Trumpov “sporazum stoljeća” je neostvarivi, ali vrlo opasan genocidni plan

Prije tjedan dana je predstavljen “sporazum stoljeća”, apsurdni dokument  sastavljen od Trumpovog zoološkog okruženja na čelu s njegovim zetom Jaredom Kushnerom, prijateljem obitelji Netanyahu i istaknutim članom militantne cionističke zajednice u Sjedinjenim Državama.

Kad su prošlog utorka dva međunarodna politička prevaranta, američki predsjednik Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu, “trijumfalno” ušli u jednu od dvorana Bijele kuće i predstavili njihovo najvažnije djelo, tragikomediju novije povijesti Bliskog istoka nazvanu “sporazum stoljeća”, bilo je teško odlučiti se da li se smijati ili plakati, tako počinje članak Roberta Fiska, direktora ureda za Bliski istok britanskog lista The Independent .

Robert Fisk ukazuje da navodni „mirovni plan“, napisan na 181 stranici, na prvih 60 stranica sadržava 56 referenci na izraz „vizija“ Starog zavjeta, a svaka stranica počinje velikim slovom kako bi se sugeriralo da je „sporazum stoljeća“, nekakvo natprirodno otkrivenje.

U tekstu se naglašava da se, predstavljanjem takve inicijative, za sada odbacuje povijesni zahtjev palestinskih izbjeglica, čime se odbacuje njihovo priznato “pravo na povratak” u njihove zemlje nakon što ih je Izrael protjerao 1948. Osim toga, zbogom Istočnom Jeruzalemu kao glavnom gradu buduće države Palestine, kao i Agenciji Ujedinjenih naroda za palestinske izbjeglice (UNRWA). No, umjesto toga članak naglašava da spomenuti sporazum pozdravlja trajnu izraelsku okupaciju Zapadne obale i potpunu aneksiju gotovo svih ilegalnih izraelskih kolonija tamo sagrađenih, što krši sve odredbe međunarodnog prava.

Činjenica je da je već danima ta „glupost“ uspjela zasjeniti nevolje vođa Sjedinjenih Država i Izraela, piše britanski novinar, te dodaje kako je Trump pod političkom procesom, a Netanyahu je optužen za korupciju. Ipak, obojica su dobila pljesak svojih nasmiješenih pristaša u Washingtonu, kada je postalo poznato da je taj lažni dokument, koji se temelji na apsurdima i grotesknim banalnostima, nažalost, ugušilo nadu u neovisnu palestinsku državu.

Dokument je ovog tjedna komentirao i iranski vrhovni vođa ajatolah Sayed Ali Hamnei, koji ga je nazvao „glupim“, iako dobro zna da taj glupi komad papira nije bezopasan.

Hamnei je tijekom obraćanja u Teheranu organiziranom povodom obilježavanja 41. godišnjice Iranske revolucije, komentirao i takozvani američki mirovni plan i rekao kako je s nekoliko aspekata osuđen na propast.

“Sporazum stoljeća je glup i zlonamjeran plan. Ovaj plan će umrijeti prije Trumpa. Osim toga, neprihvatljivo je da SAD donose odluke u ime Palestinaca. Amerikanci i cionisti su se dogovorili oko nečega što nema veze s njima. Palestina pripada Palestincima. Tko ste vi da donosite odluke o Palestini?”, upitao je ajatolah Hamnei.

Čitajući cijeli dokument, primjetno je da se nigdje u “sporazumu stoljeća” ne spominje da Palestinci ikada mogu postići neovisnost kao suverena nacija, ali se zato, tijekom predstavljanja dokumenta u Bijeloj kući, moglo čuti kako američki predsjednik daje legitimitet okupaciji izraelskog režima, najdužoj u modernoj povijesti, ali se ona pravda “sigurnosnima razlozima, zato što su rezultate Sporazuma iz Osla pratili valovi terora i nasilja”. Palestinskog, to se valjda razumije.

Svatko bi trebao pročitati ovih 181 stranicu “sporazuma stoljeća”, jer će čitatelji odmah primijetiti svaki detalj kojim autori dokumenta namjeravaju uništiti palestinski narod.

Dokument nije samo poklon izraelskom režimu, jer obuhvaća sve izraelske zahtjeve koji su upućeni Washingtonu, koji su učinkovito uništili napore Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, odnosno svake rezolucije UN-a o izraelskom povlačenju. Uništeni su i svi napori Europske unije i kvarteta za Bliski istok,  kojeg čine Rusija, Sjedinjene Države, EU i Ujedinjeni narodi, za pronalaženje pravedne i pravno utemeljene rezolucije za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba.

Ukratko, Izrael se tim jadnim “sporazumom” širi na željena područja, iako je dokument, sam po sebi, osuđen na neuspjeh istog trenutka kada je predstavljen. Trump je otišao toliko daleko da je Izraelu dodijelio cijeli Jeruzalem, osim jednog predgrađa, većinu Zapadne obale gdje bi bila legalizirana gotovo sva izraelska ilegalna naselja na okupiranim zemljama, a cionistički entitet bi dobio dolinu rijeke Jordan i nadzor nad granicom s hašemitskom kraljevinom.

