Tko će vladati svijetom nakon smrti Davida Rockefellera?

Prije desetak dana, točnije, 20. ožujka 2017. godine, sa 101 navršenom godinom je umro David, patrijarh klana Rockefeller. Multimilijarder je umro proširivši aktivnosti svoga djeda, osnivača dinastije, Johna Rockefellera, koji je preminuo 1937. godine.

David je, bez sumnje, poduzeo značajne korake za uvećanje kapitala kojeg je naslijedio, ali ne samo to. David Rockefeller je u prošlom stoljeću dao iznimno značajan doprinos ideološkim trendovima, politici i ekonomskim uvjetima u Americi i diljem svijeta. Ovaj doprinos, kako to za Zakladu strateške kulture piše Valentin Katanasov, važniji je od onog većine američkih predsjednika u poslijeratnom razdoblju.

David Rockefeller je bio taj koji je cijeli život uložio u projekt globalizacije i zdušno ga promicao i razvijao u svijetu. Prvo, klan Rockefeller je uvijek imao udjel u kapitalu u američkim Federalnim rezervama (FED). Rezultat dva svjetska rata je bio da je ova obitelj praktično zaposjela FED, zajedno s drugom dinastijom, onom Rothschildovih.

Rockefeller kontrolira glavne banke na Wall Streetu, ka na primjer Chase Manhattan, čiji je predsjednik do 1981. Godine upravio bio David.

David Rockefeller – Bankar i “filantrop”

Osim bankarskih aktivnosti, posvetio se  osnivanju neformalnih, ali vrlo utjecajnih institucija, koje globalističkoj eliti omogućile da promoviraju nove ideje i projekte. Naravno, u Sjedinjenim Državama je David Rockefeller bio u “Vijeću za inozemne odnose” (CFR), tijelu utemeljenom 1921. godine, a također je bio redoviti sudionik svih sastanaka Kluba Bilderberg, počevši od prvog i bio je član Odbora guvernera kluba.

Treće, mora se uzeti u obzir Zaklada Rockefeller, jedna od najvećih “dobrotvornih” zaklada u Americi, čije aktivnosti nikada nisu bili transparentne. Tri generacije Rockefellera se posvetilo “dobrotvornim” aktivnostima, a prioritet im je bio podrška sustavu visokog obrazovanja i niz projekata u području medicine i genetike, većim dijelom u skladu s teorijama eugenike. Genetska istraživanja pod pokroviteljstvom Rockefellera nisu bila dostupna javnosti.

Četvrto, Rockefelleri, za razliku od ostalih kapitalističkih dinastija, jako puno su uložili u financiranje političara, intelektualaca i mainstream medija. Prema mišljenju Katasonova, ta ulaganja su si im dugoročno više isplatila, nego sva ulaganja na burzi.

Jedan od velikih uspjeha David Rockefellera može se smatrati stvaranje Trilateralne komisije 1973. godine, privatne međunarodne organizacije koja uključuje predstavnike iz Sjeverne Amerike, Zapadne Europe i Azije. Njihov deklarirani cilj je razgovarati i pronalaziti rješenja za globalne probleme. Uz pomoć klana Rockefeller je 1968. godine nastao i Rimski klub.

Rockefellerovi ljudi u američkoj vladi

David Rockefeller nikada nije ušao u nijednu američku vladu, ali je u njima uvijek imao svoje opunomoćenike. Među njima su i ljudi poput Henrya Kissingera i Zbigniewa Brzezinskog, nastavlja Katasonov, koji su uvijek vodili računa o snazi njegovog klana. Od njegova četiri brata, najutjecajniji je Nelson Rockefeller, guverner New Yorka i potpredsjednik ispod u administraciji predsjednika Forda.

Tijekom ’70-ih godina dvadesetog stoljeća Rockefeller je sudjelovao u razgradnji monetarnog sustava Bretton Woods. Naime, 1976. je na konferenciji na Jamajci odlučeno zamijeniti standardni zlatni dolar s papirom.

Trebalo je samo stvoriti veliku potražnju za novčanicama. Prvi korak za postizanje tog cilja je poduzeo tadašnji državni tajnik Henry Kissinger, koji je 1973. izazvao rat između Arapa i Izraelaca.

Zbog tog je sukoba drastično porasla cijena nafte i došlo je do energetske krize. Kissinger je tada održao pregovore s čelnicima Saudijske Arabije i drugim zemljama izvoznicama nafte i dogovorio da se nafta prodaje samo za američke dolare. Dakle, standardni papirnati dolar tada postaje petrodolar.

Petrodolari koje su zarađivale zemlje članice skupine OPEC su slani u američke banke, uključujući i banku Chase Manhattan, a potom su u obliku kredita izdavani zemljama Trećeg svijeta, koje su padale u dužničko ropstvo.

Početkom ’80-tih, zbog oštrog rasta kamatnih stopa Federalnih rezervi, nastaje globalna kreditna kriza koju su iskoristile američke banke.

