Što ono reče premijer? Kineski model?

Insinuacija o želji za apsolutizacijom, nasuprot tvrdnji o relativizaciji, iz recentne predsjedničko-premijerske razmjene vatre (nastale od plamenog jazavca, bacača plamena valjda) se poput klatna kroz vrijeme naginje na jednu stranu, onoj na kojoj je oznaka ‘točno’.

Premijer koji je veličao kineski model u borbi protiv ‘pandemije korona virusa’, prije toga veličao Kineze, dvorio ih po dubrovnicima, mamio i častio, ne bi li uložili u Hrvatsku koji euro zarađen od gradnje Pelješkog mosta u Hrvatskoj, pokazuje sve veću sklonost ka apsolutizaciji. U smislu apsolutne vlasti. „Radi se o obostranoj suradnji, gdje će Kina potpomoći Hrvatskoj u daljnjem razvoju, ali isto tako, s druge strane, mi ćemo njegovati kinesku kulturu” (Već počinje njegovati, op).

Doći će kineski predstavnici za Uljanik i 3. maj. Učinili smo sve da ih zainteresiramo za ove projekte. Kao Vlada, založit ćemo se za što bolju suradnju kako bi cjelokupan proces imao smisla i za njih i za nas.“ Citati su sa sjednice Vlade RH iz 2019. Kinezi su došli, pojeli, popili i otišli natrag u Kinu. Čekati milijunske narudžbe maski iz Hrvatske. Od ulaganja ni u.

Banski Dvori, to je Plenković. Država – to je Plenković. Otud ona tvrdnja da je on sam bio meta ‘terorističkog napada’, iako uopće nije bio u Banskim Dvorima. Ali zato voli teorije zavjera. Upravo su se veledrogerije urotile protiv Vlade RH i njega kao premijera osobno. Naime, traže od Plenkovića da plati najmanje dvije milijarde kuna, od ukupno pet milijarda kuna koje država duguje za isporučene lijekove. On u tom zahtjevu ne vidi problem neplaćanja države njenih dugova, već zavjeru: “Veledrogerije se javljaju u vrlo preciznim intervalima, biraju trenutak. Nekada to baš bude prije izbora, onda mi kažemo dođite nakon izbora i slično.“

Novih izbora neće biti još za 7-8 mjeseci pa mu računica nešto ne štima. Vlada pred izbore ne dijeli novac veledrogerijama, nego ciljanim skupinama u zamjenu za glas, to smo dosad naučili. Kad se prije dva dana krenulo s novim ciklusom ovrha, nije mu palo na pamet prozvati banke kako u preciznim i to mjesečnim intervalima traže od dužnika plaćanje njihovih obaveza. Ono što je dopušteno Plenkoviću, nije dopušteno volu. Nesavjesni građani su trošili iznad svojih mogućnosti i dospjeli u probleme. Plenković je trošio državni novac iznad proračunskih mogućnosti, ali on nije u problemu, već veledrogerije, bolnice, pacijenti. Dug države prema veledrogerijama raste za 30 milijuna eura mjesečno! Od tražene dvije milijarde kuna, veledrogerijama nudi 10 % od traženog, sasvim siguran da će njegovo muljanje proći, zato jer: „veledrogerije moraju operirati na hrvatskom tržištu i sutra“. Istina, ali lijekovi trebaju danas. Rata za kredite stiže danas. Plaće stižu danas.

Odluče li se veledrogerije za blokadu računa, onda bi i država mogla vidjeti kako je to biti s blokiranim računom (mada usporedba baš i nije valjana, nitko od državnih službenika ne bi to osjetio na svojoj koži). Ne mislim zauzimati stranu veledrogerijama. Dosad su morale naučiti kao ugraditi kamatu za kredite s kojima financiraju hrvatsko zdravstvo u cijenu lijekova pa to vjerojatno i jesu.

No, dolazimo do licemjerja na djelu, skoro u isti dan. Građanima ovrhe i nek’ se snalaze, a država će svoje vjerovnike ucjenjivati mrvicama koje im teškom mukom žele dati. I da razjasnimo, hrvatskom zdravstvenom sustavu ne prijeti kolaps zbog pacijenata od covida, već od izvjesno smanjene isporuke lijekova u slijedećim tjednima, od moguće blokade računa bolnica s previsokim dugovima, neisplate plaće liječnicima i osoblju. Kako smo prema nekim stožeraškim misliocima u novom normalnom, valja podsjetiti i na stara normalna vremena. Naime, nekad u starom normalnom su se mjere uzimale.

Uglavnom bi ih uzimali krojači i pogrebnici. Danas se mjere daju, propisuju. Uglavnom to čini Vlada RH. Upravo su se u Banskim Dvorima dosjetili novih mjera i novog davanja države zaposlenicima ‘ u cilju očuvanja radnih mjesta’ i to u iznosu od dodatnih 300 milijuna kuna. Kažu, dosad smo dali kroz mjere 7,2 milijarde kuna našim građanima, zato nemamo novca za plaćanje lijekova. Tako se Vlada eskulpirala od grijeha, nit’ su krivi, nit’ su nesposobni. Naprotiv, „sav taj novac smo potrošili MI, te lijekove smo potrošili MI i MI smo ti koji su krivi zbog širenja epidemije do koje dolazi zato što se MI ne pridržavamo mjera“ – to je ono što nam svakog dana manje ili više neskriveno dolazi od vlasti.

Međutim, mi nismo proglasili epidemiju, mi nismo izigrali Ustav i dali ovlasti stožeraškom paratijelu nad svakodnevnim životom ljudi i gospodarstva, mi nismo proglasili zaključavanje, mi ne lažemo svakog dana o zaraženima kao oboljelima i ne strašimo ljude o tomu kako umiru tridesetogodišnjaci od korone, zaboravljajući pritom reći kako usput boluju od još tri teške bolesti. Nama nisu potrebne mjere, niti nam ih Vlada treba uzimati, niti davati. Vladin posao je osiguravanje jednakih uvjeta za rad svima, a to ne čini. Već se priključuje svojim činjenjima onim centrima moći čije djelovanje rezultira općim osiromašenjem većine i bogaćenjem odabrane, vrlo male skupine ljudi.

Mi smo u centru zavjere, a ne Plenković! Nama se oduzimaju slobode, nama se oduzima mogućnost rada i zarade, nama se bacaju mrvice ‘mjera’, a naše nezadovoljstvo se naziva u javnom govoru radikalizacijom! Navijačko-novinarske skupine ne prestaju s navijanjem za novo zaključavanje, stožeraška Vlada se kao nećka pa zaključava po malo. Do pronalaska cjepiva se ‘radikalizacija’ i narod moraju držati pod kontrolom, a kako je do cjepiva dug put, to će i ovo zaglupljivanje potrajati. Što ono reče premijer? Kineski model?