Tisuću dana u zatvoru Belmarsh

Julian Assange je sada u strogo zaštićenim objektima zatvora Belmarsh više od tisuću dana. Povodom njegovog tisućitog dana zatvora okupili su se aktivisti, simpatizeri i srodne duše, kako bi iskazali svoju podršku, ogorčenje i solidarnost zbog ovog najgroznijeg političkog pritvora.

Alison Mason iz Odbora za obranu Juliana Assangea ponovila je dugo iznesena zapažanja o zatvoru na skupu ispred australskog Visokog povjerenstva u Londonu toga dana. Osnivač WikiLeaksa nepravedno je zatvoren “zbog objavljivanja ratnih zločina američke vojske koje mu je procurila zviždača Chelsea Manning”. Ona se, s pristašama, okupila pred Visokim povjerenstvom “jer ga je Julianova zemlja mogla spasiti jednostavnim telefonskim pozivom”. Ona jednostavno tvrdi: da Australija ima “pregovarački adut s AUKUS-om i trgovinske sporazume”. Kad bi barem to bila istina.

Daljnji pritvor Assangea u Belmarshu i dalje je skandal kaleidoskopske okrutnosti. To i dalje ugrožava njegovo slabo zdravlje, dodatno narušeno moždanim udarom koji je pretrpio u listopadu prošle godine i stalnim rizicima povezanim s COVID-19. Održava stanje neograničenog zatvora bez jamčevine, zamjenjujući Ujedinjeno Kraljevstvo kao predane tamničare za američke interese. “Julian,” izjavila je njegova zaručnica Stella Moris, “jednostavno je zadržan na zahtjev vlade SAD-a dok oni i dalje zlorabe sporazum o izručenju između SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva u političke svrhe.”

Izvješće sastavljeno iz nenajavljenih posjeta Belmarshu od strane glavnog inspektora zatvora prošlog srpnja i kolovoza nije obasjalo veličanstveno svjetlo na tu instituciju. “Zatvor nije posvetio dovoljno pažnje rastućoj razini samoozljeđivanja i nije bilo dovoljno nadzora ili skrbi o zatvorenicima koji su u opasnosti od samoubojstva. Trebalo je poduzeti hitne mjere na ovom području kako bi se osiguralo da ovi zarobljenici budu sigurni.”

Sljedeću iscrpljujuću fazu Assangeova zatočeništva obilježava žalba protiv nedokučivog, pa čak i lakovjernog poništavanja odluke nižeg suda protiv njegovog izručenja Sjedinjenim Državama. Američko Ministarstvo pravosuđa nastavlja tražiti izručenje osnivača WikiLeaksa kako bi se suočio s 18 optužbi, 17 na temelju državne paranoje i osvete, američkog Zakona o špijunaži iz 1917. Uspješan kazneni progon mogao bi ga suočiti sa 175 godina kazne.

Prvobitna odluka, koliko god loša bila zbog novinarstva, prihvaćala je da bi izručenje bilo opresivno u smislu Zakona o izručenju SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva. Sutkinja Okružnog suda Vanessa Baraitser prihvatila je tvrdnju obrane da je takvo ugnjetavanje proizašlo iz Assangeovog “mentalnog stanja”. Unatoč nemilosrdnim napadima tužiteljstva na neuropsihijatrijske dokaze koje je izvela obrana, sudac je prihvatio da je Assange autističan i da bi bio u ozbiljnom riziku od samoubojstva u američkom zatvorskom sustavu. Tužitelji također nisu uspjeli uvjeriti sud da se neće primjenjivati posebne upravne mjere koje bi mu ograničile pristup pravnom savjetniku i obitelji te osigurale samicu. Također nisu uspjeli pokazati da on, nakon što bude osuđen, neće služiti kaznu u strogom zatvoru, ADX Florence u Coloradu.

Lord i vrhovni sudac Engleske i Walesa Ian Burnett i lord sudac Timothy Holroyde nisu imali ništa od toga. U svojoj presudi u prosincu, Visoki sud je prihvatio žalbu tužiteljstva da bi SAD lako mogle dati jamstva za zadržavanje Assangea u boljim uvjetima unatoč tome što to nisu učinili na prvotnom suđenju. Lord i suci također su se pokazali neumoljivim zbog činjenice da se Baraitser uopće nije potrudila tražiti ta jamstva. Osim toga, Britanija je mogla vjerovati dobrim diplomatskim pothvatima Sjedinjenih Država.

Tako se dogodilo da je na klupi prevladalo zbrkano sudsko obrazloženje. Nije bilo riječi o izmišljenim dokazima na koje se oslanjalo tužiteljstvo, niti o neugodnoj činjenici da su operativci Središnje obavještajne agencije SAD razmišljali o otmici i trovanju Assangea. Ništa, također, o operaciji nadzora koju je odobrila SAD i koju je provela španjolska sigurnosna tvrtka UC Global tijekom njegovog boravka u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu.

Rad na žalbi počeo je odmah. Odvjetnici Birnberg Peirce, u izjavi, istaknuli su važnost prijave.

“Vjerujemo da se u ovoj prijavi postavljaju ozbiljna i važna pitanja prava i šireg javnog značaja. Oni proizlaze iz presude suda i njezinog primitka i oslanjanja na američka uvjeravanja u vezi sa zatvorskim režimima i tretmanom gospodina Assangea s kojim će se vjerojatno suočiti ako bude izručen.”

Širu javnu važnost slučaja teško je izmjeriti. Autoritarne vlade i lažne demokracije diljem svijeta radosno bilježe. Liberalne demokratske države sa sve više autokracijskim pristupom medijima također će vidjeti obećanje u načinu na koji Sjedinjene Države koriste zakon o izručenju, kako bi uhvatile novinara. Tvrdokorni odvjetnici pogriješit će u pretpostavci da je ovo pitanje usko i specifično za tekst ugovora između dviju zemalja.

Nakon što su već nanijeli neizrecivu štetu cilju objavljivanja informacija o nacionalnoj sigurnosti koje razotkrivaju zločine i kršenja domaćih i međunarodnih zakona, SAD tvrde da je Zakon o izručenju, u svoj svojoj gadosti, pogodio globalni doseg. Telefonski poziv australskog premijera Scotta Morrisona teško da će biti važan za ovo. On i drugi članovi Washingtonskog neslužbenog carskog dvora učinit će kako im se naloži.