Tamna strana klimatskog tehno-optimizma Billa Gatesa

Inovacije mogu biti krajnje nejednake.

„Ne“ vjerovatno nije riječ koju je drugi najbogatiji čovjek na svijetu navikao da čuje. Bill Gates, mogao bi se zamisliti, postoje u svijetu gotovo neograničene mogućnosti. Kada uloži novac u stvari, one se često dogode: od složenog obroka koji pripremaju lični kuvari do revolucije u ličnom računarstvu. Zašto bi klimatska kriza trebala biti drugačija?

Na turneji za štampu za svoju novu knjigu „Kako izbjeći klimatsku katastrofu“, Gates se predstavio kao da je svoj veliki inženjerski mozak uložio u posao smišljajući put ka rješavanju klimatskih promjena, odbacujući činjenicu da politika nije pomogla. To je drski naslov za knjigu s relativno ograničenim obimom. Osnovni argument je da svijet hitno mora da smanji ono što on naziva „zelenim premijama“: dodatni troškovi povezani sa energijom bez ugljenika i drugim tehnologijama, za razliku od alternativa koje zagađuju više. Opcije bez ugljenika koje vrijedi primjeniti su, piše, „bez ikakvih premija“. I zato se sve mora sliti na njihovo smanjenje, stvarajući „proboj“ koji čini da klimatski ciljevi izgledaju realnije.

Drugim riječima, socijalizujte rizik i privatizujte zaradu.

Gates ne otpisuje ulogu vlade niti misli da preduzetnici – ili milijarderi – što se toga tiče – mogu to da urade sami. Ali u borbi protiv klime, uloga javnog sektora je da omogući izvrsnost privatnog sektora. To znači i veliko širenje istraživanja javnog sektora i donošenje sveobuhvatnijih propisa i zakona – uključujući standarde čiste energije i cijene ugljenika – kako bi se podstaklo usvajanje zelenih tehnologija. „Generalno“, piše Gates, „uloga vlade je da ulaže u istraživanje i razvoj kada privatni sektor neće, jer ne može da vidi kako će ostvariti profit. Jednom kada postane jasno kako kompanija može zaraditi novac, privatni sektor preuzima na sebe. “Drugim riječima, socijalizujte rizik i privatizujte zaradu”. Gates je zauzeo sličan pristup razvoju vakcina, uspostavljajući javno-privatna partnerstva koja su – iako su postigla impresivan napredak vakcinišući milione širom svijeta – takođe ostavila farmaceutske kompanije da vakcinišu i ubiru profit.

U ponedjeljak, Gates je govorio na CERAWeeku, godišnjem salonu za naftnu i gasnu industriju. Cilj borbe protiv klimatskih promjena je, rekao je Gates autoru Danielu Yerginu, „imati stotine i stotine sjajnih kompanija koje slijede stvari koje će poboljšati ove metrike“. Na svoj rad u vakcinama ukazao je kao na priču o uspjehu.

Gates je uložio bogatstvo u transformisanje industrije vakcina, gdje su njegove lične preferencije i velika važnost sada najvažniji. Ali rezultati te investicije nisu univerzalno ohrabrujući. Kada su javno finansirani istraživači koji razvijaju vakcinu Covid-19 na Univerzitetu Oxford planirali da doniraju besplatne licence proizvođačima, intervenisala je Fondacija Bill & Melinda Gates. Kako prenosi Kaiser Health News, Fondacija je gurnula istraživače – čiji je rad pomogla u finansiranju – na potpisivanje ekskluzivnih prava. Oxford je postigao dogovor sa AstraZenecom, bez garancija da će vakcina biti dostupna po niskim cijenama.

