Američki predsjednik Donald Trump u svom polusatnom obraćanju javnosti donio ”novu” strategiju za Afganistan. Ranije je bilo govora kako će umjesto redovnih američkih postrojbi poslati pripadnike privatnih vojnih tvrtki, koje bi imale vlastitu zračnu flotu i obavljale sve vojne aktivnosti kao i američka vojska, ali se od toga odustalo.
U svom obraćanju je Trump rekao da će, u sklopu nove strategije za tu regiju, povećati broj američkih vojnika u Afganistanu, te obećao da će se oni u tom za SAD najdužem ratu “boriti do pobjede”.
Donald Trump je u svom govoru iz vojne baze u blizini Washingtona poručio ”kako njegov novi pristup ima za cilj spriječiti da Afganistan postane sigurno utočište islamističkih militanata kojima je cilj napad na Sjedinjene Američke Države”.
Ovdje treba obratiti pozornost na dvije stvari. Prvo, islamistički militanti, među kojima ima i pripadnika ”Islamske države”, uglavnom su lokalni talibani, za koje se ne može reći da su u posljednjih 16 godina organizirali ijedan napad na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država, a čak su i ostali potpuno bezopasni za američko stanovništvo. Stoga je ovaj izgovor apsolutno neutemeljen, čak i ako uzmemo napade ”11/9”, koje je navodno počinila Al-Qaeda, ali bez bilo kakve pomoći talibana.
Drugi sporni dio izjave Trumpa je da se povećanje broja američkih vojnika ne odnosi samo na Afganistan, nego na ”strategiju za cijelu regiju”. Sada stvari postaju malo jasnije.
Nakon toga je Trump više puta kritizirao afganistanske strategije svojih prethodnika, od kojih je ”naslijedio je iste izazove, uključujući ponovno uskrsnuće Talibana i slabu vladu u Kabulu”.
Američki ”veliki vođa” je odlučio postaviti temelje za veći američki angažman, iako bez jasnog kraja na horizontu ili davanja posebnih jamstava za uspjeh. On je proširio nadležnosti američke vojske kako bi mogla ciljano djelovala na militantne i kriminalne mreže.
Rekao je ”kako američki neprijatelji u Afganistanu trebaju znati da se ne mogu nigdje sakriti i da ni jedno mjesto nije izvan dohvata američkog oružja”.
“Naše će se snage boriti do pobjede”, rekao je Trump.
U svom govoru Trump nije rekao koliko će vojnika dodatno poslati u Afganistan niti je otkrio vremenski rok za okončanje američke prisutnosti u Afganistanu. Međutim, dužnosnici su priopćili kako je potpisao ugovor s ministrom obrane Jamesom Mattisom o planu slanja oko 4000 dodatnih vojnika, uz već 8400 koliko ih je sada razmješteno u Afganistanu.
Trump je najavio i stroži američki pristup prema Pakistanu. Viši američki dužnosnici su upozorili ”kako bi mogao smanjiti sigurnosnu pomoć Pakistanu, ako ta zemlja više ne bude surađivala u sprečavanju militanata da koriste sigurna utočišta na njezinu teritoriju”.
Naravno, pravi razlog zahlađenja odnosa s Pakistanom je sve veća povezanost ove zemlje s Kinom, bilo da se radi u ekonomskom području, vojnom ili sigurnosnom. Tako da je Trump zapravo izgovorio hrpu gluposti s konačnim ciljem da ojača američku vojnu prisutnost u strateški važnoj regiji, srcu središnje Azije, koja je važa za sve planirane kineske projekte, od ‘‘Novog Puta svile” do ostalih projekata kojima se Kina preko Euroazije namjerava povezati s Europom, čime bi poništila sve štetne učinke nedavno najavljenog trgovinskog rata Washingtona protiv Pekinga.
Povratak na ”Američko pacifičko stoljeće”
Ako bolje pogledamo, ”nova strategija” za Afganistan se u ničemu ne razlikuje od takozvane ”Obamine doktrine” prodora u Aziju koju je predstavio na početku drugog mandata. Ranije je konture ove strategije najavila tada državna tajnica Hillary Clinton u svom članku za Foreign Policy, kada je 11. listopada 2011. pisala i opasnostima zbog uspona Kine i ”Američkom pacifičkom stoljeću”.
