Tko je glup, a tko gluplji u doba pandemije

Dok katedrala sv. Stjepana u Beču postaje još jedan od austrijskih punktova za cijepljenje protiv Covida, na Mediteranu se gužvaju desetci milijuni turista; dok se u Australiji radi nekoliko slučajeva zaraze Coronom milijune građana tjera u novi lockdown s još apsurdnijim i brutalnijim mjerama, Nijemci batinaju mirne demonstrante, a Kinezi naređuju obvezno testiranje jedanaest milijuna građana Wuhana zbog osam (od toga pet asimptomatskih) slučajeva Corone, Jerusalem post javlja da će od 8. kolovoza ove godine ta država opet pokrenuti jače mjere “za zaštitu od virusa”.  Od 20. kolovoza te će se mjere odnositi i na djecu mlađu od 12 godina. Maske će biti obvezne na svim okupljanjima na otvorenom prostoru. Sve javne službe radit će s 50% zaposlenih, a privatni sektor će se poticati na isto. I tako dalje u sličnom, novonormalnom, terorizirajućem tonu.

Zašto židovska država opet prijeti svojim građanima? Zato jer u Izraelu, koji je jedna od najprocijepljenijih zemalja na svijetu (65% građana primilo je prvu dozu, a 60% obje doze) bilježe rast zaraze Coronom pa su tako prije nekoliko dana imali 3.800 novih slučajeva “Delte”, što je najveći broj zaraženih od početka ožujka ove godine. Također, bilježe i najveću smrtnost unazad četiri mjeseca, ali premijer Bennett i dalje poziva građane na cijepljenje (cilj je očito potpuno procijepiti sve građane Izraela) i poručuje im da će bez veće procijepljenosti biti prislijen uvesti jače restrikcije, uključujući i lockdown.

Usprkos tome što raznim statističko-matematičkim akrobacijama pokušavaju relativizirati postojeće stanje glede sve očitije neučinkovitosti (a vjerojatno i štetnosti) cjepiva, službeni podatci potvrđuju činjenicu koja kaže da 65% svih hospitaliziranih slučajeva zadnjih tjedana u Izraelu predstavljaju ljudi koji su primili obje doze cjepiva, a 70% od svih navedenih slučajeva završi s “ozbiljnim zdravstvenim stanjem”. Ozbiljnost te činjenice vlasti pokušavaju prikriti pričom kako je posve normalno da je veći broj hospitaliziranih ljudi potpuno cijepljeno jer je općenito veći broj građana cijepljen, pri tome zaboravljajući da bi cijepljeni u stvari trebali mirno spavati i biti zaštićeni! Što će se dogoditi kad putem dugotrajnog iscrpljivanja građana, jednog dana, u izglednom Vrlom novom svijetu procijepe 99% svojeg naroda (ostatak od 1% će vjerojatno strpati u kamp), a ljudi i dalje budu obolijevali od raznih sojeva njihova umjetno stvorenog virusa? Tada će im nestati manevarskog prostora za statističke manipulacije i skretanja krivnje na necijepljene. Ali tada će posao ionako biti dovršen, a krivca nikad nije bilo teško naći.

Zašto ljudi vjeruju plandemičarima?

Da ne elaboriram dalje o već poznatom, gore opisanom teroru koji se na razini globalne društvene zajednice gotovo “bezbolno” uvukao u našu svakodnevicu, prebacit ću se kratko na temu za raspravu, a tiče se uzroka različitih stupnjeva vjerovanja vlastima u ovim novonormalnim okolnostima. Mislim da je jedan od glavnih razloga zbog kojeg većina ljudi već godinu i pol dana ne može ili ne želi prepoznati plandemijsku istinu u tome što je ona vrlo vjerojatno prilično strašna i teško se može uklopiti u razmišljanje prosječnog uma. Ravnajući se po sebi, „običnim“ ljudima su i inače nezamislive razine zla koje čovjek po svojoj prirodi može dosegnuti. To je zločincima olakšavajuća okolnost i početna, a često i odlučujuća prednost u njihovom djelovanju. Jer ono što prosječan um (na pojedinačnoj i društvenoj razini) ne može pojmiti, ono s čime se ne može suočiti, u društvu je osuđeno na svrstavanje u ladicu teorija zavjere.

