Nakon što je poslije raspada Sovjetskog saveza Moskva izgubila značajan dio svog gospodarskog i geopolitičkog utjecaja, paradoksalno je ojačala na međunarodnoj sceni, smatra Dominic Tierney, urednik časopisa The Atlantic. Prema novinaru, Kremlj je selektivnim primjenom svojih ne baš velikih sposobnosti maksimalno uspio iskoristiti nestanak sovjetske prijetnje i umor Zapada zbog unutarnjih sukoba.
Gledajući govor tijela Donalda Trumpa i Vladimira Putina na njihovom nedavnom sastanku u Helsinkiju nije bilo tako lako razumjeti tko od tih ljudi stoji na čelu velesile, iako su Trumpove izjave puno više popraćene u medijima, piše Dominic Tierney.
Po njegovu mišljenju, “to je paradoks ruske snage i Moskva ima utjecaj samo zato što je slaba”.
“Ljudi često zdravo za gotovo uzimaju činjenicu da moć neke zemlje izravno ovisi o gospodarskom i vojnom potencijalu, ali snažniji arsenal geopolitičkih sredstava ne daju uvijek priliku da dobijete što želite i ponekad David dokaže da se snažniji od Golijata”, objašnjava autor.
Dominic Tierney podsjeća da je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je Hladni rat bio u punom zamahu, Sovjetski Savez bio prava globalna velesila i imao je najveću svjetsku oružanu silu.
“Iako je SSSR imao BDP upola manji od američkog, “sovjetsko carstvo” je pokrivalo i cijelu istočnu Europu. Moskva nije oklijevala koristiti sve resurse za podmićivanje, uznemiravanja, zastrašivanja, te ako je bilo potrebno, za rušenje svojih protivnika”, piše The Atlantic.
Ipak, sovjetska se sila često pretvarala ne u utjecaj, nego u otpor, jer je djelovala kao “ljepilo koje je na životu održavalo zapadni savez”.
Prema novinaru, prisustvo Crvene armije na nekoliko kilometara od Rajne je izazvalo stvaranje NATO pakta i ubrzalo formiranje Europske unije.
Dominic Tierney ovo piše usprkos činjenici da je NATO nastao 1949. godine, a Varšavski ugovor, vojni blok socijalističkih zemalja tek 1955. pod Nikitom Hruščovim. Proces suradnje i integracije zapadne Europe, na čijim je temeljima nastala EU, započeo je 1951. godine i jezgru su činili Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska.
Osim toga, potencijal sovjetskih naroda je ujedinio zapadne države. Na primjer, u Sjedinjenim Državama su republikanci i demokrati udružili snage i djelovali zajedno u globalnom projektu obuzdavanja komunizma.
“Kada je Moskva odlučila “pokazati mišiće” u Afganistanu, zona sovjetskog utjecaja se uopće se nije proširila. Umjesto toga, intervencija je generirala otpor koalicije formirane mudžahedina, Sjedinjenih Američkih Država, Osame bin Ladena i njegovi arapskih dobrovoljaca, čak i Pakistana i Kine. Ove vojna avantura se pretvorila u skupu dilemu koja je bila jedan od razloga raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine”, piše Dominic Tierney za The Atlantic.
“Nakon završetka Hladnog rata je Moskva, oštro oslabljena, izgubila je svoje “istočnoeuropsko carstvo” i polovicu stanovništva, a EU i NATO su se proširili na rusku zonu utjecaja”, navodi se u članku.
“Današnji nominalni BDP Rusije od 1 580 milijardi dolara je otprilike je jednak BDP-u urbane aglomeracije New Yorka ili jedanaestini američkog BDP-a. Nije iznenađenje da je Putin slom Sovjetskog Saveza opisao kao “najveću geopolitičku katastrofu 20. stoljeća”, piše ironično Dominic Tierney, kojem ni ovog puta nije poznato da se SSSR ’80-ih pretvorio u obrnuto carstvo i da je periferija živjela na račun centra.
Naime, 1982. su u Kremlju otkrili da je u okviru ekonomske zajednice komunističkih zemalja tijekom godina uspostavljen odnos koji se ideološkim žargonom naziva – kolonijalnim. Međutim, formula je obrnuta i umjesto satelita se u položaju kolonije našao SSSR.
