Strategija „Zero Covid“ suluda ideja – Što tražite, to ćete i naći“

Ljevica je uveliko prihvatila „Zero Covid“ kao cilj politike, ali koncept je u osnovi manjkav, jer preuveličava prijetnju i nudi pretjerana rješenja.

Zero Covid? Ko bi mogao biti protiv toga? Ali iako u početku potpuno uklanjanje koronavirusa zvuči kao prilično atraktivna ideja, đavo je sasvim sigurno u detaljima. Ako je ikada bilo slučajeva da je lijek gori od bolesti, to je to.

Prvi od četiri „ključna koraka“ koje britanska grupa Zero Covid navodi za svoju strategiju je: „Potpuno zaključavanje širom Ujedinjenog Kraljevstva sve dok se novi slučajevi u zajednici ne smanje na nulu“.

Imajte na umu da za ovo nema vremenskog ograničenja. Teoretski bismo mogli biti zaključani na deset godina, ili čak i duže. Naročito ako „slučajevi“ nisu definisani kao ljudi koji imaju simptome i zapravo su bolesni (uobičajena medicinska definicija „slučaja“ pre-Covid-a), već kao svi koji imaju pozitivne testove nakon PCR testa visokog ciklusa, sa svim problemima lažno pozitivnih rezultata kada je mala prevalencija. Kao što je SZO (to je Svjetska zdravstvena organizacija, a ne rok bend) izjavila: „Prevalenca bolesti mijenja prediktivnu vrijednost rezultata ispitivanja; kako se prevalencija bolesti smanjuje, rizik od lažno pozitivnih raste“.

Zamislite samo koliko će ekonomija biti uništena ako smo u beskrajnim zaključavanjima. Odgovor: Neće biti nikakve ekonomije, osim velike tehnologije na mreži.

Pa, da bi se suprotstavio ovome, četvrti „ključni korak“ strategije Zero Covid je „zalog da se garantuje egzistencija svima koji zbog pandemije gube novac“. Uzimajući u obzir da su finansijski troškovi zaključavanja procijenjeni na 2,4 milijarde funti dnevno

(da ne govorimo o troškovima za naše zdravlje, fizičko i mentalno), to je popriličan novac koji će vlada isplatiti. Odakle će sve to doći?

Druga dva „ključna koraka“ su:

• Učinkovit sistem za pronalaženje, ispitivanje, praćenje, izolaciju i podršku (FTTIS), koji se lokalno pokreće u javnom sektoru, radi brzog suzbijanja svih daljih epidemija.
• Covid skrining – i, tamo gdje je potrebno, karantin – u svim ulaznim lukama u Veliku Britaniju.

To bi moglo zvučati dobro na papiru ili na mreži, ali lakše je reći nego učiniti „efikasno pronalaženje, testiranje, praćenje i izolovanje i podršku“. Sjećate se da je 2020. godine kada je njemački „intenzivni sistem ispitivanja, traženja kontakata i karantina“ hvaljen? Šta je to donijelo? Još jedno zaključavanje.

Što se tiče Covid skrininga i karantina, koliko bi to trebalo da traje?

Kad god preispitate mudrost „Zero Covida“, njegove pristalice obično odgovore sa dvije riječi. Ne, ne, one koje počinju sa „F“ i „O“, već sa „N“ i „Z“. Novi Zeland. Sada je istina da je rekord Novog Zelanda – na prvi pogled – bio impresivan. Broj preminulih u državi je samo 26 ljudi, Covid stavlja Novi Zeland na 142. mjesto od 153, kada je riječ o smrtnim slučajevima od Covida na milion stanovništva.

Ali njegov uspjeh je zasnovan na zatvaranju vrata svijetu. Imigracija kaže: „Putnici na Novi Zeland iz svih zemalja, osim putnika koji dolaze pravo sa Kukovih ostrva, moraju da prođu 14-dnevni boravak u upravljanoj izolaciji ili karantinu.“

Sada bi stroga granična kontrola i karantin mogli biti u redu nekoliko mjeseci za geografski udaljenu ostrvsku zemlju na jugozapadu Tihog okeana, ali koliko dugo bi to moglo biti održivo za Veliku Britaniju, zemlji usred međunarodnog autoputa? I pišem kao neko ko je zagovarao otkazivanje letova sa žarišta virusa i druge mjere koje bi trebalo preduzeti na aerodromima u Velikoj Britaniji još u martu 2020, što je sigurno bilo najprikladnije vrijeme.

Čak ni podizanje njegovog pokretnog mosta nije zaštitilo Novi Zeland od daljih blokada. Samo ove nedjelje njegov najveći grad, Auckland, upao je u trodnevno zatvaranje nakon što su otkrivena tri slučaja u zajednici.

