Teroristički napad na klub “Reina” u Istanbulu je osveta kineskih Ujgura

Nakon terorističkog napada na noćni klub “Reina” u Istanbulu, kada je u novogodišnjoj noći ubijeno 39 i ranjeno 70 ljudi, turske vlasti su navele da je napadač vjerojatno iz središnje Azije i da potječe iz Kirgistana ili Uzbekistana, objavio je list Hurriyet.

Istražitelji ocjenjuju da je moguće da je povezan s ćelijom koja je počinila trostruki samoubilački napad u zračnoj luci u Istanbulu u lipnju prošle godine kada je poginulo 47 ljudi, kojeg su također izveli državljani bivših sovjetskih republika, a napad je organizirao politički disident iz Čečenije Ahmed Čatajev, koji je imao politički azil u Austriji i bio je štićen od strane Amnesty Internationala.

Ahmed Čatajev je ruski državljanin čečenskog podrijetla, a dobio je status azilanta u Austriji što mu je pomoglo da ne bude izručen ruskim vlastima, gdje je morao odgovarati za optužbe za djela terorizma.

U novogodišnjem napadu na klub “Reina”, koji je trajao sedam minuta, više od polovice ubijenih su bili stranci. Među njima su građani Izraela, Francuske, Tunisa, Libanona, Indije, Belgije, Jordana i Saudijske Arabije.

Agencija Anadolu danas javlja da su zbog terorističkog napada na Novu godinu u Istanbulu noćnom klubu “Reina” turske vlasti uhitile dva kineska državljana ujgurskog podrijetla.

Omara Asima i Abuliezia Abduhamitia se optužuje da su dio oružane terorističke organizacije, te da su bili pomagači u ubojstvu 39 ljudi. Turske vlasti su prošlog tjedna priopćile da je i čovjek koji je počinio napad vjerojatno etnički Ujgur.

Ovaj “obrat” u istrazi potvrđuje koliko je opasno u ostvarivanju geopolitičkih ciljeva koristiti se terorističkim skupinama porijeklom iz drugih zemalja, kojima se na Zapadu i u Turskoj daje status “boraca za slobodu vlastitih naroda”.

Odgovornost za napad je preuzela “Islamska država”, a agencija Anadolu piše kako su kineski Ujguri pretežno muslimani, turska govorna manjina u zapadnoj Kini, ali imaju veliku dijasporu u središnjoj Aziji i Turskoj.

Povijest suradnje ujgurskih terorističkih organizacija i Ankare ne počinje s predsjednikom Erdoganom i dolaskom Muslimanskog bratstva na vlast, iako je pomoć ujgurskim separatistima pod Erdoganom intenzivirana i dolazi izravno iz vrha državnih institucija.

Stvari su počele izmicati kontroli kada je buknuo sirijski rat, gdje su se kineski Ujguri iz Turske pridružili sirijskoj Al-Qaedi ili “Islamskoj državi”. Zabilježen je i veći priljev boraca iz zapadne Kine.

Još u listopadu 2012. godine je Peking objavio izvješće u kojemu navodi da se pripadnici dvije islamističke skupine ujgurske manjine iz pokrajine Xinjiang bore na strani sirijskih “pobunjenika” kao strani plaćenici. Riječ je o skupinama “Islamistički pokret istočnog Turkestana” (ETIM), kojem je cilj stvaranje “islamske republike” na teritoriju kineske pokrajine Xinjiang i “Udruzi za solidarnost i obrazovanje Istočnog Turkestana” (ETESA), koja kao političko krilo djeluje iz egzila u Turskoj.

Kineske vlasti skupine ETIM i ETESA smatraju terorističkim skupinama ideološki bliskima Al-Qaedi i kao takve su van zakona, ali im je Ankara pružila utočište kao borcima za neovisnost  Istočnog Turkestana.

Ujgurski separatisti su aktivni i u Kini, ali zbog jakih sigurnosnih mjera ne uspijevaju pokrenuti veće napade i njihove terorističke aktivnosti u kineskoj pokrajini Xinjiang se svode na napade hladnim oružjem na policijske postaje ili zgrade državnih institucija.

Nakon nekoliko takvih napada tijekom 2012. i 2013. Politbiro KP Kine odlučio “ojačati sve sigurnosne mjere kako bi nadzirali i iskorijenili terorističke skupine i ekstremističke organizacije aktivne u pokrajini Xinjiang”.

Turska je, bez sumnje, počinila kardinalnu grešku računajući da će igrajući na kartu ujgurskih separatista i ekstremista proširiti područje utjecaja sve do zapadne Kine.

Sada je očito da su se pripadnici “Islamske države” odlučili osvetiti Ankari. Prvo zbog pokretanja operacije “Štit Eufrata” i gubitka teritorija u sjevernoj Siriji, ali i zbog dogovora Turske, Rusije i Irana o mirnom rješenju sirijskog sukoba, koje ne uključuje ISIL i Al-Nusra Front.

Nastankom “kalifata” ujgurski militanti su mahom otišli u Siriju, manjim dijelom u Irak. Međutim, neki su se vraćali i u Kinu, gdje su pripremali i provodili terorističke napade.

Sirijski veleposlanik u Kini, Imad Moustafa, prije nekoliko godina je izjavio kako se u suradnji s kineskim vlastima došlo do saznanja da je u samo jednom kontingentu preko Pakistana u Kinu ušlo oko 30 mladih Ujgura, koji su prošli obuku u Turskoj i koji su sudjelovati u sukobima u Siriji.