Naravno, ova strategija nije ni Obamina, ni bivše državne tajnice Hillary Clinton, koji su bili obični glasnogovornici utjecajnih krugova u Washingtonu koji su upravljali svim američkim predsjednicima proteklih nekoliko desetljeća, možda i više.
Sada, kada je Trump ostao sam u Bijeloj kući i uz njega je od suradnika iz početnog tima ostao samo Mike Pence, jasno je da on više ne donosi nikakve odluke i da će ostatak mandata, uz neke pokušaje promicanja vlastitih inicijativa, djelovati kao Obama ili ostale marionete u Bijeloj kući prije njega.
”Trumpova” strategija vraćanja geopolitičkom sučeljavanju s Iranom, Kinom, Rusijom u središnjoj Aziji je potpuno u skladu s američkim politikama proteklih desetljeća.
Digresija Reutersa
Kako bi prikrio očiglednu činjenicu, Reuters je odluku Trumpa opravdao apsolutno besmislenim člankom James Mackenziea kako SAD ostaju u Afganistanu isključivo zbog mineralnih bogatstava te zemlje.
Naravno, Mackenzie zaboravlja da Trump, ili oni u čije je ime govorio, nije spominjao isključivo Afganistan, nego ”cijelu regiju”.
Za takozvanog ”analitičara” Reutersa je Donald Trump bacio oko na afganistanska mineralna bogatstva, kako bi nekako otplatio rat koji traje već 16 godina i napora za obnovu zemlje koji su Ameriku već koštali 117 milijardi dolara.
Ulagači koji su proučavali zemlju kažu kako su geološka istraživanja američkih stručnjaka prije deset godina otkrili depozite koji su kasnije procijenjeni na milijarde dolara. Afganistan u tim rezervama vidi ključ za svoju ekonomsku neovisnost.
Osim depozita od zlata, srebra i platine, Afganistan ima značajne količine željezne rude, urana, cinka, tantala, boksita, ugljena i prirodnog plina, otkrivene su i značajne količine bakra, što je posebno važno zbog nedostatka novih velikih rudnika bakra na globalnoj razini.
”Pema nekim izvješćima, Afganistan ima potencijal da postane “Saudijska Arabija litija”, zahvaljujući depozitima sirovine koja se koristi u proizvodnji telefona i električnih automobilskih baterija. Međutim, nedostatak cesta i željezničkih veza potrebnih za izvoz bakrenog koncentrata ili željezne rude, korupcija, neuredna birokracija i rastuća pobuna, koja je veći dio zemlje ostavila izvan nadležnosti vlade Kabula, ugušila je pokušaje izgradnje sektora rudarstva”, piše Reuters.
Glavni projekti, poput rudnika bakra Mes Aynak, kojeg je izgradilo kinesko poduzeće, ne proizvode ništa,
Istina je da SAD u svojim pohodima usput i pljačkaju ”oslobođene” zemlje, ali to u ovom slučaju nije prioritet, iako bi donio zaradu bivše dužnosniku banke JP Morgan, Ianu Hannamu, koji već više godina ulaže u Afganistan preko afganistanske tvrtke Gold and Minerals Company.
Reuters se ”brine” zbog situacije u Afganistanu, jer postoje mali i srednji rudnici, mnogi su izvan kontrole vlade, od kojih ogroman profit izvlače lokalne tvrtke koje ne uplaćuju novac u proračun i zemlja tako gubi oko 300 milijuna dolara neplaćenih poreza.
Kada su korumpirani afganistanski dužnosnici u Kabulu ranije ove godine nastojali povećati interes za Afganistan, novoj američkoj administraciji su predstavili ideju o rudnim bogatstvima.
“Predsjednik Trump je jako zainteresiran za afganistanski gospodarski potencijal”, rekao je u lipnju za Reuters Hamdullah Mohib, veleposlanik Afganistana u Washingtonu.
“Naše procjene su da imamo 1000 milijardi dolara u bakru, željeznoj rudi, rijetkim elementima, aluminiju, zlatu, srebru, cinku, živi i litiju. To je novo”, rekao je tada Hamdullah Mohib.
