Što se događa u Al-Bukamalu i koja je vrijednost gradića na istoku Sirije

Prije dva dana su sirijsko i rusko ministarstvo obrane potvrdili da je Al-Bukamal, gradić na granici s Irakom, oslobođen od prisutnosti terorista “Islamske države”. U borbama sudjeluju jedinice sirijske vojske, libanonskog Hezbollaha, afganistanski dragovoljci i razne paravojne milicije, stranačke ili plemenske, koje se bore na strani vlade iz Damaska. S istoka su se u borbe uključile jedinice šiitske iračke Hashd Al-Shaabi armije, koji zovu milicijama, iako je riječ o krovnoj organizaciji koja objedinjuje nekoliko većih iračkih šiitskih postrojbi i na desetke manjih milicija, ukupne snage do 120 000 boraca.

Nakon vijesti o oslobađanju Al-Bukamala je priopćeno da se vode borbe u samom gradu i da postoje džepovi otpora koje treba očistiti. Dan poslije takozvani “Sirijski opservatorij za ljudska prava” iz Londona javlja da su vladine snage napustile grad i da je Al-Bukamala ponovo pod kontrolom terorista “kalifata”.

Podsjetimo da je ofenzivi na grad prethodilo sustavno bombardiranje ruskim strateškim zrakoplovstvom i krstarećim projektilima, koji su razorili skladišta municije i sve veće utvrde na rubnim dijelovima i širem području grada. Jedini dokaz kojeg imamo da je ISIL u gradu je kratka snimka na Twitteru na kojoj se na početku vidi jedan od terorista u pustinji na terenskom vozilu s teškom strojnicom, prazne gradske ulice i jedan od militanata koji šalje uobičajenu propagandnu poruku na arapskom jeziku o “nepobjedivosti prorokove vojske”, za koju sebe smatraju fanatični sljedbenici srednjovjekovne takfirijske islamističke sekte.

Ni vladine snage, mediji Hezbollaha i kanali na društvenim mrežama bliski Damasku nisu predočili nikakve konkretne dokaze o pobjedi, kao što je ranije bio slučaj. Jedina dostupna snimka je ona kada su se sirijske i iračke snage susreli na granici i njihovo napredovanje sve do prvih gradskih četvrti. Moguće je i da se radi o zapovijedi da se ne objavljuju snimke napredovanja, pogotovo ne u realnom vremenu, jer je general Issam Zahreddine poginuo otprilike blizu mjesta gdje je snimljen da prvi prelazi rijeku i osobno užetom dovlači čamac s vojnicima na otok Saker u Deir Ez-Zoru, da bi nekoliko dana kasnije tamo automobilom nagazio na postavljenu minu i poginuo. Objavljivati snimke borbi u realnom vremenu očito nije ni pretjerano pametno, ni preporučljivo i to bi mogao biti jedan od razloga zbog kojeg nemamo nikakvih dokaza o situaciji u Al-Bukamalu.

Čak se i ISIL, ako izuzmemo ovu jednu snimku, za koju se ne zna ni kada je snimljena, ograničio na tekstualne objave na svom “poluslužbenom” kanalu Al-Amaq.

Ako je vjerovati objavama na društvenom mrežama, ISIL je ponovo je preuzeo kontrolu nad strateškim pograničnim gradom Al-Bukamalom, nakon što su se sirijska vojska i saveznici povukli na rubne pozicije pred napadom veće borbene skupine militanata.

ISIL je u jučer ujutro pokrenuo napad iz predgrađa Al-Jalaa, utirući put svojim snagama do južnih gradskih četvrti.

Teroristima kalifata su nedavno pristigla pojačanja iz sjevernog dijela Deir Ez-Zora, nakon što je ISIL ta područja i grad  Markada na rijeci Khabur prepustio Kurdima.

Snimka iz sjeverne Sirije pokazuje kako ISIL slobodno prolazi kroz kurdska područja i odlazi na “važnija bojišta”. Video je snimljen 11. studenog, dan nakon što je libanonski list Al-Akhbar izvijestio da su je ISIL bez borbe napustio grad Markada u pokrajini Hasaka  i predao ga kurdskim milicijama. Dopisnik agencije FAN, koji je od lokalnog pripadnika arapske zajednice dobio snimku, piše kako su teroristi sklopili dogovor s Kurdima o neometanom izlasku iz grada kako bi ojačali svoje snage u pokrajini Deir Ez-Zor, gdje se bore protiv sirijskih vladinih snaga.

