Struja za Siriju i Libanon ovisi o SAD-u

Jučer su se u Jordanu sastali ministri energije Egipta, Sirije, Libanona i Jordana i dogovorili plan o opskrbi Libanona egipatskim prirodnim plinom za pretvaranje u električnu energiju. Na zajedničkoj konferenciji za novinare potvrđeno je da su se svi složili oživjeti Arapski plinovod (AGP) koji povezuje egipatski plin s Jordanom, gdje će se koristiti za proizvodnju dodatne električne energije za mrežu koja povezuje Jordan s Libanonom preko Sirije.

Ovo slijedi nakon sastanka u Damasku iz 04. rujna između libanonskih i sirijskih dužnosnika, koji su raspravljali o libanonskom zahtjevu za uvoz plina iz Egipta i električne energije iz Jordana preko sirijskog teritorija.

Međutim, američke sankcije Siriji koče nesmetani proces pomoći zarobljenom Libanonu, gdje javnost nema pristup električnoj energiji, plinu, pa čak ni vodi.

Egipat i Jordan vrše pritisak na Bidenovu administraciju da se odrekne sirijskih sankcija prema Cezarskom zakonu, kako bi se olakšao provedba višestranog regionalnog dogovora. Kongres SAD-a usvojio je Cezarov zakon kako bi povrijedio sirijsku vladu, ali je umjesto toga sirijsku javnost na mnogo načina patio od devalvacije valute do hiperinflacije.

Trenutno Sirija pati od ozbiljnog nedostatka struje, a većina domova koristi struju 3-4 sata dnevno. Generatori na benzinski pogon nisu rješenje jer postoji i ozbiljan nedostatak benzina koji je racionaliziran. Koliko god situacija u Siriji bila loša zbog američkih sankcija, situacija u Libanonu je još gora.

Svjetska banka ponudila je financiranje projekta, ali je zabrinuta zbog korupcije među libanonskom vladajućom elitom, odgovornom za strašnu situaciju u Libanonu, za koju je Svjetska banka rekla da je najgora financijska kriza u 150 godina.

Na konferenciji za novinare 4. rujna, glavni tajnik libanonsko-sirijskog Višeg vijeća Nasri Khoury rekao je:

“Libanonska strana zahtijevala je pomoć Sirije Libanonu u dobivanju egipatskog plina i jordanske struje preko sirijskog teritorija. Sirijska strana potvrdila je spremnost Sirije da ispuni taj zahtjev.”

Libanonska kriza

Libanon je upao u veliku krizu nakon što se javnost pobunila protiv sustavne korupcije od strane vladajuće elite. Vlada nije pružila ni najosnovnije usluge: vodu, benzin, hranu i struju. Mnoge bolnice su zatvorene, a te otvorene bore se za pronalaženje lijeka.

Usljed libanonskog kolapsa, učinjen je pokušaj da se električna energija izvuče iz Jordana kroz Siriju, isporukom količina egipatskog plina Jordanu, što mu je omogućilo proizvodnju dodatne količine električne energije koja će se postaviti na mrežu koja povezuje Jordan s Libanonom preko Sirije.

Egipat je Libanonu opskrbljivao plin 2009. i 2010. godine, ali su opskrbe ubrzo prestale jer se egipatska proizvodnja plina smanjila. Egipat je 2018. godine ponovno započeo izvoz plina kroz plinovod, no plin je većinom otišao u Jordan.

Electricitedu Liban potpisao je s Irakom ugovor o kupovini mazuta za pretvaranje u električnu energiju, koji bi trebao pokriti otprilike jednu trećinu potreba EDL-a za gorivom i opskrbljivati zemlju otprilike četiri mjeseca.

Planirano je da egipatski plin stigne u Libanon kako bi upravljao elektranama na plin, koje su bile van pogona 11 godina.

Od Washingtona se također traži da Jordanu odobri zasebnu dozvolu za distribuciju električne energije iz svoje električne mreže u Libanon, koja bi trebala proći kroz Siriju.

Sirijska kriza

Američka vlada stavila je Siriju pod stroge sankcije u pogledu naftnog sektora, što čini dogovor AGP-a kompliciranim za sve regionalne sudionike.

