Trumpove pokušaje da “rusku” kartu iskoristi u sukobu protiv Kine minira Mike Pompeo

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i američki državni tajnik Mike Pompeo su sastali u Finskoj tri dana nakon neočekivanog poziva Donalda Trumpa Vladimiru Putinu. Ovaj razvoj situacije navještava da bi u nadolazećim mjesecima mogla početi nova faza u rusko-američkim odnosima, ali je očito da američki predsjednik u svojoj globalnoj igri pokušava igrati na “rusku kartu”. Naravno, treba vidjeti kako će se ponašati Vladimir Putin?

Iako je Mike Pompeo na dužnosti državnog tajnika više od godinu dana, sastanak sa Sergejom Lavrovom u finskom gradu Rovaniemiju na marginama Arktičkog summita bio je tek drugi sastanak dvaju ministara. Osim toga, njihov prvi susret je također održan u Finskoj, kada su srpnju prošle godine u finskoj prijestolnici pripremili i sudjelovali na sastanku Putina i Trumpa. Premda su sadašnji pregovori planirani dugo vremena, zanimanje za njih su uvelike porasli nakon telefonskog Donalda Trumpa upućenog u petak Vladimiru Putinu.

Dvojica predsjednika nisu razgovarala telefonom od ožujka prošle godine, ali općenito nisu razgovarali od studenog 2018. godine, kada su “u hodu” prvi put govorili tijekom međunarodnog događaja u Parizu, a zatim tijekom summita skupine G20 u Buenosu. Aires. Oba razgovora u studenom ne mogu se nazvati normalnim, jer su razgovarali u skupini uzvanika u pokretu. Iako su mediji to pokušali prikriti, saznalo se da je Trump bio prisiljen otkazati poseban bilateralni sastanak s Putinom koji je bio zakazan u Argentini.

To jest, posljednji normalan detaljan razgovor dvojice predsjednika se održao u srpnju 2018. godine na njihovom prvom i jedinom sastanku u Helsinkiju.

Sada je Trump telefonom nazvao Putina,  nakon čega je u Americi, naravno, ponovno počela histerija o izdaji. Zašto je Trump zvao i što će se dalje dogoditi?

Odgovor na prvo pitanje je jednostavan samo na prvi pogled. U travnju je završila istraga tužitelja Muellera koja nije otkrila Trumpove “ruske veze”. Više od dvije godine optužbi za veze s Rusijom su za Trumpa bile težak teret, što ga je spriječilo ne samo da razgovara s Putinom, već da općenito ispunjava svoje predsjedničke dužnosti.

Sada se Trump osjeća mnogo slobodnije, iako će ga demokrati i dalje optuživati da “radi za Putina”. Međutim, američki predsjednik više nema razloga za strah da će njegova politika prema Rusiji utjecati na izvješće glavnog tužitelja. Ali trenutni poziv Putinu se još uvijek ne objašnjava samo činjenicom da je protiv njega završila istraga tužitelja Muellera.

Dvojica predsjednika su razgovarala o mnogim pitanjima, od Sjeverne Koreje i Ukrajine do Venezuele i bilateralne trgovine. Naravno, sjevernokorejsko pitanje je važno za Trumpa, oko kojeg se toliko angažirao da ga sada ne može jednostavno zaboraviti, iako bi to s gledišta realne politike bilo najrazumnije, jer na tom frontu nije postigao ništa.

Isto vrijedi i za Venezuelu, koju je Washington izabrao kao izgovor za povratak “Doktrini Monroe”, zahtijevajući od Rusije i Kine da odu iz Latinske Amerike.

No, svi ti frontovi su zapravo sekundarni, jer je glavni smjer za Trumpa bio i ostao onaj u suzdržavanju Kine.

Tu je također na gubitku. Naizgled “razuman prijedlog” da se nakon raskinutog ugovora s Rusijom o uklanjanju nuklearnih projektila srednjeg i kratkog dometa sklopi novi u kojem bi bila i Kina, Peking je glatko odbio i poručio kako neće sudjelovati u nikakvim trilateralnim pregovorima o tom pitanju.