Kako je funkcionirao taj krug paradoksalnog iskorištavanja? SSSR je jamčio svojim saveznicima sirovine, naftu, plin i električnu energiju po fiksnim cijenama, i to za petogodišnja razdoblja, što znači puno nižim u odnosu na podivljale cijene na svjetskom tržištu. U zamjenu je dobivao industrijske proizvode izrađene od sovjetskog reprodukcijskog materijala, uz pomoć sovjetske energije i sovjetskih poljoprivrednih proizvoda, ali po tekućim svjetskim cijenama.
Ali to nije sve, jer su SSSR-u isporučivani ostaci i škart kojeg zemlje te zajednice nisu uspijevale plasirati na tržišta s čvrstom valutom. Ekonomije zemalja europskog Istočnog bloka su se održavale uz pomoć sovjetskih izvora, od SSSR-a su dobivale subvencije posredstvom “škara cijena”, a kada moraju uzvratiti na primljeno, još jednom su profitirale time što du na sovjetsko tržište plasirale robu koju drugdje nisu mogle prodati. Ovaj kolonijalni izum koji je funkcionirao pod pokrićem Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomoć socijalističkih zemalja (SEV), sa središtem u Moskvi. Ovo je u teorijskom časopisu KPSS “Komunist” u jednoj analizi koja je, dakako, šifriranoj i eufemističnoj, otkrio akademik Bogomolov.
U staroj je povijesti ostalo zabilježeno da je Rimsko Carstvo na koncu moralo izdržavati svoju koloniju Britaniju, a da iz nje nije izvlačilo nikakvu dobit. To se smatralo jedinstvenom anomalijom te vrste u povijesti svjetskih carstava.
Razlog postojanja svjetskih carstava su uvijek bile koristi koje su metropole izvlačile iz periferije. Međutim, SSSR je subvencionirao sve zemlje koje su bile udružene u njegovu carstvu. Ako bismo slijedili tradicionalne zakone, morali bismo se na koncu upitati kako nastaje i čemu služi jedno takvo neprirodno carstvo, lišeno svoje materijalne biti.
Razlozi stvaranja takvog carstva su, dakle, bili strateški i ideološki. Opsjednutost prve revolucionarne države brigom da ne bude zaokružena imperijalizmom ju je dovela dotle da granice svoje sigurnosti pomakne što dalje od svojih državnih granica, do te mjere da je pomiješala svoju obranu sa svojom ekspanzijom.
Druga opsjednutost je bila da bude Prometej novog poretka, upravo onu koju danas prepoznajemo u Sjedinjenim Državama. No, ta je opsjednutost odvela SSSR dotle da je vlastito društveno uređenje nametnuo i onim zemljama koje nisu imale svoju vlastitu revoluciju, niti su je namjeravale izvoditi. Tolika se ambicija od revolucionarne pretvorila u veledržavnu, po sili same stvari, iako za to nije bilo ekonomskog opravdanja.
Zato se čini logičnim da je jedno neprirodno “carstvo” bilo prisiljeno plaćati svoje neprirodne ambicije subvencioniranjem priključenih zemalja. Ali se čini da je cijena postala previsoka i nakon tog povijesnog događaja je SSSR tražio koliko toliko čiste račune sa saveznicima, baš kao što to danas čini Trump. Konačno, uz avanturu u Afganistanu, nevoljkost istočnih saveznika da se ekonomski odnosi dovedu u red, te druge poznate čimbenike, SSSR se raspao.
“Ipak, što je paradoksalno, slabljenje Rusije je otvorilo nove načine kako bi se proširio njezin utjecaj, jer je slom Sovjetskog Saveza za zapadni savez postala ozbiljna kriza“, vjeruje Tierney.
Kao novinar, belgijski premijer je 2003. godine napisao: “Sve dok su sovjetske divizije mogle doći do Rajne u nekoliko sati, bili smo s našim transatlantskih rođacima braća po krvi. Ali sada, kada je gotov Hladni rat, slobodnije možemo izraziti naše razlike.”
“Američki predsjednici počeli su kritizirati europske NATO saveznike zbog njihove nevoljkosti da daju značajan doprinos operacijama saveza, a u samoj Europi je “slabost Rusije” vjerojatno bila jedan od razloga slabljenja EU i Brexita”, navodi autor.
