Stara Amerika se bliži kraju, ali kakve Sjedinjene Države možemo očekivati poslije

Nekoć u svijetu svi htjeli biti kao Sjedinjene Američke Države. Iako dijelom i zbog učinkovite propagande, američki san je bio živ i zarobio je umove i srca ljudi. Čak se Sovjetski Savez, sa svojim satelitima u istočnoj Europi, na kraju raspao uglavnom zbog činjenice što su građani često sanjao: “Ali mi bi, da smo u Americi…”. I ne samo građani. Čak su i vlasti sebi postavile naizgled dobar cilj: “Sustići i prestići tu famoznu Ameriku”.

Ali sada se pred cijelim svijetom taj se san razbija u prah i pepeo. Rasplinuo se s reportažama o američkim beskućnicima i sa snimkama iz nekada industrijskog megalopolisa Detroita.

Sada su u kratko vrijeme pala dva zrakoplovna istog tipa – Boeing 737 MAX 8. Naravno, korporacija Boeing ne priznaje svoju krivnju u incidentu. Čini se da više razmišljaju o izgubljenoj dobiti nego o životima stotina ljudi. Da, avioni različitih proizvođača se ruše, ali tako i dva slična incidenta su veliki udarac za imidž Amerike, koja je pod Trumpom opet trebala postati velika.

S čisto financijske točke gledišta, CNN je potvrdio da je nakon pada Boeinga 737 MAX u Etiopiji tržišna vrijednost korporacije Boeing pala za 40 milijardi dolara, a samo su ovog mjeseca cijene dionica Boeinga pale za gotovo 18 posto. Uvedena je privremena zabrana letova modela Boeing 737 MAX u Europskoj uniji, Kanadi, Ukrajini, Australiji, Kini, Rusiji, Singapuru, Etiopiji, Južnoj Koreji, kao i zračnim prijevoznicima Aeromexico, Cayman Airways, Comair i Aerolíneas Argentinas. Otkrilo se da ovaj model ima problema sa softverom, što je dovelo do poznate katastrofe. Ali to je samo jedan model, a ne cijela linija Boeinga. Ipak, Kinezi su odlučili kupiti oko 300 zrakoplova europske kompanije Airbus, dok Iranci pregovaraju kupnju ruskih Suhoj Superjet 100.

Boeing je izvijestio da je prošle godine prodaja iznosila više od 100 milijardi dolara i poznato je da je riječ o snažnoj industrijskoj zrakoplovnoj tvrtki. Do danas u svijetu posluje 12 000 Boeingovih zrakoplova, što predstavlja oko 75% svjetske flote. Pa zašto su cijene dionica pale, a vrijednost kompanije smanjena? Prema riječima stručnjaka, cijela stvar u fluktuacijama špekulativne marže. Suvremeni kapitalizam je diktatura financijskih špekulanata čiji je cilj napuniti vlastite džepove kroz zamršeno i nejasno tržište vrijednosnih papira i ne zanima ih dobrobit gospodarstva. Slučaj Boeinga dokazuje da špekulanti na burzi u New Yorku djeluju izvan nevezano za stvarnu situaciju. Iz toga se može zaključiti da je burza prestala biti pravi alat za određivanje cijena i postavlja se pitanje kome je potrebna?

U vrijeme predizborne kampanje je Trump obećao da će se boriti protiv financijske oligarhije. Ljudi su mu vjerovali. Konačno, dolazi iz realnog sektora, u njegovom slučaju građevinskog, koji je stvarao i američku srednju klasu. Taj sektor je danas bez ikakvog utjecaja na politiku.

To se vidi iz njegovog obećanja da će u velike infrastrukturne radove uložiti 1000 milijardi dolara. Savezna vlada je zajedno s državama, lokalnom zajednicom i poduzetnicima trebala pokrenuti radove kakvo se u Americi još nisu vidjeli. Plan je bio graditi ceste, mostove, željeznice, vijadukte, tunele, škole, vrtiće, bolnice, obnoviti urbane centre i još puno toga. Sve je ostalo puko obećanje. Niti jedan jedini dolar nije izdvojen za najambiciozniji plan oživljavanja Amerike.

Sve više ljudi diljem svijeta počinju sumnjati da nešto sa zloglasnom “učinkovitošću” u Sjedinjenim Državama nije u redu. Da, ni vrijednosti “demokracije” više ne sjaje kao nekad. Ako se mediji u borbi protiv nepoželjnih zemalja i njihovih vođa spuste na moralno dno, poričući očite činjenice i obmanjujući cijeli svijet, to je za Washington “sloboda govora”. Ali čak i zapadni novinari ističu da su snimke o kemijskom napadu u Siriji falsifikat.

Međutim, ako Bijela kuća to prizna, morat ćete se ispričati za Tomahawke koje je lansirala na arapsku zemlju.

