Stoltenberg poziva međunarodnu zajednicu da se riješi nuklearnih bombi, ali kaže da bi članice NATO za sada trebale zadržati svoje

Svijet bi trebao “hitno nastaviti s nuklearnim razoružanjem”, rekao je generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg, dok je nuklearne bombe nazivao stubom međunarodnog mira i tvrdeći da nije vrijeme da se Alijansa odrekne svog arsenala.

Međunarodna zajednica treba da pojača svoje napore usmjerene na oslobađanje od nuklearnog oružja u svijetu, rekao je generalni sekretar u utorak na NATO godišnjoj konferenciji o oružju za masovno uništenje (WMD) u Rumuniji.

„Naš krajnji cilj je svijet bez nuklearnog oružja“, izjavio je, dok je UN sporazum o ne širenju oružja nazvao najboljom osnovom za napredak.

Taj sporazum, koji je stupio na snagu 1970. godine, dizajniran je da spriječi širenje tehnologija nuklearnog naoružanja njihovim prenosom sa nuklearnih sila u nenuklearne države, kao i da postavi cilj potpunog nuklearnog razoružanja.

Pa ipak, Stoltenberg je očigledno vjerovao da bi bila loša ideja pustiti NATO da daje primjer u ovoj plemenitoj potrazi i prvi smanji svoj nuklearni arsenal u ime mira. Generalni sekretar je tvrdio da nuklearno oružje igra „vitalnu ulogu“ u zaštiti međunarodne bezbjednosti, dodajući da bi se svako nuklearno razoružanje trebalo svesti samo na ono što je nazvao uravnoteženim, recipročnim i provjerljivim načinom.

„Odricanje od odvraćanja bez ikakvih garancija da će i drugi to učiniti je opasna opcija“, rekao je. „Svijet u kojem Rusija, Kina, Sjeverna Koreja i drugi imaju nuklearno oružje, ali NATO nema, nije sigurniji svet.“

Ipak, pohvalio se pretpostavljenim uspjehom NATO-a na putu ka svijetu bez nuklearnog oružja. „Zajedno smo smanjili broj nuklearnog oružja u Evropi za više od 90 procenata tokom proteklih 30 godina“, rekao je.

Ono što je generalni sekretar očigledno zaboravio da pomene jeste da ovo dostignuće nije rezultat nekih unutrašnjih rasprava u NATO, već niza ugovora između SAD i SSSR, a kasnije i Rusije.

Spisak ovih sporazuma uključuje Ugovor o nuklearnim snagama srednjeg dometa (INF) iz 1987. godine kojim je dvjema državama zabranjeno da posjeduju i razvijaju rakete nuklearnog naoružanja kratkog i srednjeg dometa. Drugi je bio Ugovor START iz 1991. godine koji je ograničio broj nuklearnih bojevih glava koje bi svaka strana mogla da ima na 6.000, a broj nuklearnih dostavnih vozila, poput balističkih projektila ili teških bombardera i podmornica, na 1.600.

Novi START ugovor iz 2010. dodatno je ograničio ovaj broj na 1.550 nuklearnih bojevih glava i 800 dostavnih vozila, od kojih je raspoređeno samo 700, za svaku stranu. Sada Stoltenberg poziva Moskvu i Vašington da „nastave da vode u kontroli naoružanja“ i da posebno produže Novi START, koji treba da istekne u februaru 2021. godine.

Generalni sekretar, međutim, nije spomenuo da je država članica NATO, SAD, do sada oklijevala da učini upravo to. Sredinom oktobra, Vašington je odbacio kao „ne-starter“ prijedlog ruskog predsjednika Vladimira Putina da se ugovor produži na godinu dana bez ikakvih preduslova i da se kasnije razrade detalji za dodatno produženje, a onda samo dvije nedelje kasnije zaprijetio Rusiji i Kini nekim – ipak nepostojećim hipersoničnim raketama.

Ni Stoltenberg nije pomenuo da su SAD jednostrano napustile Ugovor INF 2019. godine, stavljajući Evropu na ivicu da postane pozorište za potencijalnu trku u nuklearnom naoružanju. Niti je rekao da je Vašington sproveo test rakete koja je INF ugovorom bila zabranjena, manje od mjesec dana nakon što se zvanično povukao iz ugovora.

Umjesto toga, generalni sekretar NATO slijedio je američki narativ izjavljujući da je Kina ta koja ima „odgovornost“ da se uključi u pregovore o kontroli naoružanja – to Vašington već dugo zahtijeva.