To je bio obrazac koji su slijedile mnoge druge vakcine, bez odsustva intervencije Fondacije Gates. Osnovno istraživanje koje su sproveli istraživači iz Nacionalnog instituta za zdravstvo, Ministarstva za odbranu i akademskih laboratorija koje finansira savez, obezbjedilo je gradivo za vakcine Covid-19, a Sjedinjene Države su od početka pandemije potrošile 10,5 milijardi dolara na ubrzanje isporuke. Samo Moderna je dobila nekih milijardu američkih dolara od SAD, udruživši se direktno sa NIH-om. Proizvođači lijekova su se, posebno, složili da vakcinu obezbjede po cijeni koštanja tokom trajanja pandemije – ali tu su takođe i vlade koje snažno naoružavaju pregovore o unosnim ugovorima o snabdjevanju koji ih štite od odgovornosti. A s obzirom na to da su takvi poslovi obično obavijeni velom tajne, takođe postoji vrlo mali način da se verifikuje da li se vakcine zaista prodaju na neprofitnoj osnovi. Biro za istraživačko novinarstvo otkrio je da je Uganda tri puta više platila nego što je EU platila za vakcinu AstraZeneca. Južna Afrika plaća dvostruko.

Do sada je samo 10 zemalja sa visokim dohotkom dobilo 75 posto postojećih zaliha vakcina. Podjele postoje i u SAD, iako povezane sa problemima distribucije na državnom nivou: Početkom prošlog mjeseca, samo 5 procenata vakcina otišlo je crnačkom stanovništvu. Na globalnom nivou, SZO je otprilike u isto vrijeme izvijestila da 130 zemalja u kojima boravi oko 2,5 milijarde ljudi još uvijek nije dalo jednu dozu – situacija se naziva „aparthejdom vakcine“. U međuvremenu, Moderna očekuje da će zaraditi milijarde. Ameet Sarpatvari, epidemiolog i pravnik na Medicinskom fakultetu Harvard koji proučava propise o određivanju cijena lijekova, rekao je za Kaiser Health News da je primjena vakcine Covid-19 tekla „kao i obično, gdje proizvođači dobijaju ekskluzivna prava i nadamo se na osnovu svoga javnog osjećanja da će odgovorno cijeniti svoje proizvode“.

Da je Fondacija Gates gurnula Oxford da napusti svoj plan donacija uklapa se u njegov pristup „Globalnom pristupu“ intelektualnom vlasništvu. Kao što je Gates sam objasnio 2011. godine:

„Finansiramo istraživanje i ustvari sami ili naši partneri stvaramo intelektualnu svojinu tako da sve što je izmišljeno novcem našeg fonda i ide u bogatije zemlje zapravo dobijamo povrat od tog novca. Čineći to, imamo više novca koji ćemo posvetiti istraživanju zanemarenih bolesti i bolesti siromašnih. Sada kada naši lijekovi odu u siromašne zemlje, oni uvijek odlaze bez ikakve naknade za intelektualno vlasništvo, po vrlo niskim cijenama.“

Privatna, vlasnička kontrola nad intelektualnom svojinom koja spašava živote ključna je za Fondaciju, čak i ako se obaveže da će vakcine biti dostupne. To znači postizanje pogodbe sa kompanijama sa kojima se udružuje oko razvoja i proizvodnje vakcina. Kao što je Richard Vilder, pridruženi pravni savjetnik Fondacijskog globalnog zdravstvenog programa, rekao 2013. godine, firme i univerziteti sa kojima sarađuje slažu se da će „proizvod biti dostupan“. Ali ako postoji komercijalna prednost koja se postiže lansiranjem tehnologije na drugim tržištima ili za drugu populaciju, oni se ne žele odreći toga, a mi ne želimo da je se odreknu, jer profitabilnost na tim drugim tržištima čini njihov rad održivim“. Drugim riječima, model Fondacije počiva na tome da pristane da kompanije ponude niže cijene u zamjenu za njegovo finansiranje. To je omogućilo razvoj i distribuciju spasonosnih vakcina. Ali na kraju, vlasnici patenata, a ne javni interes, pozivaju ljude.

