“Drugi Aleppo”, “novi zločin Moskve”, “nezapamćena nečovječnost i okrutnost”, sve to je samo dio nedavnih naslova u informacijskom ratu usmjerenom protiv Sirije i Rusije, u nešto manjoj mjeri protiv Irana, uglavnom u izraelskim medijima, obzirom da europske kancelarije paze kako ne bi pretjerano povrijedile vladu u Teheranu zbog unosnih ugovora s Iranom, kojem nakon ukidanja sankcija predstoji procvat gospodarstva.
No, sada u zapadnim medijima čujemo da je sudbina Istočne Goute riješena. Dijelove nekada velike terorističke enklave je nedavno osobno posjetio sirijski predsjednik Bashar Al-Assad, a linije obrane terorista pucaju jedna za drugom. Sve što teroristi mogu učiniti je u odmazdi i očaju raketirati Damask, kao jučer, kada su na prepunoj tržnici u centru sirijske prijestolnice u raketnom napadu ubili 37, a raniji najmanje 35 civila.
To bi bio dovoljan razlog za prekid svih pregovora s teroristički skupinama i za fizičko uništenje posljednjeg militanta koji se nalazi u tom području. Međutim, kao što su pokazale snimke evakuiranih civila, mnoge stanovnike Istočne Goute su teroristi prisilno mobilizirali i doveli na linije obrane kako bi pokušali spriječiti napredovanje vladinih snaga. Stoga se Assad odlučio za pokušaj pomirbe i što je više moguće odvojiti obične i prisilno mobilizirane stanovnika od uvjerenih islamističkih ekstremista i zločinaca.
Ali se i Rusija sada suočava s novim problemom. Do druge polovice utorka je oslobođeno oko 80% bivše terorističke enklave, a broj civila koji izlaze kroz humanitarne koridore, koji su otvoreni ujutro od 9 do 14 sati poslijepodne, progresivno raste.
Skupina Ahrar Al-Sham se zapravo predala i bez borbe vladinim snagama predala veliko područje Haraste u zamjenu za “ulaznicu za Idlib”.
Istovremeno i skupina Jaysh Al-Islam pregovara o takvoj mogućnosti, iako nekoliko viših terenskih zapovjednika ove terorističke skupine još uvijek želi nastaviti pružati otpor.
Ruski predstavnici su ih pozvali da napuste grad Doumu, najveće naseljeno područje u Istočnoj Gouti. Uvjeti su isti kao i za Ahrar Al-Sham.
Posljednji pregovori su trajali cijelu noć, ali nisu dali nikakav rezultat. No, moramo shvatiti da ruski pregovarači od Jaysh Al-Islama, između ostalog, zahtijevaju predaju teškog oružja i da puste sve zatvorenike i zarobljenike.
Nakon propalih pregovora je Jaysh Al-Islam pokušao organizirati niz samoubilačkih napada u blizini gradova Al-Shafuniya i Mesraba, vjerujući da će vladine snage nakon toga nastaviti napad na Doumu. Napadi su osujećeni, a sirijski i ruski generali i dužnosnici su se složili da im ne trebaju razaranja i ubijanje civila takvih razmjera, što bi se sigurno dogodilo u velikom napadu na Doumu.
Ipak, neki europski mediji i dalje izvještavaju o “bitkama na području Doume i početku velike ofenzive na preostala pobunjenička područja Istočne Goute“.
Naravno, ovakve su vijesti obična glupost i propaganda, jer nema “napada” u području u kojem je bitka de facto gotova. Jednostavno je ne može ni biti, jer su teroristi ostali bez skladišta oružja i većeg dijela teške opreme koju su ostavili u bijegu i povlačenju iz istoka enklave.
U ovom trenutku su gotovo sva velika naselja Istočne Gute, uz iznimku Doume, uglavnom prešla pod nadzor Damaska. Napadi i udari se sada provode u naseljima koja su duboko u pozadini područja koja na jugu kontroliraju teroristi, a vladine vlasti su se radije opredijelile za male napade i oslobađanja manjih četvrti i naselja na liniji razdvajanja, kao što je jučer oslobođena dolina Ain Tarme.
Takozvanoj opoziciji se još uvijek pokušava pružiti grupa Faylaq Al-Rahman s kojom se nastavljaju pregovori o predaji. U noći s ponedjeljka na utorak su militanti ove skupine također prekinuli pregovore, nakon čega su vladine trupe nakon kratke borbe oslobodile grad Hazzeh u blizini Kafr Batne i blokirale dolinu Ain Tarme, utvrđenog predgrađa kojeg je sirijska vojska u više navrata pokušala osloboditi u frontalnom napadu.
Sudbina Istočne Goute je zapravo riješena i nema potrebe za nikakvom velikom kampanjom ili bilo kojim drugim oblikom masovnog nasilja. Čak i oni koji su namjerno osujetili pregovore, demonstrirajući silu na određenom ključnom području, na kraju traže da se pregovori nastave.