Zero-Covideri su u pravu što kažnjavaju vladu Velike Britanije zbog načina na koji su rješavali stvari, ali u stvari postoji samo širina razlike u cigaretnom papiru između onoga za šta se zalažu i onoga što Johnson zapravo radi. Kao što sam primijetio u prethodnom Op Edu, torijevska vlada je svirala ljevicu poput violine, pretvarajući se da je za „imunitet stada“, dok je sve vrijeme vodila politiku Zero-Covida u svemu, osim po imenu.

Naveli su nas da vjerujemo da će se zaključavanje završiti nakon vakcinacije „najugroženijih“, sada nam je rečeno da to neće biti olakšano dok slučajevi ne padnu na ispod 1.000 dnevno. Ne radi se toliko o slučaju pomjeranja ljestvice, već o uklanjanju sa terena, kao što je izjavioTorijevski poslanik Sir Charles Walker, protivnik zaključavanja.

Na vrlo sličnom putu je i Škotska, gdje je Zero Covid otvorenije prihvaćen kao strategija. Juče je Nicola Sturgeon pozvala Škote da ne rezervišu uskršnje odmore ili prekomorske odmore na ljeto.

Prva ministarka takođe nije mogla da garantuje da će biti moguća i „zadržavanja“. Sturgeon je rekla da je „bilo teško prenaglasiti potrebu da budemo pažljivi, oprezni i postepeni dok izlazimo iz ove blokade“.

Ali da li je to zaista tačno?

Sigurno je moguće precijeniti potrebu da se tokom proljećno-ljetnjeg otključavanja kod respiratorne infekcije, koja je izgleda dosegla vrhunac u jesenskim i zimskim mjesecima i koja u svakom slučaju ima relativno nizak mortalitet, bude „pažljiv, oprezan i postepen“. Da li isto radimo i kod gripa?

Ovo ne čini nikoga „Covid-poricateljem“ (najnovija fraza lovacu na vještice u opticaju) koji priznaje da odgovori na covid mogu biti nesrazmjerni. Što i jesu, bar u Velikoj Britaniji. Zapravo prilično masovno. Nije bilo objavljenih smrtnih slučajeva od „Covida“ u ponedjeljak u Škotskoj, ali ipak Sturgeon upozorava ljude da će im ljeto zaista biti otkazano. I to je osnovni problem pristupa „Zero Covid“. To je himera.

Prošlog juna, Devi Sridhar, savjetnik škotske vlade, koji je takođe služio u Savjetu Svjetskog ekonomskog foruma za zdravstvenu industriju, tvrdio je da je Škotska na putu da eliminiše koronavirus do kraja ljeta. Sama Sturgeon rekla je da joj je prioritet bio pokretanje virusa „koliko god možemo do potpune eliminacije“.

A gdje je danas Škotska? Poslije jedanaest mjeseci ograničavanja, još uvijek je zaključana.

Uporedite ono što se događa u Velikoj Britaniji sa onim zemljama u kojima Covid nije tretiran kao nešto bez presedana. Opuštena Švedska, na primjer, koja nije imala nacionalnu blokadu i nije imala mandate za maske, ima mnogo nižu stopu smrtnosti po stanovniku od nekoliko dugih, teško zaključanih zemalja u kojima je ljudima rečeno da se “maskiraju”.

U Bjelorusiji, noćna mora licemjernih zapadnih pro-zaključanih „liberala“, takođe nije bilo zaključavanja i stopa smrtnosti na milion od samo 5,92.

Za vikend Guardian je izvještavao o Nepalu, gdje je vlada u julu morala da zaustavi zaključavanje, jer nije mogla da priušti da ga produži. Da li je Covid preplavio Nepal, zemlju za koju nam kažu da ima „slab sistem javnog zdravlja“? Odgovor: Ne.

Guardian je citirao specijalistu za javno zdravlje Sameer Mani Dikit: „Kao da se ništa nije dogodilo. U noćnim klubovima je gužva. Škole i fakulteti se ponovo otvaraju. Sportska mjesta su puna. Čini se da ne postoji nijedan Covid. To prkosi logici “.

Napomena: Švedska, Bjelorusija i Nepal imaju ljevičarske vlade. Ali oni nisu išli sa „Zero Covid“ kao što to radi ljevica, pod velikim uticajem Gatesovskog VEF-globalizma, u Britaniji.

Covid-19 je najčudnija pandemija u istoriji, jer izgleda da što je zemlje ozbiljnije shvataju, to ozbiljniji problem postaje.

Izvor: RT