Tko će prvi bankrotirati, Rusija, SAD ili EU?

Kad Bloomberg izađe u medijski prostor s predviđanjem kako će Rusija u ovoj godini ostvariti prihode od izvoza energenata od 321 milijardu dolara, onda on to ne čini kako bi uzdizao sposobnosti ruskog gospodarstva. Predviđanje se pojavljuje kao prijetnja SAD-u i EU  o rezultatima na kraju godine, u slučaju da oni ne poduzmu nešto kako bi to spriječili.

Upravo zato EU i dolazi do zajedničke odluke svih 27 zemalja članica o zabrani daljeg uvoza ruskog ugljena, kao prvog energenta kojeg će EU nadomjestiti uvozom iz drugih zemalja. Već je 4 milijarde dolara, kolika je vrijednost ruskog izvoza ugljena u EU, manje u ruskoj izvoznoj bilanci.

Europski Parlament je 7.4. 2022.  donio rezoluciju kojom se zahtijeva “odmah potpuni embargo na uvoz ruske nafte, ugljena, nuklearnog goriva i plina”. Također zahtijevaju da Rusija bude potpuno odsječena od SWIFT bankarske mreže i da se izbaci iz međunarodnih organizacija.

Jedno od izbacivanja se već dogodio, ono iz UN-ovog Vijeća za ljudska prava. Sve to jasno pokazuje smjer u kojem odlazi EU, predstavljajući to vlastitoj javnosti kao nužno i neizbježno, na što je ‘obavezuje moralna, kršćanska pozicija u zaštiti slabijeg, kažnjavanju agresora.’

Dok god se čvrsto drže plaćeničke medijske uzde, dotad se u medijskom prostoru neće takva politika propitkivati, kritizirati, a dođe li do kakvog neželjenog bunta, medijskim krojačima zbilje neće biti problem snimiti nastavak ‘masakra u Buchi’ kako bi zabludjele ovčice vratile natrag u stado onih koji podržavaju kažnjavanje agresora.

Sljedeće na dnevnom redu EU politike jest razmatranje prestanka uvoza ruske nafte, što smatraju mogućim u kratkom roku, bez većih negativnih posljedica po vlastito gospodarstvo.

„Zaustavljanje isporuke nafte je jeftinija opcija za Njemačku. Njemačka ekonomija dobiva 40 posto svojih potreba za prirodnim plinom iz Rusije, ali samo 25 posto svojih potreba za naftom. Do kraja godine Njemačka bi mogla biti “praktički neovisna” o uvozu nafte čak i bez embarga, kaže ministar Robert Habeck. To je zato što postoji svjetsko tržište nafte na kojem kupci mogu osigurati zamjenske zalihe mnogo brže od tržišta prirodnog plina vezanog za cjevovode. Za ruski državni proračun od većeg su značaja prihodi od nafte. Pridruživanje američkom naftnom embargu protiv Rusije stoga ima smisla za mnoge promatrače.“

U ovom razmatranju, Habeck je zaboravio reći da su SAD, nakon objave naftnog embarga za Rusiju povećale uvoz ruske nafte za 43 posto. Također ne pokazuje kalkulacije o rastu cijena nafte na tržištu, u slučaju ‘pridruživanja američkom embargu’, niti o posljedicama za njemačko tj. europsko gospodarstvo.

Treća, jedina bolna točka, kako misle Europljani jest njihova ovisnost o ruskom plinu. Taj problem misle riješiti do 2024. dokad bi mogli izgraditi dovoljno LNG terminala za uvoz ukapljenog plina iz SAD, Katara.

Svaki od tih koraka poduzetih za izbacivanje Rusije iz svih gospodarskih tokova rezultira povećanjem cijena energenata što direktno vodi do smanjenja isplativosti i konkurentnosti europskog gospodarstva. Ne i američkoga. Od spomenutih 321 milijardu dolara na početku koje bi mogla Rusija u ovoj godini najvećim dijelom uzeti u Europi, ako se iz igre izbaci Rusija, u igru upada SAD i uzima sebi profite iz EU.

Njemačka najava ulaganja od 100 milijarda eura u obranu odnosi se na kupovinu proizvoda američke vojne industrije, a Njemačku će slijediti i ostale EU zemlje. U svakom od koraka koje EU misli napraviti u stvaranju ‘neovisnosti o ruskim energentima’ (kako svojih energenata EU nema, ona je primorana biti ovisna o tuđim, tako da ni o kakvoj neovisnosti nema govora, nego tek o izboru onoga o komu će energetski ovisiti). SAD profitiraju i razvijaju vlastitu industriju.

TKO ĆE PRVI BANKROTIRATI?

SAD sa svojim BDP-om u iznosu od oko 20 000 milijarda dolara ima vanjski dug od 30 000 milijarda dolara. Rusija s BDP-om od oko 1700 milijarda dolara ima vanjski dug od 478,2 milijarde dolara. Ruske devizne rezerve su prije američke blokade iznosile oko 650 milijarda dolara. Nakon uvođenja sankcija, na područjima pod američkom kontrolom je Rusiji zamrznuto oko 300 milijarda dolara deviznih rezervi.

