Tragedija Rohingya muslimana – Kako je cijeli jedan narod žrtvovan za tuđe interese

“Dvadeset sedmog rujna je u susjednom Bangladešu zabilježeno 510 800 novopridošlih izbjeglih Rohingya  muslimana iz Mianmara”, objavile su nevladine i agencije Ujedinjenih naroda u izvješću o ovoj humanitarnoj katastrofi.

Egzodus mianmarskih muslimana koji žive u saveznoj državi Arakan je uslijedio nakon napada islamističke skupine ”Vojske Spasa Rohingya Arakana (ARSA)”, koju vodi Ataullah Abu Amar rodom iz Pakistana i navodno ima bliske veze s talibanima. ARSA je poznatija pod imenom Harakah Al-Yakin i ima veze sa Saudijskom Arabijom i radikalnim islamističkim skupinama koje je stvorila CIA.

Skupina Harakah Al-Yakin je s nekoliko stotina boraca 25. kolovoza mačetama i lakim pješačkim oružjem napala pograničnu policiju i jednu od vojarni u Arakanu, nakon čega je uslijedio žestok odgovor vojske Mianmara u kojem su najviše stradali civili.

Nakon toga je skupina vladi ponudila jednomjesečno primirje, što je vojska Mianmara odbila. Harakah Al-Yakin navodi ”kako se bori za zaštitu Rohingya muslimana’, koje su zbog svojih nedavnih napada na policiju i vojsku a doveli u još goru situaciju od one u kojoj su živjeli.

UN drži da mijanmarska vojska i budističke milicije provode etničko čišćenje muslimanske manjine u državi Arakan, gdje je onemogućen pristup promatračima međunarodnih agencija i medijima.

Patnje muslimana Mianmara su pogodile cijeli islamski svijet i sve zemlje Organizacije za islamsku suradnju, Arapske lige i druge islamske organizacije pozivaju na hitnu obustavu vojnih aktivnosti vojske Mianmara, kako bi se okončala patnja nevinih civila. Jedan od članaka koji opisuje ovu tragediju završava rečenicom: ”Molimo Allaha da pomogne muslimane Arakana i njihove oružane snage narodnog otpora!”

Sukobi islamističkih ekstremista koji se predstavljaju braniteljima Rohingya, su zapravo izbili prošle godine u listopadu, kada je napad na mijanmarsku policiju  provela Organizaciji solidarnosti Rohingya (RSO), islamistička teroristička organizaciji sa snažnim vezama sa Saudijskom Arabijom, koja je velike vojne aktivnosti protiv lokalnih snaga vodila od 1982. sve do 1998. Nakon toga se organizacija 1998. godine spaja s Islamskom frontom Rohingya Arakana i stvara Arakan Rohingya Nacionalnu Organizaciju (ARNO), političko krilo militanata u zemlji sa sjedištem u Londonu. Militanti koji su aktivno u Mianmaru i političko krilo ANO u velikoj Britaniji primaju obilatu pomoći iz Saudijske Arabije, a nekoliko desetaka video snimaka o aktivnostima Al-Qaede u Afganistanu u 2002. godine pokazuju borce iz Mianmara kako prolaze obuku u toj zemlji.

Jedna od snimki na arapskom jeziku govori o novačenju novih militanata u Bangladešu, kojima se, ovisno o spolu, plaća oko 525 američka dolara, a mjesečna plaća im potom iznosi 175 dolara mjesečno. Obiteljima poginulih boraca u akciji se isplaćuje 1750 odštete, zbog čega su, navodno, mnogi mladi Rohingya muslimani prvo odlazili u Pakistan, a kasnije u Afganistan, gdje su provodili samoubilačke napade. Apsolutno je nemoguće da je Bangladeš bio izvor financiranja ovih aktivnosti, kako u Afganistanu, tako i danas u Mianmaru.

Iako se egzodus i patnje muslimana Mianmara ne mogu negirati, skupinu Harakah Al-Yakin i razne ogranke od nekoliko desetina ili stotinjak boraca nazvati ”oružanim snagama narodnog otpora Rohingya muslimana” je potpuno pogrešno. Štoviše, islamistički militanti, koji nisu duboko ukorijenjeni u Rohingya zajednici, suodgovorni su, ako ne i najveći krivci za sve što se događa siromašnim i obespravljenim muslimanima u toj zemlji, a to se nije dogodilo slučajno.

