Sve o litiju i „energiji budućnosti“ kao okidaču za svrgavanje Eva Moralesa

Iako to nije jedini razlog za svrgavanje vlade Eva Moralesa, litij kojim je bogata Bolivija je svakako jedan od razloga zbog kojeg su aktivirani svi mehanizmi za njegovo rušenje i protjerivanje iz zemlje. Greške koje je Morales počinio tako što nije proveo radikalnu čistku u vojsci i policiji, koje su vodili ljudi koji su se prije i za vrijeme njegova mandata školovali u inkubatoru pučista u „Fort Benningu“ u američkoj saveznoj državi Georgia, opisali smo u prethodnoj analizi.

Ovu analizu ćemo posvetiti Litiju, „bijelom zlatu“ koje je sigurno igralo veliku ulogu u rušenju prve „autohtone socijalističke vlade“ u Latinskoj Americi. Svrgnuti bolivijski predsjednik jeste socijalist po uvjerenju, ali je bio svjestan da vlastitim sredstvima neće moći pokrenuti proizvodnju na željenoj razini i odlučio se na strana ulaganja po modelu Rusije i Kine. To ga je stajalo mjesta u predsjedničkom uredu i sramotnog bijega u Meksiko.

Bolivija i litij kao geopolitički okidač u svrgavanju Moralesa

Najnoviji slučaj kaosa u Boliviji mogao bi predstavljati osnovnu poruku u analizi globalnih događaja. Naime, iza određenih političkih izbora se često kriju  ekonomski razlozi. Izraz “pratite trag novca” je odavno uobičajen u pokušaju razumijevanja nekih događaja, ne samo kada je riječ o mafiji, već i u politici. Možda i više nego kod skupina organiziranog kriminala.

Što se tiče La Paza, nemoguće je uzeti u obzir bogatstvo koje se krije u tlu Bolivije, zemlje koja ima brojna i perspektivna nalazišta litija, alkalnog metala, najlakšeg na svijetu. Malo je reći da je Bolivija ogromno skladište litija. Ona to nije metaforički, već doslovno.

Kao što je nafta crno zlato, a voda plavo, tako je i litij bijelo zlato, a dobro je poznato da je čovjek kroz povijest uvijek gajio određenu opsjednutost zlatom, bez obzira na to iz kojih pobuda.

Litij se u današnje vrijeme smatra izuzetno dragocjenim metalom, jer se koristi za izradu punjivih baterija za mobilne telefone, tablete, čak i električne automobila, jer ima odličan omjer težine i snage i ne rasipa energiju. Tržište mu je vrlo veliko, kao i potražnja, a cijena mu je postala mnogo viša nego prethodnih godina. Ovdje čak ne uzimamo u obzir da čak i znanstvena istraživanja daju sve od sebe u iskorištavanju ovog materijala. Naime, Nobelova nagrada za kemiju 2019. otišla je radnoj skupini koju čine John B. Goodenough, M. Stanley Whittingham i Akira Yoshino, koji su je dobili samo za razvoj punjivih litijskih baterija.

Upravo iz tog razloga je jasno da iza tržišta litija stoje veliki ekonomski interesi. Oni su vidljivi u svim fazama, od istraživanja, vađenja, transporta, prerade do prodaje. Budući da je Bolivija zemlja bogata ovim materijalom, potrebno je bolje razumijevanje političkog i ekonomskog krajolika koji se nazire iza sukoba u ovoj latinoameričkoj državi.

Litij, dakle, kao što je gore spomenuto, poprima značajan strateški značaj. 80% svjetskih rezervi litija nalazi se u Latinskoj Americi. Preciznije, nalazi se u trokutu između Čilea, Argentine i Bolivije. Najveća nalazišta su u zemljama Salar de Atacama, Salar del Hombre Muerto i Salar de Uyuni, blizu poznatog Potosia, gdje su španjolski “konkvistadori” u XVII stoljeću otkrili ogromno nalazište srebrna.

The Economist tek 2017. godine u svom članku “Bitka za prevlast u litijskom trokutu – Utrka za bijelo zlato“, uspoređuje pristupe triju zemalja ovom resursu.

U Čileu se litij izvlači u velikim količinama, lako i po povoljnoj cijeni. Međutim, vlada ga je, unatoč svojim tridesetogodišnjim ultraliberalnim i prozapadnjačkim simpatijama, podvrgla strogoj kontroli, jer je to “strateški resurs”. Posebnost koja u svakom slučaju ne sprečava i uopće nije spriječila privatnu intervenciju u taj sektor. Tako američki Albermarle i čileanski SQM osiguravaju 70 tisuća tona godišnje prodanog litija, što je trećina svjetske potražnje.

