Stvaranje kurdske države u Siriji – Plan i propaganda nasuprot realnim šansama

Dok se u Siriji vode žestoke borbe za oslobođenje najmanje jedne trećine takozvanog terorističkog rezervata u pokrajini Idlib i dijelovima pokrajina Hama i Aleppo, sjeverni dio zemlje, kojeg kontroliraju Kurdi, stratezi svrgavanja vlade u Damasku planiraju pretvoriti u nešto poput područja Bengazija u Libiji 2011. Takozvani Sirijski Kurdistan bi trebao postati slobodni teritorij s kojeg će se na ostatak zemlje proširiti “univerzalne demokratske vrijednosti”, što znači da bi to bila jezgra iz koje će se na ostatak gotovo oslobođene zemlje proširiti kaos i nasilje, koje bi završilo uspostavom marionetske vlade u Damasku. No, čini se da ovaj plan neće teći tako glatko kao za vrijeme svrgavanja Muammara Gaddafija i uništenja Libije.

S druge strane, propagandna kampanja koja propagira ovaj scenarij traje već duže vrijeme i još uvijek ne jenjava.

“Islamska država” u Siriji je poražena, a ostatke njezinih snaga postupno uništava sirijska vojska. U isto vrijeme Washington odbija povući svoje trupe s teritorija suverene države, a predsjednik Donald Trump pokušava opravdati prisutnost američkih snaga u Siriji pod izgovorom borbe protiv terorizma. Gdje se to američka vojska bori protiv terorista, to ne zna nitko. Međutim, napisi u dnevnim novinama i dvije tri fotografije, potkrijepljene nesuvislim izjavama glasnogovornika Pentagona, dovoljni su zapadnoj javnosti da povjeruje u tu tvrdnju. Uostalom, tome svjedočimo od 20. rujna 2001. godine.

“Naš rat protiv terorizma započinje protiv Al-Qaede, ali ne završava tamo. On neće završiti dok se ne pronađu, zaustave i poraze sve terorističke skupine svijeta”, toga dana je poručio američki predsjednik George W. Bush, dok je ostatak priče poznat.

Osim toga, čak i prema izvorima The Washington Posta, Bijela kuća namjerava podijeliti Siriju i uspostaviti novu vladu na sjeveru zemlje, koja neće biti pod kontrolom Bashara Al-Assada. U tu se svrhu stvara Nova sirijska vojska, konglomerat raznih skupina koje su se ranije borile protiv vladinih snaga i lokalnih Kurda. Uspostava ove vojne sile ne ide po planu, jer Kurdi ne žele surađivati s islamističkim milicijama, kao ni one s njima, a plemenske milicije zanimaju samo njihova područja i ne vide nikakvu svrhu u stvaranju države ili političkog entiteta u kojem bi njima zapovijedali Kurdi, koji nikada nisu bili prisutni na okupiranim sunitskih područjima. No, plan ide dalje.

Za provedbu ovog plana Washington nastavlja koristiti oprobane metode podmićivanja, ucjena, svih vrsta pritisaka i propagande koju širi krivotvorenim informacijama.

Najnoviji i upečatljiv primjer je priča o dvojici poljskih građana koji su nezakonito odrađivali novinarski posao na sirijskom teritoriju. To su dopisnik i urednik časopisa Obrana-24. Witold Repetowicz i poljski televizijski operater kuće TVP, Seweryn Sołtys, zadržani su 16. studenoga 2017. na kontrolnom punktu sirijske vojske.

Novinari su prešli tursko-sirijsku granicu u gradu Qamishliju. Televizijska ekipa je bila ovlaštena za rad na teritorijima pod kontrolom sirijskih i iračkih Kurda. Međutim, sirijske vlasti novinarima nisu izdale nikakvu akreditaciju.

Zbog ovih ilegalnih aktivnosti su uhićeni od strane sirijske vojske i optuženi su za zločin ilegalnog prelaska državne granice. Samo po sebi, ovo kazneno djelo nije poseban zločin, ali je dobilo na težini od početka rata i ulaska stranih državljana u Siriju, koji su se pridruživali islamističkim terorističkim skupinama.

