Srbija i Kina s ekonomske razinu suradnje dižu i u sigurnosnom sektoru

Što neki kineski policajci rade na dužnosti u Knez Mihajlovoj ulici, glavnoj ulici u Beograd, u Srbiji? Ne, Kina nije pokorila nijednu balkansku zemlju. Jednostavno je sklopila sporazum sa srpskom vladom o Novom putu svile. Kako se Srbija pridružila ogromnom infrastrukturnom projektu u Pekinga, protok kineskih turista u zemlju će se u narednih nekoliko godina vidljivo povećati. Zbog toga je Kina ponudila svoj doprinos lokalnim agentima kako bi im pomogla da upravljaju plimom putnika koji dolaze iz Kine i kako bi spriječili bilo koga da prekrši lokalne zakone.

Slična praksa je ovo ljeto zabilježena i u Hrvatskoj, gdje su prošle godine kineski policajac Shukai Liang i policajka Ming Wei tijekom ljeta u kineskim službenim odorama patrolirali Zagrebom, gdje su zajedno sa svojim hrvatskim kolegama bili na usluzi turistima iz Kine, a ove je godine osam pripadnika kineske policije patroliralo Hrvatskom, također kao pomoć hrvatskim kolegama u kontaktu s kineskim turistima.

Ali osim Kineza koji u Srbiju dolaze zbog turizma, postoje i oni koji se tamo nastane zbog posla i stoga trebaju neposrednu zaštitu od mogućih kriminalaca. Od ove će godine po prvi put grupe po dva srpska i dva kineska policajca patrolirati turističkim referentnim točkama u Beogradu, a dužnost će obavljati i u Novom Sadu i Smederevu.

Kinesko veleposlanstvo u Beogradu je priopćilo da se odnosi dvije države ubrzano razvijaju u mnogim područjima o čemu svjedoče i brojne posjete visokih delegacija i istaknulo je da će Kina nastaviti pružati podršku Srbiji u obrani suvereniteta i međunarodnog prava.

Otprilike u isto vrijeme, kada je Beograd posjetila zajednička delegacijua NR Kine i Hong Konga, rečeno je da ukupna vrijednost projekata koje Srbija realizira s Kinom iznosi blizu 7 milijardi eura, a vrijednost potencijalnih projekata, uključujući i projekta metroa, je preko osam milijardi eura.

Ukupna vrijednost projekata s Kinom u sektoru saobraćajne infrastrukture iznosi više od 7,5 milijardi eura, a od toga su oko 1,5 milijardi eura projekti u realizaciji uglavnom na Koridoru 11 i brzoj pruzi Beograd-Budimpešta.

Dakle, Kina je na velika vrata ušla u regiju preko Srbije, a tom prodoru doprinosi i koncesija na luku Pirej, koja za Kinu predstavlja jugoistočnu kapiju za ulazaka u Europu.

Kineski policajci u Beogradu

Veze između Kine i Srbije postale su vrlo intenzivne, posebno posljednjih godina. Azijski zmaj, jednom siguran da može računati na vladu na čelu s Vučićem, svojim je novcem oživio posrnulo lokalno gospodarstvo. Prije nekoliko tjedana su Kinezi u Srbiji otvorili i prvu „kinesku“ autocestu u Europi, a događaj je uveličan kako bi se naglasili odlični osjećaji između Beograda i Pekinga.

Vraćajući se na policiju, kako ističe Reuters, kineski agenti nemaju ovlasti provoditi uhićenja, ali će moći dati svoj doprinos u provođenju zakona, radeći rame uz rame sa svojim srpskim kolegama. Zadaća kineskih pojačanja je da u određenom smislu djeluju kao most između lokalne policije i kineske zajednice u Beogradu. Inicijativa je rezultat memoranduma o razumijevanju između ministara unutarnjih poslova Kine i Srbije, potpisanog prošlog svibnja.

