Što nam sve nudi svetište zvano Sjedinjene Američke Države

Vlada Sjedinjenih Država, čija je izvršna vlast u rukama milijardera Donalda Trumpa, odlučna je politički i ekonomski izolirati Moskvu vršeći pritisak na Rusiju sankcijama i prisiljavajući svoje saveznike da slijede isti obrazac.

Sankcije protiv euroazijskog diva se i dalje nameću i ovih je dana usvojeno 75. proširenje po redu kojima su sankcionirane ruske tvrtke i osobe koje su uključene u isporuke goriva ruskom kontingentu u Siriji.

Iako sankcije nisu dale rezultate i nije ostvaren cilj zacrtan pod Obamom 2014. godine, one neće stati i dodatno će se proširivati na druge poslovne i financijske entitete i državljane Ruske Federacije.

Ovaj negativan rezultat, neprihvatljiv za jastrebove i savjetnike koji žele veći američki pritisak na svog arhineprijatelja, trebao je udvostručiti napore Washingtona u istinskom “prljavom ratu” u kojem se politički, diplomatski i komunikacijski pritisak pridružuje prisili koja proizlazi iz široke upotrebe sankcija protiv ruskog proizvodnog, energetskog, bankarskog i financijskog sektora. Ovi se napori provode zajedno s napadom na sektor obrane i gospodarstva Rusije, kroz obavještajne operacije, pa čak i „false flag“ napade. Ništa nije nedostajalo u ovoj politici, koja je optužila ruske obavještajne službe za napade bojnim otrovima ili bombardiranjima civila sa zrakoplovima raspoređenim u Siriji.

Od Moskve do Teherana

Politika Sjedinjenih Država usmjerena na sprečavanje uspostave konstruktivnih odnosa Ruske Federacije s međunarodnom zajednicom i uspostavu bilateralnih veza s drugim zemljama prati iracionalnu politiku sankcija, kao što je slučaj s Venezuelom, Iranom, Kubom, Sjevernom Korejom, Nikaragvom, Sirijom i svakome tko se protivi hegemonističkim težnjama Sjedinjenih Država, koje se jednostavno ne mogu pomiriti s činjenicom da gube nadmoć na međunarodnoj sceni. Zabrane putovanja, kazne, sankcije, embarga i sve što može izmisliti imperijalistička politika pogađa sve od Moskve do Teherana, od Damaska do Caracasa, od Havane do Pjongjanga i dalje.

Za iranske vlasti, zemlju koja je pod snažnim pritiskom, sankcijama i napadima od trijumfa revolucije 1979. godine, kaže se da “dok Iran reagira diplomacijom, Sjedinjene Države istovremeno koriste sankcije, terorizam ekonomske ratove“.

Vlasti Irana i Rusije, nakon što je američka politika kao pristup za obje zemlje odabrala silu, ukazale su na potrebu „jačanja suradnje dviju zemalja kako bi se osporile američke sankcije“. Na sastanku održanom u Turkmenistanu prošlog kolovoza su ruski premijer Dimitrij Medvedev i prvi potpredsjednik Irana Eshaq Jahangiri inzistirali na potrebi ubrzanja gospodarske suradnje dviju zemalja.

“Teheran i Moskva bi trebali smanjiti njihovu ovisnost o stranim valutama u transakcijama i bankovnoj razmjeni. SAD pokušavaju povećati svoje pritiske na Iran i Rusiju, ali Teheran i Moskva u trgovinskim vezama i gospodarskoj suradnji moraju djelovati razumno”, rekao je Medvedev.

Sjedinjene Države i njihovi saveznici, uglavnom iz Europske unije, plus Japan, Australija, Novi Zeland i Kanada, između ostalih, proveli su promotivnu kampanju za intenziviranje tih ilegalnih radnji s gledišta međunarodnog prava, koje uopće nisu odobrene od Ujedinjenih naroda. Podsjetimo, odnosi između Washingtona i Europske unije s Rusijom pogoršavali su se od 2014. godine, kada se Krim odvojio od Ukrajine i pridružio se Rusiji putem referenduma na kojem je više od 96 posto stanovnika poluotoka podržalo ulazak u Rusku Federaciju. Vlade Sjedinjenih Država i Europske unije se s tim nisu mogle pomiriti i krenuo je val sankcija protiv Rusije.

Na toj razini nije slučajno da zemlje poput Rusije, Irana i Kine, koje trpe ovakvo kriminalno ponašanje, traže alternativu za postizanje vlastitih razvojnih ciljeva, kao i otvaranje puta korištenju drugih valuta osim dolara, čime će oduzeti moć glavnom oružju iznuda i ucjena koje posjeduje Washington. Najjasniji dokaz alternativnog puta onom kojeg je nametnuo Washington jest da Rusija i Iran rade na interakciji ruskog sustava prijenosa, a iranski Sepam zamjenjuje sustav SWIFT kako bi se izbjegle sankcije trećim zemljama.