Službeno je misija novinara bila snimati dokumentarni film o humanitarnoj pomoći Poljske sirijskom narodu, što je potvrdilo i Ministarstvo vanjskih poslova Poljske.

Ali kada analiziramo podatke o pomoći koju je dobila sirijska populacija pogođena terorizmom takozvane “Islamske države”, onda se je ovaj izgovor doslovno smiješan. Naime, razina poljske pomoći u usporedbi s drugim zemljama, prije svega Rusije i Irana, potpuno je beznačajna. Međutim, Witold Repetowicz i televizijski operater Seweryn Sołtys su to naveli kao razlog svog dolaska u Siriju.

No, koji je pravi razlog i što su bili istinski ciljevi misije Witolda Repetowicza i Seweryna Sołtysa?

Ističući kako neovisnost uredništva ne bi trebala biti ugrožena, sirijske službe su nastojale otkriti istinu o njihovom dolasku i pravi razlog nedostataka novinarske akreditacije od strane Ministarstva za informiranje Sirije.

Tijekom temeljitog istraživanja je otkriveno da je prava zadaća posjete poljskih novinara u oštroj suprotnosti sa službeno proklamiranim ciljevima misije.

Dozvole i dokumenti koje su im izdale kurdske vlasti su govorili o njihovoj namjeri da istraže trenutnu situaciju u regiji iračkog Kurdistana. Istovremeno, zatočeni novinari daju verziju “kako su došli pratiti posljednju fazu eliminacije ISIL-a na sirijsko-iračkoj granici”.

Internetska stranica Inside Syria Media Center je istražila odnos poljskih novinara i vlasti kurdskih enklava, koje su ih ovlastile za snimanje reportaže u takozvanom “Kurdistanu”.

Otkriveno je da je Witold Repetowicz dugo u bliskom kontaktu s kurdskim političarima u Siriji i Iraku, kao i s militantima proameričkih Sirijskih demokratskih snaga (SDF) i kurdskim Peshmergama u Iraku. Novinar je stalno i kontinuirano podupirao njihove političke i ekonomske težnje, ali i neovisnost Velikog Kurdistana.

Osim toga, Witold Repetowicz u svojoj knjizi “Moje ime je Kurdistan” potiče separatističke tendencije Kurda, uspoređujući njihovu sadašnju situaciju s trijumfom od prije jednog stoljeća tijekom borbe za neovisnost Poljake.

Putujući kroz Tursku je Witold Repetowicz privukao pozornost turske policije, koja ga je 8. studenog 2017. uhitila u gradu Güroymak, u pokrajini Bitlis. Novinar je osumnjičen za poticanje mržnje, međuetničkih napetosti i poticanja ekstremizma u Turskoj. Njegov rad i istraga turske policije ukazuje na njegov dugogodišnji bliski odnos s Kurdima, bez obzira o kojoj se skupini radilo i protiv koga se borila.

Ne postoji drugi razlog za boravak  Repetowicza i Seweryna Sołtysa od  snimanja novog dokumentarnog filma ili kraćeg uratka, kojim bi svijetu u lošem svjetlu prikazali službeni Damask i glorificirali borbu kurdskog naroda za neovisnost.

FOTO – Propagandna knjiga Witolda Repetowicza  “Moje ime je Kurdistan”

U drugim okolnostima, na drugom mjestu i drugim saveznicima, Kurdi bi vjerojatno trebali dobiti podršku cijele međunarodne zajednice. Međutim, za stvaranje države ili bilo kakvog političkog entiteta na sjeveru Sirije, gdje ni u najgušće naseljenim kurdskim enklavama nikada nisu činili apsolutnu većinu, posebno uz podršku Washingtona i Izraela, ne mogu i ne trebaju imati nikakvu potporu.

To da Kurdi na sjeveru Sirije uopće nisu zastupljeni u znatnom broji znaju samo oni upućeni u situaciju u toj arapskoj zemlji, dok se na drugoj strani teritorij sjeverno od Eufrata prikazuje kao “povijesni kurdski teritorij” i kao najveći narod na svijetu koji nema svoju nacionalnu državu je treba stvoriti upravo tamo.