Američki dužnosnici su za Reuters rekli kako je Trump na sastanku sa savjetnicima Bijele kuće u srpnju tvrdio kako bi SAD trebale zahtijevati udio afganistanskog mineralnog bogatstva u zamjenu za pomoć afganistanskoj vladi.
Američki ministar obrane James Mattis je u nedjelju izjavio kako je Trump, nakon razgovora sa ”svojim” savjetnicima za nacionalnu sigurnost donio odluku o strategiji Sjedinjenih Američkih Država za Afganistan, ali nije dao nikakve detalje.
Za ”analitičara” Reutersa su, dakle, rudna bogatstva bila presudna o donošenju odluke Donalda Trumpa da i dalje vodi beskrajni rat u Afganistanu.
Proboj u Uzbekistan i Tadžikistan
Poznao je da je Moskva svojim diplomatskim aktivnostima, povlasticama i sigurnosnim jamstvima neke bivše republike Sovjetskog Saveza, prije svega Uzbekistan, Tadžikistan i Turkmenistan uspjela izvući iz sfere američkog utjecaja.
No, ako pogledamo što se zbivalo tjedan prije donošenja ”Trumpove” strategije o Afganistanu, onda postaje jasnije da je u pitanju puno veća geopolitička igra od ”uklanjanja nacionalne prijetnje Americi” ili ”rudnih bogatstava”, kako tvrdi Reuters.
Naime, američki State Department se priprema vladama Uzbekistana i Tadžikistana dijeliti lekcije oko izvoza oružja u središnjoj Aziji. U tu svrhu je Washington izdvojio 200 tisuća dolara, koji će biti potrošeni kako bi se visoki dužnosnici Uzbekistana i Tadžikistana ”obučili za praćene trgovine oružjem’‘. Sama po sebi je informacija oskudna, ali vezna za novu strategiju za regiju otkriva prave ciljeve vladara Bijele kuće, koji su Trumpu potpuno vezali ruke. U stvari, moguće je da je i on sam, kao poduzetnik, a ne političar, povjerovao u priču bogatstvu Afganistana i na temelju toga donio ovu odluku. Ali to bi bio dokaz da ne poznaje osnove geopolitike i da mu nije mjesto u Bijeloj kući.
Jasno je da izvoznici oružja u središnjoj Aziji i nisu pod strogim nadzorom države, ali tamo još uvijek postoje vlade i agencija za provođenje zakona, koje su Uzbekistanu i Tadžikistanu sasvim dovoljne. Uostalom, na temelju kojeg međunarodnog zakona State Department izdvaja novac i odlučuje ga ”dijeliti” suverenim državama po svijetu ”kako bi naučile nešto više u određenim područjima”?
Osim toga, Tadžikistan je član Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO), gdje sudjeluje sa svojim oružanim snagama.
Jasno je da je ovo, uz afganistansku strategiju, kamuflirani pokušaj da se proširi američki vojni i politički utjecaj u regiji središnje Azije, koja u ovom dijelu plana uključuje Tadžikistan, Uzbekistan, Turkmenistan, Kirgistan i Kazahstan, te da se te zemlje po drugi put pokuša pretvoriti u američke regionalne partnere. Zašto ovdje i zašto sada? Regija je važna sama po sebi, ali je odgovor ipak u susjedstvu.
Ciljevi su Afganistan i Iran
Američka vojska već godinama ne uspijeva napraviti ništa u pustinji i planinama Afganistana. U početku, 2001. godine, plan američkih i NATO snaga je bio u kratkom vremenu uništiti afganistanske ekstremiste i ”uvesti red u zemlji”. Talibani su možda i izgubili vlast, ali su zadržali borbenu sposobnost i prešli na gerilsko ratovanje. Sada se u zemlji javljaju i skupine takozvanog ”kalifata”.
Trump se odlučio za povećanje vojne prisutnosti Pentagona i navodno je donio nekakvu ”novu” strategiju, iako je apsolutno jasno da je ovo važno geopolitičko raskrižje i da će sigurno ostati u fokusu američkih interesa, možda i desetljećima.
Kampanja u Afganistanu je do sada ukupno koštala oko 700 milijardi dolara i Sjedinjene Američke Države neće lako otići iz ove zemlje.
Osim toga, Afganistan graniči s Iranom, a stav Washingtona prema Islamskoj Republici je jasan.
