Davati dodatnih 140 eura mjesečno svakom građaninu eurozone, bez ikakve naknadne odštete, putem Europske središnje banke, to je eksplozivni prijedlog „ekonomistice“ Jézabel Couppey-Soubeyran i njenih suradnika u studiji koju je objavio Institut Veblen. Iako čudna ideja, ona je i intervjuu za La Croix rekla zašto misli da je to recept za izlazak iz krize, za koju je usput priznala da postoji.
La Croix: Predlažete da se monetarna politika Europske središnje banke (ESB) stavi u službu svih građana pokretanjem ideje o “monetarnom dronu”. Što je to točno?
Jézabel Couppey-Soubeyran: Princip je jednostavan i uključuje davanje, izravno i bez obzira na sve, svakom građaninu eurozone 140 eura mjesečno tijekom probne godine. ESB bi za to otvorio poseban račun za 339 milijuna građana s kojeg će se taj iznos isplaćivati. Svatko ga može slobodno potrošiti kako smatra prikladnim.
La Croix: Slobodna raspodjela novca, ukratko. Odakle potječe ova ideja koja se u početku čini i primamljiva i pomalo luda?
Jézabel Couppey-Soubeyran: Nema ništa ludo u ideji. Ludilo bi bilo nastaviti voditi istu monetarnu politiku deset godina, a koja je urodila samo osrednjim rezultatima. Zar nije to dvostruko bolje od onoga što se radilo? Nakon krize 2008. godine su središnje banke, uključujući ESB, započele su prilagodljivu monetarnu politiku koja se sastojala u tome da bankama omogući dotok likvidnosti u nadi da će se taj novac davati kroz zajmove tvrtkama i kućanstvima i tako stimulirati ekonomske aktivnosti.
Ova je monetarna politika imala pozitivne učinke, ali ne onoliko koliko se očekivalo, jer je naišla na dva problema. Prvo, postoji problem u prijenosu kolosalne mase središnjeg novca koja se izdaje od 2008. godine, koja nije dovela do naglog povećanja potrošnje u realnoj ekonomiji, barem ne u istim omjerima. Zbog toga su ulaganja, potrošnja i inflacija tek slabo porasli, a usporavanje rasta već vidimo u eurozoni.
Drugi je problem distributivnih učinaka ove monetarne politike. Studije pokazuju da je uglavnom donijela koristi velikim kompanijama i imućnim domaćinstvima, uz rizik povećavanja nejednakosti.
“Monetarni dron” izbjegava ove dvije zamke, jer se novac distribuira bez posredničkih banaka i zajamčeno je da će svi dobiti ovu svotu.
La Croix: Kako doći do ove svote od 140 eura?
Jézabel Couppey-Soubeyran: Kad je kroz kvantitativno popuštanje Europska središnja banka 2015. pokrenula politiku otkupa imovine velikih kompanija, godišnje je trošila 480 milijardi eura, odnosno 60 milijardi mjesečno. Danas se u ovaj program smanjio na 20 milijardi eura mjesečno. Ako tome dodamo 40 milijardi, ne za kupovinu financijske imovine kompanija, već za izravnu raspodjelu građanima, dijeljenjem ove sume s brojem građana eurozone dolazimo na 120 eura ako računamo djecu, odnosno 140 eura ako računate samo ljude starije od 15 godina.
La Croix: Ali koje bi bile ekonomske koristi?
Jézabel Couppey-Soubeyran: Čak i ako uzmemo u obzir da će ljudi trošiti samo 50% tog iznosa, to bi povećalo potrošnju i stoga bi podržalo ulaganja. Može se procijeniti da bi u cijeloj godini takva mjera povećala BDP eurozone za 4 postotna boda, što bi također imalo prilično izravan utjecaj na inflaciju. ESB bi se tako puno lakše mogla vratiti izvornom cilju od 2% inflacije i odagnati rizik deflacije. U usporedbi s učincima trenutne monetarne politike, ovo bi bio velik korak naprijed.
La Croix: Ali tko će platiti, jer besplatni novac ne postoji?
Jézabel Couppey-Soubeyran: Troškove operacije snosila bi u cijelosti ESB i stoga ne bi ovisila o javnim proračunima država. Ništa u dokumentima ne sprečava ESB da posluje i s gubitkom, jer njena glavna misija nije stvaranje profita, već osiguravanje monetarne stabilnosti. To bi, naravno, otvorilo pitanje kolektivnog prihvaćanja takve mjere.
La Croix: Upravo to, postoji li šansa da se ovaj prijedlog prihvati?