U Argentini je vlada Mauricija Macrija posljednjih godina otvorila vrata izravnim stranim ulaganjima, učinkovito eliminirajući sve stroge barijere koje je postavila administracija bivše predsjednice Kirchner, koja je osigurala da multinacionalne tvrtke ne nametnu svoju volju stanovništvu i otimaju mu njegove resurse. Umjesto te politike, Macri i ultraliberala ideologija njegove vlade, ovih dana poražene na izborima i zamijenjena peronistima, privukla je mnoge međunarodne aktere, koji su stupili na scenu i iskoristili svoje vještine kako bi ubrzali i vađenje učinili učinkovitim.

U Boliviji samo državne tvrtke ili državne kompanije mogu izvlačiti litij. To je tako zbog činjenice da je cilj vlade Eva Moralesa, upravo svrgnutog proameričkom desnicom,  bila  kontrola nad primarnim resursom u zemlji.

Kako bi se mogla koristiti za baterije u cijelom svijetu, litijeva ruda mora biti odvojena od natrijevog, kalijevog i magnezijevog klorida. Tehnologije potrebne za to su napredne i zahtijevaju znanje, a onda i industrija napreduje brže i brže se mijenja društvena paradigma. Utjecaj na okoliš treba uvijek uzeti u obzir, jer je u svim slučajevima gdje su ležišta priroda takoreći netaknuta. Međutim, svi čimbenici koji predstavljaju potencijalne probleme su rješivi.

S tim u vezi, 2015. godine u Buenos Airesu je objavljen zbornik studija čiji je kustos Bruno Fornillo, pod nazivom “Geopolitika litija”. Riječ je o ilustrativnoj zbirci cijelog sustava iza ovog alkalnog metala, od putanje i morfologije svjetskog tržišta, perspektive budućnosti bijelog zlata, znanstvenih postupaka u bazi i odgovarajuća prerada, ekstrakcijske industrije, kohezija između politike i proizvodnje, državnih i pokrajinskih propisa, ekosustava i teritorijalnosti, organizacije i strategije zajednice, ranjivosti i tako dalje.

U svom eseju Julian Zicari, profesor sa Sveučilišta u Buenos Airesu, govori: “Globalni spor oko prirodnih resursa zahtijeva od nas da razmislimo o tome kako uspostaviti veze između ekonomskih, političkih i institucionalnih aktera, iz različitih perspektiva. To jest, kako bismo razumjeli kako i zašto različite skupine i akteri dolaze u sukob, ne možemo zanemariti kako su različite strukture čiji su oni dio također isprepletene i koji su različiti scenariji s kojima se susreću u svakom slučaju”.

Zapravo, litij predstavlja teoretski i faktički materijal kroz koji se može očekivati prijelaz na čistu energiju i stvarna je metamorfoza energetske paradigme. Prema Fornillu, prava igra koja će se igrati danas ovisi o znanju, a ne količini.

Kako je identifikacija glavnih depozita već izvršena, ona su trenutno pravi globalni koordinator spora. Zapravo, kao što piše u Zicarijevom eseju: “Problemi poput suverenosti resursa i ambicija razvoja i industrijalizacije su povezani s problemima ekoloških i teritorijalnih sporova, uz ulogu transnacionalnog kapitala. Ovaj kapital traži da definira kakva će se paradigma gospodarskog rasta usvojiti ili barem koja vrsta veza će postojati između različitih razina vlasti, od nacionalne do pokrajinske, općinske i regionalne, ne računajući na probleme povezane s raspodjelom viška, znanstvenim istraživanjima te na strukturu svjetskog tržišta. Sve se ove teme obično analiziraju odvojeno, ali bez obzira na sve, na kraju utječu i na druge, za koje se vidi da su međusobno snažno povezane”.

Bolivija – Zemlja bijelog zlata

Ono što je argentinski profesor upravo dokazao svojom rječitošću točan je odraz stanja litija u Boliviji. Konkretno, Salar de Uyuni, najveće takvo prostranstvo na svijetu, visoko preko 3600 metara, prostire se na više od 10 000 četvornih kilometara. To je mali raj na zemlji koji se može pohvaliti netaknutom prirodnom i važno je turističko odredište. Međutim, to je mjesto na koje bi se industrija bijelog zlata uskoro mogla probiti s većom prisutnošću i pritiskom. I danas je prisutna, iako s manje utjecaja i relevantnosti.

