Grad Cleveland, Ohio, teško da se smatra najkozmopolitskijim ili najglobaliziranijim gradom u SAD-u, ako ništa drugo, grad Rust Belt – čija je populacija manje od upola manja od one prije jednog stoljeća – simbol je industrijskog pada diljem američkog središta, za regiju iza koje su očito najbolji dani.
Zbog toga, budući da su drugi veliki američki gradovi poput New Yorka ili Miamija otvorili svoja vrata za sve vrste oligarhijskog novca iz mjesta poput Rusije ili Ukrajine, Cleveland jedva da je privukao pozornost kao odredište za vrste nezakonitog bogatstva koje se izlijeva iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Istražitelji su pretraživali nezakonito stečenu dobit na Manhattanu i Malibuu. Ignorirali su Cleveland, pretpostavljajući da se oligarsi koji putuju svijetom nikad neće zamarati gradom na Srednjem zapadu koji je u jasnom propadanju.
Kako su bili u krivu.
Kao što istražitelji i vlasti sada znaju, jedan od najozloglašenijih oligarha s prostora bivšeg Sovjetskog Saveza nadgledao je transnacionalnu shemu pranja novca povijesnih razmjera – i koristio se mjestima poput Clevelanda, uz niz drugih malih gradova diljem američkog srednjeg zapada, kako bi sakrio i oprao stotine milijuna dolara.
Dok nitko nije obraćao pozornost, ovaj oligarh, ukrajinski državljanin po imenu Ihor Kolomoisky, upravljao je jednom od najvećih Ponzijevih shema u svjetskoj povijesti i na kraju je postao jedan od najvećih posjednika nekretnina u srednjoj zapadnoj Americi.
Kolomoisky možda nije poznato ime, čak i uz nedavni porast interesa za oligarhe i kleptokracije. Ali samo zato što je možda manje poznat od oligarha poput Romana Abramoviča ne čini Kolomoiskyog manje važnim – ili, za one u Ukrajini, manje opasnim.
Rođen u sovjetskoj Ukrajini 1963., Kolomoisky je pokušavao zaraditi za život tijekom raspada Sovjetskog Saveza ranih 1990-ih. Pojavljujući se u nedavnoj neovisnoj Ukrajini, Kolomoisky je slijedio niz drugih oligarha diljem regije, stavljajući u džep poduzeća koja su bila u državnom vlasništvu, poput željezara do plinskih bušotina po rasprodajnim cijenama.
No Kolomoisky je imao dvije prednosti u odnosu na druge novonastale oligarhe. Prvo, imao je pozadinu u metalurgiji – u znanosti o izradi i oblikovanju traženih metala i legura. Drugo, Kolomoisky je pokazao nemilosrdnost zbog koje su čak i drugi oligarsi, kojima nasilni kriminal nije stran, poblijedjeli.
Angažirajući se u reiderstvu, ili izravnom prepadu, Kolomoisky je zaplijenio imovinu za imovinom diljem Ukrajine, navodno isplaćujući lokalne suce i suce u procesu.
Jedan primjer, kako je izvijestio Forbes, vidio je ‘stotine unajmljenih razbojnika naoružanih bejzbol palicama, željeznim šipkama, plinskim i gumenim pištoljima i motornim pilama kako nasilno [preuzimaju] čeličanu koju je Kolomoisky promatrao.
Na drugom mjestu, Kolomoisky je jednom nizom lijesova obložio predvorje ruske naftne kompanije koju je želio izgurati.
Bondovski negativac, čak je u svom uredu držao akvarij za morske pse, koji bi napunio krvavim prijateljem kad god bi želio zastrašiti posjetitelja.
Za javnost se, međutim, Kolomoisky pokušao zadržati kao vesela osoba. Bucmast, često viđen kako se smije, Kolomoisky je dobio nadimak ‘Benja’, po umiljatom, istoimenom crtanom lavu iz sovjetske ere. On ‘pokušava stvoriti sliku da je ljubazan djed, ovaj ljubazan, smiješan starac’, rekla mi je Daria Kalenyuk, jedna od vodećih ukrajinskih zagovornica borbe protiv korupcije.
Do sredine 2010-ih Kolomoisky je bio jedna od najmoćnijih osoba u Ukrajini. Oligarh je čak povećao svoj portfelj kako bi nadgledao jednu od najvećih ukrajinskih banaka, PrivatBank, preoblikujući se u upravitelja ukrajinskog financijskog sektora. Nakon revolucije EuroMaidana u Ukrajini 2014., kada su ruske trupe prvi put počele prodirati u Ukrajinu, oligarh se zatim preoblikovao u pristašu ukrajinske državnosti.
