Transnistria ili Pridnjestrovlje – zaboravljena regija na rubu ratne zone

Rat je svakim danom sve bliži Pridnjestrovlju, ali regija – samoproglašena republika uz potporu Rusije – i dalje je mirna i život teče uobičajenim tokom. Međutim, nekoliko je prijetnji na pomolu. Je li Pridnjestrovlje prva zemlja na koju će se preliti rat? Posjetili smo ovaj gotovo zaboravljeni dio istočne Europe gdje je još uvijek vidljivo i prisutno sovjetsko nasljeđe.

Kako se sukob u Ukrajini nastavlja, nedavno su oči uprte u mali pojas zemlje koji se nalazi između istočne obale rijeke Dnjestar i granice Moldavije s Ukrajinom. Tamo se nalazi Pridnjestrovska Moldavska Republika (PMR), na Zapadu poznatija kao “Pridnjestrovlje” ili „Transnistria“.

Međunarodno je priznat kao dio Moldavije, ali je neovisan od 1992. uz potporu Rusije. Kraj spomenika Aleksandru Suvorovu u središtu Tiraspola vijore se zastave triju zemalja koje službeno priznaju PMR; Abhazija, Artsak i Južna Osetija – sve su one također otcijepljene republike bez međunarodnog priznanja.

Iako je ovo samoproglašena republika, ona djeluje i funkcionira kao i svaka druga država. Ima svoju vojsku, policiju, vatrogasce i valutu. Pridnjestrovlje ima vlastitu središnju banku koja izdaje pridnjestrovsku rublju (PRB). Također je jedina zemlja na svijetu koja koristi kovanicu Transnistrian Ruble, koja je izrađena od plastičnog kompozitnog materijala.

Rusija opskrbljuje regiju besplatnim prirodnim plinom i trenutačno je oko 1 500 ruskih vojnika stacionirano ovdje koji djeluju kao čuvari mira.

S oko 475 000 stanovnika, više od 30 posto ovdje u Pridnjestrovlju govori ruski i dok lutam ulicama, za razliku od Ukrajine, Lenjinovi spomenici još uvijek stoje uz ostale sovjetske spomenike. Jurjevska lenta je istaknuta na vozilima i gotovo svi koje sam sreo govore ruski. Škole, kao i mnoge druge zgrade, još uvijek imaju sovjetske mozaike koji su ponosno izloženi na svojim ustanovama.

Barovi i kafići ostaju otvoreni do kasno u noć, a dok se djeca igraju u fontanama u blizini glavnog trga, ovdje vlada osjećaj mira. Sovjetski taksiji parkirani su na cesti uz pozadinu ultramodernih zgrada i tradicionalnih sovjetskih stambenih blokova. Budući da regija ima koristi od besplatnog ruskog prirodnog plina, život je dobar u usporedbi s obližnjom Moldavijom, koja je najsiromašnija zemlja u Europi.

Rat 90-ih

Regija je 1990. godine proglasila svoju neovisnost, kao i mnoge druge bivše sovjetske republike i regije, ali ovo proglašenje slobode dočekano je s užasom u Kišinjevu, glavnom gradu Moldavije. Situacija se pogoršala u oružani sukob s Moldavijom 1992. Iako je rat trajao samo nekoliko tjedana, tvrdi se da je više od 1 000 ljudi ubijeno i više od 3 000 ranjeno u ovom “kratkom, ali krvavom” sukobu. Dana 21. srpnja 1992. godine proglašen je prekid vatre koji uz pomoć ruskih mirovnih snaga traje do danas.

U gradu Benderu u središtu je podignut spomenik posvećen radu tih ruskih mirovnjaka u znak zahvalnosti što su pomogli u održavanju mira u proteklih 30 godina. Mnoge upravne zgrade još uvijek nose rupe od oštećenja od granata i stalni su podsjetnik kakav je teror ovaj sukob donio u regiju.

Rat u Ukrajini

Dok je rat u Donbasu trajao više od osam godina, ova regija je ostala mirna i nije igrala nikakvu ulogu u trenutnoj operaciji koju je Rusija pokrenula u Ukrajini u veljači ranije ove godine.

Otkako je Rusija započela svoju operaciju u Ukrajini 24. veljače, Pridnjestrovlje stalno izjavljuje da nikome ne predstavlja prijetnju i da nije neprijatelj Ukrajine. Međutim, kako se pojavljuju glasine da su ukrajinske snage na rubu da ostanu bez streljiva, sugerira se da Kijev ozbiljno razmatra napad na skladište streljiva 14. ruske armije, koje se nalazi u blizini sela Cobasna na sjeveru Transnistrije i oko 3 km od ukrajinske granice.