Poznata je veza između Ujgura i Al-Qaede u Pakistanu u kojem nalaze utočište u pokrajini Waziristan, gdje prolaze vojnu obuku i ideološku indoktrinaciju.

Posebno su opasni Ujguri iz islamskih ekstremističkih skupina ETIM i ETESA, koje su organizirale njihov dolazak iz Kine i prihvat u Turskoj, gdje su prolazili obuku, ratovali u Siriji, a onda su se neki od njih vraćali u domovinu.

Kineske vlasti su u više navrata upozoravale Ankaru na neprihvatljivu praksu pružanja podrške ujgurskim terorističkim skupinama, te da se zadaća ekstremističke skupine ETIM sastojala u provođenju terorističkih napada, kako bi mladi kineski Ujguri “usavršili svoje borbene sposobnosti”.

“Udruga za obrazovanje i solidarnost Istočnog Turkestana” (ETESA), koja djeluje u Turskoj, za cilj ima stvaranje neovisne islamske države na teritoriju Xinjianga i bez ikakvih problema s turskim vlastima provodi indoktrinaciju takozvanih ujgurskih disidenata.

“Nakon što sam slušao njihova predavanja, jedino na što sam mislio bio je džihad. Zapostavio sam studije i obitelj. Sad kada razmislim, sve što sam činio mi liči na noćnu moru”, kineskim istražiteljima je izjavio Ujgur Memeti Aili, koji je uhićen po povratku iz Sirije.

Na opasnost od povezivanja kineskih državljana koji stupaju u kontakt s ekstremističkim ili “disidentskim” skupinama u inozemstvu, posebno onima u Turskoj i Pakistanu, govorio je dužnosnik kineskog ministarstva vanjskih poslova Hong Lei, ali je početkom rata u Siriji Ankara ove tvrdnje odbacivala kao neistinite.

Uglavnom, praksa je bila da Ujguri po dolasku u Istanbul kontaktiraju pripadnike “Udruge za obrazovanje i solidarnost” (ETESA), koji su mu nudili “pomoć”. Nakon određenog razdoblja su ETESA i ETIM obavještavali novopridošle “disidente” kako su odabrani da idu u Siriju, kako bi se pridružili ostalima”, odnosno teroristima koji su se borili protiv sirijskih vladinih snaga.

Ujguri su se u koaliciji koju vodi sirijska Al-Qaeda većinom borili u pokrajini Aleppo, a veliku su ulogu imali u pokušaju deblokade istočnog dijela grada u kolovozu prošle godine.

U početku su ih ujgurske udruge i suradnji s Ankarom slale u redove takozvane “Slobodne sirijske vojske”, da bi kasnije osnovali svoju skupinu, koja ratuje u sastavu Al-Nusra Fronta ili, kao pojedinci, u redovima “Islamske države”, kao što je slučaj s napadačima na noćni klub “Reina”.

ETESA je kao disidentska udruga poricala da su Ujguri preko Turske odlazili u Siriju kako bi sudjelovali u tamošnjim sukobima ili da su dio bilo koje terorističke skupine.

U vrijeme napada u Xinjiangu Kina je upozorila su “ti teroristički napadi velika prijetnja ne samo za kinesku nacionalnu sigurnost, nego i za mir i stabilnost cijele regije, te da se međunarodna zajednica mora suprotstaviti ovim skupinama odlučnom i jasnom strategijom”.

Ankara tada nije učinila ništa, a jedino se nije oglušila Rusija koja je zbog terorističke prijetnje na svojim južnim granicama učvrstila prijateljske odnose sa svim bivšim sovjetskim republikama u središnjoj Aziji, ali i sa samom Kinom.

Ujgurskim “disidentima”, osim Turske, pomoć pružaju zemlje članice EU, Sjedinjene Države, Kanada, Japan. Sve zemlje pružaju punu podršku “Svjetskom Ujgurskom Kongresu”, organizaciji koja okuplja sve disidentske skupine, pa i pripadnike udruge ETESA koja pod krinkom pomoći Ujgurima koji se školuju u inozemstvu regrutira borce Al-Qaede i “Islamske države”, da bi ih kasnije kao borce “globalnog džihada” vraćala u domovinu.

Možda nakon napada u Istanbulu u Turskoj postanu svjesni koliko je opasno pružati podršku takozvanoj “demokratskoj ujgurskoj oporbi u egzilu” i “disidentima”, koje Ankara smatra “borcima za neovisnost”.

Što se tiče samih Ujgura, oni čine većinu od jedva 20 milijuna stanovnika zapadne kineske pokrajine Xinjiang, gdje živi još 13 etničkih skupina. Usprkos svemu, njihova vizija neovisnog “Istočnog Turkestana” je pokrajinu Xinjiang pretvoriti u islamski emirat.

Sada kada im je turski predsjednik Erdogan okrenuo leđa, Ujguri su pokazali što su kadri učiniti. Budući da turske tajne službe imaju sve podatke o ujgurskim “disidentskim” skupinama na njihovom teritoriju, ne bi im trebao biti problem obračunati se s njima kako zaslužuju. Hoće li Erdogan to i učiniti, ovisi o tome koliko su mu ETIM i ETESA  potrebni u ostvarivanju njegovih geopolitičkih ciljeva.