“Osim toga, nestanak Sovjetskog Saveza izazvao je raskol unutar Sjedinjenih Država, na “lijeve” i “desne”, koji su podijeljeni neslaganja o mnogim pitanjima, jer ne postoji zajednički neprijatelj”, dodaje Dominic Tierney.
“Dakle, Putin je bio u situaciji da sa slabijim kartama u ruci prgavo igra protiv različitih protivnika”, uvjeren je autor.
Prema Tierney, ruski predsjednik je u takvim okolnostima izabrao strategiju “transformacije nelikvidnosti u ponos”, iako u izravnoj konfrontaciji s moćnim suparnicima kalibra Sjedinjenih Država i EU to može biti upitno.
“Rusija vješto koristi podjele unutar Zapada, a posebno u Americi i ubacuje klin između protivnika primjenom metode psihološkog rata, propagande i cyber oružja”, piše časopis The Atlantic, koji opće ne želi prihvatiti istinu da mnoga proturječja unutar zapadnog svijeta nemaju nikakve veze s Rusijom.
“Moskva vrlo pažljivo pokušava koristiti silu, kako bi se podijelio tabor protivnika, ali da ne izazove osvetnički udar. Briljantan primjer takve politike bilo je hakiranje servera Demokratske stranke u Americi 2016. godine. Mnogi republikanci su zaključili kako Rusi nisu napali “nas”, nego “njih”. No, ako je Rusija na američku vladinu instituciju organizirala neku vrstu internetskog Pearl Harboura, onda bi se svi Amerikanci vjerojatno tome trebali suprotstaviti”, tvrdi autor.
Situacija “slabijeg igrača” na svjetskoj sceni je za Moskvu vrlo pragmatična, smatra Tierney.
“Križarski ratovi donošenja slobode iz zraka, kao u Iraku, Rusiji se ne sviđaju, jer su to skupi ratovi i mogu ih voditi samo velesile. Umjesto toga, Putin je istovremeno posegnuo za umjerenim i nasilnim mjerama, kao u Siriji, gdje je ulazio u pregovore na lokalnoj razini, te u razgovarao sa svima – i s Izraelom, i Sirijom, i Kurdima, i Iranom. I u Ukrajini je na dobitku. Dok daje podršku separatističkim pobunjenicima, na drugoj strani postiže maksimalan učinak u isto vrijeme predstavljajući sebe kao neizostavnog mirotvorca”, piše Dominic Tierney.
“Putin bolje nego itko razumije slabosti Rusije, ali pod svaku cijenu želi zadržati imidž globalnog prestiža. I tako, ključni dojam iza njega postaje kako je samouvjereno govorio na sastanku u Helsinkiju”, zaključuje Tierney i dodaje kako “čak i najveće geopolitičke katastrofe imaju prednosti, jer ako izgubite carstvo, dobili ste odriješene ruke”.
Naravno, ovaj je članak napisao urednik časopisa The Atlantic i logično je da veliča američku “izuzetnost i nepobjedivost”, iako iznosi i niz točnih zapažanja.
No, ono što Tierney ne primjećuje je upravo detalj kojeg je lukavo preskočio, a to je da su se SAD, barem prema riječima Trumpa, kao “carstvo” našle u podređenom položaju u odnosu na “kolonije”. Američki predsjednik tvrdi da SAD brane saveznike, što je prema proračunu NATO pakta točno, ali i da američki saveznici ekonomski iskorištavaju SAD. Ako je i to točno, onda imamo istu situaciju “obrnutog carstva” i koje se SSSR pretvorio ’70-ih i osamdesetih godina prošlog stoljeća i ubrzo se raspao.
Što se tiče vojne moći, tipično je da Rusija u kampanji u Siriji koristi vojnu silu, ali naglasak daje na pregovore i diplomaciju, bez čega je nemoguće ostvariti mir u Siriji. To nije znak slabosti, nego mudrijeg pristupa od puke uporabe sile, a američka avantura u Afganistan je živi dokaz.
Osim toga, rusko Ministarstvo obrane je predstavilo najnovija dostignuća na području izrade novih oružja, a Amerikanci kažu da nemaju ništa čime bi se obranili. Kremlj je pokazao Bijeloj kući da je moguće stvoriti konkurentnu i napredniju vojnu opremu i bez pretjerano napuhanih vojnih proračuna koji samo hrane vojno-industrijski kompleks.