Jézabel Couppey-Soubeyran: Glasom svoje nove predsjednice, Francuskinje Christine Lagarde, Europska središnja banka je upravo pokrenula veliki “strateški pregled” koji obećava revidiranje ciljeva, instrumenata i rezultata njene monetarne politike. Međutim, jasno je da ova politika nije dovoljno učinkovita i da joj trebaju inovativna i radikalna rješenja. “Monetarni dron” je jedno od njih, ali to nije čarobni štapić koji će riješiti sve probleme eurozone. Također treba hitno preispitati i fiskalnu politiku, koja može izravno aktivirati motor produktivnih ulaganja.
Osjeća se napredak. Prije se to zvalo “helicopter money”, a sad čini se kako su napretkom tehnologije helikoptere zamijenili dronovi. Euri će s neba padati samo kako bi Europljani ostali poslušni i prihvatili zelenu kao nadnacionalnu boju ☺
pozdravljam ideju
Ovo je zapravo odlična ideja. Trenutno ju u Americi popularizira predsjednički kandidat Andrew Yang sa programom “Freedom dividend” čiji je plan isplaćivati 1000 američkih dolara mjesečno svim punoljetnim osobama. Uzmimo za primjer ovaj prijedlog od 140 eura što je otprilike 1000 kuna. Podijelimo građane u 3 skupine 1. siromašni, 2. srednji sloj i 3. dobrostojeći. 1. siromašnima će tih 1000 kuna najviše značiti za poboljšavanje kvalitete života. Imat će više sredstava za hranu, higijenu, grijanje, odjeću itd. Gotovo svih 1000 kuna će otići u jačanje gospodarstva i dio putem PDV-a u državnu blagajnu kroz koju se može vratiti u ECB. 2. srednji sloj će uložiti taj novac u recimo kvalitetniju prehranu, ulagat u obrazovanje svoje djece, moći će upisati djecu u sportove, ali naravno potrošit će i na recimo izlazak u kino ili na večeru što je itekako važno za zdravlje ljudi. Možda kada ti već netko pokloni 1000 kuna… Čitaj više »
S obzirom na profit banaka, ova mjera centralne euro banke i nebi bio nekakav dron, nego više amortizer.
Pojedine zemlje imaju takozvani temeljni dohodak kojeg ima svaki građanin dotične i to koliko znam funkcionira jako dobro! Švicarci su čak na referendumu i glasali da im se taj dio ne poveća jer bi tako umanjiti učinkovitost, odnosno destimulirali rad.
I ako bi to bilo tako, mislim da bi to bio jedini pozitivni razlog ulaska Hrvatske u euro onu…
Miško , pali štampariju i vozi, vozi bre ravno u …… Ovo kaže i mala konobarica iz Bronxa Ocasio-Cortez. Zvuči lijepo, svaki mjesec stoja i po sjedne u džep, ni oro ni kopo. Ovo je samo malo preusmjeravanje projekta QI u džepove ljudi. Ali kvantitativno popuštanje (QI) je obično štampanje para ni iz čega.
Ima se
Moze se
Ostali pattie od muka
Pozz iz eu
Meni se čini da je to samo dobar “teaser” (navlakuša) za ulazak u Eurozonu, sa svim posljedicama nakon isteka ove “ponude”.
Ako ništa, Jézabel Couppey-Soubeyran je u prvu oko jedne stvari. A to je nezino objašnjenje zaštopane cirkulacije. Ali onda ide nizbrdo… Nećemo rješiti problem i završiti s odštopavanjem nego ćemo problem glatko zaobići kao da ne postoji.
Stalno nekakva obećanja a tko će sve to platiti?
Trenutno dile pare samo bogatima, a ovako bi dilili i obicnim ljudima.
super ideja, siromaštvo iskorijenjeno
to zašto je Juga imala največi porast proizvodnje BDP.Sve dok se štanparija na Topčideru nije pokvarila i dodavala pre više nula.
Nije točno. NBJ je benefite od proizvodnje dinara ostavljala u proračunu SFRJ odnosno ekonomiji i građanima SFRJ.
Benefiti proizvodnje novca i posljedičnom inflacijom danas idu za jahte, avione, penthouse, vile i za korupcije neposlušnih vlada, ratove kojima se smjenjuju legalno izabrane vlasti velike većine država po svijetu i na njihova mjesta dovode marionete.
Mogao bi proučiti što je to inflacija, kako funkcionira i tko s inflacijom dobiva, a tko gubi.