VIDEO – Prolazak snaga islamske države kroz područja koja nadziru Kurdi

Međutim, izvor takozvane “sirijske oporbe”, portal DeirEzzor24, javlja kako se ISIL pokušava povući iz opkoljenog grada i spasiti što je više moguće borbenih skupina. Prema portalu, teroristi kalifata namjeravaju prijeći na lijevu obalu Eufrata, a zatim na irački teritorij preko graničnog prijelaza Wadi As-Sabha.

“Ipak, male grupe militanata i dalje pružaju žestok otpor u pojedinim četvrtima Al-Bukamala, koristeći taktiku otvaranja vatre iz zasjeda i samoubilačke bombaške napade. Neki ključni pristupi gradu i cestovnim čvorovima i dalje se žestoko brane i neprohodni su”, prenosi DeirEzzor24.

Vladini izvori navode kako će sirijska vojska i saveznici pokušati napredovati prema gradu iz pravca Al-Mayadina, kako bi zatvorili teroriste na tri različita boka.

Izvori bliski grupi “Islamskoj državi” kažu kako vlade nema punu kontrolu nad gradom i da se vode ulične borbe u sjevernom dijelu i na periferiji grada.  Ruski vojni dopisnici potvrđuju nastavak borbi u gradu, ali i da su militanti podigli barikade i pružaju žestok otpor.

Međutim, kao što smo ranije rekli, nijedna se vijest ne može provjeriti i potvrditi, osim da su u okolici grada raspoređene velike snage sirijske vojske i saveznika, da je poslan velik broj jedinica teške vojne opreme ii topništva i da u oslobađanju grada sudjeluju i iračke snage, odnosno iračka šiitska armija koja je pod izravnim zapovjedništvom premijera Haidera Al-Abadija.

Strateška važnost Al-Bukamala

U “utrci za Eufrat”, neobjavljenom suparništvu između američke koalicije i sirijske vojske, trenutno je u prednosti Damask. Unatoč trenutnom povlačenju iz grada, područje je pod vatrenom kontrolom sirijske vojske i saveznika, koji razmatraju najbolju opciju za oslobađanje Al-Bukamala uz što manje žrtava. Ali zašto je ovaj mali grad toliko važan za Pentagon i CIA-u?

Prije dva dana je sirijska vojska ušla uz Al-Bukamal i grad je proglašen slobodnim od terorista. U pripremi napada na ISIL je sudjelovalo i rusko zrakoplovstvo i kampanja je nazvana “oslobađanjem posljednjeg važnog urbanog središta u rukama kalifata”.

Ali nije baš tako. Tu je i pokrajina Idlib, gdje su se nastanile razne terorističke skupine ideološki bliske takozvanoj “Islamskoj državi”. ISIL drži i dio kampa Yarmouk, južno od Damaska, te još neka manja područja. Osim toga, Al-Bukamal je šesti grad koji je proglašen “posljednjim uporištem kalifata”. No, glavni cilj velikog kontingenta sirijske i iračke vojske, ruskih strateških bombardera i projektila “Kalibar” nije bio Al-Bukamal kao takav.

Ovaj je grad dugo pod nadzorom terorista, duboko u pozadini teritorija samoproglašenog kalifata. Na jugu je ISIL kontrolirao područje sve do Bagdada, sjeverno do Raqqe, a na zapadu je stigao do Palmire. Maleni gradić na obalama Eufrata nikoga nije interesirao do trenutka kada su sirijska vojska i saveznici pokrenuli odlučujuću ofenzivu čišćenja ostataka istoka zemlje, gdje ISIL nazire oko 6000 kvadratnih kilometara.

Tako je započela “utrka za Eufrat”, koja će odlučiti tko će nadzirati sirijsku granicu s Irakom i Jordanom. U toku tog čudnog rata, proameričke snage “umjerene opozicije” su u svakom pogledu ometale vladine snage, čak su taktički djelovale na strani ISIL-a.

Izbijanje proiranskih snaga i Hezbollaha na granicu s Irakom sa SAD i Izrael je bio apsolutno neprihvatljiv scenarij. Podsjetimo da su iz Washingtona, navodno zbog zaštite civila, tražili uvođenje zone zabrane leta, samo kako bi se spriječilo napredovanje sirijske vojske na istok i južno od Deir Ez-Zora. Ruska strana je to odlučno odbila.