Rusi su zadržali ovo ogromno skladište streljiva, najveće u Europi, otkako je regija bila dio Sovjetskog Saveza. Razlog je navodno taj što je jednostavno bilo previše streljiva za premještanje. Prema različitim procjenama, od sovjetske ere ondje je uskladišteno više od 20 000 tona streljiva.

Ubrzo nakon što je Rusija pokrenula svoju operaciju, Ukrajina je zatvorila sve svoje granične prijelaze duž 400 kilometara granice Pridnjestrovlja, stvarajući probleme građanima s obje strane. Mnogi vjeruju da je to bio nepotreban čin koji je ciljao samo na civile za koje vjeruju da gaje “proruske” simpatije.

Iako ovdje vlada mir, ne može se zanemariti geografska važnost ovog područja zbog njegove blizine strateškoj crnomorskoj luci Odesa u Ukrajini. Međutim, nitko nije siguran ima li Rusija ikakve planove za ovaj pojas zemlje.

Nedavni napadi

Dana 25. aprila, trojica maskiranih muškaraca zaustavila su se u automobilu ispred Ministarstva državne sigurnosti u središtu Tiraspola i ispalila nekoliko RPG granata na zgradu. Nitko nije ozlijeđen, a do danas nitko nije uhvaćen. Sljedeće večeri 26. travnja pojavila su se izvješća o napadu dronom koji je izazvao eksploziju. Opet, nitko nije ubijen niti uhvaćen.

Istog jutra u selu Maiac dignute su u zrak antene snažnog odašiljača. Zatim je 27. aprila došlo do pucnjave u blizini baze za skladištenje streljiva izvan sela Čobašna.

Vlasti u Transnistriji tvrdile su da postoji ukrajinska povezanost s tim napadima i proglasile najvišu razinu terorističke prijetnje. Rusija je izrazila zabrinutost, a Ukrajina je za provokacije okrivila ruske obavještajne službe.

Pridnjestrovski predsjednik, Vadim Krasnoselsky, bio je siguran da Ukrajina stoji iza napada, rekavši: “Znamo odakle su teroristi došli i kamo su otišli nakon toga. Uvjeravam vas, oni nemaju nikakve veze s pitanjem Pridnjestrovlja, kao što je 17. maja izvijestio kanal Azerbajdžan 24.

Nakon napada, postavljene su kontrolne točke diljem Transnistrije na ulazu i izlazu iz svih većih mjesta i gradova kako bi se povećala sigurnost i spriječili budući napadi.

Iako ovdje postoji otvorena podrška Rusiji, do danas nije bilo demonstracija na ulici u znak potpore operaciji koju je Rusija pokrenula u Ukrajini. To je pomoglo u održavanju statusa quo u onome što se smatra mirnom regijom u kojoj Ukrajinci, Rusi i Moldavci žive jedni pored drugih.

Dok idete sjeverno od Tiraspola na M4 prema Malaestiju, Ukrajinu, Pridnjestrovlje i Moldaviju dijeli samo jedna cesta koja prolazi između dviju granica. Cesta je na području Transnistrije, lijevo je Moldavija, a desno Ukrajina.

Zastajem da bacim pogled na ukrajinsku stranu ceste koja sada ima oblik miniranih rovova. Mještani su izrazili zabrinutost zbog činjenice da nema znakova upozorenja (koji su inače crveni i imaju simbol lubanje i prekriženih kostiju). Ovo minirano područje predstavlja veliku opasnost za djecu, poljoprivrednike i stoku. Jedan mi je stanovnik rekao da je to “nepromišljeno ponašanje i tipično za ukrajinske snage koje pokušavaju izazvati probleme u ovoj mirnoj regiji”.

Međunarodna putovanja za one koji ovdje žive mogu predstavljati problem jer posjedovanje pridnjestrovske putovnice ograničava kretanje. Mnogi su ljudi uz pridnjestrovsku putovnicu odlučili dobiti i ukrajinsku, rusku, moldavsku, rumunjsku ili bugarsku putovnicu. Mnogi od onih s kojima sam razgovarao imali su kombinaciju ovih putovnica, a neki su tvrdili da imaju svih pet.

Zabrana sovjetskih simbola

Nedavno je Moldavija donijela hrabru odluku da zabrani prikazivanje ruskih i sovjetskih filmova o Velikom domovinskom ratu. Jurjevska vrpca zajedno sa simbolima “Z” i “V” također je zabranjena u pokušaju (poput Ukrajine) da se potraže bliže veze sa Zapadom.