Izuzetna reportaža National Geographica iz 2018. godine pokazuje ono što su osobine ovog područja i kakav je mehanizam za ekstrakciju litija. To je pokazano dvojici gostiju, ništa manje nego sada već bivšem potpredsjedniku Bolivije, Alvaru Garciji Lineri. Ilustracija je također pokazala karakteristike teritorija i njegovih stanovnika i radnika, koji su se oduvijek najviše brinuli kako procvat industrije ne bi naštetio njihovim stoljetnim navikama i stoljetnim krajolicima u kojima autohtone zajednice žive uglavnom od poljoprivrede.

2013. godine je Juliana Ströbele-Gregor opširno pisala „kako je jasno kakve će biti posljedice industrije bijelog zlata u latinoameričkoj zemlji“. Međutim, ipak postoje pitanja na globalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini koja je vlada trebala uzeti u obzir. To je bio pokušaj autohtonog predsjednika Eva Moralesa, koji je državu vodio od 2006. godine i koji se uspio smanjiti siromaštvo, te jaz između različitih društvenih klasa i poboljšao je životne uvjete svih slojeva stanovništva.

Ali prije svega, Morales je odlučio napustiti neoliberalni model koji se do tada provodio i koji je gutao bogatstvo u korist bogatih, osuđujući ostatak zemlje na siromaštvo. Litij i sve što se njega tiče savršeno su se uklapali u njegov projekt i procese, a faze industrijalizacije i komercijalizacije trebale bi biti vođene na državnoj razini, jer se samo tako mogla jamčiti pravednost i dostojanstven rezultat prema populaciji. Na primjer, prema bolivijskim urođenicima, koji su s Moralesom doslovno otišli u vladu, ovi rezultati su postignuti, implementirani su, ali ekonomski gledano su bili oskudni u odnosu na mogućnosti Bolivije. U tom okruženju je zapravo rođeno političko partnerstvo sa stranim partnerima.

Moralesov izbor kome će se otvoriti

Poslove ekstrakcije su dugo vodile isključivo bolivijske državne tvrtke, kako u politički socijalističkoj perspektivi za svoju proizvodnju i sredstva za život ne bi morale ovisiti o stranim silama. Međutim, to je podrazumijevalo njihov smanjeni opseg djelovanja, manjak tehničke vještine za povećanje vađenja, proizvodnje i prodaje, dakle, prema parametrima koje je utvrdila vlada.

Iz tih razloga je Bolivija dopustila dolazak stranih investicija, a dugoročni cilj Moralesa je bio da zemlja postane prvi svjetski proizvođač litija i prevlada konkurenciju Čilea i Argentine i daleke Australije.

Garcia Linera je početkom 2019. Godine izjavio: “Jučerašnja Bolivija bila je zaostalost, apsolutno siromaštvo i stagnacija. Bolivija danas gleda na napredak koji s velikim entuzijazmom stvara blagostanje. Prestali smo biti siromašna zemlja i postali zemlja sa srednjim dohotkom. Postoji još mnogo toga što treba učiniti, ali mi smo napravili velike korake, a ako nastavimo s ovim trendom napretka za oko osam godina ćemo imati sličan prihod Čilea ili Argentine. To su dostignuća svih Bolivijaca, jer je promjena nastala zahvaljujući borbi cjelokupnog stanovništva zemlje”.

Dakle, nakon toliko teškoća i privatnih partnera koji prihvaćaju uvjete javnih komunalnih usluga nametnutih od Moralesa nije bilo lako naći ulagače.

Onda u prosincu 2018. godine nastaje zajedničko ulaganje tvrtke Yacimientos de Litio Boliviano (YLB) i njemačke tvrtke Aci Sustav Alemania GmbH, koja je obećala ulaganja od  milijardu dolara u industrijalizaciju sektora. Ovo je logično, jer je Njemačkoj cilj proizvodnja baterija za električne automobile. Potom, u veljači 2019. godine, rođeno je još jedno partnerstvo, ovaj put s kineskom tvrtkom Tbea Group Co. Ltd, koja se složila stvoriti mješovitu tvrtku s 51% udjela u rukama bolivijske države. Kinezi su se složili da će uložiti oko 2,3 milijarde dolara, i to kao „početni investicijski kapital“.

Ovi sporazumi su duboko promijenili unutarnji okvir i probudili više od nekoliko kritičnih točaka među starosjedilačkim bolivijskim zajednicama koja nastanjuju ta područja, jer nisu bili sigurni za posljedice ovih ulaganja.