U istu svrhu su se provodili i zračni udari zrakoplovne brigade pokojnog generala Issama Zahreddina, koji su uzrokovali velike gubitke među sirijskim vojnicima i osigurali teroristima da zauzmu stratešku uzvisinu Tardeh s koje su topništvom gađali zračnu luku i gotovo slomili obranu grada.

Nakon što je Ministarstvo obrane Rusije nedvosmisleno pokazalo svoj stav prema pokušajima uspostave “zone zabrane leta”, Pentagon je odustao od ove taktike. Izravni sukob s ruskim vojnicima nije bio u američkim planovima, ali je tu bila CIA.

Prošlog ljeta je CIA stvorila borbenu skupinu koje ja treba zauzeti grad. Oružana skupina od nešto više od 100 ljudi je trebala zauzeti Al-Bukamal. Stvorena je od lokalnih stanovnika koji su bili na radu u Turskoj i tamo su ih vrbovali američki agenti. Obučeni su u kampovima u Jordanu i poslani u rodni Al-Bukamal “da se bore protiv ISIL-a”. No, glavni cilj CIA-e je bio uspostaviti kontrolu nad gradom prije dolaska sirijskih vladinih snaga.

Valja napomenuti da je američka operacija bila preventivna i da u ljeto prošle godine stratezi u Langleyu nisu uopće sumnjali da će sirijska vojska, uz podršku Rusije, Hezbollaha i Irana prije ili kasnije deblokirati Deir Ez-Zor i pokrenuti kampanju dalje duž Eufrat. Bilo je potrebno djelovati ranije.

Ove se skupina nazvala “Novom sirijskom vojskom”. U početku je sve išlo po planu. Kolona koju je obučila CIA je uskim koridorom uz granicu stigla na nekoliko kilometara od grada. Pred njima su britanski i američki zrakoplovi provodili zračne udare, čime su im otvarali put, iako se nitko nije ni opirao. Cijela operacija je izgledala kao u ratnom filmu.

Kada su se približili Al-Bukamalu, američke specijalne postrojbe su razmjestile radiostanice za emitiranje poziva građanima da se dignu protiv režima ISIL-a. Sve se radilo kao u udžbeniku, ali se nitko nije pobunio.

“Oslobađanje” grada je za američke generale i obavještajce trebala biti velika epizoda borbe protiv ISIL-a. Podsjetimo da govorimo o ljetu prošle godine, kada su teroristi pretrpjeli niz bolnih poraza na od sirijske vojske, ruskog zrakoplovstva i gubili su teritorije u Iraku. Ova operacija je mogla vratiti SAD u rat u Siriji kao velikog igrača, a ne da se moraju služiti Kurdima i ostacima “umjerene opozicije”.

Slom velikog američkog plana

A onda je “nešto pošlo po zlu”. Prvo je propala propagandna radio stanica, zatim su agenti CIA-e prestali komunicirati, nakon čega je kolona nestala. Američki i britanski obavještajci koji su pratili akciju su zakazali u svakom smislu.

Netko je prenio informacije da je velika kolona terorista izašla iz iračkog grada Faludže i bombarderi su se okrenuli i poletjeli bombardirati to područje. Kasnije se ispostavilo da nijedan terorist nije napustio Faludžu i da su američki zrakoplovi greškom bombardirali civilne izbjeglice.

U svakom slučaju, kolona “Nove sirijske vojske” koja se protezala preko pustinje, odlazeći za Al-Bukamal, ostala su bez zračne potpore. Prethodnicu od stotinjak boraca je ISIL doslovno uništio.

Američko zrakoplovstvo je dio boraca “Nove sirijske vojske” helikopterima spustilo iza linija ISIL-a. Kasnije je objavljeno kako su ove nove snage u samom gradu Al-Bukamalu uspjele “probuditi svoje spavače”, koji će napad pokrenuti unutar grada, dok će oni kampanju oslobađanja grada voditi iz pravca zapadnog oboda Al-Bukamala, kojeg su navodno bili zauzeli. Sve je bila laž.

U stvari, cijela je akcija završila potpunim debaklom za nove proameričke snage koje djeluju u sirijskoj pustinji uz jordansku i iračku granicu. Istina je da su borci bili loše pripremljeni, iako odlično naoružani, ali i da su teroristi “Islamske države” s lakoćom odbili napad.

