Nakon svih inicijativa koje je Kina poduzela u okviru strategije dedolarzacije svijeta i uspostave financijske neovisnosti azijsko-pacifičke regije, ali i svijeta, sada dolazi najnovija, možda jedna od najozbiljnijih, obzirom da se američki proračun puni nezamislivim svotama novca koje se slijevaju u američku riznicu kroz sustav “petrodolara”.
Kao što je poznato, danas samo dva svjetska centra imaju privilegiju da sklapaju naftne ugovore, a to su ujedno centri u kojima se formiraju cijene crnog zlata. Govorimo o burzama London Stock Exchange ICE Futures i New York Mercantile Exchange (NYMEX), u vlasništvu CME Grupe. Nafta se u tamo prodaje na temelju dva referentna tipa, naftu Brent i američku WTI naftu.
No, za New York i London dolazi iznenađenje, vjerojatno vrlo neugodno. Kina od 26. ožujka ove godine planira pokrenuti svoje ugovore za isporuke nafte, priopćila je Regulatorna komisija za vrijednosne papire Kine (CSRC).
Pokretanje mogućnosti sklapanja naftnih ugovora ima za cilj da najvećem svjetskom potrošaču nafte da više mogućnosti da utječe na cijenu sirove nafte u Aziji.
Posao će odrađivati burza International Energy Exchange u Šangaju, koja će trgovati novim ugovorima, a udio u trgovini naftom bi prema ugovorima mogao doseći tisuće milijardi dolara godišnje.
Azija je postala najveći svjetski potrošač nafte, a Kina se nada kako će njezina burza i sklapanje naftnih ugovora u Šangaju bolje odražavati tržišne uvjete u regiji.
Kao što smo naveli, do sada smo na dnevnoj razini cijene nafte pratili pri sklapanju ugovora na burzama London Stock Exchange ICE Futures i New York Mercantile Exchange (NYMEX), u vlasništvu CME Grupe, koje su nam u realnom vremenu prikazivale cijene barela Brenta i američke WTI nafte.
Sklapanje ugovora u juanu, otvoreno za kineske i strane ulagače, očekivalo se prije otprilike šest godina, ali je bilo odgođeno. Šokovi na kineskim i ostalim tržištima kapitala su izazvali zabrinutost da će se Kina moći nositi s financijskim turbulencijama.
Ovaj prijedlog je ponovno odgođen početkom prošle godine. Potencijalni međunarodni sudionici strahuju da neće moći slobodno razmjenjivati juan i da će biti podložni ograničenjima na odljev kapitala iz Kine. Ulagači su također bili zabrinuti zbog aktivne intervencije Pekinga na tržištima roba.
Međutim, tijekom 2017. godine, usprkos smanjenju proizvodnih kapaciteta, borbe protiv zagađenja okoliša i drugih rizika, potražnja za primarnim robama u Kini i dalje raste.
Prošle godine je zemlja postala najveći uvoznik nafte, prvi put ispred Sjedinjenih Država, jer su novi proizvodni kapaciteti i neovisni kupci povećali potražnju. Kina je također jedan od najvećih kupaca američke sirove nafte.
Isporuke nafte u Kinu idu iz cijelog svijeta, od Rusije i Saudijske Arabije do Venezuele, a 2017. su porasle za oko 10% i prosječno iznose 8,43 milijuna barela dnevno, kao što potvrđuju podaci kineske Opće uprave carinske kontrole.
Odluku kineskog vodstva da se isporuke nafte od ožujka počnu ugovarati na burzi International Energy Exchange u Šangaju je prenijela i državna agencija Xinhua.
“Nakon godina lažnih početaka, ugovori budućim isporukama nafte će se predstaviti u petak u šangajskoj burzi International Energy Exchange (INE), potvrdilo je Regulatorno povjerenstvo za vrijednosne papire Kine (CSRC), glavni regulator vrijednosnih papira u zemlji”, prenosi agencija Xinhua.
“Pripreme za pokretanje naftnih ugovora su gotovo završene”, rekao je novinarima Chang Depeng, glasnogovornik povjerenstva i dodao kako se s poslom kreće 26. ožujka.