I je li moguće govoriti o kulturi poštivanja ljudskih prava, ako se ljudi s različitim političkim stavovima, s drugačijim stavovima, s alternativnim mišljenjem o određenom pitanju suočavaju s napadima, uznemiravanjem i postaju otpadnici?

Uzmimo, na primjer, situaciju oko Venezuele, zemlje kojoj je prijetila američka invazija, iako je Trump obećao da će okončati stare i neće započinjati nove ratove. Prema Trumpu i njegovom savjetniku za nacionalnu sigurnost Boltonu se svi oni koji se ne pridruže sankcijama protiv Caracasa “ponašaju pogrešno” i zaslužuju kaznu, gotovo istu kao i deklarirani “neprijatelj naroda” Nicolas Maduro. Rusija je prva sankcionirana zbog otvorene podrške “komunističkom režimu”, toliko “komunističkom” da od 1999. nije nacionalizirao ili oteo niti jednu jedinu privatnu kampanju, osim što je resurse zemlje stavio u državno vlasništvo. Naftu u prvom redu, ali i zlato i druge vrijedne rude. Ipak, one koji stvarno pomažu Venezueli treba kazniti, a Caracas će dobiti malo američke pomoći koju  će platiti vlastitim novcem. Takav je barem bio plan, srećom osujećen. Barem za sada.

Što se tiče kolapsa “američkog sna”, “američke demokracije”, “američke civilizacije”, može se, naravno, raspravljati. Ali se nehotice javlja jedna paralela.

Sovjetski Savez je ranije nekim zemljama u određenoj mjeri bio mjerilo, uzor. Međutim, ta je moćna država uništeno. Uključujući i zbog obožavanja Sjedinjenih Država od strane masa u “komunističkom carstvu”.

Ali posljedice raspada Sovjetskog Saveza nisu bile katastrofalne samo za njega. Tragedija je pogodila gotovo polovicu planeta, kada je jednostavno došao novi svijet sa svojim novim stvarnostima.

Teško je predvidjeti posljedice mogućeg sloma Sjedinjenih Država u sadašnjem obliku. Jasno je samo da će kolaps Amerike odjeknuti i pogoditi brojne zemlje daleko izvan američkih granica. Osim toga, SAD neće nigdje nestati, samo će ovaj državni entitet zamijeniti novo čudovište, koje će, izmijenjeno, isto biti spremno zbog neslaganja uništiti druge zemlje.

U jednom trenutku, kada je u tijeku bila američka izborna kampanja 2016. godine, Hillary Clinton je u odnosu na “crnu ovcu” Trumpa izgledala kao utjelovljenje zla. U to je vrijeme Hillary Clinton bila utjelovljenje kontinuiteta politike Washingtona, a Trump je bio “nepoznanica”. Sada možemo vidjeti da se s dolaskom Trumpa ponašanje Sjedinjenih Država nije promijenilo.

Štoviše, raskinuo je iranski nuklearni sporazum, priznao Jeruzalem za glavni grad cionističkog entiteta, jučer je priznao izraelsku aneksiju Golana i dalje povećava proračun Pentagona, proporcionalno i američki dug. Trgovinski rat protiv Kine je na koljena bacio američke poljoprivrednike, sektor koji se u ekonomskoj znanosti još uvijek zove “primarnim”. Ništa za to, financijski sektor špekulativnih usluga, koji je u pravilu tercijarni, nastavlja rasti i profitirati.

Možda je Trump ipak čovjek promjena? Neki vjeruju da se, na primjer, sadašnji američki predsjednik u Venezueli samo pretvara da želi ojačati hegemoniju Washingtona. Zapravo, neki stručnjaci kažu da mu tamo i nije potrebna pobjeda, već glasan poraz, tako da Trump može izjaviti da njegova zemlja više ne može biti “odgovorna za cijeli svijet”. No, ova pretpostavka, osim što ju je teško argumentirati, za Venezuelu ne znači ništa. Zemlja trpi u svakom slučaju, koji god bio motiv Trumpa.

Jednako trpe Iranci, Palestinci, Sirijci, Kurdi koji će sutra biti izdani, a s novom Afričkom doktrinom Trumpa se odjednom vidi porast nasilja u zemljama u kojima stabilnost jamče SAD i Francuska.

Trump nikako da ode iz Sirije, koja se jednako teško morala nositi s Obaminom i sada s novom administracijom. “Stare” i “nove” američke političke snage Damasku ne znače ništa. Osim toga, Izrael sada dovlači vojsku na granične prijelaze na okupiranom Golanu, jer je  Netanyahu dobio jamstva da će ga vječni saveznik štititi u svakom slučaju.

U tom smislu, odgovor na pitanje hoće li svijetu biti lakše od drugačije Amerike, one koja će se pojaviti na ruševinama sadašnje, nije lako dati.