Od 100 ljudi, 40 je ubijeno na licu mjesta, 15 ih je ranjeno i oko 20 ih je zarobljeno, nakon čega su im svečano odrubljene glave. ISIL je pogubio i pet stanovnika u gradu, za koje su rekli da su špijuni Nove sirijske vojske i Amerikanaca. Cijela “vojska” koju je CIA pripremila se doslovno raspala. Nestala je u pustinji. Al-Amaq je kasnije objavio fotografije 6 zarobljenih vozila s montiranim automatskim topovima, te šest kamiona streljiva.

Pretpostavljalo se da je tako velika operacija bila dobro pripremljena i planirana, da su prikupljeni svi potrebni obavještajni podaci i da je “borcima protiv terorizma” osigurana opsežna logistička potpora.

Svježi, dobro obučeni vojnici s najboljom opremom na raspolaganju, te s faktorom iznenađenja na njihovoj strani, nisu trebali imati većih problema u takvom napadu. No, cijela operacija se u roku od samo nekoliko sati ukupno pokazala kao fijasko. Tako je za SAD Al-Bukamal postao još jedan simbol besmislenih poraza.

No, priča ne završava ovdje. U Al-Bukamalu je rođen i odrastao Yusuf Zuayyin, sirijski premijer iz vremena suradnje sa Sovjetskim Savezom i arapsko-izraelskog rata, veteran gerilskog rata protiv Francuza u Alžiru, kojeg je Hafez Al-Assad kasnije zatvorio.

Bashar Al-Assad ga je pustio, ali je stari Yusuf Zuayyin postao jedan od disidenata, pobjegao je u Mađarsku, kasnije u Švedsku.

U vrijeme kad je već bio teško bolestan, CIA je smatrala da bi mogao biti moralni lider regije i iz rodnog Al-Bukamala voditi “Novu sirijsku vojsku”. No, stari Yusuf-efendija je u 84. godini umro u Stockholmu prošle godine u siječnju.

Ali ako je za Amerikance ovaj grad bio simbol njihove buduće pobjede u Siriji, za Iračane u to vrijeme nije predstavljao ništa. Iračani se tada nisu toliko borili protiv militanata ISIL-a i samo su se trudili da ih potisnu na sirijski teritorij.

Međutim, sve se promijenilo proteklih nekoliko mjeseci, posebno zbog pomoći Irana i velikih zasluga šiitskih milicija što Irak danas nije raskomadan u nekoliko sektaških državica.

Do 6. studenog je iračka vojska oslobodila susjedni Al-Qaim i počela se pripremati za napad na grada Rawa. Oslobađanjem ovog dijela teritorija, zapadni Irak će se smatrati potpuno oslobođenim od prisutnosti terorista. Na iračkom teritoriju će ostati samo lokalne ćelije militanata, čija likvidacija u operativnom smislu ne bi trebala predstavljati poteškoću.

U ovim okolnostima je gotovo nemoguća da SAD uspostavi bilo kakav nadzor nad sirijsko-iračkom granicom, a Kurdima je neizravno poručeno da Al-Bukamala nije njihovo područje djelovanja. YPG snage u taktičnom smislu, baš kao što je činila “umjerena oporba” na istoku Sirije, mogu olakšati kretanje i premještanje snaga terorista “Islamske države”, što i čine. Međutim, očekivati veći angažman kurdskih snaga u gradu koji je okružen i pred padom u ruke vladinih snaga je nezamisliv scenarij.

Naravno da će ostaci ISIL-a u pustinjskom području predstavljati opasnost još neko vrijeme, ali je njihova sudbina određena.

Mali Al-Bukamal se pretvorio u neku vrstu važne utvrde u borbi protiv terorizma, ali ne zbog strateškog položaja na zemljopisnoj karti, nego zbog nezdravih ambicija američke vlade. To će se vjerojatno ponoviti još nekoliko puta, na primjer u pokrajini Idlib. Ali u ovom je trenutku Al-Bukamal možda najzanimljiviji grad u kojem se isprepliću interesi velikih svjetskih i regionalnih sila. ISIL grad ne može obraniti i u ovom trenutku je jedina vojna sila koja ga može osloboditi sirijska vojska, koju podržavaju Rusija, Hezbollah, Iran i Irak, svidjelo se to nekome ili ne.