“Kina je početkom devedesetih pokušala uspostaviti zamjenski model za trgovinu naftom, ali je ubrzo prestala trgovati zbog reformi i tržišnih čimbenika. Ovi ugovori će omogućiti Kini razvijanje vlastitog mjerila za cijene nafte, držeći se aktualnih globalnih parametara. Azijsko-pacifička regija je nadmašila Ameriku i Europu u potrošnji nafte, ali mjerila s visokim standardima i dalje nema”, piše kineska državna agencija.
Kina je drugi po veličini svjetski potrošač nafte i potražnja će u budućnosti vjerojatno rasti, budući da je zemlja žedna za izvorom energije kako bi potaknula gospodarski rast. Zbog nedostatka mogućnosti trgovine u regiji, azijske zemlje za uvezenu naftu plaćaju više od Europe i Amerike. U slučaju Kine govorimo o dodatnih dvije milijarde američkih dolara godišnje
“Ugovori za naftu WTI i Brent ne odražavaju točno cijene nafte u Aziji. Kineski ugovoru s tvrtkama u realnoj ekonomiji nude alat za zaštitu koji će bolje odražavati tržišne uvjete u Aziji”, rekao je Wu Jian, viši istraživač kuće “Bank of Communications”.
Novi potez će također potaknuti globalnu uporabu juana, jer će se povećati trgovina nafte denominira u kineskoj valuti.
Trenutno se glavna globalna mjerila za cijene sirove nafte prikazuju u američkim dolarima, što prijeti kineskoj energetskoj i gospodarskoj sigurnosti. Ugovor o juanima znači da će kineska valuta imati veću ulogu u trgovini između Kine i ostalih zemalja proizvođača nafte.
Dio analitičara tvrdi kako bi ovo moglo dovesti do uspostave dva globalna standarda za naftu ili potisnuti američki dolar iz globalnog financijskog sustava.
Bai Ming, istraživač kineskog Ministarstva trgovine, rekao je da je prirodno da nakon dugog vremena razvoja dolazi do konkurencije, ali nije nužno da dođe do sukoba.
Uvoznici koji kupuju naftu u juanima ne moraju nužno odustati od europskih i američkih tržišta. Vrlo je vjerojatno da će oni zadržati mogućnost višestrukog odabira, kako bi bolje služili tvrtkama u različitim regijama.
Kina radi na svojoj rastućoj gospodarskoj moći i želi je pretvoriti u stvarni utjecaj tako da ima jači glas u globalnom određivanju cijena i veću ulogu na globalnoj razini.
Istraživanje Banke Kine je pokazalo kako 76 posto ispitanika iz 25 zemalja i regija vjeruje da će juan igrati važnu ulogu, baš kao i druge glavne valute, uključujući američki dolar, britansku funtu, euro i japanski jen. Udio povjerenja u juan je porastao u odnosu na 2016. godinu, što odražava i povećanje povjerenja u globalnu vrijednost juana.
U 2017. je juan postao šesta valuta po veličini u globalnim transakcijama i sedma po veličini deviznih rezervi među zemljama u svijetu.
Nakon što šangajska burza International Energy Exchange krajem ožujka pokrene trgovinu naftom za Kinu i azijsko-pacifičku regiju, krajem godine će biti zanimljivo pratiti učinke ove odluke kineskog vrha koja je izravni udar na takozvani “petrodolar”, iako kineski vrh tvrdi da je konkurencija normalna, logična i nikoga se silom neće dovoditi u Šangaj da tamo ugovara kupnju nafte. Za Kinu je ovo obična stvar “dodatne ponude”, iako ovim potezom udara u sam temelj američke valute, što u Pekingu vrlo dobro znaju.
