Tko se veseli poskupljenjima

Škotski fotograf Iain H Leach nije se mogao pojaviti u bolje vrijeme. Njegova fotografija kune kao plagijat iskorištena za hrvatsku inačicu kovanice od jednog eura. Skandalozno!

Da je guverner HNB, institucije odgovorne za rezultate tog eurokunskog natječaja, htio potrošiti djelić od 511.020,00 kuna koje je spremio na svoj privatni račun, a dobio od mađarske središnje banke kao “priznanje za izvanredne profesionalne uspjehe i životna postignuća pojedinaca koji na međunarodnoj razini utječu na rad središnjih banaka i na funkcioniranje međunarodnoga financijskog sustava u cjelini”, za PR usluge, ne bi morao. PR su za njega odradili mediji, hvatajući se, po običaju za nebitne stvari.

Čini se davnim ono doba u kojem smo kao prirepak EU (izvan žilet žice s kojom je prava EU ograđena od nas) i podružnica ECB zdvajali nad niskom inflacijom koja je prijetila prijeći u deflaciju. Evo nas u okruženju divljeg, nekontroliranog rasta cijena, kad službene brojke o inflaciji dužnicima za plin djeluju kao crvena krpa. Inflacija službeno jedva probila 5 %, a rate za plin poduzetnicima i ustanovama narasle za 300 do 500 %, a kako stvari stoje, poskupljivat će i dalje.

Građevinski materijal poskupio u zadnjih godinu dana između 30 i 100 posto.

„Da nije HDZ-a, ne bi narasle cijene (plina i nafte) nigdje, ni u SAD-u, ni u Europi” – narugat će se premijer Plenković novinarima i nepostojećim oponentima, razotkrivajući tako enigmu o poskupljenjima: on ima utjecaja na rast cijena kao što ima utjecaja na atmosferske prilike. A one su izvan njegove kontrole, nešto kao i prerevne antiterorističke snage zadarske policije u lovu na pokvarena jaja po zadarskom zaleđu.

Imamo dakle na čelu dviju ključnih institucija države, HNB-a i Vlade RH, dvojicu, ako ne planetarno, ono barem kontinentalno najsposobnijih ljudi 21-og stoljeća. O prvom govori nagrada mađarske središnje banke, o drugom govori njegov ugled u briselskim hodnicima i ukrajinskom slušateljstvu opijenim njegovim veleumljem o mirnoj reintegraciji Donjecka i Donbasa, ma i Krima u sastav Ukrajine.

Vujčićev posao, u pauzi između dobivanja pola milijuna kuna na svoj račun i dijeljenja 70 000 kuna nekom plagijatoru na njegov račun, je definiran Zakonom o HNB-u koji će u članku 3. reći što je posao HNB: Cilj Hrvatske narodne banke jest održavanje stabilnosti cijena.

Vidi li netko stabilnost cijena oko sebe? Ili vidi nestabilnost, možda povećanje čak? Što radi guverner HNB-a, koje poteze vuče institucija kojoj je država dala u zadatak brigu o stabilnosti cijena? Kako ih prati? Pogledom? K’o Johnny mrtve fazane iznad naših glava? Je li ga to tko pitao od novinara? Ili su svi o fotografiji, aversu kovanice od jednog eura?

Guverner HNB-a ne radi ništa na održavanju stabilnosti cijena. Što nam radi prpošni bojovnik, branitelj ukrajinske granice, od čijeg ratničkog izgleda se Putinu tresu gaće? Kaže da on, ni HDZ nisu krivi za rast cijena nafte, plina, posljedično svega.

A ček, je li ono država kojom upravlja kroz objedinjenu javnu nabavu cijenu plina, koju plaćaju stotine javnih institucija, državnih tijela, pa čak i sama Vladina ministarstva, izravno vezala uz kretanje cijene plina na regionalnim burzama? Odnosno ugovorila promjenljivu cijenu, umjesto fiksnu?

Podatci govore da Hrvatska 25 % svojih potreba za plinom zadovoljava vlastitom proizvodnjom. Nekad je taj udio bio znatno veći, ali eto, spadosmo na niske grane. Nešto zbog Talijana koji izvukoše iz Sjevernog Jadrana i potrošiše naš plin za siću, nešto zbog nepostojanja plinovoda.

Postavlja se pitanje – ako imamo vlastitog plina 25 %, a nisu porasli troškovi eksploatacije, niti transporta, zar država nema barem 25 postotnu sposobnost za amortiziranje rasta cijena plina?

Na našu žalost, plin je ININ, INA mađarska i MOL nam prodaje hrvatski plin po svjetskim cijenama, a državi za koncesiju gotovo ništa i ne plaća.

Cijene dakle nezaustavljivo rastu, guverner HNB-a uživa u specijalitetima svog masterchefa i planira gdje i kako potrošiti pola milijuna kuna dobivenih iz Mađarske, premijer sav veseo jer ga već par dana nije nikakvom verbalnom koprivom opleo Milanović.

Ni jednog, ni drugog ne zabrinjava rast cijena. Ministar financija Marić nam otkriva zašto: zasad vidi da će od poskupljenja svega inkasirati na osnovu većih prihoda od PDV-a barem 5 milijarda kuna, a bude li sreće i više.

Veće cijene, veći PDV, širi Marićev osmijeh, veća Plenkovićeva sposobnost potplaćivanja interesnih skupina.

Tko plaća? Osiromašeni narod, kao i uvijek.