Sporazume o slobodnoj trgovini EU i dalje pregovara u tajnosti

Greenpeace Španjolske je objavio dokumente koji otkrivaju “ozbiljan problem demokracije i transparentnosti i slabu predanost EU u zaštiti okoliša”.

U vrijeme kada je budućnost sporazuma TTIP i TISA navodno “na čekanju”, a sporazum o slobodnoj trgovini između EU i Kanade (CETA) se počinje ratificirati u različitim nacionalnim parlamentima, novi dokumenti koje je objavio Greenpeace Španjolske otkrivaju da Europska unija nastavlja graditi sporazume o liberalizaciji trgovine s drugim gospodarskim subjektima.

U ovom slučaju se govori o sporazumu o slobodnoj trgovini i investicijama o kojem EU i Japan pregovaraju od 2013. godine. Kao što je bilo s drugim ugovorima, pregovori se vode u tajnosti i potpuno su netransparentni. Dakle, iako bi pregovarači novi ugovor mogli zaključiti već ovog ljeta, sve što se zna o ovom sporazumu je u javnost izašlo zahvaljujući dokumentima koje je uspio objaviti Greenpeace Španjolske.

Iako se ova nevladina organizacija fokusirala na očuvanje okoliša, bilo bi dobro saznati što sadrži ostatak sporazuma “EU-Japan FTA”, dogovoren s Japanom u potpunoj tajnosti.

“Novo curenje podataka potvrđuje da ove vrsta ugovora, CETA, TTIP, EU-Japan FTA i drugi, pogoduju trgovini na štetu građana. Osim tehničkih aspekata teksta, imamo ozbiljan problem demokracije i transparentnosti u ovim pregovorima”, rekao je Miguel Ángel Soto glasnogovornik Greenpeacea Španjolske.

Ovaj sporazum također predviđa stvaranje spornih isključivo za multinacionalne kompanije. Ovaj mehanizam dozvoljava stranim investitorima da zaobiđu nacionalno pravosuđe u državu i da pred privatnim arbitražnim sudom traže naknadu kada misle da su njihova prava povrijeđena. Ova situacija se može dogoditi kada vlade, na primjer, mijenjaju nacionalne zakone koji direktno utječu na profit stranih tvrtki.

Unatoč uvjeravanjima iz Europske komisije da se tijekom pregovora vodi briga o očuvanju najviših standarda, ovi dokumenti otkrivaju slabu predanost zaštiti okoliša.

“Ova nova generacija trgovinskih i investicijskih ugovora ne samo da ugrožava društvena i ekološka dostignuća, nego su novi model globalnog upravljanja koji se usvaja u suprotnosti s odredbama multilateralnih sporazuma kao što je Sporazum iz Pariza, Konvencija o biološkoj raznolikosti ili ciljevi Ujedinjenih naroda o održivom razvoju”, rekao je Soto.

Otkriveni dokumenti datiraju između kasne 2016. i početkom 2017. godine, neposredno prije 18. kruga pregovora između EU i Japana. Ako pregovarači sklopite novi ugovor tijekom ljeta, to će biti najveći trgovinski sporazum Europske unije i imat će volumen trgovine dva puta veći od ugovora s Kanadom.

“Trgovina ne bi trebala biti sama sebi svrha, nego sredstvo za postizanje društvenog i ekološkog blagostanja u planetarnim granicama. Vrijeme je za početak novog pristupa u zaštiti trgovinskih odnosa”, rekao je Miguel Ángel Soto.

U međuvremenu španjolski parlament treba ratificirati sporazum s EU-Kanada (CETA). Ovih dana je njemačka kancelarka Angela Merkel rekla kako Transatlantski sporazum između EU i Sjedinjenih Država nije mrtav i da bi se uskoro opet moglo početi pregovarati o njemu. Problem je što se svi ovi pregovori vode u tajnosti i za njih je zadužena Europska komisija, tijelo koje u nema nikakvog demokratskog  legitimiteta.

Trenutno se na stranicama Europske komisije nalazi pojaviti cijeli popis sporazuma o kojima se pregovara. Tu je sporazum sa skupinom Mercosur , TISA, ovaj novi sporazum s Japanom i CETA, ali se pregovara i o sporazumu s Kinom, sjevernoafričkim zemljama, a da javnost ima vrlo malo informacija što se uopće događa.

U slučaju latinoameričkih zemalja skupine Mercosur se može govoriti o klasičnom neokolonijalnom pristupu, jer su te zemlje ranjivije u odnosu na gospodarstva EU.

SAD trenutno ponovno razmatraju stavke iz Sporazum o slobodnoj trgovini u Sjevernoj Americi (NAFTA), a TTIP između EU i Sjedinjenih Država i Transpacifički sporazum su navodno paralizirani. Međutim, nijedan od njim nije mrtav. Svi oni su u ladici i čekaju svoj trenutak.

Sve ovo dokazuje da Europska unija nikada nije bila zajednica naroda, solidarna sa svojim građanima. To se vidi po brojnim pitanjima, dok u gospodarskom smislu nije uspjela jamčiti građanima bolju kvalitetu života. Ovo je tvorevina koja je zamišljena kako bi se pokazalo da je kapitalizam u stanju generirati socijalnu državu, ali je neoliberalizam ubio državu blagostanja.

Dakle, Europska unija uopće nije zajednica naroda i funkcionira samo kako bi dala slobodu kretanja kapitalu i čini se da joj je to jedina svrha. Na na zakonodavnoj razini je doživjela propast. Imamo Europski parlament koji nema ovlasti za donošenje zakona, jer njih predlaže Europska komisija i ratificira ih Europsko vijeće. Na kraju se svaka vlada bori za svoje interese, neke teško mogu pronaći išta zajedničkog, a mnoge slijepo ispunjavaju naloge dobivene iz Bruxellesa.

U ovim okolnostima, progurati sporazume CETA, EU-Japan FTA i uskoro možda i ne baš tako mrtvi TTIP, kao što se činilo, s ovakvom “Europskom unijom” ne bi trebao predstavljati nikakav problem.