Afera “Russiagate” je otpuštanjem Jamesa Comeya od strane Donalda Trumpa dobila novo poglavlje, što je izazvalo pravu oluju u Washingtonu.
Trumpovi protivnici ga optužuju da je čelnika FBI-a otpustio “kako bi prikrio istragu koju je FBI pokrenuo o navodnim kontaktima između Rusa i njegovog osoblja kako bi se Trumpa favoriziralo u utrci za Bijelu kuću”.
No, čini se da je ovo tek početak oluje i da su neprijatelji Trumpa odlučni u namjeri da ga izbace iz Ovalnog ureda, bez obzira na izborni rezultat u kojem su bili gubitnici.
Među njima nisu samo demokrati, nego i neokonzervativci, a oni su zbog njihovog utjecaja na vojni i obavještajni aparat najopasniji neprijatelji.
U Americi je pokrenuta borba na život i smrt, a počela je jer se Trump u početku htio otrgnuti iz smrtonosnog zagrljaja neokonzervativaca, istog onog koji je slomio Georga W. Busha i iscrpio cijelu Obaminu administraciju.
Pa ipak, upravo na dan kada je ojačala oluja “Russiagate“, američki predsjednik se sastao se s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovom i bivšim državnim tajnikom Henryem Kissingerom.
Ovo su dva više nego značajna susreta. Prvi, jer jasno pokazuje da Trump još uvijek pokušava ne biti pod utjecajem određenih krugova kojima se htio suprotstaviti.
Drugi, jer Kissinger simbolizira, dobru ili lošu, “realpolitiku” protiv koje su se neokonzervativci uvijek borili.
“Realpolitika“, kao što sama riječ kaže, temelji se na realizmu koji pokušava analizirati geopolitičke i geostrateške čimbenike i ravnotežu snaga. To pravilo također nudi mogućnost kompromisa, ako je on potreban za postizanje nekih prednosti.
Međutim, vjerski ideologija neokonzervativaca ne polazi od stvarnosti, nego od ideje. Stvarnost je za njih nešto što se mora prevladati i preoblikovati da se podudara s vizijom njihove ideologije.
Za to, između ostalog, ona ne poznaje osjećaj za granicu, za stvarnost i ograničena je i ograničavajuća. U neokonzervativaca nema kompromisa, jer je njihova perspektiva u suštini fundamentalistička.
Amerika je tako postala žrtva sukoba između onih koji predano rade na implementaciji ideologije neokonzervativaca i onih koji zagovaraju potrebu za povratkom u “realpolitiku”.
Ovaj je sukob primjetan i u vojnom aparatu u kojem su neki zagovornici druge opcije. Nije se slučajno Trump okružio generalima Jamesom Mattisom i Herbertom McMasterom, bez obzira na njihov životopis.
Podrška ovakvog aparata mu omogućava barem neku slobodu manevra, onu koja mu je omogućila da se susretne s ruskim ministrom vanjskih poslova i čuje iskustva Henrya Kissingera, koji je navodno zadužen da u ime predsjednika vodi tajne pregovore s Moskvom i Pekingom.
Ali budimo jasni. Ni Kissinger, ni generali Mattis i McMaster uopće nisu nekakvi mirovni aktivisti i pacifisti, nego ljudi koji brane SAD i status zemlje kao svjetske velesile.
Ali njihov realizam im omogućava da vide dalje od neokonzervativca, koji su ograničeni zbog njihove ideologije. Njihovo ludilo se ne ogleda samo u njihovoj ezoteričnoj ideologiji, nego ugrožava svijet i paralelno iscrpljuje Sjedinjene Američke Države.
Ovaj sukob koji je buknuo u SAD-u će imati globalne posljedice.
“Moramo gledati naprijed. Mislim da bismo trebali formirati posebno parlamentarno povjerenstvo i vrlo selektivno istražiti aktivnosti Rusije. Nešto slično kao što smo učinili s Watergateom”, rekao je 11. svibnja senator John McCain, republikanac i glasnogovornik neokonzervativaca.
Dakle, podsjećanje na Watergate, skandala koji je doveo do Nixonove ostavke, jasna je i napadna objava rata Trumpu.
Americki ministar vanjskih poslova Rex Tillerson je odrzao govor gledu Rusije u nedjelju. Ako covjek pazljivo cita njegov govor izmedju redaka moze se zakljuciti da Amerika zeli poboljsati odnose s Rusijom. Amerika shvaca da se Rusija nece dati potezati za rukav pa prema tome zeli graditi i nove odnose s Rusijom, to je dobra vijest. U proslosti je Amerika polazila s stajalista da Rusija nema svoje nacionalne interese a Amerika ima ili da ruskom predsjedniku moraju biti drazi americki interesi nego ruski. Takvom shvacanju dolazi kraj i to Rex Tillerson shvaca. Senator Lindsey Graham koji usko suradjuje s Mccainom je jucer izjavio da trazi da se uvedu dodatne kazne na Rusiju. Tillerson nije govorio o dodatnim sankcijama nego o novom pristupu Rusiji, to je dobra vijest. Sve u svemu Tillerson govor je veliki korak k priznavanju realnosti, da se Rusija ne moze nogom sutirati, da su sankcije bezkorisne, da je… Čitaj više »
Znači, nije mu upalilo ono lažno bombardovanje Sirije. Ništa, moraće roknuti nuks na S.K. ili I.R. da mu iluminati i masoni povjeruju da je pravi zakleti i zadrti krvolok kapitalista.
Uključivanje Kissingera dobar je znak za pobornike detanta, jer ovaj zna sve o odnosima i problemima Rusije i SAD-a. Kissinger se dosad više desetaka puta našao s Putinom, a nedavno sam pronašao podatak da Kissinger poznaju Putina još od vremena dok je ovaj bio u St.Petersburgu, što je zgodno za teoretičare urota.
PUTIN JE SVAKAKO BIO DIO STRUKTURA KOJE UPRAVLJAJU SVIJETOM MEDJUTIM ON I LJUDI NA VRHU RUSIJE SU VIDJELI DA TAKOV PUT VODI U NESTANAK RUSIJE PA SU SE SUPROSTAVILI SVJETSKIM MOCNICIMA TE TIME POSTALI PRIMJER DRUGIM SVJETSKIM NARODIMA DA UCINE ISTO STO PREDSTAVLJA VRHUNSKU OPASNOST ZA SADASNJI VLADAJUCI POREDAK I ONEMOGUCAVA NASTAVAK NJIHOVIH PLANOVA ZACRTANIM SMJEROM
Nedaju se protivnici Trumpa , Klintonovi su mala deca za administraciju koja je ostala iza njih.
Trumpova ruska štela su ruska mafija koja nema veze sa Kremljem, to je ekipa Felix Sater i Arif Tevfik i slični
Trump shvaća da je najveća opasnost za američku dominaciju Kina, te da treba dobiti Ruse na svoju stranu. To je prirodno, no to s druge strane znači jačanje i veza Rusije s EU, odnosno Njemačkom, što je opet nepovoljno za Ameriku. Sprečavanje izgradnje te veze je temeljna strategija dosadašnje US politike. Putin je okretanjem prema Kini odigrao jaku kartu, no ipak je Rusija dominantno europska država i prirodnije je savezništvo sa zapadom.