No, ni Iran ne ostaje dužan. Nedavno je iranski predsjednik Hasan Rohani izjavio ”kako SAD nisu dobar partner, a ako nastave s prijetnjama i sankcijama, Iran bi mogao brzo obnoviti svoj nuklearni program, čak i na višoj razini”.
Američka predstavnica u Ujedinjenim narodima, Nikki Haley, rekla je kako SAD ne mogu dopustiti Iranu da se koristi nuklearnim sporazumom kao sredstvom kojim kao taoce drži međunarodnu zajednicu. U ovom slučaju međunarodnu zajednicu čine samo SAD, jer čak ni EU ne vidi nikakav problem s iranskim civilnim nuklearnim programom.
Nikki Haley je rekla ”kako SAD ni u kojem slučaju neće dopustiti Iranu da stekne nuklearno oružje”. Je li se ”gospođa” Haley ikada zapitala tko je ovlastio SAD da bombardiraju Hirošimu i Nagasaki ili je možda pročitala koje od izvješća Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA)? Vjerojatno nije, jer ne bi izjavljivala ovakve besmislice, kao ni Trump koji ”šalje više američkih vojnika u Afganistan kako bi spriječio napade u Americi”.
Istok je općenito vrlo osjetljivo područje. Na jednoj strani se SAD moraju pomiriti s činjenicom da Sjeverna Koreja postaje nuklearna država, a sankcije vez zaobilazi prodajom ugljena i sirovina Vijetnamu i Maleziji. Vojna moć Irana raste svakodnevno, posebice od trenutka ukidanja sankcija i kada je Kremlj ukinuo zabranu prodaje obrambenih oružja Islamskoj Republici i iranskoj vojsci isporučio sustave S-300.
Uzbekistan i Tadžikistan kao odskočna daska
U uvjetima geopolitičkog poniženja na Dalekom istoku i beznadne bitke za Bliski istok, američki utopljenik se hvata za slamku spasa u zemljama središnje Azije.
Prije najave slanja novih trupa u Afganistan, gdje američka vojska i saveznici, bez obzira kakve im gubitke nanosili, nikada ne mogu dobiti rat protiv lokalnih plemena i talibana, Pentagon i State Department su odlučili da trebaju sigurnu rutu za isporuke oružja, mjesta za skladišta streljiva, materijala i tehničkih sredstava za nastavak borbi, prije svega na Bliskom istoku, a onda, ako se nađe vremena, protiv talibana u brdima i pustinjama Afganistana.
U Uzbekistanu su Amerikanci ranije koristili zračnu bazu Karshi-Khanabad, prema sporazumu od 5. listopada 2001. godine. U njoj je bilo smješten do šest tisuća vojnika 10. Brdske divizije, transportni zrakoplovi i borbeni F-15 i F-16. Baza je bila važan logistički centar za zalihe hrane i logističke resurse savezničkih snaga u Afganistanu. Doseg zrakoplova C-17, ovisno o teretu, bio je od 1000 do 3500 km, a zrakoplova C-130 4000 do 5400 hiljada km, što je Amerikancima omogućavalo da lete iz središnje Azije, bez nadopune goriva, do bilo koje točke u Afganistanu.
Nakon događaja u Andidžanu u jesen 2005. godine, kada su odjednom buknuli prosvjedi zbog loših uvjeta života i korumpirane vlade, uzbekistanski Senat je zabranio američkim vojnicima da se koriste bazom u Khanabad. Prosvjede je nasilno ugušila vojska Uzbekistana, ali su zakonodavci u nemirima u zabačenoj provinciji zemlje vidjeli američki trag.
Međutim, njemački vojni zrakoplovi se u sklopu NATO koalicije ISAF od 2002. godine slobodno koriste Uzbekistanskom bazom Termez, a nije isključena ni prisutnost američkih zrakoplova.
Potom Pentagon pogađa veliki problem, kada je izgubio zračnu bazu Manas u Kirgistanu. Od tada SAD ulažu sve vojne i diplomatske aktivnosti kako bi se američke trupe vratile u Uzbekistan. 2014. godine je u Taškentu otvoren regionalni ured NATO pakta, koji služi Amerikancima kako bi pomogli u ”reformi vojske Uzbekistana”.