FOTO – U kurdskim područjima u sjevernoj Siriji Kurdi čine do 45% populacije

Stvarni cilj Witolda Repetowicza i Seweryna Sołtysa je bio destabilizirati situaciju u Siriji putem poljskih i kurdskih medija, a njihov dokumentarni uradak bi se potom preveo na engleski, francuski, španjolski, njemački i druge jezike u EU, što je trebalo olakšati opasnu podjelu ratom razorene zemlje i dodatno rasplamsati separatističke osjećaje.

Bez obzira na sve, Sirija je u želji za jedinstvom i okončanjem rata pomogla poljskim novinarima da se vrate kući.

Na žalost, to ne znači da su SAD, Izrael i njihovi vazali u Europi odustali od planova u stvaranju Kurdistana i na sve moguće načine pokušavaju razbiti Siriju, samo kako bi ostvarili ovu ideju.

Erdogan: “Da se itko nije usudio stvoriti novu državu na sjeveru Sirije”

Međutim, oko ovog pitanja opet rasplamsao sukob unutar NATO pakta, odnosno između Turske i američkih trupa u Siriji. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je rekao “kako se nitko ne bi trebao usuditi stvoriti novu državu u sjevernoj Siriji, jer će mu to biti uzaludan napor”.

“Nemojte zaboraviti našu osjetljivost. Neka se nitko ne usudi na uspostavu nove države. Tko god to učini, platit će cijenu koju zaslužuje“, upozorio je turski predsjednik na sastanku prošlog četvrtka s čelnicima lokalnih uprava u Ankari.

Izjava Erdogana je bila odgovor na izjave visokog američkog diplomata Davida Satterfielda, koji je pred Odborom za vanjske poslove američkog Senata rekao da Sjedinjene Države neće napustiti Siriju nakon što pobijede ISIL, nego će pokušati stabilizirati područje i transformirati trenutnu političku strukturu, uključujući i Kurde.

“To nije moje mišljenje, već strateška ocjena predsjednika. Sjedinjene Države će nastaviti štititi saveznike Sirijskih demokratskih snaga i stvarati novu političku strukturu koja uključuje Arape, Kurde i Turkomane”, rekao je dužnosnik State Departmenta.

Izvješće koje je poslano prošlu nedjelju otkriva da američki State Department, kroz nedavne mjere slanja američkih diplomata u područje pod nadzorom kurdskih snaga u sjevernoj Siriji, pokušava poduzeti prvi konkretan korak u priznanju postojanja “kurdske zemlje” na sjeveru Sirije, čime ugrožava sigurnost Turske.

Erdogan je upozorio kako je njegovo strpljenje prema onima koji podržavaju kurdske organizacije u Siriji završilo i Turska je spremna pokrenuti novu ofenzivu kojom će spriječiti širenje Kurda.

Iako Washington svoju potporu sirijskim Kurdima opravdava izgovorom kako podupire borbu protiv terorista “Islamske države”, dvostruka igra je sada u potpunosti otkrivena.

Sve je na kraju, kao što je bilo za očekivati, rezultiralo čvrstim stavom Turske, koja u YPG snagama u Siriji vidi neprijatelja, obzirom na njihov savez a Kurdistanskom radničkom strankom u Turskoj, koju  u Ankari smatraju terorističkom organizacijom i opasnost za sigurnost Turske.

S druge strane, frustracija turskih vlasti je bila vidljiva kada su Kurdi dobili NATO oružje. Ankara tvrdi da će YPG i PKK snage s tim oružjem na kraju pucati na turske vojnike poslane u sjevernu Siriju. Ovaj čimbenik vodi do sve većeg udaljavanja Turske od Sjedinjenih Država i samog NATO pakta, do te mjere da provladini mediji sve više pišu o predstojećem koraku, a to će biti uklanjanje NATO baza iz Turske.

Za sada je ovaj scenarij još uvijek na razini medijskog spina kako bi se isprovocirao odgovor Washingtona na službenoj razini. No, ako SAD na kraju zaista budu prisiljene birati između Kurda i Turske, odabir je unaprijed jasan, što se vidjelo u slučaju podrške regiji iračkog Kurdistana.