Tim liberalnih ekonomista, svi s diplomom sa sveučilišta koja još uvijek financira Zaklada Rockefeller, tada daju oblik ideologiji neoliberalne ekonomske i financijske globalizacije, dakako, uz pomoć Međunarodnog monetarnog fonda.

Suština ove ideologije je smanjiti ulogu države u gospodarstvu, uklanjanje barijera, davanje slobode kretanja ne samo robe, nego i kapitala, privatizacija državne imovine i javnih službi, integralni razvoj financijskih tržišta, dominacija zakona tržišta i fluktuacija deviznih tečajeva i kamatnih stopa, uvođenje sustava konkurentnih plaća, što je značilo iskorištavanje najjeftinije radne snage.

Od tada su financijska tržišta narasla do astronomskih razmjera, profit im se proporcionalno uvećao, a tradicionalna produktivna gospodarstva su propadala.

Gotovo sigurno Rockefelleri stoje iza nove prijevare, kada je Chase Manhattan bio toliko nestabilan da se morao spojiti s kućom JP Morgan, nakon čega je nastao Morgan Chase.

David Rockefeller imao novac uložen u naftu, ali je shvatio da gorivo gubi svoju vrijednost. Međutim, nije na vrijeme pronašao nešto u što će uložiti u budućnosti. Najgori udarac za njega je bio studeni 2016. i pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima. Naime, Trump nije nikakav “ljevičarski revolucionar“, ali je poznat protivnik globalizacije i zagovornik realne ekonomije, što je već nešto, ako se ne dokaže suprotno ili se slomi pod pritiskom.

Unatoč tome, David Rockefeller ipak nije bio čovjek sposoban za sve. Bio je običan smrtnik, kao i ostali. Ovog ožujka mu je navodno sedmo srce zauvijek prestalo kucati, i to nakon što mu je protekla dva desetljeća njegova omiljena banka dala tolika razočaranja.

No, klan Rockefeller je desetljećima vrlo lukavo i uspješno manipulirao i vladao svijetom, a još uvijek ima veliki utjecaj na američku politiku. Posebno priznanje njemu i “kolegama” iz redova globalističke elite treba odati za model “proizvodnje otpora”, kako bi sve ostalo netaknuto i išlo smjerom kojim oni žele.

Iako naizgled zvuči paradoksalno, “proizvodnja otpora” se u biti postiže financiranjem otpora samog. Oni protiv kojih je prosvjed usmjeren, financiraju i usmjeravaju sredstva organizatorima prosvjeda. Financiranje nije ograničeno samo i isključivo na “kupnju” naklonosti političara. Financijske elite koje kontroliraju najveće zaklade, a dinastija Rockefeller je u tom smislu među najaktivnijima, također nadziru i financiraju brojne nevladine udruge i organizacije civilnog društva koje su kroz povijest bile uključene u prosvjedne pokrete baš protiv društvenog poretka kojeg su stvorile elite.

Programi mnogih nevladinih udruga i pokreta se uvelike oslanjaju na financijska sredstva iz javnih i privatnih zaklada, uključujući Zakladu Rockefeller, Ford, McCarthy i druge.

Antiglobalistički pokret se protivi Wall Streetu i teksaškim naftnim divovima koje kontrolira Rockefeller, a upravo njihove zaklade velikodušno financiraju “progresivne” antikapitalističke udruge i pojedince, baš kao i ekologe, protivnike velikih naftnih kompanija. Naravno novac se šalje kako bi se na kraju nadgledale i usmjeravale aktivnosti “buntovnika”.

Mehanizmi “proizvodnje otpora” trebaju manipulativno okruženje i suptilnu suradnju pojedinaca unutar “progresivnih” organizacija, kao što su  pacifističke udruge, udruge za zaštitu okoliša i antiglobalistički pokret.

Čak i ovdje su Rockefeller i drugi stvorili način za zaradu i ironija što je dio prevarantskih dobitaka na Wall Streetu nanovo recikliran kroz razne neoporezive zaklade i humanitarne aktivnosti ovih “filantropa”.

Ovaj “sretno” stečen profit nije korišten samo za kupnju političara, nego se dalje prosljeđivao raznim udrugama, istraživačkim institutima, društvenim centrima, vjerskim skupinama, udrugama za zaštitu okoliša, alternativnim medijima, skupinama za ljudska prava itd… “Proizvodnja otpora” se jednako odnosi na pojedine “lijeve” i “progresivne” skupine, kao i one desne i “konzervativne”.

Međutim, prema mišljenju Valentina Katasonova, financijska i ekonomska globalizacija u dosadašnjem obliku je proces koji je zauvijek zaustavljen. Na pozornicu dolaze novi ljudi, koje Katasonov, doktor ekonomije i profesor na Moskovskom državnom sveučilištu za inozemne odnose, voli nazivati ​​”klanom Silicijske doline“. To su mladi informatičari koji razmišljaju u drugim kategorijama. Za njih postoji samo digitalni novac kojim manipuliraju digitalne banke, a njima David Rockefeller i ljudi slični njemu izgledaju kao dinosauri. Dakle, čini se da je došlo vrijeme za novi čin svjetske drame.