Rusko Ministarstvo obrane je objavilo je seriju snimaka s testiranjem najnovijih vrsta oružja, koja je u ožujku ove godine predstavio Vladimir Putin. Američka vojska je izrazila veliku zabrinutost, jer nemaju ništa čime bi ta oružja zaustavili, iako su u početku govorili da su to “animirani filmovi i da zapravo ne postoje”.
Na primjer projektil “Burevestnik” s nuklearnim punjenjem može svladati udaljenosti od najmanje 10 000 do najviše 20 000 kilometara. Zapovjednik američkog Sjevernog zapovjedništva, general Laurie Robinson, podijelio je svoje strahovi pred Odborom za oružane snage američkog Senata.
“Rusija je ostvarila prednost u razvoju novih krstarećih projektile, sposobnih za udaranje ciljeva u Sjevernoj Americi s većih udaljenosti nego ikad prije”, rekao je general Laurie Robinson.
Ovi su projektili opasni za SAD, jer će s dugih udaljenosti radarski sustavi teško otkriti njihovo lansiranje. Osim toga, “Burevestnik” nije jedino oružje koje je predstavilo Ministarstvo obrane.
Dakle, Rusija je pokazala Sjedinjenim Državama da je moguće stvoriti prilično konkurentnu i još sofisticiraniju vojnu opremu i bez pretjerano napuhanih vojnih proračuna koji služe samo da bi se punili računi vojno-industrijskog kompleksa.
Povećanje izdataka za obranu na 2% BDP-a u zemljama NATO pakta neće služiti ničemu, ako taj novac bude uložen u zastarjele i relativno beskorisne borbene sustave. Iako ni za dizajniranje novih nije kasno, suprotna strana je već pokazala da će se svim silama truditi da bude korak ispred i to je ono iz čega u pregovorima Rusija crpi snagu, bez obzira na BDP Europske unije i Sjedinjenih Država, ako uopće možemo govoriti o savezu Zapada, onakvom kakav je postojao u vrijeme Sovjetskog Saveza.
Putin je brutalni, surovi realista. On najbolje poznaje nedostatke Rusije (demografija, ekonomija, finansije), isto tako i ruske prednosti (energetika, nuklearno oruzije, vojska). Nedostatke pokusava maksimalno da minimalizuje, a prednosti maksimalno da eksploatise.
NATO svakoj clanici daje prividni osjecaj sigurnosti a za uzvrat im uzme dusu. Varsavski savez je kasnije nastao a prvi se raspao uocivsi besmislicu postojanja, raspad je bio bolan, ali nimalo u usporedbi kako ce biti bolan raspad NATO-a.
sott.net
Learning from the USSR: Markers of the collapse of the American Empire
Odlicna analiza ..
Ovo su vrlo složenene teme i teško je pronaći makar jednu sigurnu tačku odakle bi se gradila cela slika.
Ja raspad SSSR-a ne vidim kao raspad već kao kontrolisano povlačenje korak unazad – odsecanje trulog tkiva (ali ne samo teritorijalno) zarad očuvanja zdravog.
Sa druge strane takođe nisam siguran ni da Amerika neplanski ulazi u krizu. Nelogično je da probleme koje su mnoge kolege ovde mogli da pretpostave iznenade one koji su veliki broj decenija vodili vrlo (za njih) uspešnu politiku.
–
Isuviše je to komplikovana igra mada mislim da glavni akteri već znaju kako će se odvijati. A mi ćemo verovatno biti mnogostruko iznenađivani.
ukratko – bivsi sssr preselio se u eu. zato ovu tvorevinu mnogi nazivaju i eussr. ali, preselio se i dalje na zapad. tocno kako je breznjev prorekao. a rusi, dapace – preuzeli su bivse tradicionalne evropske vrijednosti. pogledati na netu pod eussr. sve se mijenja – kao pendel, sim-tam.
