Trump tvrdi da je odbacio globalizaciju, ali koji je njegov plan?

Tijekom svog govora u Ujedinjenim narodima je Donald Trump pokazao svu konfuziju njegova osobnog stava i trenutne uloge Sjedinjenih Država u svijetu. Trumpovi gospodarski uspjesi, koji statistički izgledaju dobri, suočavaju se najmoćnijim otporom protiv njega u zemlji i na Zapadu kao cjelini. U međuvremenu, razlog za napad na Trumpa je su njegovi deklarativni stavovi o globalizaciji, što je i sam potvrdio u svom govoru na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda.

Nakon što je Trump započeo govor s pričom o dosad neviđenom uspjehu i napretku kojeg je postigla njegova administracija, dvoranom se prolomio buran smijeh. Čudna reakcija na riječi da je Trump postigao više od svojih prethodnika u istom razdoblju i nije povezana s činjenicom da se neprimjereno hvaliti pred međunarodnom zajednicom za visoka postignuća svog rada, posebice u unutarnjoj politici.

Točno je da Trump uglavnom američki i europski mediji prikazuju kao nesposobnog i ekscentričnog, tvrdnje da se u svijetu ponaša poput slona u staklarni, da ga mrzi većina vlastitog naroda, čak i da je slučajno postao predsjednik, koji bi se u svakom trenutku mogao suočiti s opozivom.

To je medijska “stvarnost” u koju mnogi vjeruju, uključujući i Opću skupštinu Ujedinjenih naroda, koja se zato smijala Trumpu. No, Trump je uvjeren da govori istinu, koju njegovi kritičari i podaci uporno pobijaju.

Za Trumpa je apsolutna istina “da burza raste, nezaposlenost pada, da je povećana sigurnost na američkim granicama, počinje izgradnja ostatka zida kojeg su na granici s Meksikom u tišini u dobroj mjeri izgradile prethodne administracije, a uskoro će američka vojna industrija postati moćnija nego ikad prije”.

Nakon ovoga je Trump prešao na druge teme. No, kakve koristi imaju obični Amerikanci od rasta burzovnih indeksa? Vrlo malo ili nikakve. Pad nezaposlenosti u Americi je tema o kojoj bi se mogli pisati eseji, a ni naša metodologija izračuna nije ništa bolja.

SAD ima impresivan gospodarski rast, ali korporativni, gdje je protiv korporacija za vrijeme Trumpova predsjedanja narastao za više od 10%. Čak i rast korporativnih profita, koji na kraju ulazi u opću statistiku, posljedica je  Trumpovog “avanturističkog” i “luđačkog” kursa, kako ga mnogi zovu, koji je opasana i štetan za sve.

Američki predsjednik kombinira teški protekcionizam i agresivni pritisak na vanjski svijet kako bi poboljšao američku trgovinsku bilancu, te vratio novac i proizvodnju u Ameriku. I uspješno prikazuje suhoparne brojke kojemu idu u prilog, a one koje mu štete jednostavno prešuti.

Međutim, prihvatimo činjenicu da je to stvar Amerike i Amerikanaca i neka bude kako jest.

Pitanje je li u vanjskoj politici Trump apsolutno nesposoban? Boji li se svih, svađa se sa svima, a nije uspio učiniti ništa? Upravo suprotno. Samo treba razumjeti zašto je Trump sve to započeo i što želi, posebno da bolje razumijemo odnos bijele kuće prema globalizaciji, protiv koje se Donald Trump navodno bori.

U vrijeme njegova izbora su Sjedinjene Države kao svjetski hegemon nepovratno propale, a odnos prema Americi se u svijetu i dalje pogoršava. Položaj Washingtona na Velikom Bliskom istoku je ozbiljno narušen, što je bila posljedica sulude politike Washingtona i sve većeg utjecaja Rusije, koja je vješto iskoristila situaciju.