Naravno, događaju se incidenti. Na primjer u južnom džepu je jedan dio militanata spreman na predaju, ali druge jedinice kontroliraju ostaci tvrdolinijaških skupina.
Znakovita je bila i predaja četvrti Qadam u kampu Yarmuk, južno od Damaska, gdje su takozvani umjereni teroristi vladinim snagama poručili da se povlače i da im predaju četvrt, a onda su teroristi “Islamske države”, koji kontroliraju središte Yarmuka, izvršili silovit napad na vladine snage u Qadamu, koje su u borbama imale nekoliko desetina poginulih.
Napad je odbijen, ali su se vladine snage morale povući iz Qadama, a Glavni stožer iz Damaska je poslao potrebna pojačanja kako bi se spriječilo napredovanje ISIL-a izvan tog područja. Međutim, nakon ove epizode je više nego jasno da s militantima u Yarmuku neće biti pregovora.
Pregovaračka shema koja uključuje ruske stručnjake i istovremeno vršenje vojnog pritiska u sadašnjoj situaciji dobro funkcionira. Podsjetimo da su krajem prošle godine, nakon što su u nekoliko vojnih akcija u prosincu presjekli enklavu na tri dijela, već drugi dan pregovora vladine snage bez borbe preuzele nadzor nad velikim naseljem Beit Jin i cijelim okolnim područjem, uključujući i okolne strateške uzvisine. Teroristi iz tog područja su u miru čekali autobuse za Idlib i nije bilo većeg nasilja za oslobađanje ovog dijela zemlje, unatoč očajničkim naporima Izraela da islamisti pod svaku cijenu ostanu u tom dijelu Sirije.
U takvoj situaciji je izlazak civila iz naselja koja su još uvijek bila pod kontrolom militanata postala pravilo. U većini Istočne Goute su teroristi već prestali progoniti civile ili ih zadržati silom. Iznimka je opet Douma, najveće područjima s najvećim brojem civila, te već spomenuta enklava Yarmuk, koji ISIL drži na jugu Damaska. Čini se da će se i dalje morati koristiti sila, ali su vladine trupe gotovo u potpunosti odustale od uporabe masovnih udara zrakoplovstvom i teškim topništvom. Zrakoplovi i topništvo, kao i ruski sustav “Meteorit” za čišćenje koridora kroz minirana područja koriste se isključivo za uništavanje zapovjednih centara i dobro utvrđenih sjedišta terorističkih skupina.
Tijekom mjesec dana, koliko traje kampanja oslobađanja Istočne Goute, postignut je veliki uspjeh, nadmašivši možda i operaciju u Aleppu, iako izvana ne izgleda tako spektakularno. Sada se pojavljuju humanitarni problemi, poput onih u Aleppu ili Deir ez-Zoru, jer ljude treba liječiti, hraniti i grijati. Naravno, obavještajne službe se bave filtriranjem stanovništva, odnosno provjerom tko je bio u kojoj skupini, je li uopće bio, a ako jest koja mu je bila zadaća i koju je dužnost obnašao. To je postalo nužno nakon što su sirijske snage ovaj proces provodile površno i naknadno su morale oslobađati grad Al-Qaryatayn, gdje se ISIL pojavio niotkuda i duboko u pozadini grad pod nadzorom držao nekoliko tjedana.
U ovom poslu vojska i obavještajne službe mogu imati veliku pomoć civila, koji su godinama držani u strašnim uvjetima, mahom su pothranjeni i nisu imali medicinsku pomoć. Međutim, opet se postavlja pitanje što su radili posljednjih pet godina? To će se pitanje civilima, prije svega vojno sposobnim muškarcima, trebati postaviti prije ili kasnije.
To je stari problem koji nije izravno povezan s procesom pregovora, ali koji može utjecati na buduću strukturu zemlje. Pomirenje strana u sukobu treba podrazumijevati neku odgovornost, ali ne i kolektivnu, nego strogo selektivnu. A to je dug i vrlo težak posao za društvo kao u Siriji.
Naravno, budućnost Sirije određuju sami Sirijci, ali je do sada ruska strana, kroz Centar za pomirenje i vojnu policiju, bila prisiljena suočavati se s ovim humanitarnim problemima. Vlada u Damasku još nije izrazila jasan stav tome, a Bashar Al-Assad nije posjetio izbjegličke kampove.
Njegov odlazak na prvu crtu bojišta u Istočnoj Gouti je ostavio dojam. Predsjednik je sam sjeo za volan svog automobila. Koristio je minimalnu zaštitu, iako je prolazio kroz još uvijek neprovjerena područja. Ali borbeni duh u 4. mehaniziranoj diviziji i među borcima Hezbollaha, što su jedinice koje je Assad posjetio, već je prilično visok. S druge strane, stanovništvo Istočne Goute je prepušteno samo sebi i izgubljeno, a teroristi su demoralizirani. Kao i u nekim drugim područjima u kojima su islamističke skupine dugo bile na vlasti tu će se morati nešto učiniti. Rusija ne može odraditi svu zadaću, jer to na kraju i nisu njezini građani, što znači da će Assadova vlada nakon skorog oslobođenja područja u blizini Damaska imati veliku zadaću pred sobom. No, sudeći po ranijim primjerima, vjerojatno će naći način kako odraditi i ovaj dio teškog, iako za svjetsku javnost ne pretjerano interesantnog posla.
nevezano za temu,moze clanak o Sergeju Lavrovu,RTV prenosi da ga nema u iducoj Putinovoj vladi pa bih volio neki vas clanak na temu Mr.Njet-a 🙂 pozdrav
Idlib je posljednje mjesto deratizacije, ali je u vojnom smislu dječja igra, sve su polja i ravnica, ima dva grada, ostalo su sve sela u kojima neće ni biti civila. No to je priča za kraj.