Izraelska vojska bi dominirala nenaoružanim, razdvojenim i nemoćnim palestinskim narodom, suočenim s tolikim nepravdama, da bi se na kraju isti ti Palestinci trebali obvezati da će Izrael nazivati “nacionalnom državom židovskog naroda”, iako skoro 21% posto stanovništva te države čine Arapi.

Palestinci bi morali cenzurirati vlastite školske knjige, uhapsiti i istražiti sve koji se usude suprotstaviti izraelskom okupatoru i otići živjeti u svoju buduću prijestolnicu izvan zidina starog grada Al-Qudsa, arapskog imena za Jeruzalem.

U suštini, govorimo o planu koji sadrži više elemenata genocida, ne „samo“ etničkog čišćenja i širenja na teritorij drugih naroda.

Europa je reagirala prilično mlako, alij e uspjela izustiti kako ne prihvaća Trumpov plan. Međutim, ista ta Europa, da je bilo koja zemlja na svijetu isti plan predstavila samo u naznakama, ne u službenom dokumentu koji ima 181 stranicu, Bruxelles bi digao takvu buku da bi se o tome pisalo i pričalo tjednima. Trump je lukavo predstavio svoj plan sam nekoliko dana nakon svjetskog dana obilježavanja Holokausta i obljetnice oslobođenja Auschwitza, kada se nitko ne usuđuje prozboriti jednu jedinu riječ protiv Izraela ili Židova, jer istog trenutka dobiva etiketu „antisemita“ i „neonacista“. No, od činjenica se ne može pobjeći, jer je „sporazum stoljeća“ dostupan na internetu i svi ga mogu pročitati.

Robert Fisk govori o “jedinstvenom i povijesnom” dokumentu kojeg je napisao Trumpov zoološki okoliš, na čelu s njegovim zetom Jaredom Kushnerom, misleći kako će Palestinci bili toliko uzbuđeni da će odmah prihvatiti tako osiromašeni skup političkih zahtjeva i apsurd bez presedana u zapadnom svijetu.

Međutim, Robert Fisk se pita: „Kada novinari trebaju intervenirati? To sam se pitao kad sam pročitao 56 “vizija” popisa zabrana izrečenih Palestincima. Treba naglasiti da one uključuju upute da „država Palestina ne može pristupiti nijednoj međunarodnoj organizaciji ako je takvo članstvo u suprotnosti s obvezama države Palestine o demilitarizaciji i obustavom bilo kojeg političkog i sudskog spora protiv države Izrael“.

S obzirom na te zahtjeve, jasno je da se traži da Palestinci odustanu od zaštite koju mogu tražiti od Međunarodnog kaznenog suda u Haagu, koji se nedavno proglasio nadležnim za istraživanje ratnih zločina na području Zapadne obale, Pojasa Gaze i Istočnog Jeruzalema.

Što se tiče snažnih reakcija nekih njegovih kolega po profesiji na predstavljanje “sporazuma stoljeća”, britanski novinar piše “kako su neke njegove kolege pretrpjele svojevrsni moždani udar, poput Marwana Bishare iz katarske Al-Jazeere, koji je koristio pridjeve kao farsa, prevara, bijes, nadrealistični, oportunistički, populistički i cinični u vezi s dokumentom.

„Gideon Levy, moj junak izraelskog lista Haaretz,  nije pretrpio moždani udar. Bio je apokaliptičan, napisavši da je ovaj sporazum zadnji čavao u lijesu putujućeg leša, poznatog kao rješenje dvije države, te dokument koji je stvorio novu realnost u kojoj su međunarodno pravo, rezolucije međunarodne zajednice, a posebno međunarodne institucije naprosto besmislene”, piše Robert Fisk, jedan od rijetkih zapadnih novinara s objektivnim pristupom bliskoistočnoj stvarnosti.

Međutim, britanski novinar je pesimističan i spremnost Trumpa da javno prizna ono što su sve američke uprave radile u tajnosti vidi kao kraj bilo kakve mogućnosti za stvaranje palestinske države.

“Ne postoji palestinska država i nikad je neće biti”, nastavlja Fisk, pozivajući se na Levya, koji tvrdi da “mora postojati demokracija između Jordana i Sredozemlja, jednaka prava i za Izraelce i za Palestince ili će Izrael biti država aparthejd.

„Trump je stvorio svijet u kojem je zet američkog predsjednika moćniji od Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, a ako su ovakve nasilne mjere dopuštene onda je sve dopušteno“, zaključuje britanski kolumnist.

Suočen s takvim glupostima koje su izrečene „sporazumu stoljeća“, britanski kolumnist se još jednom zapitao imaju li „pisci, novinari, stručnjaci i analitičari još uvijek potrebna sredstva da se bave s ovim Trumpom i njegovim najbližim prijateljima“?

„Kada će doći vrijeme da novinari prestanu ozbiljno shvaćati ove nemoralne, ponižavajuće i apsurdne zahtjeve koje je njujorški tajkun smislio ili je mislio provesti u djelo na štetu naroda koji će ga osuditi na patnju i užasne nepredvidljive posljedice, a Trump će ih osjetiti kada Palestinci krenu tražiti svoju neovisnost, suverenitet i pravdu?“, ovim riječima svoju kolumnu završava Fisk i upućuje na razmišljanje sve one koji dovode u pitanje nepravdu kojoj je palestinski narod izložen prije više od 88 godina.