Slanje kineske vojske u krizno žarište u Venezuelu je znak nove ere svjetske politike

Jučer smo izvijestili da je venecuelanska vlada 27. ožujka primila prvi kineski teretni zrakoplov s važnom pomoći latinoameričkoj zemlji. Zbog strateške suradnje dviju zemalja je Kina je isporučila 65 tona lijekova Venezueli, a to je samo jedna od mnogih dostava, tvrde dužnosnici u Caracasu. Međutim, puno važniji od same humanitarne pomoći, barem u ovom trenutku, je dolazak kineskih vojnih savjetnika u Venezuelu, zemlju koja je od 2010. do 2014. iz Kine uvezla oružja u vrijednosti 349 milijuna dolara i od 2005. od Pekinga po povoljnim uvjetima dobila oko 65 milijardi dolara kredita.

Dolazak kineskih vojnika u Venezuelu navještava novo doba kineske vanjske politike

Dolazak kineskih vojnika u Venezuelu je nesumnjivo važan događaj u svjetskoj politici. Za razliku od Rusije, koja ima povijest projekcije sile u inozemstvu, ovo je za Kinu iznimno rijedak potez. Iako su kineski vitalni interesi u pitanju u ratovima protiv terorističkih skupina u Afganistanu i Siriji, Kina se suzdržala od priznanja da tamo ima svoje trupe, iako je bilo dokaza o ulasku kineskih specijalnih postrojbi u Afganistan i kineskom vojnom prisustvu u Siriji.

U izvješćima se navodi da je na otoku Margarita u Karipskom moru, blizu obale Venezuele, 28. ožujka stiglo 120 kineskih vojnika “kako bi pružili humanitarnu i vojnu pomoć vladinim snagama”. Nakon što su isporučili pomoć, kineske trupe su očito premještene u venecuelanski vojni objekt. Dok je dostava pomoći bila jedna od mnogih planiranih misija, prema vladinim dužnosnicima, dolazak kineskih vojnika je podcijenjen od strane međunarodnog tiska.

Međutim, dolazak kineskih vojnih stručnjaka je logičan potez, prije svega zbog količine kineskog oružja u uporabi u Bolivarskim nacionalnim oružanim snagama (FANB).

Kao što smo rekli, prema Međunarodnom institutu za istraživanje mira u Stockholmu, Venezuela je između 2010. i 2014. uvezla kineskog oružja u vrijednosti od 349 milijuna. U početku je to bila manje sofisticirana oprema kao što su radari i zrakoplovi za obuku, oklopna vozila i rezervni dijelovi. Potom su 2017. stigli tenkovi, streljivo, uniforme i pješačka oprema, kao i rezervni dijelovi i oprema za servisiranje dijelove ruske proizvodnje.

Tjedan dana ranije, je oko 100 ruskih vojnika u Venezueli raspoređeno kako bi instalirali objekt za obuku pilota vojnih helikoptera, ali detalji o kineskoj misiji nisu objavljeni. Jasno je da svjedočimo bliskoj koordinaciji između Moskve i Pekinga o vanjskopolitičkim pitanjima i prilično je razumljivo da se postupci dviju zemalja sinkroniziraju. Rusija i Kina su uložile mnogo u Venezueli, a druga je daleko nadmašila prvu.

“U desetljeću koje je završeno 2016. godine, Kina je posudila Venezueli oko 62 milijarde dolara, od kojih je većinu Caracas mogao vratiti naftom. Moskva je posljednjih godina Venezueli dala 17 milijardi dolara zajmova i investicija, a u prosincu su dvije vlade potpisale novi sporazum u kojem će Rusija uložiti 6 milijardi dolara u venecuelansku naftu i zlato. Kina i Rusija dva su glavna vjerovnika Venezuele i glavne su gospodarske sile koja drže Madurovu vladu na površini”, nedavno piše američki LA Times, koji napominju da je Venezuela tako redovito izbjegavala bankrot i bila solventna.

Zanimljivo je napomenuti da je izvješće LA Timesa napravilo razliku između Kine i Rusije, koje imaju različite stavove prema financijskim obvezama Venezuele. Američki list kineski pristup naziva “pragmatičnijim”, dok je ruski “više ideološki”.

Dok Peking za investicije pokušava dobiti sirovine, jeftinu naftu i još mnogo toga, Moskva veći interes pripisuje “širenju vojne nazočnosti i uspostavi mostobrana u Americi, na maloj udaljenosti od Sjedinjenih Država”.

Rusija je ulaganjima i demonstracijom vojne zaštite Venezuele oduvijek  pokazivala snagu u američkom susjedstvu. Prema nekim zapadnim analitičarima Kremlj pokušava oponašati vanjsku politiku Sjedinjenih Država i NATO pakta koji ulaze u sferu utjecaja Moskve.

Doista, osuda Moskve američkog uplitanja u Venezueli je bila znatno jača od kineske, čime se želi prisiliti razne aktere na pregovore i rješavanje krize dijalogom.

Mnogi američki analitičari pretpostavili su da bi Kina mogla čak izgubiti povjerenje u predsjednika Nicolasa Madura i zadržati nizak profil obrane suvereniteta Venezuele i da će se više usredotoči na kredite koje je dala Chavezu i Maduru. Mnogi su vjerovali da će Peking čak pristati i na sporazume o zajmovima ispod stola.

U vrijeme tog navodnog kolebanja je Juan Guaido, samoproglašeni predsjednik zemlje, poručio Pekingu i Moskvi “kako ne moraju strahovati za svoja ulaganja i da će im sve biti vraćeno kada on dođe na vlast”.