Odnosi s Europom su napeti, pregovori o transatlantskom partnerstvu na koje je računao Obama nisu uspjeli i pritisak na  EU da se sukobljava s Rusiju je na Starom kontinentu izazvao ozbiljno nezadovoljstvo. Nakon neuspjelog pokušaja izoliranja Moskve, odnosi EU s Rusijom su bili potpuno narušeni, a posljedica je bila približavanje Moskve i Pekinga, koje dobiva zamah. Sve to je izgubljeno prije Trumpa.

Štoviše, izgubljeno je u borbi za očuvanje statusa Sjedinjenih Država kao svjetskog hegemona. Možda ne tako očito kao ’90-ih, ali ipak…

Trump je došao na vlast pod sloganom “odustajanja od globalizacije”. Tvrdio se svjetska dominacija ne može provoditi pod izgovorom nametanja “slobode i demokracije” za sve zemlje i narode, bez iznimke.

Trump je odjednom postao važan ne samo za Sjedinjene Države, jer je tvrdio kako razumije utopijsku prirodu planova globalizacije na američki način i štetu koju čine Sjedinjene Države, ali zato što je doista američki patriot.

Zato na prvom mjestu moraju biti interesi Sjedinjenih Država kao države, a ne planiraju da se osigura provedba procesa globalizacije pod vodstvom nadnacionalne svjetske financijske elite koja se oslanja na Ameriku.

Zbog postizanja cilja “Ponovnog stvaranja Amerike velikom”, Trump je potresao međunarodnu situaciju koja se pogoršala za Sjedinjene Države.

Pozivajući se na potrebu za jačanjem NATO pakta je pokrenuo subverzivni rad protiv EU, napadajući njemački tabor i favorizirajući poljski.

Kinu je podigao na razinu arhineprijatelja, što je jasno naglasio u svom govoru u Ujedinjenim narodima. Protiv Kine je pokrenuo punopravni trgovinski rat, a veliki je pomak napravio i u vojnom smislu suzdržavanja Kine. Sve prijetnje Pekingu su dobile očekivani odgovor.

U početku je napuhavao krizu sa Sjevernom Korejom, nakon čega je navodno postigao dogovor s Kim Jong Unom, za kojeg se ne zna kako  će završiti. Potom je na red došao Iran.

Trump želi ustupke od svih, partnera i protivnika. Trgovinske i carinske ustupke zahtjeva zbog promjene loše američke trgovinske bilance, financijske koncesije želi od članica NATO pakta, a od EU traži da preraspodjelu američke potrošnje u proizvodnji oružja.

Pritisak na Sjevernu Koreju mu je bio neophodan za koncesije u geopolitičkom, trgovinskom i ekonomskom ratu s Kinom. Zbog toga je čak poslao zrakoplove na obale Korejskog poluotoka i najavio mogućnost vojnog rješenja “nuklearnog problema”. Je li Trump dobio ustupke od Kine? Privremeno da, ali trgovinski rat između Washingtona i Pekinga i dalje traje, a tek je na početku.

Usput, dok je preuveličavao korejsko pitanje, Trump je među američkim biračima i svjetskim čelnicima stekao reputaciju “teškog momka”. Sudeći po činjenici da su jedni i drugi vjerovali u Trumpovu sposobnost da će “riješiti problem”, njegov je plan u tom dijelu polučio kratkoročni uspjeh.

Ali što je s aktualnom situacijom na Korejskom poluotoku? Prije godinu dana je na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda Trump grmio obraćajući se Kimu, no onda su se upoznali, a drugi dan su dvije Koreje zaključile sporazum o zbližavanju i demilitarizaciji granice bez presedana. To uopće nije uznemirilo Trumpa, koji igra na korejsku temu i pokušao je to iskoristiti na najbolji mogući način.

Sada Trump prijeti Iranu, potpuno neopravdano nazivajući zemlju sponzorom “međunarodnog terorizma”. Trump nema cilj dogovoriti se s Iranom, jer želi novi rat na Bliskom istoku, jer time dobiva priliku da povrati izgubljeni status Sjedinjenih Država kao zemlje određuje situaciju na Bliskom istoku. Sjedinjene Države žele vratiti povjerenje Saudijske Arabije, glavnog protivnika Irana, zbog čega vrši pritisak na Europu da odustane od unosnih ugovora s Iranom.