Osim toga, kad  je “običan” čovjek dovoljno daleko od zla, spoznaja gorke/brutalne istine i suočavanje s njom oduvijek je rušila njegovu komociju i poželjan (izdržljiv) doživljaj svijeta oko sebe. Zbog toga on danas ne vjeruje u ono što u vezi s plandemijom već godinu i pol dana govore vrhunski znanstvenici (koji su preko noći za globalnu vlast postali „teoretičari zavjere“). Kako bi se umirio, odagnao nadiruće sumnje, on vjeruje samo svojoj vladi i zato bespogovorno nosi masku i cijepit će se svime  što mu vlada (pod kontrolom globalnih milijardera) pripremi.

Rekao bih da među plandemijskim poslušnicima postoje dvije kategorije ljudi. Jedna kategorija (kojoj pripadaju niža i nestajuća srednja klasa) ionako uglavnom nije sposobna ili nema vremena za razmišljanje, čitanje, istraživanje i izvođenje logičnih zaključaka. Velika većina iz te grupe ljudi nikad nije ni došla do druge/drukčije informacije, osim one koju pružaju izvori na koje su cijeli život priključeni. Uostalom, umorni su od rada, života, obveza i važne zaključke/smjernice za svoj i život svoje zajednice prepuštaju političarima i njihovim fact-checkerima.

Druga kategorija, ona obrazovanija, inteligentnija, zaslijepljena je svojim privilegiranim životom i nikada na svojoj koži nije doživjela tešku nepravdu, ljudsko zlo. Oni svijet promatraju i doživljavaju kroz svoje ružičaste naočale. Vjeruju da su sve vlade izabrane regularno, da ne postoje izborne prijevare,  da su najbolji i najsposobniji upravo tamo gdje bi trebali biti. Oni ne žele ni razmišljati o tome da im netko na odgovornom položaju može lagati i da ta laž njima može nauditi. Pa tko bi njima lagao kad  s etabliranim vrhuškama dijele sve dobro, dok su zlo prepustili “nesposobnima”, onima dolje, ispod njih. Ako službene vijesti kažu da je tako onda je tako, ako njihov liječnik kaže da je dobro cijepiti se, onda je to sigurno dobro, itd.

Sustav im je do danas pružio i više nego što je trebao, oni se osjećaju bitnim dijelom sustava i za njih opća društvena laž i ljudsko zlo ne postoji. Barem ne na njihovoj, povlaštenoj razini. Jer ako postoji, oni su dio te laži, a to je po njima nemoguće. Oko njih je sve upravo onako kako treba biti, ne čekaju na liječnički pregled, ne čekaju red u bolnicama; sve rješavaju jednim pozivom pa im je nezamislivo da bi ih njihov sustav, na bilo kojoj razini, jednog dana mogao doživjeti kao jadnike koji mjesecima čekaju na liječnički pregled, a potom na isti satima čekaju po derutnim čekaonicama. Ne, oni ni pod kojim uvjetima ne mogu biti tretirani kao dio mase, eksperimenta, kao bijedni crnci iz Alabame koji su u 20. stoljeću farmaceutskoj industriji poslužili kao pokusni miševi – dok nisu umrli.

To je nemoguće jer oni za sustav nisu beznačajan broj, statistička greška, platitelj osiguranja. Oni su društveni heroji, stupovi sustava i misle da im njihova poslovno-prijateljska okolina (koju na okupu drži isključivo želja za novcem, utjecajem, moći) nikada ne bi naudila, a nisu svjesni da bi im zbog više novca, utjecaja i moći istog trena okrenula leđa ne mareći za njihovu sudbinu. Tragikomično je što su u plandemijskoj priči mnogi od njih požurili po cjepivo preko reda te su isto i dobili. Prethodno im valjda nitko od njihovih “prijatelja” nije rekao  da se npr. većina u Pfizeru nije cijepila vlastitim pripravkom koji su lansirali na tržište jer su “velikodušno” odlučili pričekati da se prije njih procijepi ukupna populacija. Ljudi čekaju svoj red. Da čovjeku suza potekne od tolike humanosti u vrhovima Big Pharme.