“Kako bi se zaštitili bilateralni trgovinski i gospodarski odnosi od sankcija trećih zemalja, poduzimaju se mjere za širenje izravnih plaćanja, korištenje nacionalnih valuta, poboljšanje interakcije ruskog sustava financijskih transfera i iranskog Sepama kao alternative plaćanja putem SWIFT-a”, rekao je Putinov savjetnik za međunarodna pitanja Jurij Ušakov.

Washington je nametnuo niz sankcija s ciljem podrivanja važnih ruskih državnih poduzeća koja su uglavnom povezana s energetskim sektorom, naftom i plinom, poput Gazproma, Lukoila, Rosnefta i Transnefta. Sankcije, destabilizirajuće akcije, financijski pritisci, zabrana trgovanja na svjetskom tržištu, uključujući i sabotažne operacije, predstavljaju izravnu prijetnju u smislu energetske sigurnosti, ne samo Rusije, već i skupine važnih europskih zemalja, uključujući Njemačku, Austriju, Poljsku, Bugarsku, Finsku, Švedsku, Dansku, Mađarsku, Francusku, Italiju, Srbiju, Grčku, Slovačku, Češku, čak i samu Ukrajinu, kao i latinoameričke zemlje koje su povezane s kupnjom njihovih resursa ugljikovodika i projektima ulaganja za zajedničko iskorištavanje tih resursa.

U slučaju Latinske Amerike su te sankcije primjetne u vezama venecuelanske državne naftne kompanije PDVSA i ruske državne naftne kompanije, ali su ruska i venecuelanska vlade, te direktori ovih globalnih naftnih divova američke sankcije proglasile “nezakonitim djelima”.

Rosneft je u izjavi objavljenoj 10. rujna izjavio da „bilo kakav pokušaj Washingtona da umanji prihode u Venezueli predstavlja nezakonit čin“.

„Sjedinjene Države koriste prijetnju sankcijama kao oblik nelojalne konkurencije, jer se sve operacije sa sirovom naftom u Venezueli provode u okviru sporazuma potpisanih prije nego što je Washington uveo sankcije državnoj kompaniji PDVSA“, priopćio je Rosneft.

Ruske privatne naftne kompanije poput Lukoila, druga u ruskoj prodaji i s višemilijunskim rezervama, također trpe prijetnje Washingtona i njegovih saveznika koji su Lukoil prisilili da obustavi poslovanje u Iranu i Venezueli. Odluka o prekidu aktivnosti u obje zemlje objavljena je 2018. godine, dva tjedna nakon što se francuska naftna kompanija Total također odustala od poslovanja zbog američkog pritiska na kompanije koje održavaju ekonomske veze s Teheranom.

Na Gazprom, najveću rusku državnu plinsku tvrtku koja ima 456 tisuća zaposlenih i godišnju prodaju koja prelazi 160 milijardi dolara, vrši se veliki pritisak s kojim ga se pokušava izbaciti iz europskog tržišta. Dokaz tome bila je presuda suda Europske unije koja sprečava rusku kompaniju Gazprom da koristi puni kapacitet plinovoda Opal, kako bi smanjila prisutnost ruskog plinskog konzorcija na europskom teritoriju i favorizirao u američkog ukapljenog plina u Europi, koja bi tako trebala postati ovisna o Washingtonu, bez obzira na niže cijene ruskog plina, bilo plinovodnog ili LNG-a.

Stvarnost odnosa Washingtona sa zemljama koje mu nisu saveznici, niti spadaju u kategoriju podređenih i koje bacaju zastavu suvereniteta, kao što je slučaj s onima spomenutim u ovom članku, Rusijom, Iranom, Venezuelom i drugima, primjeri su da politička i vojna kasta i američki vojno-industrijski kompleks neće prihvatiti da im netko ometa predviđene hegemonijske ciljeve.

Dakle, američka vlada koristi širok arsenal metoda, strategija, destabilizirajućih politika, ilegalnih tehnika, „false flag“ operacija, pritisaka, sankcija, blokada, embarga, zamrzavanja imovine, neumjerenih krađa rezervi ovih zemalja, koristeći za to sramotna sudioništva europskih zemalja, preplašenih da će trpjeti nasilnu ucjenu zemlje koja bi trebala biti njihov partner.

Washington je stalni kršitelj međunarodnog prava i zbog toga djeluje nekažnjeno, jer kad se međunarodna organizacija kao UN i pokuša pozvati na međunarodno pravo, SAD odmah zaprijete da će obustaviti svoje financijske doprinose. Ako neka zemlja želi ići vlastitim ekonomskim i političkim razvojnim putem, protiv nje će se upotrijebiti sva agresivna artiljerija koja karakterizira američku naciju. Financijski pritisci, manipulativna i dezinformacijska upotreba njegovih digitalnih, televizijskih, radijskih i društvenih medija, ali i politička ubojstva, agresije i podrška poznatim Obojenim revolucijama, to je izbor opcija koje Sjedinjene Države nude svijetu, koji je daleko od mita o navodnom „demokratskom svjetlu zapadnog svijeta“, koje zapravo postaje referenca nasilnog rušitelja međunarodnog prava.