Tko stoji iza bjeloruskih “parazita”?

Takozvani “Zakon o parazitima”, koji je na snazi u Bjelorusiji, izazvao je niz javnih prosvjeda, prenosi austrijski Der Standard.

U ovom trenutku predsjednik Aleksandar Lukašenko je u pat poziciji. Ne može povući zakon, jer bi time pokazao svoju slabost, ali isto tako ne može jednostavno rastjerati prosvjednike, piše austrijski novinar, iako je nedavno policija intervenirala, kada je od obavještajnih službi dobila informaciju da je među mirnim prosvjednicima i skupina bjeloruskih nacionalista iz “Bijele legije“, formalno raspuštene, ali koja godinama usko surađuje s ukrajinskim “Desnim sektorom“, skupinom nacionalista i neonacista koji su proveli nasilno svrgavanje Janukoviča u Kijevu.

“Predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko se boji pete kolone“, piše novinar Florian Supé.

Prema Lukašenku, pritvoreno je “nekoliko desetaka militanata” koji su dobili sredstva iz Poljske i Litve, obučeni su i ukrajinskim kampovima i trebali su “organizirati pobunu u Bjelorusiji i destabilizirati zemlju”.

Austrijski list zaobilazi ovu temu i naglašava da je, prema nezavisnim organizacijama, na posljednjim prosvjedima protiv Lukašenka uhićeno najmanje 57 ljudi.

“Lukašenko vlada zemljom od 1994. godine i pod jakim je političkim pritiskom već nekoliko tjedana. Njegov “Zakon o parazitizmu” je bio povod za početak prosvjeda od kraja veljače. Prema zakonu, građani koji ne rade više od šest mjeseci moraju platiti porez od 225 eura godišnje, što u zemlji s prosječnim primanjima od 485 eura nije mali iznos”, tvrdi Florian Supé.

Tijekom prosvjeda 9. ožujka je Lukašenko pokušao opravdati svoj dekret, ali je, prema njegovim riječima, do nezadovoljstva javnosti došlo “zbog sabotaže od strane premijera, šefa predsjedničke administracije i guvernera”. Tada je Lukašenka pokušao napraviti “korak unatrag” i suspendirati provedbu zakona, sve dok se ne sastavi precizna lista svih “parazita” u zemlji.

Međutim, nije uspio smiriti prosvjednike. Austrijski novinar tvrdi kako se zakonu ne protivi samo oporba, nego i “široki slojevi bjeloruskog stanovništva”, iako se na prosvjedima u Minsku okupi jedva tisuću do dvije ljudi.

“Predsjednik Bjelorusije sada ne zna što raditi. Ne može se jednostavno suzbiti prosvjede, ali ne može opozvati  zakon, jer će time pokazati slabost. Istovremeno ne može samo mirno gledati na prosvjede, jer oni mogu privući nove članove”, zaključuje austrijski Der Standard.

Naravno, austrijski list ne spominje informacije koje je Lukašenku dostavio bjeloruski KGB, zbog kojih je prije nekoliko dana bjeloruski lider optužio Zapad da stoji iza prosvjeda “parazita”. Ispada da su za poljuljani brod Bjelorusije ipak kriva zapadna sredstva i sigurnosne službe, koje djeluju kroz malobrojnu bjelorusku “petu kolonu”.

Osim toga, bjeloruski lider je govorio o uhićenju osoba na bjelorusko-ukrajinskoj granici, koje su u sebe imale pištolje i eksploziv, te da je otkrivena mreža “militanata koji su pripremali oružane provokacije”. Jedan od kampova militanata, prema Lukašenku, bio je na teritoriju Bjelorusije, dok su ostali bili u Ukrajini i vjerojatno u Litvi i Poljskoj.

Ranije je ukrajinski trag u prosvjedima otkrila državna medijska kuća Belta, koja je objavila posebno izvješće “Pozovi prijatelja”.

S druge strane, analitičari zapadnih zaklada, Arsenij Sivicki i Jurij Carik,  napisali su u svojim izvješćima da je službeni stav Minska “ignorirati međunarodnu situaciju, te da se jednako treba interesirati za Ukrajinu i što je interes održavanja stabilnosti Bjelorusije i Rusije ili kome je u interesu da destabilizira Bjelorusiju”.  Prema mišljenju ove dvojice, iza prosvjednih akcija u bjeloruskim gradovima stoji Kremlj.

Osvrćući se na izjave Lukašenka o kampovima za obuku paravojnih formacija na teritoriju Bjelorusije i susjednih zemalja, za “prijateljsku” Zakladu Gorčakov je Arsenij Sivicki  rekao: “Mislim da je cijela ova histerija ruski pokušaj da preko svojih agenata utječu na pogoršanje odnosa naše zemlje s drugima, Bjelorusije i Ukrajine, Bjelorusije i Poljske, Bjelorusije i Litve, te da se narušiti povjerenje između nas i zaustaviti proces normalizacije odnosa.”

Dakle, prozapadni stručnjaci odbijaju pomisliti da građani Bjelorusije imaju bilo kakav politički subjektivitet. Da nisu u stanju razmišljati svojom glavom i izaći na ulice u obrani svojih prava. U kontekstu zavjere, prosvjedi su organizirani od svjetskih moćnika, ali ovog puta od strane Kremlja

Međutim, nije jasno što točno zna Lukašenko i pretvara li se kako bi opravdao spornu uredbu? Naravno, Sivicki i Carik uopće ne žele razmišljati da je ljude jednostavno mogao razljutiti dodatni porez u državi u kojoj se pogoršava ekonomska situacija. Naravno, za određene krugove je svaki izgovor dobar ako se može iskoristiti za svrgavanje Lukašenka, što uopće nije upitno, ali je Kremlj posljednji kojem bi odgovarao odlazak bjeloruskog predsjednika.

