Soros protiv Orbana – Kriminal protiv vladavine prava

Zaklada Otvoreno društvo američkog milijardera i samozvanog filantropa Georgea Sorosa je u ponedjeljak potvrdio kako je pred Europskim sudom za ljudska prava podigla tužbu protiv Mađarske zbog sprečavanja njezina “humanitarnog rada u toj zemlji”.

Soroseva hobotnica se na ovaj korak odlučila nakon što je Mađarska u lipnju usvojila zakon poznat pod imenom  “Zaustavimo Sorosa”, prema kojem se nameće 25% poreza nevladinim udrugama koje “pomažu” migrantima i predviđa se kazna od godinu dana zatvora za pomaganje njihovom ilegalnom ulasku u zemlju.

Stav Viktora Orbana o imigraciji je jasna, posebice ilegalnoj, čemu se žestoko protivi. Mađarski premijer je rekao kako su ovi zakoni dodatna mjera za suzbijanje dolaska tražitelja azila u zemlju, iako nikome o njih konačno odredište i nije bila Mađarska.

“Jedino što će ovi zakoni zaustaviti je demokracija”, priopćila je Soroseva Zaklada Otvoreno društvo, te dodala “kako se mađarski zakoni kose s europskim konvencijama o slobodi govora i udruživanja te izlažu čitav niz legitimnih djelatnosti riziku kaznenog progona”.

Zaklada Otvoreno društvo financira brojne nevladine organizacije u Mađarskoj i svijetu i priopćila je u kolovozu da će regionalno sjedište iz Budimpešte premjestiti u Berlin, osudivši navodne “represivne” mjere koje je uveo Orban.

Ovdje se treba zaustavili i obratiti pozornost na hipotetsku “legitimnost djelatnost” nevladinih udruga iz galaksije Sorsevog Otvorenog društva.

Naime, ove udruge se bave djelatnošću koju kazneno pravo u gotovo svim zemljama poznaje kao poticanje ilegalne imigracije, za koju su odgovorne spomenute udruga koje djeluju u cijeloj južnoj Europi, te ilegalne imigracije za koju administrativnu odgovornost snosi osoba koja je ilegalno ušla u jednu od zemalja EU.

Zadržat ćemo se na prvoj, koja se izravno tiče Zaklade Otvoreno društvo i nevladinih udruga koje financira.

Zločin poticanja ili pomaganja u ilegalnoj imigraciji je teško kazneno djelo, posebice u slučaju udruživanja organizaciju kako bi se lakše provodile nezakonite aktivnosti.

Nemamo podatke o mađarskom kaznenom zakonu, ali je trenutno u fokusu mediteranska ruta i poslužit će za usporedbu.

Ako se ova kriminalna djelatnost provodi u suradnji s lokalnim kriminalnim organizacijama mafijaškog tipa, koje de facto kontroliraju Lampedusu i cijelu obalu Sicilije, počinitelji su kazneno djelo proveli u suradnji s mafijom i dodaje im se otežavajuća okolnost iz članka 416-bis.

Sam zločin poticanja i olakšavanja ilegalne imigracije u Italiji postoji još od 1998., kada je zakonom uređeno koje su to  akcije usmjerene na pomaganje pri nezakonitom ulasku neke osobe u državu.

Čak i ako se djelo počini uz minimalnu naknadu, kasne je određeno da to može biti nekoliko desetaka eura, ne priznaje se “posebno niska nematerijalna šteta”, što je Vrhovni sud u Rimu potvrdio  27. veljače 2017. godine.

Za ovo se djelo propisuje kazna zatvora od dvije godine i novčana kazna od 150 000 eura.

Razne presude, kao i zaključci doneseni od strane Vrhovnog suda, svakako zaslužuju dublje razumijevanje.

Naime, kazneno djelo definirano zakonom iz 1998. godine, a koje govori o uvođenju skupine migranata, kaže:  “Osim činjenice da predstavlja ozbiljniji prekršaj, tko krši odredbe ovog zakona, promicanjem, usmjeravanjem, organiziranjem, financiranjem ili prijevozom stranaca na teritorij države ili obavlja druge radnje kojima je cilj osigurati ilegalno ulazak na teritorij države, ili bilo koje druge zemlje čije ta osoba nije državljanin ili nema pravo na stalni boravak, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina i novčanom kaznom od 15 000 eura za svaku osobu.”

Što se tiče strukture takvog kaznenog postupka, Vrhovni sud je u više navrata jasno naglasio kako je “djelo provedeno pukom činjenicom da je netko svojim ponašanjem osobu doveo u situaciju da ilegalno uđe u zemlju, iako ne mora nužno biti povezan s potencijalnim ilegalnim ulaskom stranca u državu, i bez obzira na sam događaj”.

Postoji i niz otežavajućih okolnosti kojima se povećavaju zatvorske i novčane kazne, a to su:

1. Ako se radi o ilegalnom ulasku ili boravku na državnom području pet ili više osoba.
2. Ako je djelo počinjeno za ostvarenje profita, čak i neizravno, što može biti iskorištavanje i trgovanje ljudima.
3. Ako se pri u počinjenju djela provede zločin protiv imovine, čak kada šteta nije značajna.

Za otegotne okolnosti se izrečena kazna može uvećati za 1 do 3 godine, a pravilo slobode odlučivanja se ostavlja sudskoj vlasti koja zakon provodi u praksi.

U tom pogledu, kada je tužitelj naveo ukupnu štetu do ilegalne imigracije, koji u uspjeli ući i žive na teritoriju Italije bez prihoda, rada i stalnog boravka, teško je utvrditi činjenično stanje, jer se u nekim dijelovima ne može odrediti šteta nastala od počinjenja nezakonitih radnji.

Bolje bi bilo izračunati štetu nanesenu organizacijama i javnoj ekonomiji, koja je posljedica poticanja ilegalnog ulaska građana u državu, bez ikakve kontrole i uz maksimalnu organizaciju, čime se potkopavaju institucije za upravljanje migracijskim tokovima, koji su već u teškoj situaciji, kaže talijanski zakon iz 1998.

U slučaju u kojem je obrazložen, Vrhovni sud u Rimu je time ponovno utvrdio kaznu, isključujući smanjenje za olakšavajuće okolnosti navedene od strane obrane.

Ovakve i slične, strože ili blaže, imaju sve zemlje EU i svijeta. Nije jasno što želi takozvani “gospodin” George Soros? Da u cijelom svijetu svi idu na robiju za poticanje i pomaganje ilegalnih imigracija, a da smo njegova zaklada i udruge koje se doslovno bave kriminalnim aktivnostima budu izuzete od kaznenog progona? Bit će vrlo zanimljivo čuti presudu Europskog suda za ljudska prava, jer će ona imati dalekosežni utjecaj na vladavinu prava u EU.