U Tadžikistanu su američke snage koristile uzletište Ayni od rujna 2001. do lipnja 2002. godine. U isto vrijeme je Dušanbe dozvolio Amerikancima da provjere druge dvije zrače baze u zemlji, obzirom da su im bile potrebne za afganistanske operacije, ali je nešto pošlo po zlu. Stalni američki vojni kontingent u Tadžikistanu nije uspio uspostaviti bazu, nego su to učinili Rusi.
Rusija sada jača svoje vojne baze u Tadžikistanu i Kirgistanu, što je dio napora u sprečavanju uvoza terorizma iz Afganistana u središnju Aziju. To je učinjeno po posebnoj zapovjedi ruskog ministra obrane, generala Sergeja Šojgua, od srpnja ove godine i nakon dogovora s ministrima obrane CSTO u Astani.
Ipak, Dušanbe pokušava zadržati ravnotežu u odnosima s Moskvom i Washingtonom. Uz američku financijsku potporu od mizernih sedam milijuna dolara je formirana jedna tadžikistanska mirovna bojna, koja je od 2012. godine sudjeluje u multinacionalnim vježbama u inozemstvu pod pokroviteljstvom Washingtona.
Osim toga, Tadžikistan ima vrijedne rudnike urana i velika postrojenja za primarnu preradu. Sjedinjene Američke Države su, opet samoinicijativno, pokrenule niz dugoročnih i skupih programa za jačanje kontrole nad kretanjem ovih materijala.
Sada je više nego jasno da ”nova” američka strategija u Afganistanu cilja na središnju Aziju i da se Washington planira infiltrirati u Tadžikistan i tamo rasporediti svoje snage. U zemlji već postoji 250 agenata i konzultanata u američkom veleposlanstvu u Dušanbeu, ali što je najgore, u tijeku je proces stvaranja proameričkih nevladinih organizacija u zemlji.
Dakle, čak i ako je Rusija uspjela utjecati na vodstva spomenutih zemalja i velike američke vojne baze u središnjoj Aziji su zatvorene, puzajuća američka ekspanzija u regiji se nastavlja, a Trump je odlučio da će to ostati dugoročna vanjska politika Washingtona.
Stoga nema nikakve ”borbe američkih trupa do posljednjeg daha protiv terorista koji bi ugrozili SAD”, vjerojatno ni velikih ugovora u rudarskom sektoru, ali zato postoje Kina na jednoj strani, Iran na drugoj, Pakistan i nakon Tadžikistana, Uzbekistana, Turkmenistana, Kirgistana i Kazahstana na kraju Rusija.
No, ako vidimo listu ciljanih zemalja, nije li Trump odabrao pretvrd orah, posebice ako se sjetimo Obaminih iskustava s početka provedbe plana prodora u azijsko-pacifičku regiju, kada je Moskvi trebalo vrlo malo vremena da iz bivših sovjetskih zemalja protjera američke trupe i tamo razmjesti svoje baze.
Bilo kako bilo, razlozi zbog kojih je Trump navodno donio ovu odluku su besmisleni, što dobro znaju u Pekingu, Teheranu, Moskvi, Islamabadu i drugim prijestolnicama zemalja središnje Azije, a povrh svega je tragikomično da Trump zamisao Hillary Clinton iz 2011. predstavlja kao svoju ”novu strategiju za Afganistan”.
boli njih taki
dokle god imaju neizmjerne kolicine dolara, a imaji, tako dugo mogu finamcirat NGO-e i vojsku
Amerikanci ako planiraju prodor u centralnu Aziju nemaju nekih sansi. Vecina tih drzava su u nekom obliku saveza sa Rusijom i Rusi sigurno nece dopustiti prodor u meki trbuh i tu ce reagirati jace nego u Ukrajini. Oruzane snage RF vec izuzetno mnogo jacaju svoje snage u Centralnoj Aziji samo u Tadzikistanu imaju preko 7000 vojnika a Kirgistan ima u nekim segmentima integraciju sa os RF o Kazahstanu necu ni da govorim. Sto se tice Afganistana danas ili sutra tu ce Talibani da dobiju rat vec su se pokazali kao veoma dobri ratnici i veoma su ojacali unatoc Americkim naporima oni vec kontrolisu 40% Afganistana Amerika nema snage da dugo ratuje u Afganistanu to kosta a i kostace u ljudskim zivotima sve vise. I naravno ako Amerikanci hoce u C. Aziju mogli bi Rusi talibanima koji Iljusin oruzija.