Operacija tjeranja Rusije u bankrot je u tijeku. Do 31. ožujka 2022. su Amerikanci dopuštali plaćanja ruskih dospjelih obaveza prema stranim vjerovnicima sa zamrznutih računa, a onda ‘se dogodila’ Bucha, nakon čega su Amerikanci dakako ‘morali’ zabraniti dalja plaćanja s ruskih zamrznutih računa. Tako je američko ministarstvo financija spriječilo Rusiju da plati vlasnicima svog državnog duga više od 600 milijuna dolara iz rezervi koje se drže na američkim bankovnim računima s porukom Rusima da mogu birati između plaćanja iz preostalih deviznih rezervi koje se nalaze u Rusiji ili objave neplaćanja obaveza, što podrazumijeva također i objavu ruskog bankrota.

Rusija je otvorila poseban račun u svojoj centralnoj banci na kojeg je položila iznos potreban za plaćanje obaveza, ali u rubljama. Takvo plaćanje naravno vjerovnici, tj. američko ministarstvo financija ne priznaje pa sad Rusiji teče rok od 30 dana u kojem može isplatiti dug ili slijedi objava ruskog bankrota.

Od tih 30 dana, preostalo je još 20-ak u kojima se može dogoditi puno toga. Jedan krak napada ide preko NATO naoružavanja Ukrajine kojoj su Rusi  u prvih 40 dana vojne intervencije uništili preko 90% svog naoružanja kojeg su imali prije rata. Drugi krak napada je ovaj financijski.

U ovom trenutku, Rusija s preostalim deviznim rezervama koje se nalaze u samoj Rusiji, posjeduje dovoljno deviza da može održavati tečaj rublje na iznosu kojeg sama odredi. Naime, prije zamrzavanja ruskih deviznih rezervi, njihov ukupni iznos je bio tri puta veći od ukupne količine rublji u optjecaju, sad je u najmanju ruku veći za jedan i po puta.

U sljedećih 20-ak dana će se Rusija morati odrediti – želi li i dalje nastaviti s američkim monetarnim modelom ili će ići dalje kao monetarno suverena zemlja, s jasnom domoljubnom varijantom istog sustava posvećenom razvoju vlastitog gospodarstva.

Bijeg europskih tvrtki iz Rusije otvara ruskom gospodarstvu ogromnu razvojnu šansu i sasvim sigurno to Rusija neće propustiti iskoristiti, na isti način na koji je od 2014. krenula u revitalizaciju poljoprivredne proizvodnje. Cijena napuštanja američkog monetarnog modela je premala, u ovom trenutku je zapravo diskontna.

Ono što Rusija može, EU ne može. Kao rob američkog FED-a, kao okupirani američki teritorij u kojem je europska vojska pod američkim zapovjedništvo, tzv. NATO, mogu tek birati brzinu vlastite propasti.

Bankrot namijenjen Rusiji mogli bismo vidjeti krajem mjeseca i on će za Rusiju, koja je već sad izložena svim mogućim sankcijama Zapada, što u stvarnosti predstavlja prekid isporuka zapadnih roba, odnosno ruske razmjene sa Zapadom, biti manje bolan od gubitka jednog SU-57 na ukrajinskom ratištu. Silazak Rusije sa zapadnih pozornica tipa ‘susret u Davosu’, ‘G7’, ‘G 20’, s financijskih tržišta, Rusiju neće dotaknuti više nego li je dotiču sadašnje sankcije. I dalje Rusiji ostaju svi njeni energenti koje može koristiti kao sredstvo za razmjenu s Kinom, Indijom i ostatkom neamerikaniziranog svijeta, ostaje joj tehnološka baza, znanje, radišnost i domoljublje njenih državljana.

Pravi stradalnik američke politike i iste politike njenih poslušnika će biti EU. Ispod njenih gospodarskih i svih ostalih uspjeha su stajali jeftini ruski energenti.

Zamjena ruskih energenata se za EU može dogoditi jedino na račun standarda njenih građana, na račun smanjenja profitabilnosti, konkurentnosti i isplativosti većine europske industrije jer ne zaboravimo – Indija, Kina i dalje će dobivati jeftine ruske energente, a EU skupe američke energente.

S tom industrijom, na američki energetski pogon EU misli kupovati američko naoružanje što će je dovesti u kolonijalni položaj sličnom onom kojeg sad imaju tvrtke koje se bave lohn poslovima.

EU neće bankrotirati, postat će američki rob u doslovnom smislu.

Sljedeća dva tjedna su ključna, rekli bi stožeraši. No, ovog trenutka imamo barem tri različita stožera koja imaju razrađenu taktiku: američki, ruski i kineski.

Opcija u kojoj je Rusija na koljenima, Vladimir Putin smijenjen, u Moskvi na djelu obojena revolucija, a ruski resursi u posjedu SAD-a i satelita je i dalje american dream.

Tko će san pretvoriti u noćnu moru, a tko u bajku, pokazat će se vrlo skoro.