Stoga prekid pauze u rusko-američkim odnosima ina prijedlog Trumpa nije slučajan i tako se može tumačiti Trumpov poziv, koji izravno povezan ne samo sa zaključivanjem Muellerovog izvješća i završetkom istrage o “ruskom tragu”, nego i američko-kineskim odnosima.

Trump je u petak nazvao Putina, a već u nedjelju objavio da će 10. svibnja carine na kinesku robu podići s 10 na 25 posto. To jest, Pekingu je objavio trgovinski rat, odnosno, nastavio ga je u trenutku kada su se SAD i Kina gotovo dogovorile o novim uvjetima bilateralne trgovine.

“U petak će se carine od 10 posto povećati na 25 posto. Ima još 325 milijardi dolara u obliku drugih roba koje nam šalje Kina, a još nisu podložni carinama, ali će se uskoro i na tu robu plaćati uvozne naknade  po stopi od 25 posto. Carine koje Sjedinjene Države dobiju nemaju gotovo nikakav učinak na troškove proizvodnje, a njihov teret uglavnom snosi Kina. Pregovori o sklapanju trgovinskog sporazuma s Kinom se nastavljaju, ali suviše sporo, jer pokušavaju revidirati uvjete. Ne!”, objavio je Trump na Twitteru.

Sutra bi se u Washingtonu trebao održati sljedeći krug trgovinskih pregovora između Sjedinjenih Država i Kine, a tri dana prije sastanka Trump prijeti podizanjem carina. Značenje oce prijetnje je jasno. Kinezi se moraju dogovoriti o novom sporazumu s američkom stranom prije petka, inače će se rat, iako trgovinski, nastaviti.

Hoće li Trump slomiti Peking? Naravno da ne. Kinezi nisu toliko dugo pregovarali da bi se uplašili otvorene prijetnje. No, znači li to da će Trump ispuniti svoje obećanje, te da će u petak započeti američko-kineski trgovinski rat? Vjerojatno ne, jer ni Kina ni Sjedinjene Države nisu zainteresirane za to, a najvjerojatnije će, kao rezultat trgovinskih razgovora u Washingtonu, biti objavljeno da su stranke bliže nego ikad sporazumu i bit će najavljen datum njegovog potpisivanja.

Trump će povući svoju prijetnju i proglasiti se pobjednikom. U stvari, trgovinski sporazum će biti kompromis, tako da će obje strane imati nekih razloga da govore o svojim uspjesima.

Ali sada je Trumpu, kako bi izvršio pritisak na Kineze, potreban Putin, jer svi pozorno prate usklađivanje snaga u trokutu Rusija-SAD-Kina.

U Pekingu su Trumpove početne izjave o namjeri da se želi “složiti s Putinom” dočekali vrlo oprezno, a 2017. su posvetili veliku pažnju praćenju čak i same mogućnosti rusko-američkog približavanja.

Ne zato što nisu vjerovali Vladimiru Putinu, jer u njegovu predanost strateškoj prirodi odnosa između Moskve i Pekinga predsjednik Xi Jinping uopće ne sumnja, nego zato što su Kinezi navikli uzimati u obzir sve opcije. Oni se još sjećaju devedesetih kada se rusko vodstvo gotovo pretvorilo u marionetu Zapada. Tako da ih treba razumjeti.

Nada li se Trump uopće da može oslabiti savez Putina i Xi Jinpinga? Prvo, on je izgrađen na konvergenciji dugoročnih geopolitičkih interesa, a drugo, prije Trumpa su Sjedinjene Države učinile sve moguće i nemoguće da uvjere i Ruse i Kineze da su Amerikanci glavni protivnici Moskve i Pekinga.

Činjenica da je pod Trumpom, kada je vlada u Washingtonu otvoreno počela nazivati Rusiju i Kinu prijetnjom nacionalnim interesima Sjedinjenih Država državama, ništa bitno ne mijenja. SAD su izgubile priliku utjecati na rusko-kinesko zbližavanje mnogo prije Trumpa.