Jadno je to. Neće ništa biti od toga. Nema ništa ni od America first. Nemaju inicijativu i potratit će još par godina. Elite su im totalno zabrazdile. Povijest je nemilosrdna i tko ne shvaća dugoročan trend, val neminovnosti će ga potopiti.
Što se Trampa tiče ovo je pre odvlačenje pažnje nego “poslovni projekat”. Severna Koreja mu je trenutno preveliki zalogaj pa da ne ispadne da ima velika usta i ništa drugo hajde da namlati Avganistan. Interesuje me samo na koga će ako “dobije po ušima” od Talibana?
–
Možda Tramp tu nema “poslovnih” pretenzija ali mnogi drugi oko njega imaju…
Oko sjeverne Koreje ne može napraviti ništa niti je ikad mogao,niti oni prije njega nisu mogli. Veći je problem za SAD za zemlju i njihove građane što ne može napraviti ništa oko predatorskih istočnoazijskih država (
u gospodarskom smislu. A ovo je tak, vojno industrijski kompleks drma dalje. Nit će donijet dobro Americi niti narodima koje misli ugnjetavati
Ni danas mi nije jasno šta mu je to trebalo da postane predsjednik. No kada je uspio , najveću grešku je napravio što je izabrao ljude u svoj tim koji su totalno nesposobni ili su mu radili iza leđa.Većina predsjednika nisu bili posebno inteligentni ali su bili lojalni eliti. Kažu da sam obama ni jednu misao rečenicu ,intervju temu nije mogao izreći a da mu pod nos nisu gurnuli šta mora reći. pa je za njih bi prihvatljiv.Ovaj je svojeglav . pomalo i kraći u glavi pa ga je teže kontrolirati ali sa vremenom elita je našla način tako da su mu krila podkresana pa će završiti kako je i zaslužio , nemogu oni više nigdje ništa a afganistan je očajnički pokušaj spasavanja što se spasiti da .
Predvidljiva promjena strategije. Iskoristiti Afganistan za Iran i stanove. Samo mi nije jasno jel još uvijek američka vojna logistika za Afganistan ide kroz Rusiju? Znam da je išla.
Kada sam prije godinu dana pisao da je jedini interes US ARMY očuvanje stečene pozicije u Afghanistanu, a sve zbog neprocjenjivog bogatstva i eksploatiranja istih bio sam popljuvan. Naime u mome osmomjesečnom boravku na sjeveru Afghanistana imao sam priliku i hodati terenom i pričati sa raznim ljudima koji su bili dio vojne misije i naravno civilna komponenta, vecinom američke tvrtke, i tako dođem u društvo hobi geologa i entuzijasta iz sličnih polja. Kada je priča nošena inercijom počela otkrivati neke skrivene agende bio sam zaprepašten. Tada sam prvi puta čuo da je S.Arabija smiješna u usporedbi sa širokim spektrom rudnog bogatstva u nezamislivim količinama (gore su samo neki nabrojani) u Afhanistanu. Žalosno je da taj narod nema ispravne vode za piće dok drugi bazen na svijetu pitke vode crpi Coca Cola ( Kinley) i distribuira je svima , naravno za novce. I tako je bezbroj primjera eksploatacije prirodnih resursa od… Čitaj više »
Amerima je vazno da mogu pljackati prirodne resurse i tu idu “uvesti demokratiju” . Vladari Amerike, potomci gangstera, su najveci pljackasi i svoje bogatstvo su stekli pljackom tudjih resursa .
Niko nikada nije pobijedio u Afganistanu. Svi su mogli zauzeti Kabul li neki grad, ali ovladati cijelom zemljom, to nijedna strana vojska nije uspjela.Pogledate samo kartu tko što drži u Afganistanu. Trump, iako on s ovim veze nema, pojma nema tko što drži tamo i 8400 i još 5000 vojinika ništa ne znače, osim ako se ne koncentiraju na sjeveru prema Tadžicima, Uzbekima i drugima, ili ravno na Iran na zapadni pravac.Onda ima smisla. No, što je za iran oko 13000 vojnika? Smiješno.