Potencijalna šteta ovog pristupa intelektualnog vlasništva za Covid vakcine bila je jasna od samog početka. Još u julu 2020. godine, nekoliko mjeseci prije nego što su odobrene prve vakcine, predstavnici Južne Afrike i Indije pri Svjetskoj trgovinskoj organizaciji pozvali su organizaciju da privremeno obustavi sprovođenje intelektualne svojine za vakcine Covid-19 i srodne proizvode. SAD, Velika Britanija, Evropska unija i nekoliko drugih bogatih država bogatih vakcinama kontinuirano su blokirali prijedlog, koji sada ima podršku 140 zemalja.

Biden je rano u svojoj administraciji najavio da će se SAD pridružiti COVAX-u, globalnom privatno-javnom partnerstvu da bi se osigurao pravedan pristup vakcinama. Anthoni Fauci iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti dalje je sugerisao da bi SAD mogle da sarađuju sa farmaceutskim kompanijama na opuštanju patenata i poboljšanju globalne proizvodnje. U utorak je Bijela kuća najavila upotrebu Zakona o proizvodnji odbrane kako bi Merck i Johnson & Johnson radili zajedno na ubrzavanju vakcinacija u zemlji. Ipak, samo 27 procenata najranjivijih zemalja u razvoju trebalo bi da ima koristi od COVAX vakcina do kraja ove godine. A nezvanični rezime sastanka SZO prošlog mjeseca, čini se, potvrđuje da će Bijela kuća ostati na putu zaštite intelektualne svojine: „SAD su ponovile da okvir intelektualne svojine pruža ključne pravne i komercijalne podsticaje da podstakne privatne subjekte da preuzmu rizik i učine odgovarajuće investicije“. Upitana zašto nije podržala prijedlog iz Južne Afrike i Indije, Fondacija Gates je rekla južnoafričkom Mail & Guardianu da „promjena pravila neće učiniti dostupnim nikakve dodatne vakcine“.

Očigledno je da za apartheid vakcina teško može biti kriv samo Gates. Ali katastrofalno nejednako predstavljanje vakcina nudi pregled onoga što bi usvajanje njegove vizije klimatskog djelovanja moglo značiti za zagrijavanje svijeta.

Gatesova knjiga ne pominje prava intelektualne svojine, iako čitav njegov model podsticanja inovacija zavisi od njih. Čudan je propust. Gatesovo bogatstvo u Windowsu i Microsoftu steklo se u nemalom dijelu, istakao je ekonomista Dean Baker, strateškim patentiranjem, uključujući i istraživanja čija je najranija faza bila sponzorisana od strane vlade. Kompanija snažno zagovara da SZO ojača pravila koja štite intelektualnu svojinu. I otkako je napustio svakodnevne operacije, plodan je podnosilac patenata, uključujući 2009. tehnologiju za ukroćavanje uragana. Gatesov milijarderski fond Breakthrough Energy Ventures finansira zelena preduzeća i niz drugih preduzetničkih projekata sa niskim ugljenikom, uključujući sve od naprednih nuklearnih tehnologija do sintetičkog majčinog mlijeka.

Njegov povratak zavisi od projekata koji imaju patente. Ali činjenica da bi Gates mogao da vidi skromnu (za njega) dobit ako kreatori politike poslušaju njegov savjet manje je zabrinjavajuća od samog savjeta.

Gates kreatorima politike nudi pristup sjajnim objektima klimatskoj politici. Teško je polemisati protiv inovacija: Nove tehnologije, uključujući većinu onih koje Gates ističe, zaista su kritični dio rješenja klimatskih promjena. Većina modela ne može da shvati kako da zagrijavanje ostane ispod 1,5 i dva stepena Celzijusa (2,7 i 3,6 stepeni Fahrenheita) bez mnogo jeftinijih i efikasnijih sredstava za isisavanje ugljenika iz atmosfere, na primjer. Ali veće ukidanje dekarbonizacije mora biti učinjeno što je prije moguće: prepravka mreže, raspoređivanje ogromnih količina čiste energije i smanjenje proizvodnje fosilnih goriva. Ideja da se klimatske akcije oslanjaju na niz tehnologija koje su uvijek blizu zavoja odvraća pažnju od lavovskog dijela posla, koji se može obaviti odmah. Kao što je Gates ponovio u nedavnom intervjuu za Rolling Stone, „jedina vrijednost je da uzmemo svoju inovacionu moć, koja je u većini svijeta, i smanjimo zelene premije za 95 procenata. To je ono što SAD moraju da urade. Sve ostale stvari su samo takva zabuna.“