Međutim, Donald Trump igra po svojim pravilima i čini se da će razgovori s Putinom postati važan element njegove igre sa Xi Jinpingom. Naravno, odnosi s Rusijom za Trumpa imaju sporedno značenje, ali u ovom trenutku je za njega najvažnija “kineska komponenta”.

Trgovinski sporazum s Kinom Trumpu što je prije moguće, prije summita skupine G20 u lipnju koji će se održati u Osaki, u Japanu.

Naravno, Putin neće dopustiti Trumpu da se njime služi kao “adutom” u sukobu s Kinom, što pokazuje temeljno nerazumijevanje ukupne politike ruskog predsjednika. Naravno, Vladimir Putin ne može spriječiti Trumpa da temu Rusije i Kine koristi za vlastiti PR.

To smo upravo vidjeli na primjeru teme nuklearnog razoružanja i općenito kontrole naoružanja, kada Trump izjavljuje da Kina navodno želi sudjelovati u raspravi o novom tripartitnom sporazumu koji bi zamijenio rusko-američki START-3, dok u Pekingu kažu da im na pamet ne pada učiniti  nešto slično.

Ipak, kraj istrage Muellera i opća situacija u svijetu, te američko-kineska igra povećavaju mogućnost novog sastanka Putina i Trumpa. To se može dogoditi već krajem lipnja, na marginama summita G20 u Japanu ili u jednoj od zemalja pacifičke regije.

Mike Pompeo minira Trumpove napore?

Koliko god je besmisleno očekivati da će Putin pomoći Trumpu u njegovom sukobu sa Xi Jinpingom, ipak u novonastalim okolnostima postoji visoka vjerojatnost da dvojica predsjednika održe bilateralni sastanak.

Ali to kao da ne žele najutjecajniji dužnosnici Bijele kuće. Kao što je bilo u Buenos Airesu, kada su Bolton i Pompeo blokirali susret Trumpa i Putina, tako je nakon razgovora u Finskoj sa Sergejom Lavrovom i američki državni tajnik Mike Pompeo dao prilično oštre izjave o Rusiji i Kini. Time sigurno nije doprinijeo mogućem zbližavanju Washingtona i Moskve.

“Arktik je postao arena globalnog rivalstva”, na Arktičkom summitu u Finskoj je izjavio američki državni tajnik Mike Pompeo. Prema njegovim riječima, Kina i Rusija se “agresivno ponašaju” na Arktiku, gdje jačaju svoju nazočnost pomoću vojnih baza i investicija samo kako bi stekle kontrolu nad novim trgovačkim putevima, uspoređujući Sjeverni plovni put sa “Sueskim i Panamskim kanalima XXI stoljeća”.

“Ruska militarizacija i kineske investicije na Arktiku su opasne i pretvaraju regiju u arenu globalnog utjecaja i suparništva, počevši s ovom izjavom je na sastanku Arktičkog vijeća u Finskoj američki državni tajnik Mike Pompeo održao svoj govor, piše The Washington Post.

Čelnik američke diplomacije pozvao je članove organizacije da se ne ograničavaju na pitanja znanosti, kulture i ekologije.

“Ulazimo u novu eru strateške suradnje, koju prate nove prijetnje Arktiku, njegovim resursima i svim našim interesima u regiji”, rekao je Pompeo.

The Washington Post navodi kako je Obamina administracija Arktičko vijeće smatrala platformom za borbu protiv opasnosti globalnih klimatskih promjena. Međutim, Trumpova vlada se, za razliku od svojih prethodnika, usredotočuje na navodne prijetnje nacionalnoj sigurnosti, a prema Pompeu su to Rusija i Kina.

Američki list podsjeća da je Pentagon ranije izrazio zabrinutost zbog jačanja aktivnosti Rusije i Kine na Arktiku zbog topljenja polarnog leda. Prema nekim izvješćima, regija Arktika ima 13% svjetskih rezervi nafte i 30% plina, kao i urana, rijetke minerale, zlato i dijamante.

