Time što podržavaju cenzuru priče o Hunteru Bidenu, ”mainstream” mediji najviše štete sami sebi

U nedavnoj BBC-jevoj emisiji, Brian Stelter iz CNN-a i Sara Fischer iz Axiosa obranili su potiskivanje priče o Hunteru Bidenu, koju je prvotno objavio New York Post. To nije pametna taktika u hiper-stranačkom svijetu u kojem nitko ne vjeruje nikome.

Reći da je priča New York Posta u vezi s e-poštom Huntera Bidena bila velika vijest, bilo bi podcjenjivanje. Isto se može reći i za društvene mreže koje suzbijanju širenje priče, naizgled je pokušavajući zakopati što je prije moguće. Nakon toga, bilo je neobičnih obrana metoda koje su korištene ne bi li se ta priča nekako zataškala.

Na BBC-jevom panelu pod nazivom ”The Media Show”, Stelter i Fischer objasnili su zašto misle da je cenzuriranje članka o sinu Joea Bidena u redu. Poznatim riječima, Stelter je pokušao odbaciti priču kao “staru vijest” i optužio “desnicu” za masovne dezinformacije.

Fischer je pohvalila “obrambene sustave”, koji su korišteni za suzbijanje priče. Dalje je tvrdila da su mailovi Huntera Bidena “hakirani”, iako nema dokaza da se hakiranje dogodilo.

Ako je nedostatak obzira prema slobodi tiska obrambeni sustav, nešto ovdje zaista nije u redu.

Odgovori obje medijske osobe indikativni su u vezi s time gdje se nalazimo, s obzirom na trenutno stanje korporativnih medija. Od ovog trenutka stvari su hiper-stranačke, s obje strane spektra. Teško ćete pronaći nekoga tko nije pretjerano pristran prema političkoj ljevici ili političkoj desnici. To je nesretni znak vremena. Međutim, s obzirom na sve ovo, ovakve stvari su u potpunosti nevažne.

Recimo da su okolnosti oko e-pošte Huntera Bidena tako lako objašnjive ili da su bile razotkrivene, da to uopće nije bila neka velika stvar. Ako je to doista slučaj, ako se ne radi niočemu pretjerano važnom, zašto cenzurirati priču? Zašto posezati za takvim sredstvima i sve u vezi s tom pričom cenzurirati na društvenim mrežama? Zašto je izvor koji je objavio priču i dalje zabranjen na Twitteru? Čega se treba bojati kad će se navodno sve to odbaciti kao “desničarske dezinformacije”?

Tu se na kraju cijela ova stvar raspada. Jednostavno nema dobrog razloga za zatvaranje priče. Nema opravdanja ili opravdanja koja imaju bilo kakav smisao. Ili se radi o nečemu što je opasno, ili se ne radi o tome.

Što CNN dobiva podržavanjem potiskivanja informacija na društvenim mrežama? U ovoj hiper-stranačkoj stvarnosti, niti jedno otkriće o Hunteru Bidenu neće učiniti da se obični čitatelj CNN-ovih vijestio krene za 180 stupnjeva i da zbog toga glasuje za predsjednika Donalda Trumpa. Trumpova baza, već uvjerena da se CNN zasniva na ”lažnim vijestima”, međutim, dobit će još jednu rundu prije konačnog suočavanja dvaju kandidata.

Da ne spominjem, što će spriječiti Twitter da sljedeći put isključi priču koju objave Axios Media ili CNN? Jedino što Twitter u tome može zaustaviti jest njegova politička pristranost.

Ja osobno nemam problema s tim da netko bude pristran, sve dok je iskren u vezi s tim. Može postojati i dan kada hiper-stranačke gluposti jednostavno neće postojati, ali tko za kada će on doći? Istina je da se mediji trebaju dogovoriti oko toga jesu li ovakve teme zaista važne ili ne. Možete bez problema opravdavati poteze tvrtki kao što su Facebook ili Twitter, no samim time im dopuštate da jednoga dana možda isto učine i vama.

U ovom trenutku glavni mediji moraju se odlučiti jesu li priče poput one vezane za e-poštu Huntera Bidena ozbiljne ili ne. Tada trebaju početi primjenjivati dosljednu logiku na svoje pokriće i stavove. Ako do toga ne dođe, sve što će se dalje događati jest to da će mediji i dalje dijeliti ljude na stranačku pripadnost, što je nešto zbog čega će ih ljudi još manje poštovati.