Nedavno je bilo puno komentara o ranjivosti nosača aviona kao platformi za projekciju sile te kako razvoj kineskih protubrodskih projektila pravi USA nosače zastarjelima. Tvrdio sam tada da američkim nosačima pravu prijetnju predstavlja rušenje petro-dolara bez kojega SAD ne može financirati svoju vojnu potrošnju i dimenzije vojne moći koje ima. Prava istina je negdje između. Bez jake vojne komponente Kina ne može nastaviti svoj razvoj jer će joj bit silom spriječen. A ovo čemu svjedočimo, otvaranju burze za prodaju i kupnju nafte u juanima nije samo ekomomski uspjeh. To je i jednako zamišljenom potapanju jednog nosača aviona koga USA sad neće moć izgradit jer ga neće moć financirat…
Ako tisuće milijardi dolara bude preusmjereno u Šangaj, koliko bi bio gubitak na postotku zarade za tu naftu za FED? Mislim jako puno.
Mene interesuje € i EU.Sta mi u evropi imamo od drugih valauta? Neka budu sve stabilne i nek se moze zivjeti
Super!
Oni na “Berzii nafte” u Šangaju će ostvariti znatan promet !?
Za visoke plate, skupu kiriju prostorija, komunalije, ….
Naravno, i za višejezički PR svetskog ranga.
Ovo je razlog svih onih prijetnji s.koreji…
Ono sto je lijepo za primjetiti, to je da BRICS polako i sistematski gricka USA dominaciju i hegemonisticku diktaturu, pa ce sa vremenom sigurno i prestati USA izvoz demokracije u zamijenu za prirodne resurse.
“Kina od 26. ožujka ove godine planira pokrenuti svoje ugovore za isporuke nafte”
Molba urednistvu ako bi ubuduce mogli pored naziva mjeseca u godini u zagradi pisati naziv mjeseca naprimjer i na engleskom da se ne mora svaki put guglati da bi se vidjelo koji je to mjesec.
Nemam nista protiv ovih naziva ali nikako da ih zapamtim.
P.S. Mozda je i do mene XD
Koliko mi je drago sto Kina razjebava amere toliko me i zabrinjava, postoji mogucnost da dođe do transfera moci iz Amerike u Kinu,isto sto je bilo iz Engleske u Ameriku, jer ne smijemo zaboraviti da tamo sve korporacije imaju utjecaj, isto ko i u Indiji, prihvatili su gmo, imali su programe smanjenja stanovništva, doslovno drzava u drzavi- Hong Kong djeluje nezavisno isto kao city of london,Rusija bi trebala itekako biti oprezna s Kinom,bez obzira na Xi Jinpinga, on gotovo niti nema veliki utjecaj na odlucivanje osim upravljanja vojskom, jaki je tamo vakum vlasti između elite i KP Kine ponekad se moze jasno primjetiti da KP ponekad samo prosljeđuje odredbe elite i korporacija,treba biti oprezan.
Dan 15.08.1971. godine, kada je tadašnji POTUS Richard Nixon proglasio napuštanje zlatnog standarda, bio je dan najvećeg bankrota u povijesti čovječanstva, od kojega se svijetska ekonomija do danas NIJE oporavila. “Spasonosno” rješenje pronađeno je u petrodolaru, koji sada crkava iz istih razloga kao i njegov prethodnik, zlatni dolar – zbog američke potrošnje daleko iznad njihove produktivnosti. Stoga, krivo je misliti da Kina (ili Rusija, Njemačka ili bilo ko drugi) poduzimaju nekakve mjere u želji za “moći i utjecajem”. Radi se jednostavno o tome da svjetska ekonomija više ne može podnijeti trgovinu u USD, a USA ne mogu podnijeti ništa drugo. Neko mora propasti, ili oni ili svi ostali. I to je vrlo opasna situacija, jer USA u tom slučaju postaju zemlja s ekonomijom trećeg svijeta i nuklearnim arsenalom.
Funkcija cijelog sistema je – cijenu barela nafte neće određivati špekulanti već će biti fiksna, s minimalnim oscilacijama od oko 0,3%, najvjerojatnije će biti u standardnom kretanju od oko 47-48$ za barel. Realno tu i je negdje cijena za barel i s tom cijenom svi su u trgovačkom lancu dobro namireni.
to je objava rata