14. aprila predsjednica Moldavije Maia Sandu izjavila je, kako citira novinska agencija Interfax: “Danas sam proglasila zakon kojim se zabranjuje korištenje znakova koji simboliziraju rat i agresiju. To ne utječe na naše povijesno pamćenje. Naprotiv, moramo i dalje poštovati sjećanje na poginule u najstrašnijem ratu 20. stoljeća. Najmanje 100 000 građana Moldavije stradalo je u tom ratu. Zbog sjećanja na njih moramo sačuvati mir i društveni sklad.

“Nikome nije zabranjeno obilježavanje 9. maja. Naprotiv, naša je dužnost sjećati se pobjede civilizacije nad fašizmom i nacizmom. Moramo poštovati sjećanje na one koji su donijeli mir na zemlju. Nažalost, rat se sada vratio u Europu. I svi vidimo kakvi se znakovi koriste u Harkivu ili u Mariupolju, i u razorenoj Buči”, rekla je.

Svatko tko prekrši zabranu suočava se s novčanom kaznom od 4 500 – 9 000 leua (250 – 500 USD) ili neplaćenim društveno korisnim radom od 30 – 60 sati za pojedince, te kaznom od 9 000 – 18 000 leua (500 – 1000 USD) za pravne osobe i državni službenici.

Nisu svi u Moldaviji bili sretni zbog ovog novog zakona i 15. travnja u moldavskom gradu Balti organizirali su prosvjede socijalisti i komunisti. Tvrdili su da je odluka o uvođenju ovog zakona izdaja njihove prošlosti i da je samo stvorena kako bi se zadovoljila EU.

Za mnoge u istočnoj Europi i Rusiji, traka svetog Jurja (ruska crno-narančasta traka) simbolizira pobjedu nad nacističkom Njemačkom u Velikom domovinskom ratu (1941.-45.) u kojem je 27 000 000 sovjetskih građana dalo svoje živote. Kao što se i očekivalo, reakcija ruskog veleposlanstva u Kišinjevu bila je oštra s njihovom izjavom da ta odluka “komplicira kretanje prema miru i prijateljstvu”.

Prošlog tjedna predsjednik Pridnjestrovlja Vadim Krasnoselsky počeo je pritiskati Zapad i Rusiju da potpišu dokument koji bi pružio sigurnosna jamstva za regiju. Učinio je to dok je prisustvovao mirovnim pregovorima “5+2”, koji su se sastojali od Pridnjestrovlja, Moldavije, Rusije, Ukrajine i OESS-a, uz EU i SAD kao promatrača. Budući da je Moldavija sada podnijela zahtjev za članstvo u EU, Krasnoselsky je dodao da su se “Moldavija i PMR kretale u suprotnim smjerovima”.

Rotacija ruskih trupa u Transnistriji postala je još jedno pitanje s kojim se treba boriti. Ruski časnici koji putuju u Pridnjestrovlje preko zračne luke Chisinau svakih šest mjeseci više su puta privođeni bez ikakvog objašnjenja, što je pogoršalo ionako napetu situaciju. Moldavija i dalje poriče da na bilo koji način pokušava sabotirati rotaciju tih trupa, od kojih mnoge čine tamošnje mirovne snage. Većina ruskih vojnika koji nisu povezani s mirovnim snagama su čuvari skladišta streljiva u Cobasni. Do 2014. trupe su koristile kopneni prijelaz iz Ukrajine, no kada je 2014. počeo sukob u Donbasu, to više nije bila opcija.

Bez obzira na razne glasine, nije realno misliti da bi se 1 500 ruskih vojnika stacioniranih u Transnistriji moglo iskoristiti za ulazak u Ukrajinu. Ovdje nitko ne želi da se ponovi rat iz 1992. godine.

Iako je bilo brojnih apela na smirivanje situacije, samo je prošli tjedan dok je razgovarao o tekućem pitanju u Moldaviji, šef Glavne uprave za obavještajne poslove Ministarstva obrane u Ukrajini, Kirill Budanov, izjavio da su ukrajinske snage spremne “riješiti se okupacijske snage na svom teritoriju” (misli se na Pridnjestrovlje i ruske vojnike).

Mnogi su ovu izjavu vidjeli kao namjernu provokaciju do sada relativno mirne regije. Kako se sukob sve više približava regiji, ne može se nagađati što će se sljedeće dogoditi…