Danas je cijeli svijet Tuskegee

Ipak, zdravlja i opstanka radi, treba se prisjetiti da u svojem originalnom “pakiranju” čovjek ipak nije nježno biće puno ljubavi i suosjećanja za “bližnjega”. Suprotno tome, on je po prirodi sebičan, teži ostvarenju vlastitih interesa i u sebi ima jak instinkt agresije. Ne rađa se dobar i moralan. Takav postaje svojim djelima. A postati i ostati moralan uvijek je mnogo teže nego postati i ostati korumpiran i sebičan konformist. Mnogi su mislioci, znanstvenici i filozofi to ustvrdili – od Aristotela, preko Hobbesa do Dostojevskog, Freuda i Foucaulta. Čovjek želi moć. Jednom osvojena, moć se štiti i teži svojem širenju. Moć nikad nije u stanju ravnoteže. Ako je čovjek nema, on je želi, ako je ima, želi je više. Poznata je izreka da moć korumpira, a apsolutna moć korumpira apsolutno. Povijest je to mnogo puta dokazala. Plandemija to opet dokazuje.

Poznato je i to da je u postmodernom dobu novac postao glavni izvor moći. Znanje, stručnost, karizma, osobnost, snaga ideje, vještina pa čak ni visoka hijerarhijska pozicija odavno ne predstavljaju značajan izvor moći. Sve te poželjne kategorije potučene su do nogu od novca kao dominantnog izvora moći u današnjem svijetu u kojem je nekoliko stotina milijardera nagomilalo mnogo više novaca nego ikada prije, dok su istovremeno stotine milijuna siromašnih postali još siromašniji i životare na rubu egzistencije. Pod udarom novca pala je čak i znanost, a kako ne bi politika.

U takvom okruženju odigrava se svjetska plandemijska utakmica: u okruženju apsolutne, korumpirane moći nagomilanog bogatstva koje svoje igralište za perverzne medicinske eksperimente više ne mora ograničavati na crnačka geta u ruralnim dijelovima SAD-a ili na afričke zemlje u kojima neukom pučanstvu možeš prodati bilo što u zamjenu za nekoliko obroka. Ne! Širenjem i jačanjem moći milijardera, Tuskegee u Alabami proširio se na cijeli svijet. Došao je red i na bijelce i ostale – na sve koji na računu nemaju iznos koji omogućuje obranu od sudjelovanja u eksperimentu. A takvih koji nemaju dovoljno moći (novca) je najviše.

Kriv je prefrontalni korteks

Dok se ljudi koji vjeruju plandemičarima mogu svrsati u nekoliko grupa, ovisno o društveno određenim izvorima njihova vjerovanja u vlast, sve one koji ne vjeruju u stožerašku priču i humanost milijardera,  korumpirana ekipa iz svijeta pseudoznanosti i sluganskog novinarstva svela je na zajednički nazivnik. Naime, u njihovim medijima nedavno smo se mogli upoznati s dvije “znanstvene” studije od kojih  jedna pokazuje da su oni koji ne vjeruju u cjepivo protiv Covida niže obrazovani i s nižom inteligencijom, a druga “dokazuje” da prebolijevanje Covida vjerojatno loše utječe na IQ – smanjuje ga.

Naslonjeno na te “studije”, prije nekoliko dana na jednom od najčitanijih hrvatskih portala pročitao sam tekst “važnog influencera u području medicine” koji nam je ukazao na sljedeće: “ako nemamo dovoljnu snagu prefrontalnog korteksa, amigdala pojede racionalne argumente” i onda počinjemo vjerovati nadriliječnicima, teorijama zavjere i sličnome.

Za kraj, kad smo kod glupih i glupljih, postoji engleska uzrečica: Fool me once, shame on you; fool me twice, shame on me. A tko je kriv kad te netko prevesla i treći put (npr. boosterom)?