Osim toga, mnogi geopolitički analitičari i komentatori navode ”sličnosti između sirijske krize i onoga što se događa u jugoistočnom Mianmaru”. Međutim, ono što se razlikuje u ove dvije krize jednako je važno kao i ono što im je slično, podsjeća geopolitički analitičar iz Bangkoka Tony Cartalucci.

Posebna pozornost treba posvetiti dokazima koji vode u Saudijsku Arabiju, američkog saveznika koji potiče terorizam u državi Arakan u Mianmaru. Teroristi koji se predstavljaju kao ”narodna vojska muslimana Mianmara” su, međutim, naoružane ubojice, financirane i vođene iz inozemstva. Osim toga, oni su zanemariva manjina među Rohingyama za koje tvrde da ih predstavljaju.

Uspoređujući situaciju sa sirijskim ratom, skupina Harakah Al-Yakin interese Rohingya muslimana zastupa jednako kao Al-Qaeda i ISIL interese sunita u Siriji.

Iako je važno naglasiti prirodu terorizma koji se nastoji ukorijeniti među Rohingya manjinom u Mianmaru, jednako je važno znati da terorizam služi planovima Saudijske Arabije, a time i Sjedinjenih Država.

Još jedna sličnost koju naglašavaju analitičari je korištenje udruga koje se predstavljaju kao nevladine, a zapravo rade za SAD i europske vlade, uključujući Amnesty International i Human Rights Watch, kao i lokalne nevladine organizacije koje financira Nacionalna zaklada za demokraciju (NED) i razne podružnice kao što su Republikanski Međunarodni institut (IRI), Nacionalni demokratski institut (NDI), Freedom House, USAID i Otvoreno društvo. Takve organizacije namjerno nastoje kontrolirati informacije, čime potiču napetosti kako bi stvorile pretpostavke za izravnu intervenciju zapadnih zemalja u krizi u Mianmaru.

Međutim, analitičari i komentatori se ne mogu zaustaviti ovdje. Oni moraju identificirati i one koji su odgovorni u vladi Mianmara, koja je na vlast došla na izborima 2016. godine, a prethodno su izgradili svoje političke mreže u zemlji i igraju veliku ulogu u zapadnim planovima za budućnost zemlje.

Razlika između Mianmara i Sirije

Kada govorimo o razlikama između Mianmara i Sirije, sirijska vlada brani svoje interese, potpomognuta od bivšeg Sovjetskog Saveza, do današnje Rusije, Irana i nešto manje Kine.

Sjedinjene Države i njihovi arapski partneri, posebno Saudijska Arabija, glavni su krivci za pojavu terorizma u  Siriji 2011. godine, kojem je cilj bio rušenje sirijske vlade i podjela onoga što je ostalo među marionetama pod kontrolom Washingtona, Londona i Bruxellesa.

U Mianmaru, gdje su Sjedinjene Države i Saudijska Arabija partneri, imamo poticanja terorizma među Rohingya muslimanima i desetljećima stvaranu političku mrežu trenutnog režima Aung San Suu Kyi od strane Sjedinjenih Država.

Njenu su mrežu stvarali zapadni mediji, koji su zavodili javnost s političkom fasadom iza koje se skrivala nacionalistička, pa čak i genocidna priroda nacionalističke baze koja podržava Suu Kyi.

Mianmarska vlada stovrena od strane zapadnih pokrovitelja

U izvješću iz 2006. Velika Britanija otkriva kako je gotovo svaki aspekt trenutne mianmarske vlade stvoren zapadnom političkom i financijskom potporom u Burmi, kako Mianmar i dana zovu u Londonu i Washingtonu.