Interesovanje za gradjane Sirije se zavrsava onog trenutka kada se teroristi povuku iz enklava , posle toga zavlada medijski mrak za dato podrucije , slicno kao i sa Alepom , ili sa Libijom , nisi mogao da odgledas vesti , ili da procitas novine od borbi , otpora rezimu , i ostale fikcije ,a kada je cela Libija pala , odjednom niko nista ne izvestava i ako i dalje traje rat , po neki predstavnik bivse koalicije izadje u javnost i prizna da mozda ipak nije trebalo da bombarduju Libiju , ali tad je sve gotovo ,zato kad vidim da su besni sto im ne ide posao sav sam srecan .
Siguran sam da iza ove vlasti u Rusiji,za razliku od SSSR-a, ne stoji nikakva elita globalizacije.Unistavanje Sirije je usko povezano sa njenim vezama sa Rusijom i geopolitickom pozicijom.Takav stepen mrznje prema jednom narodu i drzavi, i toliko spinovanja i lazi(u nekim slucajevima i neznanja) o jednoj drzavi, u medijsko-propagandom smislu nikada nije vidjen.
Prije nekoliko tjedana fantastican iterviju za tv kucu Mayadeen dao je sam sirijsji premijer Imad Khamis. Skoro sat vremena je bilo govora o funkcioniranju vlade u ratnim uvjetitima vec sedmu godinu zaredom. Kada cujes sta sve mora jedna vlada proci da u takvoj uroti svojim ljudima nudi normalan zivot…stvarno poklon do poda.
Ako već nisu ovu zelenjavu iz Qadama (južni Damask) prebacili u Idlib, trebalo bi ih povješati po stupovima za ovu navlakušu koju su protiv SAA skuhali sa crncima. Ali dobro, valjda će bagra doći na red u Idlibu, osim ako sa Turcima nije nešto drugačije dogovoreno, znači da Idlib ostaje pod kontrolom pro-turskih glavosječa.
admine, zašto blokiraš pristup komentiranju ? ako u komentarima nema vrijeđanja i nema neprimjerenog pisanja zašto se blokira pristup? Babiću malo si prenaglio sa padom Ghute, tako se i Gadafijev sin prenaglio kad je onima dao još 48 sati 2011 godine, u dva tjedna su vojnici Gadafija napredovali 300 km, bio je ožujak 2011, Gadafi je govorio da su pobunjenici u stvari teroristi Al Qaede i naoružani kriminalci pod utjecajam halucinogenih droga, širiš glasine i dezinformacije o predaji Ghute, ja imam neke druge informacije od svojih nadređenih pa ćemo vidjeti, nemoj da opet bude 48 sati kako je bilo s Gadafijem, ne moram ponavljat koja su bila dva grada u prošlosti, to je sistemska stvar, uvijek na nekoj točki prokuha, burt
Dok ne bude sudbina riješena ne treba govorit unaprijed.
Po nekakvoj logici, nakon Ghoute na red dolazi Daraa i čišćenje granice sa izrahellom. Nakon toga područje Al-Tanfa, gdje su se ameri utaborili protivno originalnom dogovoru s Rusima i dalje prema Abu Kamalu. Idlib i dio istočno od Eufrata će se rješavati kombinacijom vojske i diplomacije, gdje Rusija očito igra igru s turcima. Kurdi su definitivno popušili, i vjerovatno proigrali i priliku za bilo kakvu autonomiju unutar Sirije.Što je i u redu, glupani ne zaslužuju ništa. Kako će se rješavati stvari s amerima, to je teško predvidjeti. Jedna opcija je da ih se iscrpljuje gerilskim napadima, uz uspostavljanje defacto zone zabrane leta zapadno od Eufrata da se ne mogu svetiti, i čekati da im dosadi. Par pomno planiranih operacija, u režiji Ruskih savjetnika i Hezbollaha, sa 20-30 mrtvih amera i zatvorenim nebom zapadno od Eufrata od strane Rusije, vjerovatno bi ukazalo anglo-psihopatama da ispravno rješenje leži u dizanju sidra. No,… Čitaj više »
Sve sto nije amer ucnio za svoju korist to je ratni zlocin oni napravili masu zlocina to nije zlocin bacuska cuva svoju zonu odgovornosti i neda da pljacka svijet zapadne sile