Trumpov mega-infrastrukturni plan je put u pakao, a ne u blagostanje

Nakon što ga je najavio u tradicionalnom govoru o stanju nacije, američki predsjednik Donald Trump je u ponedjeljak predstavio dugo očekivani infrastrukturni plan u okviru kojeg bi sljedećih deset godina za popravak i izgradnju cesta, mostova, zračnih luka i još mnogo toga trebalo biti usmjereno najmanje 1500 milijardi dolara.

Međutim, dokument od 55 stranica ne sadrži ključnu stvar koja bi omogućila uštedu milijardi dolara godišnje na infrastrukturi. Naime, stručnjaci koji su sklepali najambiciozniji plan ikada su zaboravili stabilnost objekata u okolnostima klimatskih promjena.

Ravnateljica Nacionalnog vijeća za zaštitu prirodnih resursa Stephanie Gidigbi je nazvala plan “pogrešno usmjerenim”.

“Nepravilno ciljani infrastrukturni plan uprave Trumpa zanemaruje prijetnje s kojima se suočava naša zemlja. To uključuje sve snažnije uragane, veće temperature i sve masovnije poplave. Razumno ulaganje u budućnost može pomoći našim lokalnim zajednicama da budu otpornije na posljedice klimatskih promjena i prepoznaju mogućnosti čiste energije”, rekla je Stephanie Gidigbi, koja je vidjela da infrastrukturni plan Trumpove uprave ignorira očigledne promjene klime na sjevernoameričkom kontinentu.

Iako je teško točno odrediti koliko će Amerika biti pogođena oštećenjima infrastrukture zbog klimatskih fenomena koji se ranije nisu bilježili, studija provedena 2017. godine je procijenila da povećanje temperature povećava troškove održavanja i izgradnju cesta milijarde dolara svake godine.

I ovdje govorimo samo o cestama. Činjenica je da je asfalt izrazito osjetljiv na temperaturu, što i nije neko otkriće. Ako je previše hladno, asfalt može ispucati, a ako je previše vruće, djelomično se rastopi. Temperatura određuje i način njegove izrade.

Mješavine asfalta otpornije na vruća ljeta često koštaju više, ali ceste izgrađene od takve vrste asfalta se manje oštećuju i stoga ne trebaju česte popravke.

Prema ovoj studiji, zbog promjene temperature su 2010. umjesto 13,6 milijardi troškovi održavanja cesta iznosili 14,5 milijardi dolara godišnje. Ova brojka bi se do 2040. mogla popeti na 19 milijardi, a do 2070.  na 21,8 milijardi dolara.

Prema ekstremnijim predviđanjima, povećanje temperature u 2040. može povećati godišnji trošak održavanja na 26,3 milijarde, a 2070. na 35,8 milijardi dolara.

Ove prognoze ne uzimaju u obzir utjecaj poplava i olujnih udara na ceste, samo zabilježeni, praćeni i predviđeni rast temperature.

Budući da je transportni sustav glavni dio javnih investicija, a gospodarske aktivnosti ovog sektora iznose 8,9% BDP-a, posljedice klimatskih promjena bi mogle biti značajne, navode autori istraživanja.

Trumpov plan predlaže napuštanje tradicionalne sheme financiranja infrastrukture. Savezna vlada sada pokriva većinu troškova, a prema planu Donalda Trumpa bi lokalne vlasti morale snositi najmanje 80% financijskog tereta.

Lokalne vlasti su već uglavnom odgovorne za popravke nakon snažnih uragana i drugih prirodnih vremenskih nepogoda. Na primjer, New York planira potrošiti 20 milijardi dolara na posao obnove nakon uragana Sandy.

“Ovaj plan jednostavno prebacuje odgovornost za popravak uništene infrastrukture iz državnog na lokalne proračune koji su već iscrpljeni”, rekao je Kenneth Kimmell, predsjednik organizacije “Union of Concerned Scientists”.

U jednom dijelu plana je rečeno kako se Bijela kuća nada da će smanjiti trajanje procjene utjecaja na okoliš na nove infrastrukturne projekte na 21 mjesec, što bi značilo brže izdavanje dozvola i pokretanje izgradnje. Činjenica je da danas trebaju proći godine da se dobije procjena utjecaja na okoliš, ali ovako šlampavo napravljen plan, što je za sada još uvijek dokument od 55 stranica i treba doradu, ne ostavlja prostora za optimizam.