Izvješće navodi: “Obnova demokracije u Burmi jedan je od prioritetnih ciljeva Sjedinjenih Država u jugoistočnoj Aziji. Da bi to postigli, Sjedinjene Države su dosljedno podržale demokratske aktiviste i njihove napore unutar i izvan Burme. Rješavanje tih potreba zahtijeva fleksibilnost i kreativnost. Usprkos izazovima, američka veleposlanstva u Rangunu i Bangkoku, kao i konzulat u Chiang Mai, u potpunosti su predani demokratskim naporima. Sjedinjene Države također podupiru organizacije kao što su Nacionalna zaklada za demokraciju, Institut Otvoreno društvo i Internews, koji rade u i izvan regije na širokom spektru aktivnosti za promicanje demokracije. Američki emiteri pružaju Burmancima vijesti i informacije jer nemaju slobodnog tiska. Američki programi također financiraju stipendije ljudima koji predstavljaju budućnost Burme. Sjedinjene Države su se obećale raditi za demokratsku Burmu i nastavit će koristiti različite alate za pomoć aktivistima demokracije”.

U izvješću od 36 stranica se detaljno navode američki i europski programi u rasponu od stvaranja i financiranja medija, organizacije političkih stranaka i uspostavljanja izborne strategije, pa čak i stipendiranja u inozemstvu cijelih skupina indoktriniranih političara koji će se u budućnosti koristiti da transformiraju naciju u vazalsku državu.

U nekoliko desetljeća je gotovo svaki aspekt života u Mianmaru ciljan i razoren od strane zapadnih mreža, sa značajnim financijskim iznosima. Slični dokazi potvrđuju da su mnoge od nacionalističkih ”budističkih” skupina također imale bliske odnose sa SAD-om i europskim kancelarijama, koji su odigrali ključnu ulogu u dovođenju Suu Kyi na vlast.

Novac stiže iz SAD-a

Osim toga, aktualna vlada Suu Kyi prima novaca za obuku iz Sjedinjenih Država. Priče o trenutnoj krizi u koju su gurnuti Rohingya muslimani razrađuje “ministar za informiranje” Aung San Suu Kyi, Pe Myint.

Pe Myint je u spomenut članku Mianmar Timesa iz 2016. godine koji govorio o obuci koju financira američki State Department.

U članku se navodi: “Bivši liječnik koji je diplomirao na Institutu za medicinu, Pe Myint, promijenio je karijeru nakon 11 godina i bio je obučen kao novinar u zakladi ”Memorial Media of Indochina” u Bangkoku. Tada je počeo pisati na desetke romana. 1998. je sudjelovao na Međunarodnom programu pisanja Sveučilišta Iowa, a bio je i glavni urednik časopisa People’s Age. Rođen je u državi Arakan 1949. godine.”

Zaklada ”Memorial Media of Indochina’‘ je prema američkoj diplomatskoj korespondenciji koju je objavio WikiLeaks u cijelosti financirana od američkog State Departmenta, kroz različite posrednike i kanale. WikiLeaks je objavio datoteku pod nazivom ”Pregled medijskih organizacija sjeveroistočne Burme”, gdje izrijekom navodi ”kako su glavni sponzori programa novinarske obuke u regiji NED, Institut Otvoreno društvo i nekoliko europskih vlada i dobrotvornih organizacija”.

Mnoge od ”nevladinih organizacija” financirane od strane SAD-a u Mianmaru, koje je navodno protive vladi Suu Kyi, zapravo su studenti istih programa koje financira SAD, koje su pohađali i mnogi članovi sadašnje vlade.

U biti, glavna razlika između Mianmara i Sirije je da američki terorizam nastoji srušiti vladu koju ne kontrolira, dok Sjedinjene Američke Države u Mianmaru manipuliraju cijelim narodom kroz dva stupa koje kontroliraju u potpunosti. Na jednoj je strani terorizam, a na drugoj političko vodstvo koje je u cijelosti stvoreno od strane Washingtona.

Uspoređujući aspekte trenutne krize u Mianmaru s različitim aspektima sukoba u Siriji može biti poučno. Međutim, zaključivati da je sukob u Mianmaru sličan zapadnjačkim naporima u Siriji je pogrešno. Naime, Sjedinjene Države pokušavaju podijeliti i uništiti cijelu Siriju, dok su napori u Mianmaru usmjereni na državu Arakan, s malo izgleda na širenje na teritorij cijele zemlje, prije svega zbog demografije Mianmara.