Uostalom, Lukašenko je svjestan da je u nekim stvarima pretjerao i da “bjelorusko ekonomsko čudo” neće plaćati Rusija, stoga je danas hitno zakazan sastanak s Putinom, kako bi se riješila sporna pitanja u ekonomskim odnosima dviju zemalja.

Kako prenosi državna agencija Belta, predsjednik Aleksandar Lukašenko i ruski predsjednik Vladimir Putin će 3. travnja raspravljati o uklanjanju izuzeća i ograničenja u Euroazijskoj ekonomskoj uniji.

Zamjenik premijera Bjelorusije, Vladimir Semaško, novinarima je rekao da Rusija ostaje glavni trgovinski partner Bjelorusije.

“Za nas je posebno važno da možemo prodavati naše proizvode u Rusiji. To je jedan od glavnih razloga našeg ulaska u Euroazijsku ekonomsku uniju. Mi smo joj se pridružili kako bismo stvorili jedinstveno tržište u EEU i jednake ekonomske uvjete u raznim područjima, uključujući u energetskom sektoru”, rekao je zamjenik bjeloruskog premijera.

Govoreći o postignućima zemalja EEU,  Vladimir Semaško je napomenuo kako svi problemi još nisu riješeni.

“Ne mogu reći da sve ide super, ali ide pravim putem. Stoga će se o stvaranju jedinstvenog tržišta, bez ograničenja, a posebno pogrešnih akcija, raspravljati na razini šefova država 3. travnja. To je jedna od ozbiljnih tema i važno je da se u okviru Euroazijske ekonomske unije konačno stvori povoljnije tržište, bez ikakve diskriminacije”, rekao je Vladimir Semaško.

Čini se da u današnjem okruženju nijednog od geopolitičkih igrača ne zanima destabilizacija situacije u Bjelorusiji, iako su primjetni tragovi skupine CANVAS i Instituta Otvoreno društvo na prosvjedima u veljači. No, Rusiji destabilizacija Bjelorusije ne treba iz jednostavnog razloga što bi na njoj profitirala antiruska oporba.

Zapad je nedavno pronašao zajednički jezik s “režimom Lukašenka” i uklonio Bjelorusiji veći dio sankcija, ali ne sve, a onda je neke produžio na još godinu dana.

Bjelorusija je čak naučila kako koristiti svoj status kao članica Euroazijske ekonomske unije da s teritorija Bjelorusije u Rusiju isporučuje sankcionirane proizvode iz zapadnih zemalja.

U ovom trenutku čak ni SAD i EU ne žele “demokratizirati” Bjelorusiju po ukrajinskom scenariju, zbog čega su nedavni prosvjedi i bili malo posjećeni. Osim toga, verzija izvoza ukrajinskog “EuroMaidana” u Bjelorusiju također nije održiva. Prvo, Ukrajina danas ima druge stvari na koje mora misliti, a drugo, možda važnije, Lukašenko je u sukobu u Donbasu zauzeo proukrajinski stav. Nije tajna da je slao dizel ukrajinskoj vojsci u ratnu zonu, tako da ulica možda i nema razlog da zaista komplicira život starom predsjedniku.

No, ostaje činjenica da je predsjednik Bjelorusije kao organizatore prosvjeda optužio Zapad, a ne Rusiju. Iz ove izjave i predstojećeg susreta s Putinom, na kojem treba izgladiti nesuglasice unutar Euroazijske ekonomske unije,  možemo zaključiti da se bjelorusko klatno vanjske politike zanjihalo u smjeru Moskve, te da ima nade za postupno poboljšanje odnosa između dvije zemlje.

Upadaju u oči i prosvjedi organizatora demonstracija zbog zajedničkih strateških vježbi oružanih snaga Bjelorusije i Rusije “Zapad 2017”.

“Bez obzira kako se razvijali naši odnosi u području nafte, plina, hrane i drugih stvari, sve će ta pitanja biti riješena. To su naša pitanja – Bjelorusije i Rusije. No, šale sa sigurnošću i obranom naših zajedničkih granica u svakom slučaju ne može biti”, rekao je bjeloruski lider.

Međutim, i prije i poslije optužbi Zapada za organizaciju prosvjeda, Lukašenko je dao izjave koje bi se mogle protumačiti i kao kritika Moskve. Međutim, Lukašenko, kao i obično, šalje signale ne samo Moskvi, nego i Zapadu. Tako je bilo i 2011. godine, za vrijeme mirnih prosvjednih akcija u bjeloruskim gradovima.

Dakle, moguće je da ako, na primjer, Rusija Bjelorusiji ne oprostiti dug za plin, da se kao službeni krivac za prosvjede proglasi “ruka Kremlja”. Hoće li se to i dogoditi, znat ćemo nakon susreta dva predsjednika 3. travnja.

Vraćajući se u stvarnost, bjeloruski lider ima samo jedno rješenje za smirivanje situacije i treba otkazati “Dekret № 3 o prevenciji socijalne ovisnosti“.  Hoće li to Lukašenko učiniti? Naravno da neće, jer “neće dopusti da ga slome”, kako je sam izjavio, što je temeljni princip vanjske i unutarnje politike bjeloruskog lidera. Dakle, u virtualnoj borbi s imaginarnim i stvarnim vanjskim silama  njegovi će se agenti s mitskim “parazitima” suočiti do samog kraja. Tim gore po njih…