Financirajući novu miliciju u središnjoj Ukrajini, oligarh je u trećem licu rekao: ‘Veliki broj ljudi misli da je Kolomoisky veliki – i jedini domoljub u zemlji.’
Drugi su vidjeli nešto drugačije: oligarh se pretvorio u gospodara rata, gradeći vlastitu bazu moći usred zemlje. ‘Mislim da je Kolomoisky superopasan’, rekao je kasnije jedan američki diplomat. ‘Bio je jedan od prvih oligarha koji se počeo ponašati kao gospodar rata.’
Kad je u Kijevu podignuta nova vlada i novi reformatori došli na vlast, postavili su se pitanja o tome kako si Kolomoisky može priuštiti svoje carstvo. A kada su počeli pregledavati knjige PrivatBanka, ostali su šokirani. Milijarde su nedostajale. Ormari su, u biti, bili prazni – nitko nije znao gdje je novac nestao.
Vlada je odmah požurila s 5,5 milijardi dolara pomoći PrivatBank-u, pokušavajući pokrpati ovu zjapeću rupu u jednoj od najvećih banaka u zemlji. A onda su počeli tražiti nestala sredstva – i otkrivali novac zakopan na mjestima koja nisu očekivali, poput Clevelanda.
Kako su i ukrajinski istražitelji i američke vlasti detaljno opisali, Kolomoisky je navodno nadgledao višegodišnju multinacionalnu shemu pranja novca koja je trebala opljačkati milijarde od ukrajinskih štediša koji ništa nisu sumnjali. Na papiru, PrivatBank je dala dojam da se širok raspon kredita u potpunosti otplaćuje. U stvarnosti, međutim, ti se zajmovi nikad nisu vratili u banku – nego su umjesto toga završili u subjektima koje je izravno nadzirao Kolomoisky. Koristeći fiktivne tvrtke i offshore račune, velik dio tog novca završio je u SAD-u.
No umjesto na mjesta poput San Francisca ili Los Angelesa, taj je novac otišao na mjesta za koja je malo tko sumnjao. Sredstva su završila u poslovnim zgradama u Clevelandu i Texasu. Završio je u čeličanama u Kentuckyju i Zapadnoj Virginiji. Završio je u proizvodnim pogonima u Michiganu i Illinoisu. Mali gradovi, gradovi čelika, gradovi tvornica – novac koji je Kolomoisky navodno opljačkao završio je natopljen Amerikom plavih ovratnika.
Prema onima koji su primali sredstva, mreža Kolomoiskog obećala je da će se novac koristiti za nova ulaganja, za onu vrstu gospodarske revitalizacije koja je regiji dugo bila potrebna. Godinama kasnije bilo je jasno da do revitalizacije nikada neće doći.
Kako tvrde Ukrajinci i Amerikanci, Kolomojskog nikad nisu zanimale stvarne investicije ili profit, već samo izvlačenje novca iz Ukrajine. A budući da mjesta poput SAD-a nude sve alate za financijsku tajnost koji su potrebni ovim oligarsima – od anonimnih fiktivnih tvrtki do anonimnih kupnji nekretnina do nedostatka osnovnih politika protiv pranja novca u svim segmentima – Kolomoisky je otkrio da je previše lako sakriti svoj novac. SAD je izravno sankcionirao Kolomojskog početkom 2021., najavljujući njegovu “umiješanost u značajnu korupciju”.
Volodimir Zelensky, sadašnji predsjednik Ukrajine, ne bi bio tu gdje je danas bez Kolomojskog. Kao glumac i zabavljač, Zelensky je radio za medijsku mrežu Kolomojskog – koja mu je onda dala podršku kada se kandidirao. Zelensky je bio viđen kao kandidat Kolomojskog: imenovao je jednog od odvjetnika Kolomojskog za savjetnika i održavao sastanke s kontroverznim oligarhom čak i dok je vodio kampanju kao ‘antioligarh’. Početkom 2021. Zelensky je navodno prekršio vlastita pravila karantene zbog Covida i priredio rođendansku proslavu u stanu Kolomojskog u Kijevu.
Danas se čini da su se Zelensky i Kolomoisky razdvojili. Dok je oligarh nekoć tvrdio da je domoljub, posljednjih je godina počeo pozivati na novo partnerstvo između Ukrajine i Rusije.
Kada se to dogodi, rekao je Kolomoisky, ‘NATO će zaprljati svoje hlače i kupiti Pampers’.
To nije primjedba koja će se svidjeti mnogim Ukrajincima koji sada pate od krvave ruske invazije i čije je bogatstvo zemlje beskrajno opljačkao niz pohlepnih oligarha.