Rusija je već izgradila tri nove baze i obnovila nekoliko napuštenih sovjetskih vojnih baza na Arktiku. Također je predložila da s Kinom zajedno stvori trgovačke pomorske rute koje bi u ruskim teritorijalnim vodama preko Arktika povezale Aziju i Europu.

Pompeo je naglasio da bi ove morske trake mogle postati “Sueski i Panamski kanali XXI stoljeća”.

Istovremeno, unatoč činjenici da ove rute prolaze kroz međunarodne vode, Moskva zahtjeva da druge zemlje zatraže njezino dopuštenje za njihovo korištenje, rekao je Pompeo, ne pokazujući rutu Sjevernog pomorskog puta koji prolazi neposredno uz ruske sjeverne obale.

Govor američkog državnog tajnika u Finskoj kao da je sastavljen da minira bilo kakvu mogućnost zbližavanja Rusije i Sjedinjenih Država. Naravno, ne na štetu Kine, ali je izravan dijalog uvijek bolji od stalnog sukobljavanja u raznim dijelovima svijeta i na ruskim granicama.

“Te provokativne akcije su karakteristično rusko agresivno ponašanje ovdje na Arktiku. Rusija je ostavila tragove u snijegu u obliku otisaka vojnih čizama”, rekao je čelnik State Departmenta.

Pompeo je priznao da Rusija, sa svojim ogromnim arktičkim područjima, ima legitimne interese u regiji. Međutim, upozorio je da bi “teritorijalne ambicije  Moskve mogle pretvoriti Arktik u sljedeću Ukrajinu”.

“Samo zato što je Arktik pustinja, to ne znači da bi trebao biti mjesto bezakonja. Ovaj slučaj ne bi trebao postati presedan, a mi smo spremni osigurati da se to ne dogodi”, zaprijetio je Pompeo.

Američki državni tajnik je kritizirao i Peking, koji je od 2012. u Arktik uložio oko 90 milijardi dolara. Iako se Kina naziva “podarktičkom državom” i ima status promatrača u Arktičkom vijeću, prema Pompeu, azijski div “nema apsolutno nikakve veze s tom regijom”.

Neki dan su predstavnici Pentagona sugerirali da rastuća uključenost Kine na Arktiku može dovesti do pojave njezinih vojnih baza u regiji, uključujući i moguće raspoređivanje podmornica, naglašava The Washington Post.

“Moramo pažljivo proučiti ovu aktivnost i imati na umu iskustva drugih zemalja. Drugi primjeri agresivnog ponašanja Kine su nas upozorili kako će Peking ponašati na Arktiku”, rekao je Pompeo.

Prema njegovim riječima, “regije koje su pale pod utjecaj ulaganja Pekinga su se već suočile s korupcijom, dugovima, lošom infrastrukturom, militarizacijom i uništenjem gospodarstva”.

Koje su to zemlje i regije, Pompeo nije naveo, kao ni neki konkretan slučaj gdje su kineska ulaganja uzrokovala “rast korupcije, dužničko ropstvo, loše izgrađenu infrastrukturu, militarizaciju i uništenje gospodarstva”. Posljednja izjava američkog državnog tajnika zapravo nije vrijedna komentara. Ono što je važno je da je Mike Pompeo ovaj govor održao samo nekoliko sati poslije bilateralnog razgovora sa Sergejom Lavrovom i naznaka da je američki predsjednik u svom sukobu protiv Kine htio igrati na “rusku kartu”. Čak i ako nema ni teoretske šanse da Trump dobije podršku Putina u bilo čemu što bi išlo u prilog Washingtonu, postoji visoka vjerojatnost da se Mike Pompeo okomio na Rusiju i Kinu, što redovito dovodi do još većeg zbližavanja između Moskve i Pekinga, samo da minira mogući sastanak Trumpa i Putina, čak i ako će na kraju gubitnik biti Washington.