Sakupljanje i skladištenje ugljenika sigurno će igrati važnu ulogu u borbi protiv globalnog zagrijavanja. Ali Gatesov potez da takve stvari postavi u središte priče o dekarbonizaciji objašnjava zašto je Američki naftni institut tako s odobravanjem tvitovao o Gatesovoj poruci CERAWeeku o centralnom značaju novih tehnologija poput zelenog vodonika. Šef API Mike Sommers ponovio je rečenicu koja sada dominira njegovom industrijom, koja je do sada bila previše pametna da bi otvoreno porekla klimatske promjene: Bez ponuđenih održivih alternativa, svijet će i dalje tražiti naftu i gas. Dakle, kaže: „Moramo ulagati u tehnologije kako bismo bili sigurni da ih proizvodimo na ekološki najodgovorniji način.“

Gatesova vizija kako funkcionišu inovacije podjednako je zabrinjavajuća. Njegova samo-prezentacija dobrog inžinjera – tiho se baveći najhitnijim izazovima na svijetu – pomaže prikrivanju uznemirujućeg pogleda na svijet: da su milijarderi i niz dobronamjernih nosilaca patenata najsposobniji za donošenje odluka o životu i smrti o tome ko dobija pristup tehnologijama za spašavanje života od vakcina do zelene energije i utvrđuje koliko treba da koštaju. Kako izbjeći klimatsku katastrofu zaobilazi neugodna pitanja distribucije i demokratije, umjesto da protagoniste klimatske borbe postavi kao genijalne preduzetnike i perspektivne investitore koji ih finansiraju. Vlada ima veliku ulogu, kaže Gates. Ali samo onoliko koliko omogućava planove koje su razvili stručni preduzetnici. (Pravednije oporezivanje – što bi Gatesa moglo primorati da se odrekne malo više svog nagomilanog bogatstva, umjesto finansiranja i kontrole dobrotvornih projekata po njegovom izboru – ne predstavlja presjek predloženih politika.)

Podsticajniji od Gatesovog rada na inovacionom frontu je rad ekonomiste Mariane Mazzucato, stručnjaka za inovacione puteve i kritičara gomilanja patenata. Umjesto da državu tretiraju kao poslušnicu korporacija, tvrdi ona, vlade bi trebale da vide povratak vrsta pionirskih istraživanja koja već rutinski finansiraju. To znači da vlade demokratski odlučuju kuda žele da idu. Zadovoljavajući odgovor na to pitanje, kaže Mazzucato – onaj koji je sposoban da preuzme problem velik poput klimatske krize – takođe zahtjeva ponovnu procjenu onoga ko generiše vrijednost. Geniji koji pišu kod su važni, mada su važni i radnici u lancima snabdjevanja i posvećeni javni službenici koji rijetko dobijaju zasluge ili kompenzaciju. „Povlačenje javnog sektora ustupilo je mjesto ideji da su preduzetništvo i stvaranje bogatstva isključivi rezervat poslovanja“, napisala je nedavno Mazzucato. „Zapravo, što se više budemo priklonili mitu o superiornosti privatnog sektora, to će nam biti gore pred budućim krizama.“

U svijetu klimatskog diskursa Gates je ono što je poznato kao tehno-optimista. Ali njegova teorija promjene je dobronamjerna dominacija intelektualnog vlasništva. Apartheid vakcina je pregled za klimatski apartheid i opasnosti omogućavanja prava intelektualne svojine da određuju ko će dobiti pristup kritičnim tehnologijama. Ako je Gates u stanju da sagleda ogromne troškove ovog modela, on to nije propustio.