Trumpu je svega dosta i konačno je potjerao Johna Boltona iz Bijele kuće

Savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton napušta svoju funkciju, nakon što mu je predsjednik Donald Trump rekao da podnese ostavku, što je potez koji pokazuje da predsjednik čvrsto kontrolira svoju vanjsku politiku, piše američki Vox.

Bolton je do sada treći savjetnik za nacionalnu sigurnost koji je napustio Trumpovu upravu, slijedeći korake Michaela Flynna i Herberta McMastera. No, za razliku od njih dvojice, od Boltona se nikada nije očekivalo da traje osobito dugo, obzirom na to koliko su njegovi pogledi na vanjsku politiku bili različiti od stavova predsjednika.

Dok je Trump zagovarao izbacivanje izlazak iz skupih stranih ratova i sprečavanje Amerike da uđe u nove, Bolton je bio ključni arhitekt rata u Iraku 2003. godine i dugo se zalagao za promjenu vlada u zemljama s Bliskog istoka, Azije i Latinske Amerike.

I sasvim je sigurno, kao što su mnogi očekivali, da je nesklad doveo do razilaženja u mišljenjima dvojice ljudi o mnogim vanjskopolitičkim pitanjima, uključujući Sjevernu Koreju, Iran i Venezuelu. Na kraju je Bolton konačno dobio otkaz od predsjednika.

Bolton je na Twitteru objavio vlastiti odgovor, nekoliko minuta kasnije, suprotstavljajući se Trumpovoj verziji događaja.

Kako je Bolton izgubio povjerenje Trumpa

Prvi veliki razdor Trumpa i Boltona dogodio se oko Sjeverne Koreje. Bolton, koji je za vrijeme svog boravka u Bushevoj administraciji imao izuzetno borben stav prema Pjongjangu i koji se zalagao za provođenje preventivnih zračnih napada na nuklearna postrojenja zemlje, potaknuo je Trumpovu administraciju da oprezno pristupi Kim Jong-unu.

To ga ubrzo dovodi u sukob s Trumpom, kada je predsjednik započeo napore u izravnim pregovorima licem u lice sa sjevernokorejskim liderom. Trump je dosljedno ignorirao Boltonove savjete i više puta se sastajao s Kimom, rekavši kako mu se ne žuri sklopiti dogovor s vođom Sjeverne Koreje. U međuvremenu, Bolton je radio u pozadini da zaustavi napredak u pregovorima, uključujući rad protiv Stephena Bieguna, posebnog izaslanika za pregovore sa Sjevernom Korejom.

U Venezueli je Bolton pomogao orkestrirati kampanju za uklanjanje predsjednika Nicolasa Madura s vlasti. Trump je, kako se izvješćuje, pristao na taj napor, što je značilo podržati oporbenog zastupnika Juana Guaidóa kao vođu zemlje i uvesti sankcije Madurovoj vladi, jer su ga Bolton i drugi uvjerili da će diktator brzo pasti.

Nakon pola godine napora to se još nije dogodilo i izgleda da neće uskoro. Trump je izgubio strpljenje za shemu protiv Madura, prepustivši se situaciji koju je Bolton pomogao stvoriti da nahrani svoj ego.

Bolton je čak stavljen u stranu tijekom pregovora s talibanima o tome kako okončati rat u Afganistanu. Nije prisustvovao ključnim sastancima koji su doveli do neuspjelog vrha u Camp Davidu i otvoreno se posvađao s državnim tajnikom Mikeom Pompeom.

Najvažniji sukob Trumpa i Boltona se dogodio oko Irana. Oboje podupiru tvrd stav prema Islamskoj Republici, ali se oni bitno razlikuju u tome što bi trebao biti krajnji cilj tog pristupa i koji se alati trebaju koristiti.

Trump je više puta rekao da mu je cilj pregovarati o novom, boljem sporazumu s Iranom kako bi zamijenio “truli” nuklearni sporazum iz doba Obame, kojeg je Trump dugo kritizirao da ne ide dovoljno daleko u ograničavanju nuklearnog programa, te da se ne bavi drugim aspektima iranskog ponašanja, uključujući njegov balistički raketni program i navodnu „podršku terorizmu“ na cijelom Bliskom istoku.

Ekonomske sankcije bile su glavno sredstvo Trumpa za pokušaj postizanja tog cilja, jer vjeruje da će sankcije toliko naštetiti iranskoj ekonomiji da će se Teheran na kraju odlučiti doći za pregovarački stol samo da bi se oslobodio sankcija.

No, pregovaranje o “boljem” sporazumu s Iranom, koliko je teško, ako ne i nemoguće, ipak je daleko skromniji cilj od onoga kojeg želi Bolton, koji ne krije da mu je cilj srušiti cijeli iranski državni aparat i zamijeniti ga marionetskom vladom.

I iako su sankcije sigurno jedno od sredstava koje bi Bolton vjerojatno koristio da bi to postigao, nikad se nije stidio svoje spremnosti, ako ne i iskrene želje, da upotrijebi vojnu silu protiv Irana.

Ali to je upravo ona vrsta vojnog avanturizma kojeg Trump odbacuje. Iako je Trump posljednjih tjedana signalizirao da je voljan upotrijebiti vojnu silu protiv Irana, ako bi Teheran napao SAD, on je iznova rekao da ne želi rat s Iranom.

Upravo ta nepovezanost između ciljeva politike predsjednika i njegovog savjetnika za nacionalnu sigurnost objašnjava, barem dijelom, zašto se politika administracije prema Iranu čini tako nestalnom i zašto je Trump napokon ušutkao svog jastreba u uredu savjetnika za sigurnost.

Trump kontrolira svoju vanjsku politiku

Bolton je uvijek govorio medijima da je savjetnik za nacionalnu sigurnost, a ne donositelj odluka o nacionalnoj sigurnosti. No, on je uporno pokušavao potisnuti Trumpa iz zone komfora u provođenje sve žešće vanjske politike. Čini se da je Trumpu sada dosta.

Odlazak Boltona iz administracije bi mogla biti dodatna potvrda da će na kraju američka vanjska politika biti onakva kakvu Trump želi da bude. Ni birokratski napadi ili politički manevri Boltona to nisu mogli promijeniti.

Nema sumnje da je odlazak Johna Boltona dobra vijest. Ostaje samo da se vidi koji će biti Trumpovi koraci u mogućem „novom kursu“ vanjske politike američke uprave.