Sabotaža kineskog projekta ”Jedan pojas – Jedan put”

Nezaobilazni faktor je Kina, koja se u velikoj mjeri u infrastrukturnom projektu ”Jedan pojas – Jedan put” fokusirala na luku Sittwe u središtu države Arakan, koju cestom, željeznicom, naftovodom i plinovodom namjerava povezati s  kineskom granicom.

Otporom lokalnih nevladinih organizacija koje financira SAD i nasilje koje podupiru saudijski režim, Washington i njihovi ljudi na terenu se pokušavaju sustavno potkopati i uništiti kineski infrastrukturni projekti širom svijeta, uključujući Mianmar. Branama koje grade Kinezi u Mianmaru se suprotstavljaju nevladine organizacije financirane od strane Sjedinjenih Država i terorističke skupine koje primaju potporu iz istih izvora, koje su napadale radnike na kineskim im diljem zemlje.

Sadašnji sukob u državi Arakan kojeg raspiruje SAD prijeti ne samo da sabotira kineske projekte, nego i da bude izgovor za slanje zapadnih snaga u Mianmar, zemlju koja graniči s Kinom.

Raspoređivanje američkih snaga ili bilo koje druge sile na granicama Kine je stari cilj kojeg su najavili američki političari, još od rata u Vijetnamu do Projekta za novo američko stoljeće iz 2000. godine (PNAC).

U jačanju američke vojne prisutnosti i politici prodora u Aziju pod državnom tajnicom Hillary Clinton je prevladala tema okruženja i zadržavanja Kine s poslušnim vazalskim državama Washingtona, ali i stvaranju kaosa na periferiji Kine. Jasno je da se SAD u svojim planovima u Siriji i Mianmaru koriste sličnim mrežama i taktikama i da se oba sukoba uklapaju u veliku globalnu strategiju.

Međutim, ono što je drugačije u sukobima Sirije i Mianmara je jednako važno. Analitičari i komentatori moraju uzeti u obzir desetljeća američkih i europskih sredstava koja su izdvajana za aktualnu vlast Mianmara. Moraju uzeti u obzir i kiruršku prirodu destabilizacije koja je ograničena na državu Arakan u Mianmaru, koja ne teži punoj destabilizaciji zemlje, kao što je slučaj sa Sirijom. Također se moraju identificirati razlozi američkih planova u Mianmaru. Naime, tamo proamerički i saudijski terorizam ne želi svrgnuti vladu, nego spriječiti da drugi imaju veći utjecaj na nju, pri čemu se misli na Kinu. Za postizanje ovog cilja su za žrtvu izabrani Rohingya muslimani, koji će se koristiti da se neutralizira još uvijek snažna i neovisna vojska zemlje. Njoj će se dati povod i poticati je na nepravdu, umjesto da se nepravda spriječi.

No, problem je što Aung San Suu Kyi i politička mreža koja stoji iza nje još nije dovoljno jaka da se otvoreno suprotstavi generalima. Hoće li SAD i Saudijska Arabija ići do kraja i žrtvovati cijeli Rohingya narod kako bi se stvorili uvjeti za humanitarnu intervenciju, teško je reći, obzirom da Kina sigurno neće mirno promatrati raspoređivanje neprijateljske vojske na svojoj granici. No, zbog islamskog svijeta, koji na tragediju Rohingya muslimana gleda s emotivne točke gledišta, treba više govoriti o pravim uzrocima i razlozima stradanja ovih ljudi. Posebno je opasno skupine poput Harakah Al-Yakina smatrati njihovim ”zaštitnicima”, jer ovi militanti i druge manje skupine često nisu ni sastavljene od Rohingya, nego ih vode i njima zapovijedaju ljudi iz trećih zemalja, po uobičajenom obrascu i uvijek s istim nalogodavcima i ciljevima.

Tvrditi da Harakah Al-Yakin ”brani muslimane u Mianmaru” je isto kao reći da Al-Nusra Front i ISIL brane sunite u Siriji, kao što podsjeća Cartalucci. Stoga situaciju u Mianmaru treba sagledati iz više uglova i tek onda donositi zaključke, što je i bio cilj ovog članka.