Rat za bliski istok , aziju ce tek da se razbukta.. A sto se tice malog broja us tropa procitajte thesaker ,clanak o americkim jeftinim rarovima.sve je fino objqsnjeno..
Btw mislim da se svi mozemo konacno sloziti da od trampa nema nista ,iako smo manje vise znali to , a ovim je konacno zakucan coffin nail .. Dakle idemo tamo gdje se mozda ostvare sve one gadosti koje smo mislili da su izbjegnute porazom hilari …
Mislim da jedina dobra stvar od trampa je što je razgolitio svu jad i bijedu američke elite tako da svi koji imaju oči a žele progledati sigurno više nisu sljepci
Prvo, rat u Avganistanu ih kosta preko $3 TRILIONA! Posto oni ratuju sa pozajmljenim parama, vec odaaavno, kamata na te pozajmljene pare iznosila je $1,5 TRILIONA! Ne znam najnovije podatke. Na primer, oni jos uvek otplacuju kamatu na ratove koji su odavno zavrseni, od 16%. I te kamate i jos i druge mnogo opterecuju njihov nacionalni budzet. Drugo, opijum! Talibani su proizvodili 300 tona godisnje i od toga su se izdrzavali, kad je usla US i okupirala ih, proizvodnja je narasla na 27.000 tona GODISNJE! Prosle godine, polja maka su cuvali britanski vojnici! Ko to radi ove godine, ne znam. Godisnja zarada od droge iznosi $2.000 milijardi dolara. Droga je idealno sredstvo ne samo za pranje novca vec idealno sredstvo za obavestajne sluzbe, jer od tog novca formiraju crne fondove iz kojih finansiraju teroristicke akcije po Svetu, kontre-revolucije, obaranje rezima, promene vlada preko obojenih revolucija…taj crni novac ne podleze nikakvoj… Čitaj više »
Sto se tice politike prema Avganistanu, nista Tramp nije promenio, niti ce, sve je isto samo je malo izmesao reci koje su govorili prethodni predsednici. Kako to da je najmocnija vojna sila (tako sebe predstavljaju!) za 16 godina ratovanja izgubila polovinu teritorije od Talibana?? Trampova flip-flops politika samo njemu steti, izgubice obe strane, i republikanaca i demokrata i sto je najvaznije za njega, podrsku njegove baze (narod koji je glasao za njega). Njegova politika je recept za katastrofu. Predsednici se smenjuju ali americka politika je vec odavno razradjena, to je jedan globalni okvir : povezanost multinacionalnog kapitala, odbrambene politike i strategije i trece, globalnog intervenicionizma. To su njihova 3 “sveta trojstva”. Odbrana multinacionalno-korporativnog kapitalizma, odbrana prava (??) na intervencionizam u SVAKOJ tacki Sveta i intervenicionizam kao takav.
Strateški položaj kao odskočna daska na vojne i “demkratske” ciljeve, hors, plinovodi odabranih, rudna bogatstva, tim redom……
duboka država (deep state) drži Trumpa kao lutkicu, imaju ga u rukama i oni su mu sada ovo naredili da se SAD ne smije povući iz Afganistana,. Afganistan je vukojebina, u kojoj nema ništa, osim droge i to je kvaka., Radi se o uzgoju makovih polja i proizvodnji kokaiana i ostalih droga, što je procvalo baš, nakon američke intervencije 2001. i u toj trgovini, koja donosi milijarde eura i dolara, svoje prstiće imaju CIA i SAD i svi ostali, pa neće mafija iz “duboke države”, prepustiti tamo nekim afganistanskim čobanima, da oni zgrću lovu. O upletenosti CIA-e u trgovinu drogom, pisao je i Udo Ulfkotte Ministar obrane, Mattis, to je onaj kojeg zovu “ludi pas”, je čovjek elite u Trumpovoj vladi, Mattis je sudjelovao na sastnanku Bilderberga,. prije 2 godine i kao vrhovni zapovjednik američke vojske, ima sasvim suprotne stavove od Trumpa o vanjskoj politici, Mattis je ratni jastreb, koji… Čitaj više »