Tajna vojna suradnja Sirijaca, Rusa i Kurda u istočnoj sirijskoj pustinji

Nedavno sam se u članku o Saudijskoj Arabiji i naznakama izbijanja unutarnjeg sukoba u toj zemlji prisjetio kolumne Roberta Fiska s kraja 2012. godine u kojoj je upozorio: ”Nikada ne proričite sudbinu Bliskog istoka, moja kristalna kugla se odavno razbila odavno”.

Da je jedan od rijetkih britanskih novinara i izvrsni poznavatelj prilika na Bliskom istoku bio u pravu govori i njegov članak kojeg je za The Independent objavio 24. srpnja 2017. Robert Fisk kaže da nove veze u Siriji, ma kako slabe bile, pokazuju da sve strane žele izbjeći vojni sukob između Moskve i Washingtona.

Što se tiče ”predviđanja” na Bliskom istoku, važno je spomenuti i sunitske plemenske milicije koji se trenutno bore južno od Raqqe na strani sirijske vojske. Često u borbama sudjeluju kao prethodnica, jer poznaju teren i probijaju se prema Deir Ez-Zoru, a zapovjednici ovih snaga su u društvu generala Suheila Al-Hassana nedavno odlikovali predstavci ruske vojske. Malo tko se zapitao s kojih područja potječu ove milicije, tko su ti borci i kako su se odjednom pojavili na frontu? Više od 4000 boraca Sheikha Turkija Abu Hamada, kojima zapovijedaju Sheikh Ahmed Al-Bouhamad i Sheikh Saleh Al-Bouhamad, prvi su ušli u mjesto Al-Dalha, nakon čega su sirijske ”Tigar” snage očistile južna područja i danas su se približili na samo 50 kilometara od uzvisine Sanouf, prve točke na zapadu Deir Ez-Zora koju drže sirijska vojska i NDF snage.

Osim toga, sirijska vojska i vođe ovih sunitskih plemenskih snaga su 20. srpnja potpisale sporazum s takozvanim ”Sirijskim demokratskim snagama” o zajedničkoj upravi nad nekim mjestima koja su ostala u džepu između sirijskih i kurdskih snaga, potom su plemenske milicije sa SDF snagama potpisale ugovor o predaju nekih SDF područja sirijskoj vojsci u roku od 3 dana.

Zapravo je riječ o borcima sunitskog plemena Al-Shaitat, koje broji do 90 000 ljudi i živi duže rijeke Eufrat u pokrajini i gradu Deir Ez-Zor. Milicije plemena Al-Shaitat su sudjelovale borbama u Deir Ez-Zoru na strani vladinih snaga, zbog čega su teroristi ”Islamske države” 2014. masakrirali 700 članova ovog plemena. Od tada je bilo malo vijesti o ovim milicijama, ali kada je bilo jasno da se ide na Deir Ez-Zor, aktivno su se uključili u ofenzivne operacije i pristali na nekakav oblik vertikalne linije zapovijedanja i planiranja vojnih operacija, kako bi se postigao najbolji učinak. Teško i lako oružje su dobili od sirijske vojske, a skupina koja je u veljači brojala oko 2000 boraca, sada je narasla na plemensku vojsku koja broji preko 4000 ljudi.

Ove će snage biti posebno važne za pokušaj suradnje s lokalnom Kurdima s kojima ”graniče” i dobro se poznaju.

Tajna vojna suradnja YPG-Rusija-Sirija

Robert Fisk piše da su, nakon što je sirijska vojska stigla na periferiju Raqqe, ruska i sirijska vojska i YPG snage, kojima si Amerikanci teoretski saveznici,  osnovali tajni koordinacijski centar u pustinji istočne Sirije, kako bi se spriječilo da dođe do ”greške” u borbama  između američkih i ruskih snaga duž obale Eufrata. Da je ovu informaciju objavio netko drugi, ona ne bi bila vrijedna spomena, ali u slučaju Fiska ipak postoji izuzetno visoka razina kredibiliteta, posebno što se javio mjesta događaja, iz Resafe.

”Probni rad je održan u selu u pustinji, u blatnoj kolibi na vrućini od 48 stupnjeva, a na podu su u maskirnim uniformama sjedili ruski pukovnik, mladi časnik kurdskih milicija s karakterističnom oznakom YPG snaga na rukavu, skupina sirijskih i dužnosnika lokalnih plemenskih milicija. Njihova prisutnost jasno pokazuje kako unatoč zapadnoj ratobornosti, posebno američkoj, sirijske snage imaju inicijativu u borbi protiv ”kalifata”, ali da obje strane zapravo žele izbjeći sukob među ”saveznicima”, piše Fisk.

”Pukovnik Evgenij mi se ljubazno nasmiješio, ali je odbio razgovarati sa mnom”, piše Robert Fisk za The Independent, koji je prvi zapadni medij koji je posjetio malo selo u blizini Resafe.

”Mladi kurdski časnik, koji je zamolio da mu ne otkrivam ime, inzistirao da se svi bore protiv ISIL-a i da ovaj centar postoji kako bi se izbjegle pogreške”, nastavlja Robert Fisk i dodao ”kako je ruski pukovnik samo kimnuo glavom, ali je i dalje šutio”.

”Mudro, pomislio sam, zato i što je ruski časnik koji se nalazi na najistočnijem punktu u Siriji, nekoliko milja od Eufrata. Mladi predstavnik YPG snaga, veteran opsade Kobanija od strane ISIL-a, rekao je da su prije nekoliko tjedana, nakon što su sirijske snage iznenada oslobodile zapadnu Raqqu, ruski zrakoplovi greškom pogodili kurdske položaju i da je to bio razlog zašto je prije 10 dana stvoren ovaj centar, nastavlja britanski novinar.