No, sve ove teške hipoteze su pale u vodu dolaskom kineskih vojnika na otok Margherita, poznat i kao turističko odredište za jedrenje na dasci i kiteboarding.

Jedan od razloga bi, prema kineskoj procjeni, mogao biti da bi, čak i ako se napetosti u Venezueli povećaju, a nesigurnost zbog paralelne vlasti potraje, uskoro mogla nastati kritična situacija s izbjegličkim problemom koji će uzrokovati nestabilnost i nezadovoljstvo u susjednim zemljama, što Kini ne treba, jer može ugroziti dobru ekonomsku suradnju s Brazilom i drugim zemljama Latinske Amerike.

Iako nema znakova da Washington popušta pritisak u želji za smjenom vlade u Caracasu, istovremeno postoji unutarnja ravnoteža ili ravnoteža u kojoj nijedna strana nema odlučujuću prednost. U tijeku je rat iscrpljivanja koji može završiti samo ako jedna od dviju strana izgubi strpljenje i posegne za silom, što se trenutno čini malo vjerojatnim.

Prema ruskim stručnjacima, na američkoj strani i među američkim saveznicima postoji više skrivenih sukoba. Čak i ako neki od Sjedinjenih Država očekuju brzu i žestoku akciju, činjenica je da nitko od njih ne želi tražiti vojnu intervenciju za svrgavanje Madurove vlade u Venezueli. Čini se da čak i Washington strahuje da bi se bilo kakva vojna intervencija mogla pokazati kontraproduktivnom i može imati kaotične rezultate. Što je za SAD još gore, izravni oružani napad na zemlju može ujediniti narod Venezuele protiv Sjedinjenih Država i izazvati žestok otpor činu agresije među ostalim zemljama Latinske Amerike.

Ipak, dolazak ruskog vojnog osoblja u Venezuelu je “izazvao histeričnu reakciju u Washingtonu”. Ovim je riječima rusko ministarstvo vanjskih poslova 30. ožujka odgovorilo na oštru izjavu savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, koji je kritizirao Kremlj “da raspoređuje vojne resurse u Venezueli ili drugdje u Zapadnoj hemisferi s ciljem uspostavljanja ili širenja vojnih operacija”.

Bolton je upozorio Moskvu: “Takve provokativne radnje smatrat ćemo izravnom prijetnjom međunarodnom miru i sigurnosti u regiji”.

Međutim, rusko ministarstvo vanjskih poslova je odbilo Boltonovo upozorenje navodeći da se poluotok Čukotka u geografski nalazi u Rusiji, ali je i on dio  Zapadne hemisfere.

“Moskva nema namjeru uspostaviti ili proširiti vojne operacije u Venezueli”, priopćilo je rusko ministarstvo i dodalo da “svaki američki pokušaj da zastraši Rusiju sankcijama zbog legitimne suradnje s Venecuelom izgleda apsurdan”.

Ministarstvo vanjskih poslova Rusije je primijetilo da su “propali svi američki planovi za brzu smjenu vlade u Caracasu”.

Uvjeren u vlastiti uspjeh, Washington je razočarao one u Latinskoj Americi i zapadnoj Europi koji su požurili priznati varalicu Guaidóa, kojeg ljudi nisu izabrali ni na kakvim izborima, a tvrdi da je čelu Venezuele. Poduzevši ovaj korak, Washington je sam sebi oduzeo bilo kakav prostor za diplomatski manevar.

Osim toga, Moskva je priopćila “kako je predložila da će učiniti sve što je u njezinoj moći za promicanje nacionalnog dijaloga u Venezueli”. Međutim, Moskva je također neizravno poručila da je svaka ideja o uspostavi vojne baze u Venezueli, blizu obale Sjeverne Amerike, daleko od njenih namjera.

Jasno je da je čvrst, ali razborit ruski stav ohrabrio Kinu da se preuzme aktivnu ulogu u krizi Venezueli. Nepotrebno je reći da će Rusija i susjedna Kuba pozdraviti ovu promjenu kineskog kursa.

Ako je ruska i kubanska prisutnost u Venezueli već bila dovoljno ozbiljna za Trumpovu administraciju, dolazak kineskih vojnika bit će gorka pilula koju će morati progutati, posebno ako se uzme u obzir ogromno sudjelovanje Kine većini ekonomija Latinske Amerike. Ovo je jasan znak i da se Kina pridružuje Rusiji kako bi joj pomogla da očuva svoje i zajedničke vitalne interese u Venezueli.

Zasigurno su Moskva i Peking primili na znanje nedavnu izjavu predsjednika Trumpa da namjerava razgovarati s ruskim i kineskim kolegama o Venezueli, što znači da čelnik Bijele kuće više ne razmišlja o bilo kakvoj vojnoj intervenciji, bez obzira na retoriku američkih dužnosnika. Bez sumnje je raspoređivanje Kineza u Venezueli ujedno i prekretnica u krizi zemlje. Na vrlo važnoj razini je Kina potvrdila spremnost i sposobnost da spasi Madurovu opkoljenu vladu. Peking nije samo naglasio da je zainteresiran za njega, već i da je globalni utjecaj Kine u porastu. Naravno, Kina se pridružila Rusiji i čvrsto odbacuje “Doktrinu Monroe”. Stoga se na više načina izlazak Kine iz njezinih granica može smatrati prekretnicom u svjetskoj politici.

Nakon američke prijetnje i Kina poslala svoje vojnike u Venezuelu!