To je također mala utjeha za one u mjestima kao što je Cleveland, koji su gledali kako postsovjetski oligarh ulazi i dodaje njihov grad svojoj transnacionalnoj mreži za pranje novca – i gledali su kako se njegova obećanja o revitalizaciji ruše, ostavljajući za sobom samo prazne ljuske.
Autor: Casey Michel, spectator.co.uk
Zaboravili ste u tekstu spomenuti da je rođen u židovskoj obitelji i da je bio bitna figura u židovskoj zajednici u Ukrajini, tolika da je 2008. izabran za predsjednika “Ujedinjene židovske zajednice” u Kijevu, kao i da je bio glavni financijer Chabad pokreta u Ukrajini.
U 2010. je u Berlinu izabran za predsjednika Europskog vijeća židovskih zajednica (ECJC) obećavši da će donirati 14 milijuna dolara.
Prije devet mjeseci Zelenski mu je oduzeo ukrajinsko državljanstvo. Iako ukrajinski zakoni ne dozvoljavaju dvojna državljanstva, Kolomoisky uz ukrajinsko ima i izraelsko i ciparsko.
Imao je većinsko vlasništvo u ukrajinskim naftnim kompanijama “Ukrnafta” i “Ukrtatnafta” ali mu je oduzeto početkom ove godine od strane ukrajinske države uz službenu priču da je tamo otkrila pronevjeru veću od milijardu dolara.
Pa šta tu reći – modus operandi nadaleko poznat, i prihvaćen, samo je količina tog novca puno veća, nego npr u Hrvatskoj…lp
Nistarija kao i glumac Zelenski koji je ukrajinski narod ostavio bez domovine..
Kolomoisky je bio i vlasnik Burisma Holdinga, tvrtke koja je Huntera Bidena, i posinka bivšeg državnog tajnika Johna Kerryja, Devona Archera, stavila na svoj platni spisak kao direktore odbora.
Hunter Biden za svoj “rad” u ovoj tvrtki bio je plaćen i do 50 tisuća dolara mjesečno. U Burismi je bio zaposlen od 2014. do 2019. Prema senatskom izvještaju, na toj je poziciji zaradio preko 4 milijuna dolara.
U izvještaju se također navodi kako je Hunter Biden bio štićenik američke Tajne službe koja štiti najviše političke dužnosnike i članove njihovih obitelji dok je bio u upravnom odboru Burisme.
Sve to na ponos Obame, dobitnika Nobelove nagrade za mir za vrijeme čijeg mandata je određena sudbina Ukrajine.
2021. Pandora Papers otkrili su da su Zelenski i dva njegova suradnika osnovali mrežu offshore tvrtki na Britanskim Djevičanskim otocima , Cipru i Belizeu još od 2012. god.
Smatra se da je preko tih tvrtki oprano preko 40 milijuna dolara iz Kolomoyskyijeve Privatbank.
Ja bih to u ime državljana po kratkom postupku skratka za glavu
A ne pise kako su ga anglosasi opljackali prosle godine i kako je sad siromasniji od Zelenskog, Reznika, Avakova, Zaluznog … Nije vise ni u prvih 10 milijardera bivse Ukrajine.
Kao obicno u postenje anglosasa se ne sumnja. Kako ono Usrulja rece – oni imaju toliki ugled da je apsurdno sumnjati u njih.
Pa imali smo slicnu situaciju u blizini . Djindjic je trazio pomoc od krimnalaca, Legije, JSO, Zemunaca, protiv Milosevica i obecao svasta. Kada je dosao na polozaj, predomislio se. Svi znamo kako je zavrsilo. Samo, u ukrajinskom slucaju, ‘najplaceniji glumac’, se rijesio mentora i financijera, sto ne znaci da je sve gotovo. Bez podrske i novca Kolomojskog, tesko da bi Zelenski postao ovo sto vec jest. Ocito je da je Kolomojski ozbiljan igrac, i cisto sumnjam da ce zaboraviti. Zelenski ima citav drzavni aparat da mu cuva ledja, ali ubijen je i USA predsjednik, pa moze biti i on. Navodno, ni Azovci nisu njime sretni, i postoje neke prijetnje, pitanje je koliko su ozbiljne. Cinjenica je da mnogi pohlepni i dvolicni tipovi ne uspiju uzivati bogatstvo koje su pokrali.
Uvijek me zanimalo, sto bude sa njihovim novcem nakon smrti? Razveseli bankare? Bankari citaju osmrtnice svako jutro? Lako moguce.
Isto u BIH sve u nulu.
“Dok nitko nije obraćao pozornost…”
Nitko u USA nije obraćao pozornost na kupovinu tolikih stvari? 😄
Tamo se već 4,5 godina rade problemi za kupovinu hektara obradive zemlje !!!
Prvo bi to primjetila porezna uprava.
Lijepo su ga pustili, i – poslije pokupili lovu.