Po običaju netko tko je iz SAD-a na sve oko sebe gleda kroz materijalnu prizmu, kroz odnose ulaganja, profita pa tako i na raspad SSSR-a. Nema sumnje da se upravo tako odvijala robna razmjena unutar Sovjetskog bloka, ali je sasvim pogrešno misliti kako ta ravnoteža uzajamnog iskorištavanja nije mogla potrajati do danas, a da se ništa bitno u odnosima ne promijeni. Kao što znamo, Rusima ni nakon 28 godina od raspada Sovjetskog bloka nije ponestalo energenata. Razloge za raspad Sovjetskog bloka treba tražiti drugdje. Ponajprije u duhovnoj sferi.Komunizam kao surogat religije nije uspio zamijeniti ni religiju, niti opstati kao vjera. Svakdnevnica u doušničkom okružju je došla do svog zadnjeg svitanja i to je sve. Rusija danas uspijeva najprije zbog duhovnosti i nacionalne samosvijesti. Takvu samosvijest SAD niti može, niti će ikad imati. Ono na čemu se zasniva SAD zadnjih desetljeća je čista pohlepa unutar nje, a psihopatija prema vani.Za razliku… Čitaj više »
“Današnji nominalni BDP Rusije od 1 580 milijardi dolara…”
Nije se ni potrudio pogledati koliki je ruski BDP!?!
Još jedan od bezbrojnih članaka zapadnih aparatčika koji im služe za liječenje kompleksa i frustracija.
CCCP i Jugu su upukojili njihovi osnivači, ako je cilj da čemerika i jevvropa (sutra, prekosutra, zakosutra) budu od svojih osnivača upokojene onda će tako i biti i nikako drugačije. Huti mole nosferatua za pomoć, ti hrabri ljudi ni ne kuže da taj radi za one koji ih žele mrtve.
Kao što sam već napisao,prije u jednom postu, Ruski BDP je 4950 milijardi dolara, veči je od njemačkog, a u 11. mjesecu 2017. godine Rusija je i službeno postala peta ekonomija na svijetu, jer je preskočila Njemačkih 4600 milijardi! Dakle ameri opet pišu gluparije….
Danas sam procitao jedan sokantan clanak na Geopolitika news u kojem ameri ni manje ni vise nego prijete atomskim udarom na Rusiju ako ista upotrebi svoje IL 22 PP protiv americkih satelita i ostalih komunikacijskih naprava koje koristi vojska.
Ljudi moji,ameri su upravo priznali da su tehnicko-tehnoloski inferiorni u odnosu na Rusiju!
U Rusiji nema nikih problema.
sssr se raspao a nije trebao i danas svijet zbog toga nije bolje mjesto a raspao se zbog maestralne propagande zapada i koruptivne prirode slavena da je u vlasti bio veći udio azijskih naroda vjerojatno bi ishod bio drugačiji i bilo bi puno manje divljanja krvožednog kapitalizma po svijetu
Uključi se u diskusiju… SSSR nije isa’ u korak sa ZAPADOM, posebno sa Amerima Ameri su prevrijedonovali vrijednost RADA, ne svojevoljno, vec zahvaljujuci raznim KULTURNIM POKRETIMA SEZDESETIH, to je preobrazilo RADNU SNAGU, ZAPAD se prilagodio novoj situaciji, da kazemo radnici su ispostovani, al’ iz svega toga KAPITALIZAM je krcio novi put tj INFORMATIZOVANU PROIZVODNJU, NEMATERIJALNI RAD itd, tako su se Ameri jos sedamdesetih poceli da oslobadjaju industrijalizovanog drustva i okrenuli se uslugama, SSSR je ost’ o u doba FORDOVOG MODELA, to je platio RASPADOM
Druze Zlatane, ne govorim o tome, jednostavno KAPITAL ako zeli da vlada mora da se prilagodi mnostvu, tj da integrira svojstva pomenutog u SEBE, samim tim dobijamo sliku da je KAPITAL ispostvov’ o zelje radnika, al’ opet zbog svoje VLADAVINE, mnostvo ili radna snaga se preobrazila, uprkos, djelimicnoj ekonomskoj, kulturnoj itd izolaciji SSSR- a, SSSR je posjedov’ o KAPITAL ali nije bio prilagodjen, shodno tome TROMA BIROKRATIJA SSSR- a, ista naslijedjena iz doba MODERNIZACIJE, nije mogla da odg na izazove GLOBALNOG KARAKTERA ukratko, SOVJETSKA BIROKRATIJA nije bila sposobna izraditi okvir za postmodernu mobilizaciju radne snage, zato je raspad bio neminovan..
što vam je ? sssr uvijek vreba spreman da se vrati na granice iz 45.i dalje