Usput, tu je i ideja o stvaranju regionalnog strateškog saveza zemalja Perzijskog zaljeva, Jordana i Egipta, koju je Trump najavio u utorak. Kroz taj savez bi bliskoistočne države mogle promicati prosperitet, stabilnost i sigurnost u svojoj regiji. Ali on isključuje Iran, Irak, Siriju i Libanon i stvara se područje s dva suprotstavljena tabora. Egipat je ranije izrazio želju za određenom razinom suradnje, ali ne na razni na kojoj bi bio “Arapski NATO”.

Trump nesumnjivo pokušava ojačati položaj Sjedinjenih Država, ali ne kao svjetski uzor, nego kao diktator i vođa najmoćnije i najutjecajnije svjetske sile koja troši tisuće milijardi dolara na ekspanziju u svijetu, vješto igrajući na ravnotežu snaga i interesa u različitim dijelovima svijeta.

Bez obzira hoće li se ostvariti Trumpov plan, rezultat će biti da ćemo vidjeti drugačije Sjedinjene Države. Uostalom, povratak starom modelu “svjetskog diktatora” više nije moguć ni zbog promijenjene ravnoteže snaga u svijetu.

Što se promijenilo? Trump silom i “diplomacijom” pritiska i ucjena, ako takvo što uopće može postojati, situaciju želi okrenuti u korist Amerike, dok u  New Yorku govori o raznolikosti zemalja, naroda i kultura i da su suverene neovisne nacije jedino okruženje u kojem demokracija može cvjetati.

“Dakle, moramo najprije braniti neovisnost država”, rekao je Trump, iako je jasno da je prije svega govorio o Sjedinjenim Državama.

“Sjedinjene Države vam neće reći kako biste trebali raditi, živjeti i kom se klanjati. Patriotizam, prosperitet i ponos bi trebali procvjetati u svijetu. Mi želimo mir i slobodu, bez dominacije i poraza”,  tako je Trump završio svoj govor.

A ovdje ključne riječi iz cijelog njegovog govora su: “Mi odbacujemo ideologiju globalizma i prihvaćamo ideologiju patriotizma”.

Strogo govoreći, upravo zbog odbacivanja ideologije globalizma Trumpa mrzi globalistička elita. Zato pokušavaju potkopati njegovu moć u Sjedinjenim Državama i učiniti ga smiješnim na svjetskoj sceni, i ovom ratu ne može biti primirja.

No je li Trump drugačiji od uvrijeđenih i poniženih globalista, čija je predstavnica Hillary Clinton poražena na izborima i čoji korporativni mediji, nevladine udruge i paralelne strukture u američkoj državi čine sve da ga pokopaju?

Koja je to država kojoj je aktualna administracija dala apsolutnu slobodu  da raditi i živi kako želi i da se klanja kome hoće? Izbor između Trumpa i Hillary je bio izbor između dva zla. Patriotizam je kod Trumpa ekskluzivno prvo samo Amerikanaca i možda nekoliko vazalskih država.

Slogan “America First” je u početku trebao značiti “Amerika na prvom mjestu”, što je sasvim razumljivo i prihvatljivo, ako ste državljanin Sjedinjenih Država. Ali je ovaj slogan posao zapovijed svim narodima svijeta, što znači da se od siječnja 2017. slogan “America First” pretvorio u “America Über Alles”, što je bilo i za očekivati.

Ipak, za kraj se mora priznati da je veliki dio svijeta barem nakratko uživao u šoku, očaju i depresiji Hillary Clinton nakon poraza na izborima, ali to je sve “zadovoljstvo” koje svijetu priuštio aktualni američki predsjednik. Govoreći o nadi, krivnja je zapravo na nama i što nismo čuli ajatolaha Hamneija, starca iz Teherana koji je dočekao i ispratio mnoge američke predsjednike i dužnosnike, kada je tijekom Trumpove inauguracije u siječnju 2017. rekao “kako ne treba ništa posebno očekivati od novog stanara Bijele kuće”. Štoviše, sukob se dodatno zaoštrio i proširio na zemlje koje su se ranije smatrale američkim “saveznicima”.