Zajedničke vježbe specijalne policije i borba protiv kibernetičkog kriminala

Ipak, osim patroliranja o kojima pišu mediji u Srbiji, sporazum uključuje i zajedničke vježbe specijalnih jedinica policije i suradnju u borbi protiv kibernetičkog kriminala, što je puno veća razina suradnje od pomaganja turistima da se snađu u starim uličicama beogradskog Dorćola.

Kao da to nije dovoljno, kineski telekomunikacijski div Huawei, koji je na kraju postao meta Sjedinjenih Država, jer ga Washington smatra rizikom za nacionalnu sigurnost, dogovorio je s Beogradom realizaciju projekta „Sigurni grad“, ne obazirući se na upozorenja Washingtona. Projekt se sastoji od instaliranja stotina nadzornih kamera u Beogradu, kao i razvoja softvera za prepoznavanje lica.

S takvim sporazumima Kina ne namjerava zamijeniti zemlje domaćine, barem ne u smislu kako to mi razumijemo u Europi. Peking želi proširiti svoj „soft power“ do četvrtog stupnja, a za to nema boljeg načina već da pokaže spremnost da je spreman pomoći drugima da uspostave red i da se bore protiv zločina.

Što dobiva Kina? Osim ekonomskog i komercijalnog odobrenja partnera, Peking stječe „zlatni kredit“ koji će mu tijekom godina pomoći u pažljivom radu odbacivanja etikete koja ga je oduvijek karakterizirala, etikete „zemlje s crvenom diktaturom“. Naravno, s druge strane postoje svi rizici od uplitanja u unutarnje poslove zemlje u kojoj poslije, ali je u svakoj zemlji toliko stranih kompanija u sektoru visoke tehnologije da Huawei za sada predstavlja najmanju prijetnju.

Srbija jeste slučaj sui generis, ali ako šire pogledamo ostatak Europe, vidjet ćemo kako Kina, putem kompanije Hikvision, korak po korak osvaja tržište video nadzora u Njemačkoj. Znakovita je situacija u Frankfurtu u kojem se nalazi ured kompanije Hikvision i gdje se lokalna policija obratile Kini kako bi instalirala „elektroničke oči“ koje bi njemačkim policajcima pomogle da sprečavaju zločine.

S druge strane, čak i u Italiji postoji suradnja po srpskom modelu, također u okviru Novog puta svile. Kako izvještava China Daily, tri grupe kineskih časnika poslane su u susjednu zemlju da zajedno s lokalnom policijom patroliraju glavnim talijanskim gradovima, Rimom i Milanom, a četvrta grupa je na putu. U zamjenu je osam talijanskih policajaca završilo u Kini između Pekinga, Šangaja, Guangzhoua i Chongqinga.

Situacija je nešto drugačija od onoga što se dogodilo 2017. godine u Zambiji na afričkom kontinentu, gdje je vlada, kako bi zaštitila azijsku lokalnu zajednicu, razmišljala da zaposli osam kineskih državljana u redovima svojih policijskih snaga. Eksperiment, pun kontroverzi raznih vrsta, trajao je upravo koliko i vrijeme najave, ali je sama najava presedan i sutra može postati stvarnost.

No, vraćajući se na veću razinu suradnje Beograda i Pekinga, logično se otvara pitanje je li ona nužna i treba li Srbiji toliko jačanje kineskog utjecaja? U ovom trenutku, a nema dokaza da je negdje u svijetu drugačije, sve se svodi na dvosmjerne ekonomske interese, zemlje domaćina i Kine. Peking još nije pokazao želju da svoje vrijednosti izvozi kao „univerzalne“, posebno ne svoj model upravljanja državom. Hoće li se to u budućnosti promijeniti? Povijesna iskustva govore da su ovakve tvrdnje neutemeljeni alarmizmi, a hoće li Kina napraviti radikalan povijesni zaokret, to nitko ne zna.