Prema kritičarima, smanjenje roka za izdavanje dozvola može imati više razloga. Između ostalog, Trumpovo carstvo je nastalo u građevinskom sektoru. Ali čak i da nema nikakve koristi od njega, plan protjeruje struku i može omogućiti investitorima projekta da izbjegnu stroge ekološke propise.

Infrastrukturni plan se oslanja na Trumpova obećanja o ukidanju zakona koji se odnose na klimatske promjene, uključujući “Clean Energy Plan”, Pariški sporazum i Zakon o čistoj vodi.

2017. je američka vlada već odustala od obvezne izgradnje zaštitnih barijera od poplava za ceste i mostove, što već nije pitanje okoliša, nego sigurnosti.

Kenneth Kimmell ističe kako Trumpov infrastrukturni plan također ne spominje obnovljivu energiju, suvremenu električnu mrežu, održivost ili prilagodbu.

“Ovaj plan ima temelje u prošlosti, a mi trebamo ulaganja za budućnost”, zaključuje Kimmell, koji ne kritizira ulaganja u infrastrukturu kao takva, nego ignorantski pristup tima koji je izradio dokument za kojeg američki predsjednik kaže da će osigurati Americi bolju budućnost.

Usput, trenutno se više 50 000 mostova od postojećih 612 677 smatraju “strukturno nesavršenim” i mogu se urušiti svakog trenutka. Amerikanci ove “strukturno nesavršene” mostove prijeđu 174 milijuna puta dnevno. Prosječena starost “strukturno nesavršenog” mosta je 67 godina, a oni koji su u zadovoljavajućem stanju su stari prosječno 40 godina. Od postojećih popravak treba svaki treći, odnosno 226 837 mostova u Sjedinjenim Državama.

Čini se da Trump primjećuje problem infrastrukture, kojeg je više puta spomenuo tijekom predizborne kampanje.

Ali s jedne strane, ako FED treba potrošiti milijarde dolara, bolje je da ostanu unutar zemlje nego da idu u inozemstvo. S druge strane, fokus na širenje infrastrukture proturječi njegovoj kritici vladajuće klase.

Pa zašto se Trumpov režim fokusirao na infrastrukturu?  Prvo, potrošnja infrastrukture je barem očigledna. Na primjer, kada porezni obveznici vide podatke o milijardama dolara koji se troše u Afganistanu, to je za njih samo ukupan zbir nula. S izuzetkom mostova koji ne vode nigdje, mnogi smatraju da unutarnja potrošnja na infrastrukturu donosi barem neku neto dobit, čak i ako znači neviđenu potrošnju.

Savezna vlada već dugo traži opravdanja za izbjegavanje ulaganja, pravdajući tako svoje aktivnosti izvan zemlje i nakon Hladnog rata. Infrastruktura danas može poslužiti samo kao propagandni cilj, kao i što je to ’60-ih bila utrka sa Sovjetima za odlazak u svemir.

S obzirom na to da se u infrastrukturnim projektima koristi velik broj domaćih radnika, ovi troškovi služe i kako bi se dobila potpora velike mase radnika čije životne sredine trenutno ovise o saveznoj potrošnji. Međutim, trik s plaćanjem projekata uglavnom od strane saveznih država i lokalne samouprave, te privatnih ulagača, ako se pojave, kao da nitko ne primjećuje.

Trump djeluje u najboljim tradicijama populizma kada se obraća najugroženijim predstavnicima nacije, ali i u najgorim tradicijama kada dodaje da su troškovi infrastrukture nekontrolirani, što dovodi do novog raskola u društvu.

Zašto je to tako? U novom političkom dobu podjela, vlada može biti jedan od rijetkih fenomena koji ujedinjuje društvo, a vlada koja je na vlast došla kombinacijom ideje širenja blagostanja unutar zemlje, uključujući i ulaganja u infrastrukturu, uz nastavak vođenja ranije pokrenutih ratova samo dijeli društvo.

Razvoj infrastrukture mora biti posljedica akumulacije bogatstva, a ne razlog za stvaranje dobiti. Nesporazum oko ovog jednostavnog ekonomskog poučka je put u pakao, a ne u prosperitet.