Ricardo Augirre Ticona, predsjednik općinskog vijeća Llica u Salar de Uyuni, izjavio je: “Shvaćamo da će, kada tvornica proradi u punom kapacitetu, biti multimilijarderska tvrtka. Dvojba je hoće li nešto doći do nas. Ljudi koji bi od toga trebali imati najviše koristi su stanovnici područja u kojem se odvija proizvodnja. I ne radi se samo o novcu. Oni bi trebali osnovati kemijski fakultet ili stipendije ovdje, kako bi mladi ljudi mogli imati budućnost.”

Međutim, ti ugovorio se mogu uskoro promijeniti, jer su pobuna protiv Moralesa i predsjednikov let u Meksiko već preokrenuli bolivijsku situaciju. U stvari, ponovno je izabran za četvrti mandat, ali se nametnuo narativ da je narušio ustav, kao i da nije dovoljno pazio na požare u Amazoniji u svojoj zemlji, što nije točno, jer je Bolivija prva uspjela ugasiti doslovno sve požare. Međutim, propaganda mu je uspjela narušiti kredibilitet u očima dijela njegovih pristaša.

Međutim, optužba za prijevaru na izborima je bila savršeni casus belli i policija i oružane snage pobunile su se protiv Moralesa. On je prvo raspisao nove izbore, a zatim, pod fizičkom prijetnjom i s nalogom za uhićenje, potpisao je ostavku i odabrao izgnanstvo u Meksiku.

Čelnica manje opozicijske stranke profašističke desnice, Jeanine Anez, postala je samoproglašena predsjednica. je. Situacija u međuvremenu ostaje nejasna, jer je većina stanovništva još uvijek na strani Moralesa i izašla je na ulice kako bi se suprotstavili opoziciji i vojnom udaru.

Odlazak Moralesa iz politike je bila prava proslava u nekim zemljama, Sjedinjenim Državama na prvom mjestu, dok je osuđen u drugima, kao što je Kina, a to daje određenu ideju čiji su interesi u igri u Boliviji.

Osim sukoba za vlast u samoj Boliviji, čije je bogatstvo bijelim zlatom mnogima primamljivo, pogotovo kada bi se tržište liberaliziralo, nije slučajno da je svrgavanje Moralesa već nazvano “litijev državni udar“.

Pepe Mujica, poznati bivši predsjednik Urugvaja, ne sumnja u ovaj scenarij.

“U Boliviji je došlo do državnog udara, a da se nije napravilo previše riječi, jer je postojao ultimatum vojske. Uzroke bi mogli potražiti u zalihama litija u zemlji. Bolivija je vrlo bogata, kaže se da ima 70% rezervi ovog osnovnog resursa za proizvodnju novih baterija. I svi znamo da svijet kreće u energetsku promjenu“, rekao je Pepe Mujica.

Ranije, a posebno danas, je rečeno da energetski resursi predstavljaju pravo “zlato” i treba ih smatrati jednakim kao najdragocjenijim metalom na svijetu zbog kojeg su se u prošlim stoljećima vodili ratovi, provodili prevrati i još mnogo toga. A tog novog zlata, litija, koji će prema Bloombergovim analitičarima biti pravi dragulj sljedećeg desetljeća, Bolivija je puna.

Politička nestabilnost i liberalna ideologija su elementi koji ravnotežu snaga pomiču u korist neoliberalne elite u Boliviji.

Bez sumnje, „autohtoni socijalizam“ Eva Moralesa, koji nije slučajno blizak zemljama poput Nikaragve, Venezuele i Kube, ali i Rusije i Kine, nije se uklapao u strategiju Washingtona, koji je oduvijek Latinsku Ameriku smatrao svojim „dvorištem“, još od „Doktrine Monroe“ iz 1823. Pad vlade, te mogućnost dobivanja ugovora za eksploataciju bijelog zlata, naravno, bez ikakve brige za okoliš, mogao bi biti dramatičan za stanovnike Bolivije.

No, karte se ponovno miješaju, a međunarodna šahovska ploča se snažno kreće. Upravo iz tog razloga možemo zaključiti da se čak i za litij, kao i za naftu, bori svim sredstvima, iako u različite svrhe i u skladu s geopolitikom, ovog trenutka one koju utjelovljuju glavni tajnik Organizacije američkih država Luis Almagro, vršitelj dužnosti pomoćnika tajnika za pitanja Zapadne hemisfere Michael Kozak, Mike Pompeo, naravno, te svi koji su stajali iza svrgavanja Moralesa, uz zadnju kariku u lancu, čelnica male opozicijske stranke bolivijske profašističke desnice Jeanine Anez.

Nažalost, Evo Morales je najveći krivac za uspjeh državnog udara u Boliviji