Napadi na plinovod

2011. godine, kada je počelo nasilje “arapskog proljeća”, naoružani teroristi u Egiptu mnogo su puta napali egipatsku stranu AGP-a. Napad na naftovod nema za cilj promjenu vlade ili donošenje slobode i demokracije na Bliski istok. Ti su napadi imali za cilj povrijediti i terorizirati civilno stanovništvo, a najvjerojatnije su ih izveli mještani koji su slijedili političku ideologiju Muslimanskog bratstva koja je opravdala pokolj muslimana, poput njih samih, radi smjene sekularne vlade, u slučaju Sirije, i uspostaviti Islamsku državu.

Odjeljak plinovoda Homs napadnut je 2012. godine kada je CNN-ova Arwa Damon bila povezana s tamošnjim teroristima.

2016., a 2020. teroristi su napali AGP u Siriji. Sirijsko stanovništvo je rano saznalo da se teroristi prema njima odnose kao prema neprijatelju. Zbog toga su Slobodna sirijska vojska i njihove podružnice Al Kaide izgubile rat protiv sirijskog naroda jer nisu uspjele dobiti podršku i sudjelovanje javnosti koja ih je došla prezirati.

Povijest plinovoda

AGP je dug 1.200 km i predstavlja međuregionalni izvozni plinovod izgrađen za transport prirodnog plina iz Egipta u Jordan, Siriju i Libanon.

Glavni dionici AGP-a su egipatsko holding društvo za prirodni plin (EGAS), inženjering za naftnu i procesnu industriju (ENPPI), tvrtka za naftne projekte i tehničke konzultacije (PETROJET), egipatska tvrtka za prirodni plin (GASCO) i sirijska Naftna tvrtka (SPC).

Egipatska vlada 1995. dopustila je nacionalnim i međunarodnim naftnim i plinskim tvrtkama da aktivno buše za plin. Domaća potražnja za plinom bila je zadovoljena 1999., a vlada je za višak počela tražiti izvozna tržišta.

2001. Egipat i Jordan započeli su dijalog koji je kasnije uključivao Siriju i Libanon. Izrael, Turska i Irak također su potpisali ugovore o suradnji u AGP-u.

AGP ima četiri odjeljka. Prvi dio proteže se od Ariša u Egiptu do Akabe u Jordanu.

Druga dionica vodi od Akabe do El Rehaba, koji se nalazi u blizini jordansko-sirijske granice. Treći dio proteže se od Jordana (El Rehab) do Sirije (Jabber).

Četvrti dio sastoji se od plinske mreže u Siriji, a operativan je od 2008. Prolazi od Jabbera (sirijska strana jordansko-sirijske granice) do sirijsko-turske granice, završavajući u Libanonu. Ovaj odjeljak ima četiri segmenta. Prvi segment ide od Jabbera do Homsa u Siriji, dok drugi segment povezuje gradove Homs i sirijski Aleppo. Treći segment proteže se od Alepa do sirijsko-turske granice. Četvrti segment povezuje Homs u Siriji s Tripolijem u Libanonu, a ovaj odjeljak uključuje četiri lansirne / prijemne postaje, 12 ventilskih postaja i mjernu postaju.

AGP također može povezati iračku plinsku mrežu kako bi olakšao izvoz iračkog plina na europsko tržište.

U siječnju 2008. potpisan je Memorandum o razumijevanju između Turske i Sirije za proširenje AGP-a od Homsa u Siriji do turskog pograničnog grada Kilisa. Iz Turske će se AGP vjerojatno priključiti na predloženi cjevovod Nabucco za isporuku egipatskog plina u Europu. Arapski plinovod trebao bi biti povezan i s iračkom plinskom mrežom kako bi se olakšao izvoz iračkog plina na europsko tržište.

Što slijedi?

Hoće li se SAD odreći sankcija kako bi pomogle sirijskom i libanonskom narodu? Francuski predsjednik Macron nedavno je bio domaćin regionalnog sastanka u Bagdadu, a prethodno je bio domaćin sastanka za pomoć Libanonu u oporavku. Hoće li Macron zatražiti od Bidena da se odrekne sankcija Siriji kako bi se ovaj dogovor dogodio, ili će Francuska nastaviti izvršavati njihova naređenja iz Washingtona? Ima li Biden politički utjecaj da američki Kongres prihvati odricanje od sankcija? Arapski plinovod je skupina susjeda koja pokušava zajedno raditi na rješavanju vlastitih problema, no ipak su SAD te koje drže prst na prekidaču.