i brigadir Ağin i članovi odjela pravnog savjeta, na čijem je čelu bio, uhićeni su i osuđeni na doživotni zatvor zbog zavjere i optužbi za terorizam.

Kasnije je turski  dnevni list Sabah isti odjel optužio za pokušaj umetanja novih definicija kao što su „ratni zločini“ i „zločini protiv čovječnosti“, pozivajući se na Rimski statut, u nacrt vojnog kaznenog zakona Turske iz 2014. Turski dnevni list je naveo da bi nacrt u tom obliku ograničio uporabu sile turske vojske protiv terorističkih organizacija i otvorio put suđenju predsjedniku Erdoğanu na Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu.

U svakom slučaju, iako Nordic Monitor navodi mnogo točnih detalja, koje potkrjepljuje „dokazima“ koje je svojim kanalima dobio od moćne turske obavještajne službe MIT, čini se da dva opširna teksta vrlo upitnog kredibiliteta ipak neće otvoriti stare rane u odnosima Turske i Rusije. No, uvijek vrijedi pokušati, posebno u okolnostima u kojima članstvo Turske u NATO paktu postaje diskutabilno. Kako nitko od zapadnih saveznika ne može utjecati na odluke Ankare, ovo se čini kao dobar, ali uzaludan pokušaj, da na Tursku, zbog laži iz 2015. i 2016. pritisak počne vršiti Rusija. Ali Moskva ne vidi razlog za promjenom politike, jer, kao što kaže Vitalij Karjukov, “čak je i loš mir bolji od dobre svađe”.

Nordic Monitor 1 / Nordic Monitor2 /  Sabah