”Razgovaramo svaki dan i imamo još jedan centar u Afrinu iz kojeg koordiniramo kampanju. Moramo nastojati boriti se zajedno”, rekao je kurdski časnik.

“Prisutnost ovih ljudi u dalekoj divljini pokazuje s kolikom ozbiljnošću Moskva razmatra strategiju u ratu u Siriji i naglašava potrebu praćenja ”Sirijskih demokratskih snaga”, uglavnom Kurda, koji su već u Raqqi uz zračnu potporu SAD-a. SDF snage, koja nemaju ništa demokratsko, osim možda visine plaća, bude duboke sumnje kod Turaka, koji su se razbjesnili kada su saznali za sirijsko-kurdsku suradnju, iako se i Ankara i Damask žestoko protive stvaranju kurdske države. No ipak, koliko god labave bile, nove veze YPG-Rusija-Sirija pokazuju da sve strane žele izbjeći bilo kakav vojni sukob između Moskve i Washingtona. To je bilo primjetno i po osmjesima i samopouzdanju nekoliko muškaraca u prašini i pijesku koji su nas čekali kada smo izašli iz ureda. Oko nas sve gola pustinja. Na stotine spaljenih naftnih bušotina koje je napustio ISIL, bačve i loše građene platforme s kojih su teroristi vadili naftu i financirali ‘kalifat’ koji je protezao do Mosula. Policajac YPG snaga je inzistirao da uspostava rusko-sirijsko-kurdskog centra nema nikakve veze s ogromnim sirijskim naftnim poljima, ali nedavni ruski i američki napadi na položaje terorista sugeriraju drugačije. Posvuda u pustinji su spaljene cisterne, kamioni, pa čak i neki sirijski tenkovi, možda i žrtve ISIL-a. Kolona uništenih cisterni liči na onu koju je Vladimir Putin ljutito opisao prije dvije godine, kada je optužio Tursku da kupuje naftu od ISIL-a. Pogođen je čak i kamion koji je prevozio krumpir, ali nije bilo tijela”, svoju pripovijest nastavlja Robert Fisk.

”Ironično, Sirijska Arapska Vojska je ostavila plakat ISIL-a na autocesti iz Homsa, svojevrsna ”dobrodošlica” posjetiteljima na kojem piše ”Kalifat, provincija Raqqa”. Tenkovska prethodnica i oklopna vozila Sirijaca nisu bili daleko od gradova Ruman i Umayad grada, čije masovne zidine i kamene kule još uvijek stoje netaknute, možda zbog toga što njihovi kipovi ne pokazuju ljude i životinje. Resafa bio je rimski grad Sergiopolis, nazvan po rimskom zapovjedniku, kršćaninu koji je mučen i pogubljen zbog svoje vjere, gotovo isto poput brojnih žrtava ISIL-a u ove tri godine”, piše britanski novinar.

Robert Fisk je razgovarao i s generalom Suheilom Al-Hasanom, koji mu je objasnio dio operacija i koja su područja oslobođena.

”Naše snage su sada sedam milja od Eufrata između Raqqa i Deir Ez-Zora, 14 milja od centra Raqqe i 10 milja od stare zračne baze Tabqa”, gotovo je vikao general. “Koliko smo islamista eliminirali? Ne zanima me. Ne zanima me. ISIL, Al-Nusra Front, Al-Qaida,… sve su to teroristi. Njihove smrti nisu važne. Ovo je rat”, rekao je general i zapovjednik ”Tigar” snaga. Ali sam pitao generala, jer sam studirao pustinjske karte i slušao toliko vojnih priča u Damasku, da njegov sljedeći cilj svakako neće biti Raqqa, koju djelomično drže  američke snage, nego garnizon i opkoljeni grad Deir Ez-Zor, gdje je tisuće zarobljenih civila. ”Naš predsjednik je rekao da će se osloboditi svaki kvadratni centimetar Sirije”, rekao je general Suheil Al-Hassan. “Zašto kažete samo  Deir Ez-Zor?”, pitao je. ”Zato, rekao sam, što ćete osloboditi 10 000 sirijskih vojnika iz gradu i s njima zajedno navaliti na drugu frontu”. Vidjela se samo naznaka osmijeha na licu generala, a onda je nestala. U stvari ne mislim da će Sirijci podržati američke vojne snage koje su se borile u Raqqi, zbog čega je i utemeljen mali koordinacijski centar u pustinji, ali mislim da će sirijska vojska ići na Deir Ez-Zor”, uvjeren je britanski novinar.

”Što se tiče generala, naravno, on nije rekao ništa o tome. Ali kada sam napustio to područje, 29 obitelji, žene odjevene u crno i djeca, upravo su stigle  u Resafu uz pomoć guvernera Raqqe. 50 ih je stiglo i prošlog dana. Čini se da je očito da će sirijska vojska ostaviti Raqqu Kurdima, a kasnije grad predati civilnoj upravi sirijske vlade ”silom” birokracije. Dakle, to bi trebala biti pobjeda bez krvi?”, zaključuje Fisk.

Britanski novinar tvrdi, a stvari se trenutno razvijaju u tom smjeru, da će onaj tko zauzme bogata naftna polja na kraju odlučiti političku budućnost Sirije. Ovo nije predviđanje, nego činjenica, a Kurdi kao da žele imati i svoj dio, no znaju da im to neće osigurati Washington i američka vojska, te da moraju surađivati s Damaskom i Moskvom. Trenutno su stvari pokrenute sa stvaranjem malog koordinacijskog centra u pustinji, a kako će sirijska vlada, guverner Raqqe, plemenske milicije i Moskva odigrati ovu kartu, saznat će se uskoro.